REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-459/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničkog društva Andreis i partneri d.o.o., Zagreb, Pavla Hatza 8, OIB: 83427315907, protiv tužene ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik BH, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 12. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karla Frkovića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3652/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS- Ovrv-49/2021 od 16. kolovoza 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženom da tužitelju namiri tražbinu, u iznosu od 165,90 EUR (slovima: stošezdesetpeteuraidevedesetcenti) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 6. srpnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenim za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 78/15), a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a ("Narodne novine" broj 114/22) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana od dana donošenja presude.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karla Frkovića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3652/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 49/2021 od 16. kolovoza 2022. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu 16,59 EUR (slovima: šesnaesteuraipedesetdevetcenti) s pripadajućim kamatama.

III. Nalaže se tuženoj ĐH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ODVJETNIČKO DRUŠTVO ANDREIS & PARTNERI d.o.o. trošak postupka u iznosu od 29,86 EUR (slovima: dvadesetdeveteuraiosamdesetšestcenti) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

IV. O trošku vještaka odlučiti će se posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.250,00 kuna, sve s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-3652/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-49/2021 od 16. kolovoza 2022., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je naveo da je tražbina podmirena u cijelosti. Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Povrv-459/2022- 2 od dana 6. listopada 2022., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem računa (list 7 spisa), izvatka iz sudskog registra (list 13-16 spisa), računa (list 18 spisa), ugovora (list 47 spisa), raskid (list 48 spisa), naloga za knjiženje (list 49-50 spisa), email korespondenciju (list 51 spisa) i tabularnog prikaza (list 52-55 spisa).

5. Zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi djelomično je osnovan u pogledu glavnice i zatraženih kamata.

6. Tužitelj je uz podnesak od dana 25. listopada 2022. dostavio daljnje isprave na kojima temelji svoju tražbinu.

7. Među strankama nije sporno da su stranke zaključile ugovor o zastupanju i naknadi za rad odvjetnika te da su predmetni ugovor raskinule, da je izvršena radnja sastava tužbe i da je tuženiku za navedenu radnju ispostavljen račun a koji se odnosi na utuženu tražbinu.

8. Među strankama je sporno je li utužena tražbina plaćena.

9. Prije svega valja reći da iz isprave ''Raskid ugovora o zastupanju o nagradi za rad odvjetnika'' (list 48 spisa) te računa (list 18 spisa) proizlazi osnov i visina tražbine.

10. Sud je po prijedlogu tužitelja odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem. Vještak se podneskom od 29. travnja 2024. očitovao na način da uvidom u dokumentaciju koja priliježe i dostavljenu dokumentaciju razvidno je da za određeni broj računa postoje otvorena pitanja, uključivo pravna pitanja na koja se vještak financijske struke ne može očitovati, a koja je potrebno riješiti prije primjene reda uračunavanja prema čl. 171. ZOO (NN 35/05) u odnosu na uplatu. Za vještaka je pravno pitanje i dospijeće računa izdanih kupcima jer je raskidom ugovora utanačeno da će za otvorena potraživanja tužitelj izdati račun s dospijećem 1.7.2021, za razliku od određenog broja računa na kojima je navedeno dospijeće različito od 1.7.2021., uključivo i utuženi račun broj 256/PP1/01 s dospijećem 15.7.2021. Zaključno, s obzirom da je rješenjem Naslovnog suda od 26.4.2024. zatražen povrat spisa s nalazom vještaka, pri čemu je tužitelj dokumentaciju vještaku dostavio dana 23.4.2024., a tuženik nije dostavio dokumentaciju do dana izrade ovog nalaza, vještak se ne može očitovati postoji li tražbina tužitelja po računu broj 256/PP1/01 od 7.7.2021. Za izradu novog (ili dopune ovog) nalaza potrebno je dostaviti kompletnu dokumentaciju tužitelja i tuženika, riješiti pravna pitanja na koja se vještak financijske struke ne može očitovati te izvršiti uplatu predujma u iznosu od 2.000,00 EUR.

11. Tužitelj je podneskom od 22. svibnja 2024. prigovorio nalazu i mišljenu vještaka a vještak se podneskom od 20. lipnja 2024. očitovao na prigovore tužitelja: U daljnjem tijeku postupka tužitelj nije predlagao saslušanje vještaka, niti je predlagao provesti novo vještačenje po drugom vještaku.

12. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka BH jer smatra da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a tužitelj je na ročištu dana 12. studenog 2024. predložio zaključiti glavnu raspravu temeljem stanja spisa, što znači da je odustao od predloženih a neizvedenih dokaznih prijedloga.

13. Iako neodlučno ukazuje se punomoćnik tuženika (a koji bi trebao biti saslušan kao svjedok) a kojeg je i tuženik predložio kao svjedoka nije pristupio niti na jedno ročište u ovoj pravnoj stvari, što ukazuje na namjeru punomoćnika tuženika (predloženog svjedoka) da odugovlači ovaj parnični postupak.

14. U podnesku od 15. veljače 2022. tuženik je naveo kako se ovaj postupak vodi iz razloga što je određen broj stranka tužitelja, prestankom radnog odnosa odvjetnika BH kod tužitelja, odlučilo nastaviti suradnju s odvjetnikom Hrvojem Škalićem. Sve stranke koje su tako odlučile prekinuti suradnju s Tužiteljem su potpisale „Raskid ugovora o zastupanju“, a kojim raskidom su Tužitelj i stranke pojedinačno i zasebno regulirale svoja prava i obveze te je specificirano dugovanje svake stranke prema Tužitelju. Mora se naglasiti da su dugovanja stranaka prema Tužitelju postojala samo u slučaju tzv. „provizijskih predmeta“ odnosno predmeta gdje je sklopljen ugovor o zastupanju kojim je regulirana nagrada odvjetnicima na način i u postotku od isplaćenog iznosa, dakle po izvršenju pravne radnje se ne ispostavlja račun stranci, već se obračun vrši na kraju postupka ili prilikom povlačenja/otkazivanja punomoći. Stranke koje su ugovorom o zastupanju dogovorile plaćanje po radnji nisu obuhvaćene jer su njima ispostavljeni računi nakon svake izvršene pravne radnje. Tako je i u ovom predmetu ĐH potpisala Ugovor o zastupanju, a kojim ugovorom je u članku 4. ugovoren način plaćanja „u visini 15% od ukupno isplaćenog iznosa glavnice i zateznih kamata uvećanog za važeći PDV. Naplata ugovorene nagrade dospijeva u roku od 8 dana po naplati od protivne strane, dakle sve stranke koje su imale potpisan Ugovor o zastupanju kojim je regulirano plaćanje na kraju postupka u određenom postotku su potpisale s Tužiteljem Raskid ugovora o zastupanju. Ukupan zbroj svih dugovanja stranka prema Tužitelju, odnosno potraživanja Tužitelja prema strankama je iznosio 276.685,00 HRK., a predmetni iznos je uplaćen u cijelosti za sve „provizijske predmete“ 12. srpnja 2021. Tuženik smatra da se mora istaknuti kako je Zakonom o obveznim odnosima propisano člankom 171. tzv. redoslijed uračunavanja, a koji glasi:

(1) ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika,

uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

(2) Kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

(3) Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se namiruju one koje su najmanje osigurane, a kad su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije.

(4) Ako su u svemu naprijed rečenom obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim iznosima.

Dakle, prvo sporazum vjerovnika – kojeg u konkretnom slučaju očito nema. Nakon toga prema naputku dužnika – kojeg također nema.

16. Tužitelj je u podnesku od 23. travnja 2024. naveo da se tuženica odnosno njezin punomoćnik pogrešno poziva na čl. 171. ZOO koji se u konkretnom slučaju ne primjenjuje, jer se ne radi o istorodnim obvezama između istih osoba. Štoviše, radi se o većem broju različitih osoba koje su tužitelju dužne platiti nagradu za njegov rad do opoziva punomoći odnosno raskida ugovora o zastupanju, pa se to odnosi i na tuženicu. Navodi da je potpuno promašeno i tumačenje redoslijeda uračunavanja kraj činjenice da tužitelj i punomoćnik tuženice nisu ni u kakvom obvezno-pravnom odnosu te da je potpuno nejasna elaboracija o odnosima vjerovnika i dužnika kao i potreba da se dokumentira. Ukazuje kako je tužitelj već ranije istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o preuzimanju ispunjenja po čl. 103. ZOO, prema kojemu je tuženica, bez obzira na ugovor s odvjetnikom Škalićem i nadalje u obvezi prema tužitelju, jer se odnos stranaka nije izmijenio. Također, tužitelj i punomoćnik tuženice nisu u nikakvom ugovornom odnosu, a tužitelj nije dao svoj pristanak na preuzimanje duga niti je bio pozvan da to učini. Ističe kako ovo nije spor između tužitelja i punomoćnika tuženice, nego njegove stranke, radi plaćanja računa za izvršene odvjetničke usluge do dana raskida ugovora o zastupanju. Navodi da je tuženica u obvezi platiti usluge tužitelja do toga dana, u skladu s odredbom iz čl. 776. ZOO i tumačenjem Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, jer nije platila sporni račun i nema dokaz o tome.

17. U podnesku od 22. svibnja 2024. tužitelj je predložio sudu postupanje sukladno čl. 464.a Zakona o parničnom postupku.

18. Ukazuje se da 460. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/2014, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) određuje da će se postupak u sporovima male vrijednosti provoditi i u povodu prigovora protiv platnog naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 1320,00 eura, a predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznos od 165,90 EUR, stoga je ovaj postupak sukladno čl. 460. spor male vrijednosti.

19. Posljedično sud može primijeniti odredbu čl. 464.a ZPP koja određuje da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

20. Slijedim iznesenog sud zaključile da su parnične stranke sklopile ugovor o nalogu sukladno čl. 763. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje: ZOO-a) koji u st. 1. određuje da ugovorom o nalogu obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a u st. 2. određuje da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa.

21. Kao što je naprijed izneseno tuženik nije osporio da je tužitelj ugovor izvršio stoga sud zaključuje da je to nesporne između stranaka.

22. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je utužena tražbina podmirena, stoga je valjalo analizirati i ocijeniti isprave koja je tuženik dostavio u spis. Uz prigovor dostavljen je i detaljan prikaz transakcije (list 38 spisa) iz koje proizlazi da je odvjetnik BH uplatio iznos od 276.685,00 kuna u korist računa tužitelja a po opisom plaćanja je navedeno plaćanje svih provizijskih predmeta.

23. Iz navedenog proizlazi da je BH izvršio uplatu tužitelju, ali iz navedene isprave ne može se zaključiti da je plaćen upravo utuženi račun. Naime, spisu ne prileži (usaglašen od tužitelja i odvj. BH) popis ''provizijskih predmeta'' te koliko za kojih od navedenih predmeta treba platiti, stoga se ne može prihvatiti tvrdnja tuženika da je navedenom uplatom izvršeno plaćanje svih provizijskih predmeta.

24. Ukazuje se da je pozivanje tužitelja na odredu čl. 103. ZOO neodlučno jer čak i da navedeni ugovor o tome postoji (a takav ugovor ne prileži spisu) predmetno nije od utjecaja na odlučivanje u ovaj pravnoj stvari.

25. Navodi tuženika o tome da je kako se ovaj postupak vodi iz razloga što je određen broj stranka tužitelja, prestankom radnog odnosa odvjetnika BH kod tužitelja, odlučilo nastaviti suradnju s odvjetnikom Hrvojem Škalićem i da se u slučaju tzv. „provizijskih predmeta“ odnosno predmeta gdje je sklopljen ugovor o zastupanju kojim je regulirana nagrada odvjetnicima na način i u postotku od isplaćenog iznosa, dakle po izvršenju pravne radnje se ne ispostavlja račun stranci, već se obračun vrši na kraju postupka ili prilikom povlačenja/otkazivanja punomoći nisu osnovani.

26. Točno je da su stranke sklopile Ugovor o zastupanju i naknadi za rad odvjetnika te da su predmetni ugovor raskinule te se ukazuje da su stranke ispravom ''Raskid ugovora o zastupanju o nagradi za rad odvjetnika'' uredile svoje buduće odnose bez obzira što su prethodno bili drugačije uređeni u Ugovoru o zastupanju i naknadi za rad odvjetnika. Temeljem Ugovora o zastupanju i naknadi za rad odvjetnika proizlazi da je tuženik u obvezi platiti utuženu tražbinu a visina utužena tražbine iz navedenog ugovora glede visine u cijelosti korespondira s računom koji je priložen uz prijedlog za ovrhu. Slijedom navedenog sud je postupio sukladno čl. 464.a ZPP jer je o postojanju činjenica zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile.

27. Ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 171. ZOO jer se ne radi o istorodnim obvezama između istih osoba.

28. Sukladno odredbi čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/2014, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

29. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

30. Čl. 221a. ZPP-a određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

31. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

32. Tuženik na kojem sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a leži teret dokaza da je tražbinu namirio, nije dokazao navedenu činjenicu. Valja reći da stranke ne moraju dokazati svoje navode sa stupnjem izvjesnosti već s dovoljnim stupnjem životne vjerojatnosti, međutim tuženik nije dokazao da bi utuženu tražbinu podmirio. 33. Ukazuje se da bi provođenje vještačenje zaista bilo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima (trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 EUR deseterostruko premašuje vrijednost premeta spora), stoga je sud postojanju činjenica zaključio po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile.

34. Slijedom navedenog valjalo je sukladno odredbi čl. 9. ZOO i 763. ZOO i u vezi čl. 451. st. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I izreke ove presude i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karla Frkovića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3652/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-49/2021 od 16. kolovoza 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženom da tužitelju namiri tražbinu, u iznosu od 165,90 EUR s pripadajućim kamatama.

35. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO a iste teku od 16. srpnja 2021. (a kako to proizlazi iz priloženog računa) do isplate.

36. U toč. II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Karla Frkovića iz Zagreba, kao povjerenika Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3652/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-49/2021 od 16. kolovoza 2022. u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu 16,59 EUR s pripadajućim kamatama.

37. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

38. Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1. ZPP-a kao potrebne, trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 16,59 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju navedene parnične troškove u sveukupnom iznosu od 29,86 EUR (toč. III. izreke).

39. Budući da vještak do trenutka sastava ove presude nije detaljno obrazložio svoj račun to se, za sada osnovanost navedenog računa ne može ispitati, te će se tek po odmjeravanju nagrade vještaku posebnim rješenjem, odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška i u tom dijelu te će se o tome donijeti posebno odnosno dopunsko rješenje (toč. IV. izreke). Iako za sada neodlučno, ukazuje se, da je vještak zatražio iznos od 250,00 EUR, a ne 400,00 EUR koliko je tužitelj uplatio na ime predujma za vještačenje, stoga je za zaključiti da će jedan dio predujma biti vraćen tužitelju jer nije iskorišten.

40. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sudac

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a).

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika