REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-8216/2020-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja EF, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika SF, dana **.**.2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.265,87 eura / 24.606,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznose od:
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.11.2015.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.4.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.12.2016.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.9..2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.12.2017.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.12.2018.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.11.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.12.2019.
51,03 eura / 384,48 od 15.1.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.2.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.5.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.6.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.7.2020.
51,03 eura / 384,48 od 15.9.2020.
pa sve do konačne isplate, kao i nadoknaditi trošak postupka sa zateznom kamatom po istoj stopi, od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je radnik tuženika, te da je s istim sklopio ugovor o radu na poslovima "blagajnik naplate cestarine". Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (Narodne novine", br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. 1 130/11. od 1.1.2020 NN 110/19, u daljnjem tekstu: Zakon o blagdanima) i Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Zakon o potvrđivanju ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima NN 3/97) propisani su blagdani i neradni dani, te spomendani. Radnik ima pravo na naknadu plaće za dane blagdana i neradnim danima, kao i da je radio (čl. 95 Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19, odredba čl. 62, 64, 1 74 KU/18, čl. 73 KU/14).
2. Radnici tuženika na radnim mjestima "blagajnik naplate cestarine" raspoređeni su na rad u svim danima tjedna, te u smjenama, pa tako i tužitelj. Međutim, poslodavac tužitelju ne obračunava i ne isplaćuje naknadu plaće za dane blagdana i neradne dane. Za razliku od tužitelja, ostalim zaposlenicima HAC blagdan i neradni dan uvijek se obračunavaju i ti dani ulaze im u fond sati. Na taj način tužitelj se stavlja u nepovoljniju situaciju u odnosu na ostale radnike, vrši se izravna diskriminacija koja je nedopustiva. Nadalje, takvim načinom tužitelj radi više nego ostali, a to mu se ne plaća. Ako je u jednom mjesecu fond sati 168, i u tom mjesecu je jedan dan praznik tijekom kojeg radnik radi npr. 4 sata, onda mu se taj rad plaća ali ne i naknada za preostale sate praznika, dakle njemu se ne priznaje i ne plaća naknada plaće za dan blagdana. Tjedni fond sati prema Kolektivnom ugovoru (čl. 64 st. 2 KU) iznosi 40 sati. Tužitelj kao radnik ima pravo na plaću uvećanu za rad blagdanom, ali on je radio za blagdan, za razliku od drugih radnika, npr. u administraciji. Citiranim propisima određeno je da se blagdanom, spomendanima i neradnim danima ne radi, pa kako je tužitelj i taj dan radio, onda mu se taj rad ima uračunavati u tjedni fond sati, kao što se to radi ostalim radnicima. Uvjeti rada tužitelja moraju se izjednačiti s drugim radnikom koji ne moraju raditi za blagdan, stoga tjedni fond sati svih radnika mora biti isti, a nije. To znači da će u tom mjesecu tužitelj morati više raditi da bi ispunio mjesečni fond sati, koji mu nije plaćen niti je s tog naslova dobio slobodan dan. Stoga je tužitelj uskraćen u isplati naknade plaće za praznike i neradne dane, te je uskraćen i u neravnopravnom položaju je u odnosu s drugim radnicima koji ne rade na praznik, ali im se taj dan uračunava u tjedni/mjesečni fond sati, za razliku od tužitelja. Blagdani i neradni dani prema pozitivnim i ranije citiranim pravni izvorima su slijedeći: 1.Nova godina, 2.Sveta tri kralja, 3.Uskrs, 4. Uskršnji ponedjeljak, 5. Tijelovo, 6. Praznik rada, 7.Dan antifašističke borbe, 8. Dan državnosti, 9. Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja, 10.Velika gospa, 11. Dan neovisnosti, 12. Svi sveti, 13. Božić, 14. Sveti Stjepan. Tužitelju nije isplaćena naknada plaće odnosno razlika naknade plaće za navedene praznike, te je za dan praznika radio više nego drugi radnici, a za što mu nije plaćeno niti je dobio slobodni dan. Plaća radnika obračunava se umnoškom koeficijenta plaće odnosno korigiranog koeficijenta s vrijednosti koeficijenta, konkretno umnoškom 2,50 1 3.230,10 kn, što čini rezultat od 8.075,25 kn. Prosječni mjesečni fond sati radnika je 168 sati, koji se dijele s dobivenim umnoškom. Stoga satnica koju radnik ostvaruje u svojem radu, iznosi 48,06 kn. Prema navedenoj vrijednosti satnice, tužitelj zahtjeva isplatu uskraćene naknade plaće za praznike, kao i naknadu za više ostvarene sati rada, a sve kako je prikazano u priloženoj tabeli. Na svaki mjesečni iznos utužene naknade plaće, tužitelj zahtjeva zateznu kamata, od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (15 dan u idućem mjesecu) pa do konačne isplate.
3. Stoga predlaže obvezati tuženika na isplatu ukupnog iznosa od 3.265,87 eura / 24.606,72 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, te uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporavaju osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik ukazuje da je utuženo potraživanje na ime neisplaćenih naknada plaća za dane blagdana u cijelosti neosnovano te tužitelj potpuno neopravdano upire na neravnopravnost tužitelja (i drugih smjenskih radnika) u odnosu na radnike koji rade u jednoj smjeni. Smisao i svrha naknade plaće jest financijski obeštetiti radnika za dane u kojima bi po redovnom tijeku stvari - rasporedu rada radio, odnosno nadoknaditi mu plaću koju bi "zaradio" da je taj dan radio, ali zbog opravdanih razloga nije radio. I u radno pravnoj teoriji i praksi zauzet je stav da se plaća nadoknađuje samo za dane koje je radnik trebao raditi. (U privitku se dostavljaju mišljenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24.veljače 2011., 4. rujna 2012., 14. prosinca 2015. i 28. travnja 2016.) Tako se, osim za blagdane, naknada plaće isplaćuje radniku za vrijeme bolovanja, plaćenog dopusta, kada poslodavac radnika uputi na liječnički pregled i iz drugih sličnih razloga. Međutim, nesmjenski radnik de naknadu plaće u tim situacijama primiti samo ako se iste dogode u njegove radne dane (od ponedjeljka do petka), a ne i za dane tjednog odmora (subota i nedjelja). S druge strane, smjenski radnik koji je prema rasporedu rada trebao raditi npr. u subotu i nedjelju, a tjedni odmor koristi npr. u ponedjeljak i utorak, dobit će u opisanoj situaciji naknadu plaće za subotu i nedjelju, ali ne za ponedjeljak i utorak jer su to njegovi dani tjednog odmora. Kada bi se prihvatilo tumačenje da tužitelj, kao smjenski radnik, ima pravo na naknadu plaće za blagdan na koji nije trebao raditi (njegov neradni dan odnosno dan tjednog odmora koji koristi u skladu s rasporedom rada), tada bi analogno tome nesmjenski radnik koji radi od ponedjeljka do petka, imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegove neradne dane (subotu i nedjelju kao dane tjednog odmora), a što isti nesporno nema. Pravo na nadoknadu potraživanja koje niti nije moglo nastati, nije ni životno ni pravno logično. Dakle, ako radnik nije mogao ostvariti pravo na plaću na neradni dan, jasno je da ne može ostvariti niti pravo na nadoknadu plaće za taj dan. Takvo pravo ne proizlazi niti iz relevantnih propisa, uključujući Kolektivni ugovor na koji se tužitelj poziva. Slijedom iznijetog, tuženik ovdje ističe sljedeće relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari:
- radnici koji rade u jednoj smjeni, od ponedjeljka do petka, ne rade u subotu i nedjelju jer su to njihovi dani tjednog odmora;
- rad tužitelja i ostalih blagajnika u smjenama uvjetovan je potrebama posla koji obavljaju (naplata cestarine se obavlja cijelu godinu, 24 sata dnevno), zbog čega nužno imaju drugačiji raspored radnog vremena, rade u smjenama, noću, nedjeljom, pa tako i na blagdane, te stoga ne mogu redovito koristiti tjedni odmor na način na koji ga koriste nesmjenski radnici (subota i nedjelja), već im je isti osiguran i u druge dane u tjednu, sve sukladno čl. 75. Zakona o radu, Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu;
- radnici (svi, uključujući i tužitelja) kojima blagdan pada na njihov radni dan imaju: 1) pravo na plaću, ako su prema rasporedu rada na blagdan radili (jer je taj rad uvjetovan prirodom posla koji obavljaju), ili
2) pravo na naknadu plaće jer na blagdan nisu radili, a da jesu, ostvarili bi plaću (uključujući i situacije kada blagdan pada u dan godišnjeg odmora ili u dan privremene nesposobnosti za rad - bolovanje, a po rasporedu radnog vremena bi u taj dan radili);
- radnici (svi, uključujući tužitelja) kojima blagdan pada na njihov neradni dan, ne ostvaruju za taj dan niti plaću niti naknadu plaće (jer taj dan, da nije blagdan, ne bi ostvarili niti plaću).
Nesporna je činjenica da tuženik zapošljava radnike koji sukladno različitim potrebama posla odnosno njihovih radnih mjesta posljedično imaju različita prava i obveze, od kojih su u ovoj pravnoj stvari prvenstveno relevantne razlike u rasporedu radnog vremena te s time povezane razlike u korištenju tjednog odmora, rada blagdanom, nedjeljom, noću, ali i razlike u visini plaće i dodataka na plaću. U odnosu na ovdje navedeno, tuženik ukazuje na sljedeće relevantne činjenice:
- tužitelj i ostali smjenski radnici, kada po rasporedu radnog vremena rade na blagdan, imaju pravo na povećanu plaću za dodatnih 150%, odnosno za taj dan de, na ime rada blagdanom, primiti plaću koja iznosi 250% redovne plaće (čl. 71. Kolektivnog ugovora). Ukoliko je rad na blagdan ostvaren noću, u drugoj smjeni i u otežanim uvjetima rada, plaća smjenskog radnika de se sukladno Kolektivnom ugovoru , pored dodatka na ime rada blagdanom, uvećati za daljnje dodatke na plaću te ista može iznositi i preko 300% redovne plaće;
- nesmjenski radnici, kada im blagdan pada u radni dan, npr. u srijedu, za razliku od tužitelja i drugih smjenskih radnika, nemaju mogudnost na taj dan raditi i ostvariti pravo na plaću od minimalno 250% redovne plaće, ved samo pravo na naknadu redovne plaće;
- iz obračuna plaće tužitelja priloženog uz tužbu, jasno je vidljivo da mu je plada za radne sate na blagdan isplaćena u iznosu od 250% redovne plaće (100% radnih sati na blagdan obračunato mu je pod stavkom "redovan rad", a dodatnih 150% pod stavkom "rad blagdanom").
Kada bi se razlike na koje upire tužitelj prihvatile kao opravdani argumenti neravnopravnosti smjenskih radnika u odnosu na nesmjenske, tada bi analogno tome, nesmjenski radnici mogli tvrditi da su oni neravnopravni u odnosu na smjenske radnike jer ne mogu ostvariti pravo na uvećanu plaću za rad blagdanom koju smjenski radnici redovito ostvaruju. U prilog navedenom dostavlja se i isplatna lista za mjesec lipanj 2020. za nesmjenskog radnika na radnom mjestu s osnovnim koeficijentom plaće 2,4 , što je neznatno veći koeficijent od osnovnog koeficijenta plaće tužitelja (2,3). Iz usporedbe navedenih lista je vidljivo da je nesmjenski radnik za mjesec lipanj ostvario bruto plaću u iznosu od 9.001,44 kn (neto 6.294,59 kn), dok je tužitelj s manjim koeficijentom plaće ostvario bruto iznos plaće od 11.441,93 kn (neto 8.189,66 kn). Napominje se kako tužitelj na radnom mjestu blagajnika naplate cestarine radi u režimu preraspodjele radnog vremena, sve sukladno odredbi čl. 66. Zakona o radu i članka 39. Kolektivnog ugovora iz kojeg jasno proizlazi da fond sati koje ostvaruju radnici koji rade u preraspodjeli radnog vremena treba promatrati isključivo na nivou godišnjeg fonda sati, slijedom čega je potpuno pogrešno promatrati i uspoređivati mjesečni fond sati blagajnika s radnikom koji ne radi smjenski. Za smjenske radnike se svaki mjesec radi plan rada za sljedeći mjesec te se utvrđuje koliko sati je za sljedeći mjesec planiran ostvareni fond sati, ukupan fond sati tog mjeseca te fond sati koji ide u preraspodjelu. Preraspodijeljeno radno vrijeme tužitelja svodi se na puno radno vrijeme do 31. prosinca za proteklu godinu, tako da su neiskorišteni sati preraspodjele isplaćeni kao prekovremeni sati, a manjak sati sveden je na puno odnosno nepuno radno vrijeme, odnosno manjak sati tužitelj nije dužan odraditi. Godišnji fond sati smjenskog radnika koji radi u režimu preraspodjele i nesmjenskog radnika koji radi u redovnom režimu, utvrđuje se na identičan način, polazeći od odredbe čl. 61. Zakona o radu koji propisuje da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Slijedom svega iznijetoga, navodi tužitelja koje iznosi u tužbi ne mogu se prihvatiti kao argument neravnopravnosti koja bi rezultirala pravom tužitelja (odnosno svih smjenskih radnika) na utuženu naknadu plaće. Tuženik ističe i prigovor zastare dijela tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da tužitelj potražuje isplatu za razdoblje duže od 5 godina u odnosu na datum podnošenja tužbe. Slijedom iznijetog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu na naknadu troškova postupka tuženiku.
5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: obračunske isprave za isplatu plaća, Evidencije radnih sati, Mišljenja RH, Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Kolektivni ugovor iz 2018., 2014. , popis radnika koji su ostvarili preraspodjelu sati, Plan preraspodjele u Sektoru za naplatu cestarine za 2016., neiskorištene sate radnika po preraspodjeli sati, drugu dokumentaciju, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. od 28.11.2024., pročitani su zapisnici o saslušanju svjedoka ČF iz predmeta Pr-8215/2020, svjedoka FF iz predmeta Pr-8611/2020, svjedoka ŽF iz predmeta Pr-8215/2020 i Pr-8611/2020.
6. Sud nije provodio dokazni prijedlog saslušanjem tužitelja, odnosno odbio je taj dokazni prijedlog, budući tužitelj koji je uredno pozvan na ročište dana radi saslušanja, bez opravdanog razloga nije pristupio.
7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.
8. Među strankama nije sporno da je tužitelj radnik tuženika na poslovima blagajnika naplate cestarine, a sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu utužene naknade plaće za vrijeme blagdana i neradnih dana.
9. Iz iskaza svjedoka ČF, čiji je iskaz uz suglasnost stranaka pročitan u ovom postupku, u bitnome proizlazi da oni svi rade u smjenama, te ako dan blagdana pada u radni dan u tjednu, smjenski radnik treba odraditi 2 dan neovisno o tome da li je slobodan ili nije, a radnici u administraciji 20 dana, ranije se rad na blagdan plaćao smjenskim radnicima ali ne zna točno kada se takvo plaćanje ukinulo.
10. Iz iskaza svjedoka FF, čiji je iskaz uz suglasnost stranaka pročitan u ovom postupku, u bitnome proizlazi da je poslodavac smjenskim radnicima 2012. prestao isplaćivati naknade za dane blagdana opravdavajući to da ukoliko smjenski radnici ne rade u dane odmora da im je to kao neradni dan subota, odnosno nedjelja, radnici koji rade u smjenama su zakinuti jer im se 20-30 sati godišnje ne isplati, ne plaća im se naknada za svaki blagdan koji ne pada u subotu i nedjelju.
11. Iz iskaza svjedoka ŽF, čiji je iskaz uz suglasnost stranaka pročitan u ovom postupku, u bitnome proizlazi da se u odnosu na godišnje odrađen fond sati kod smjenskih radnika, radno vrijeme preraspodjeljuje i dolazi do viška ili manjka sati, neradni dani mogu biti svi dani u tjednu i nema razlike u obračunu smjenskih i nesmjenskih radnika, s time da nesmjenski radnici ne mogu dobiti naknadu blagdana za svoje neradne dane.
12. Iskaze svjedoka sud je prihvati kao istinite i uvjerljive, obzirom su isti u bitnom dijelovima u međusobnom suglasju.
13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. od 28.11.2024. proizlazi da tuženik nije tužitelju evidentirao slobodan dan na dan blagdana u spornom razdoblju, te ako je trebalo obračunati naknadu plaće za sate blagdana koji je padao na dan na koji je tužitelju evidentiran tjedni odmor, tada ta naknada iznosi ukupno 559,31 eura. Ako je za dane blagdana koje je tužitelj radio manje od osam sati trebalo obračunati plaću kao da je tužitelj radio osam sati, tada razlika tako obračunate plaće i plaće koju je tužitelj ostvario za sate koje je radio iznosi 624,07 eura, uz napomenu da je nalaz izrađen isključivo sukladno zadatku vještaku prema prijedlogu tužitelja.
14. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu stavljale primjedbi, pa je sud isti prihvatio u cijelosti, obzirom je izrađen stručno i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.
