REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3073/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ROMULIĆ d.o.o., [adresa], OIB 21493294786, II. tužitelja ZM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja ŠM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Valentini Vižintin, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika MALO SELO d.o.o., Lopatinec, Vladimira Nazora 22, OIB 13486090993, zastupanog po punomoćnici Ivoni Šimić Martinjaš, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tužene Hrvatska turistička zajednica, Zagreb, Iblerov trg 10/IV, OIB 72501368180, zastupane po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku u Rijeci, radi zaštite autorskog prava, odlučujući o prijedlogu umješača za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1370/2024-2 od 16. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-187/2020 od 22. siječnja 2024., u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se zahtjev I.-III. tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1370/2024-2 od 16. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-187/2020 od 22. siječnja 2024., umješač na strani tuženika podnio je prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

"1. Smije li sud arbitrarno odrediti iznos visine naknade profesionalnog fotografa odnosno povećati njegovu profesionalnu i korištenu naknadu u poslovanju u smislu članka 53. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima?,

2. Može li se web stranica kojom se promovira Republika Hrvatska kao turistička destinacija što je u skladu s profesionalnom djelatnošću osobe i sklopljenim ugovorom o prijenosu autorskih prava smatrati neprimjerenim mjestom koje bi vrijeđalo prava autora fotografija ukoliko su imena istih autora naznačena na istoj web stranici?, 3. Ima li se smatrati bitnom povredom pravila parničnog postupka postupanje suda na način da tumači ugovor odnosno materijalnu dokumentaciju isključivo kroz perspektivu jedne parnične stranke?,

4. U smislu odredbe članka 41. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, imaju li se smatrati sinonimom skup riječi “za objavu” i “za neograničeno korištenje i objavu”?,

5. U smislu odredbe članka 41. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koje radnje obuhvaća “korištenje autorskog djela”?,

6. U smislu odredbe članka 41. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima imaju li se riječi “u trajno vlasništvo” smatrati sinonimima s “za neograničeno korištenje i objavu”?".

1.1. Tužitelji u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi se tom prijedlogu. Zahtijevaju naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da ne postoji razlog važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Umješač na strani tuženika se u tom pravcu poziva tek na okolnost da o predmetnim pravnim pitanjima ne bi postojala praksa revizijskog suda. No, okolnost da o određenom pravnom pitanju revizijski sud još uvijek ne bi izražavao pravno shvaćanje, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. Zahtjev I.-III. tužitelja za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijena na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st.1. i st. 2. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug