Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4666/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 23. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/442, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4317, URBROJ: 251-10-32-1/015-23-4-TS od 22. rujna 2023. godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 9. studenog 2024. godine protiv rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/442, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4317, URBROJ: 251-10-32-1/015-23-4-TS od 22. rujna 2023. godine. Potonjim rješenjem se točkom 1. izreke utvrđuje da je FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna za ozakonjenu stambenu zgradu u [adresa], ukupnog obujma 740,26 m3, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], platiti komunalni doprinos u iznosu od 7.957,80 €. Pod točkom 2. izreke utvrđeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem obujma zgrade od 740,26 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u II. zoni od 10,75 €/m3 te iznosi 7.957,80 €. Točkom 3. izreke određeno je da se obveznici utvrđeni iznos iz točke 1. umanjuje za 600,00 m3, odnosno za 6.450,00 €, te je obveznica dužna platiti komunalni doprinos za preostali obujam od 140,26 m3 zgrade u iznosu od 1.507,80 €. Točkom 4. izreke određeno je da komunalni doprinos s popustom od 25% iznosi 1.130,85 €, ako ga obveznica plati u roku od petnaest dana od izvršnosti toga rješenja, te ukoliko ne uplati navedeni iznos u roku od petnaest dana, obveznica je dužna platiti puni iznos od 1.507,80 €, koji dospijeva šesnaestog dana od izvršnosti toga rješenja. Istom točkom je istaknuto da se dužni iznos plaća na naznačeni račun Proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja plaćanja dospjelih iznosa, plaća se zakonska zatezna kamata.

2. Tužiteljica u tužbi ističe da izjavljuje pravovremenu tužbu na rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine (KLASA: UP/II- 363-03/23-04/442, URBROJ: 531-03-4-24-2) od 25. rujna 2024. godine iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te rješenje osporava u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje zastare. Naime, rješenjem o izvedenom stanju (Klasa: UP/I-350-05/2013- 007/6972, URBOJ: 251-13-22-7/002-15-16) od 4. prosinca 2015. godine ozakonjena je stambena zgrada u [adresa], a pravomoćno je od 1. siječnja 2016. godine. Budući je Općim poreznim zakonom propisana zastara od 6 godina, a koja počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, rok do kojeg se rješenje o komunalnom doprinosu može donijeti u navedenom predmetu istječe protekom 2021. godine, odnosno 2022. godine, ukoliko se u obzir uzme pravomoćnost rješenja. Kako je rješenje kojim se utvrđuje komunalni doprinos doneseno 22. rujna 2023. godine, nedvojbeno je nastupila zastara, a što je tuženik propustio utvrditi.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/442, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. godine i predmet vrati na ponovno postupanje.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 98. točke 4. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-04/442, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 25. rujna 2024. godine (stranica 3-5 spisa), rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, Trećeg područnog odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/6972, URBROJ: 251-13-22-7/002-15-16 od 4. prosinca 2015. godine (stranica 7-9 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/4317, URBROJ: 251-10-32-1/015-23-4-TS od 22. rujna 2023. godine (stranica 10-13 spisa), Proračun troškova komunalnog doprinosa Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za komunalne poslove i javne površine, Odjela za komunalni doprinos i naknadu, Odsjeka za obračun troškova komunalnog doprinosa i naknade, KLASA: UP/I-363-02/16-008/4317, URBROJ: 251-13-32-2/002-20-2-MB od 15. rujna 2020. godine, te obavijest o obračunu komunalnog doprinosa od 29. siječnja 2016. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 25. rujna 2024. godine, kojim se odbija žalba tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/16- 008/4317, URBROJ: 251-10-32-1/015-23-4-TS od 22. rujna 2023. godine. Potonjim rješenjem se točkom 1. izreke utvrđuje da je FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužna za ozakonjenu stambenu zgradu u [adresa], ukupnog obujma 740,26 m3, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], platiti komunalni doprinos u iznosu od 7.957,80 €. Pod točkom 2. izreke utvrđeno je da se komunalni doprinos obračunava množenjem obujma zgrade od 740,26 m3 i jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa u II. zoni od 10,75 €/m3 te iznosi 7.957,80 €. Točkom 3. izreke određeno je da se obveznici utvrđeni iznos iz točke 1. umanjuje za 600,00 m3, odnosno za 6.450,00 €, te je obveznica dužna platiti komunalni doprinos za preostali obujam od 140,26 m3 zgrade u iznosu od 1.507,80 €. Točkom 4. izreke određeno je da komunalni doprinos s popustom od 25% iznosi 1.130,85 €, ako ga obveznica plati u roku od petnaest dana od izvršnosti toga rješenja, te ukoliko ne uplati navedeni iznos u roku od petnaest dana, obveznica je dužna platiti puni iznos od 1.507,80 €, koji dospijeva šesnaestog dana od izvršnosti toga rješenja. Istom točkom je istaknuto da se dužni iznos plaća na naznačeni račun Proračuna Grada Zagreba. U slučaju kašnjenja plaćanja dospjelih iznosa, plaća se zakonska zatezna kamata. Naime, prvostupanjsko rješenje donijeto je pozivom na odredbu članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine", broj: 86/12, 143/13, 65/17. i 14/19.), kojim je u stavku 1. propisano da je podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, i pozivom na odredbu članka 32. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14. i 36/15.), kojim je propisano da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz članka 31. stavka 3. toga Zakona, u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke. U konkretnom slučaju to je Odluka o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 17/13. i 22/14. – dalje: Odluka). Spisu predmeta prileži rješenje o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/2013-007/6972, URBROJ: 251-13-22-7/002-15-16 od dana 4. prosinca 2015. godine, pravomoćno od 1. siječnja 2016. Prema odredbi članka 31. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalni doprinos plaća vlasnik građevinske čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor. Uvidom u ZK izvadak k. o. [katastarska općina], broj ZK uloška: [broj ZK uloška], utvrđeno je da je vlasnik FČ. Prema članku 4. stavku 1. Odluke komunalni doprinos obračunava se u skladu s obujmom, odnosno po m3 (prostornom metru) građevine koja se gradi na građevnoj čestici. Prema članku 5. citirane Odluke, predmetna građevina nalazi se u II. zoni za koju, prema članku 6. stavku 2. Odluke, komunalni doprinos iznosi 10,75 eura po m3. U odnosu na navod žaliteljice, ovdje tužiteljice, da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa zastarjela, tuženik ističe da se sukladno važećim zakonskim odredbama kao i ustaljenoj upravnoj sudskoj praksi ne primjenjuje institut zastare u postupku utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Žaliteljičini navodi odnose se na predmete ovrhe komunalnog doprinosa prilikom koje se primjenjuju odredbe članka Općeg poreznog zakona sukladno odredbi članka 32. stavka 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, već o utvrđivanju visine komunalnog doprinosa, sukladno gore citiranoj odredbi članka 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tuženik napominje da je isti stav zauzeo i Visoki upravni sud RH, što je vidljivo iz presude, Poslovni broj: Usž-3216/19-3 od 5. ožujka 2021. godine i presude Poslovni broj: Usž-1746/23-2 od 21. rujna 2023. godine.

8. Sud smatra da pobijane odluke nisu zasnovane na zakonu, jer sud nije mogao prihvatiti stajalište tuženika da istaknuti prigovor zastare utvrđivanja komunalnog doprinosa nije osnovan, odnosno tuženik je neosnovano odbio žalbu tužiteljice. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je Odjel za graditeljstvo, Šestog područnog odsjeka za graditeljstvo zatražio od nadležnog Odjela za komunalne poslove i zelenilo istog tijela obračun komunalnog doprinosa, pri čemu je u prilogu svog dopisa od 29. siječnja 2016. dostavio rješenje o izvedenom stanju od 4. prosinca 2015. (na kojem je otisnut datum izvršnosti 1. siječnja 2016. godine), nakon čega je ovdje osporenim prvostupanjskim rješenjem od 22. rujna 2023. utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu stambenu zgradu u [adresa], na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa sastavljenog 15. rujna 2020. godine. Iz navedenog jasno proizlazi da je, u smislu članka 40. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), prva radnja u predmetnom upravnom postupku, pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja komunalnog doprinosa, obavljena tek sastavljanjem Proračuna troškova komunalnog doprinosa od 15. rujna 2020., kada je već važio Zakon o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. – dalje u tekstu: ZKG/18). Naime, navedeni Zakon (ZKG/18) stupio je na snagu 4. kolovoza 2018., te je u članku 126. stavku 1. propisao da će se samo oni postupci donošenja upravnih akata koji su započeti po ZKG/95 do dana stupanja na snagu ZKG/18 dovršiti prema odredbama ZKG/95, što ovdje nije slučaj, zbog čega su, suprotno stajalištu tuženika, za rješavanje predmetne stvari mjerodavne odredbe ZKG/18. Prema pak odredbi članka 83. stavka 3. ZKG/18, rješenje o komunalnom doprinosu donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. S obzirom da odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje u tekstu: OPZ/16), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka po službenoj dužnosti (upravni postupak je pokrenut čim je nadležno upravno tijelo izvršilo ma koju radnju vođenja postupka), a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.), s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.). U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 4. prosinca 2015. postalo ovršno i pravomoćno dana 1. siječnja 2016., te da je, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.), za utvrđenje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kada je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela teći 1. siječnja 2017., a što ima za posljedicu da je do donošenja rješenja tuženika od 25. rujna 2024., odnosno do donošenja prvostupanjskog rješenja 22. rujna 2023. godine protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđenje te obveze. Dakle, u pravu je tužiteljica kada ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, a sve sukladno upravno sudskoj praksi, npr. presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3767/2023-2 od 21. svibnja 2024. godine.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 2024. godine

Sudac:

Ivan Levak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. FČ, [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. U spis