15. Međutim, valja navesti kako neosnovano tužitelj smatra da mu pripada pravo na utuženu naknadu plaće na temelju čl. 73. KU/14, odnosno 74. st. 1. KU/18, jer prema tim odredbama radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio samo u slučajevima taksativno navedenim u toj odredbi (blagdan i neradni dan utvrđeni zakonom). Pritom riječi "kao da je radio" podrazumijeva da se zaista i radi o danima kada je radnik trebao raditi, ali nije radio jer je bio blagdan/neradni dan. Na takav zaključak upućuju i svi drugi navedeni slučajevi u tom članku (plaćeni dopust, upućivanje na liječnički pregled, obrazovanje za potrebe poslodavca i dr.), jer se radi o situacijama kada se radniku isplaćuje naknada plaće u njegove inače radne dane na koje, zbog pojedinih propisanih opravdanih okolnosti, nije radio. U suprotnom smjenski radnik bi imao pravo na naknadu plaće za blagdan koji pada u njegov neradni dan, dok ne smjenski radnici koji nemaju pravo na naknadu plaće za blagdane koji padnu u njihove neradne dane (subotu i nedjelju).
16. Pozivanje tužitelja na KU iz 2011. kao i Dodatak tom Kolektivnom ugovoru iz 2012., I tvrdnju da je sporna odredba Kolektivnog ugovora ranije bila drugačije formulirana nije osnovano jer prema tada važećoj odredbi "Radnik ima pravo na naknadu plaće kao da je radio isključivo u sljedećim slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi." Činjenica da u predmetnim KU ispuštene riječi "ako je radnik u te dane po rasporedu rada bio dužan raditi" ništa ne mijenja na stvari jer je pravo na naknadu plaće za dane blagdana svih radnika tuženika, i smjenskih i ne smjenskih, vezano isključivo za obvezu rada prema rasporedu rada, jer ne smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane koji su prema njegovom rasporedu dani tjednog odmora, a jednako tako niti smjenski radnik ne ostvaruje naknadu plaće za dane tjednog odmora prema svom rasporedu rada koji je unaprijed određen i usklađen s relevantnim odredbama Zakona o radu i kolektivnim ugovorima. Stoga ne postoji pravna osnova iz koje bi proizašlo pravo tužitelja na potraživanje naknade plaće za te dane.
17. Neosnovani su i navodi tužitelja vezani uz fond sati. Naime, fond sati tužitelja koji radi od ponedjeljka do petka temelji se na 40-satnom radnom tjednu iz čl. 61. ZR- u te kao takav predstavlja temelj za obračun plaće i naknade plaće svim radnicima. U fond sati radnika ulaze svi odrađeni sati, ali i sati na koje bi radnik po rasporedu radio, ali iz opravdanih razloga nije radio (npr. zbog bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, plaćenog dopusta). Neradni dani, odnosno dani koje radnik koristi kao dnevni ili tjedni odmor, nisu dani na koje je radnik trebao raditi i zbog toga ne ulaze u fond sati niti jednog radnika. Organizacija rada tuženika vezana uz naplatu cestarine i održavanje autoceste zahtijevaj organizaciju rada u smjenama i preraspodjeli radnog vremena. Takva organizacija rada utemeljena je na zakonu i odredbama kolektivnih ugovora. Rad smjenskih radnika tuženika može odvijati na način određen u čl. 38. KU/14., čl. 40. KU/18. Smjenskim radom, u smislu navedenih KU, smatra se rad trajno organiziran u najmanje dvije smjene, a ako je rad organiziran u dvije smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 7 sati do 19 sati, a rad u II. smjeni obavlja se od 19 sati do 7 sati idućeg dana. Rad u dvije smjene organiziran je na način da radnik jedan dan radi u I. smjeni, jedan dan u II. smjeni nakon čega je dva dana slobodan. Ako je rad organiziran u tri smjene, rad u I. smjeni obavlja se od 6 sati do 14 sati, u II. smjeni od 14 sati do 22 sata, a u III, smjeni od 22 sata do 6 sati idućeg dana. Rad u tri smjene organizira se na način da radnik radi; dva dana u I. smjeni, dva dana u II. smjeni, dva dana u III. smjeni, nakon čega je dva dana slobodan. "Iznimno zbog potrebe posla, rad na naplati cestarine može se organizirati i u među smjenama."
18. Slijedom navedenog, do razlike u broju odrađenih sati, odnosno njihovog udjela u fondu sati baziranom na 40-satnom radnom tjednu, ne dolazi zbog neisplate naknade plaće za blagdane na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, već zbog rasporeda rada u smjenskom režimu i preraspodjeli radnog vremena koji su kolektivnim ugovorima predviđeni za radno mjesto tužitelja. Stoga bilo kakvo obeštećenje u vidu naknade plaće za dane blagdana na koje je tužitelj koristio tjedni odmor, a zbog činjenice da je udio odrađenih sati" tužitelja u ukupnom fondu sati veći u odnosu na ne smjenskog radnika, nema nikakvu pravnu osnovu. Tužitelju je u fondu sati, baziranom na 40- satnom radnom tjednu kao i za sve druge radnike evidentirano više "odrađenih" sati u odnosu na odrađene sate u fondu ne smjenskog radnika za onaj broj sati koje je tužitelj odradio na blagdane, a ne za broj sati blagdana na koje nije morao raditi (tjedne odmore), a za koje je u ovom postupku utužio potraživanje. Dakle, razlika u broju "odrađenih sati" koji ulaze u fond sati tužitelja kao smjenskog radnika i ne smjenskog radnika nije u uzročnoj vezi s neodrađenim, ovdje utužením blagdanima (danima tjednog odmora), već je u vezi sa satima koje je smjenski radnik odradio na blagdane. Temeljem te činjenice da radi na blagdan tužitelj je ostvario dodatna materijalna prava u vidu dodatak za rad na blagdanom isl., u skladu ZR-u i KU.
19. Polazeći od odredbe Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" br. 33/96., 96/01., 13/02., 112/05., 59/06, 55/08, 74/11, i 130/11., dalje u tekstu Zakon o blagdanima), blagdani i neradni dani su dani u koje radnici ne rade, odnosno oslobođeni sud obveze rada s pravom na naknadu plaće, a isti su taksativno navedeni u zakonu. Sukladno odredbi čl. 94. i 95. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću sukladno čl. 69. Kolektivnog ugovora iz 2014. Kada blagdan pada u dan kada bi radnik trebao raditi i zaista radi navedenog dana, ima pravo na povećanu plaću za rad blagdanom. Nadalje, ukoliko je radnik prema uobičajenom rasporedu radnog vremena trebao raditi i primiti plaću a ne radi zbog toga što je blagdan ili neradni dan utvrđen zakonom, tada također ostvaruje plaću. Ova odredba bi se u konkretnom slučaju primjenjivala na ne smjenske radnike. Dakle, ukoliko blagdan pada na jedan dan od ponedjeljak do petka a kada bi ne smjenski radnik trebao raditi no zbog blagdana ne radi, on ima pravo primiti naknadu plaće za taj dan. Međutim, ukoliko radnik na navedene dane prema uobičajenom rasporedu radnog vremena nije ni trebao raditi u dane blagdana ili ne radnih dana on ne ostvaruje pravo na naknadu plaće, što se u konkretnom slučaju odnosi na tužitelja, odnosno na smjenske radnike.
20. Dakle, kao što se ne smjenskim radnicima, subota i nedjelja ubrajaju u tjedni odmor i nemaju pravo na naknadu na plaći ako blagdan (kao npr. Uskrs, koji uvijek pada na nedjelju), jer je to inače dan njihovog tjednog odmora i nisu bili raspoređeni za rad na taj dan, tako se i smjenskim radnicima dani u kojima prema rasporedu nisu u obvezi raditi, ubrajaju u tjedni odmor, neovisno što možda na jedan od tih dana pada blagdan.
21. Nadalje, što se tiče pozivanja tužitelja na čl. 7. st. 4. ZR-a, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju smjenski radnici nisu stavljeni u nepovoljniji položaj od ne smjenskih, jer sukladno čl. 66. ZR-a, kao što je već navedeno radno vrijeme radnika može se rasporediti u jednakom odnosno nejednakom trajanju po danima, tjednima odnosno mjesecima. Stoga, potpisivanjem Ugovora sa tuženom, tužitelj je bio upoznat sa opisom poslova svog radnog mjesta, te da mjesečni fond sati ovisi o rasporedu radnog vremena svakog pojedinog radnika i ne mora biti isti za sve radnike. Stoga, obzirom tužitelj nije dokazao da je za potraživane dane, odnosno blagdane, bio dužan prema rasporedu poslova raditi, odnosno da je radio, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen je neosnovanim u cijelosti, pa je isti valjalo odbiti, kao u izreci presude.
22. Sud nije posebno cijenio prigovor zastare istaknut po tuženiku, budući je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen neosnovanim u cijelosti, zbog iznesenih razloga.
23. Tužitelju nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154.st.1. ZPP-a, obzirom je isti u cijelosti izgubio parnicu.
U Zagrebu 23. prosinca 2024.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. tuženiku
