REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3115/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o., OIB:55545787885, Zagreb, Vončinina 3, zastupanog po punomoćniku PD, dipl.iur. zaposlenom kod tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., OIB: 86962125052, Donja Zelina, Zagrebačka cesta 44a, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-610/2022-4 od 10. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-280/19-30 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
II Zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-610/2022-4 od 10. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-280/19-30 od 15. lipnja 2022.
2. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije te potražuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
3.1. Naime, u ovoj pravnoj stvari predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 17.743,97 kn / 2.355,03 eura na ime naknade imovinske štete, koja je nastala na vozilu tužiteljice uslijed naleta divljači na državnoj cesti, 18. lipnja 2017.
3.2. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da u okolnostima konkretnog slučaja za naknadu štete tužiteljici odgovara tuženik, na temelju odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13 i 92/14) i čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO), jer da sama činjenica da je jazavac dospio na kolnik ukazuje na propust tuženika odnosno na neadekvatnost opreme. Pritom se navodi da je odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi ceste („Narodne novine“, broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 i 25/15) propisano da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, a čl. 94. navedenog Pravilnika da se žičane ograde postavljaju na auto ceste, brze ceste i druge ceste kada je to potrebno. Stoga da je bila dužnost tuženika postavljanje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj brzoj cesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači. Dakle, ocjena je suda da postoji odgovornost tuženika u smislu presumirane krivnje tuženika za propust u održavanju zaštitne ograde.
3.3. Dakle, sudovi su ocijenili da je krivnja tuženika u propustu održavanja opreme sukladno posebnim propisima. Tako tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje, što znači da se krivnja štetnika predmnijeva pa je štetnik dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, a što u konkretnom slučaju tuženik nije učinio. 4. Slijedom navedenog, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene nižestupanjskih sudova, od odgovora na pitanja kako ih je postavio tuženik ne ovisi odluka o sporu, obzirom polaze od drukčijih činjeničnih utvrđenja od onih utvrđenih u postupku. Stoga postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I.
6. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužiteljici nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković