REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

Povrv-92/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tijani Licul, kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristine Pauletić, u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S (ranije NOVASOL A/S), Kraljevina Danska, Virum, Virumgardsvej 27, OIB: 87687957339, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika ZUNDERT j.d.o.o., Pula, Kandlerova ulica 22, OIB: 83401672934, kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi isplate, po provedenom pisanom postupku, 23. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog na temelju vjerodostojne isprave sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-162/2023 od 31. siječnja 2024., izdanom po javnom bilježniku Rinu Zujiću iz Rovinja, kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 8 dana isplati iznos od 2.500,00 eura (dvijetisućeipetstoeura) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. listopada 2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 eura (dvjestosedamdesettrieuraisedamdesetpetcenti) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena pa se u navedenom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak u iznosu od 250,00 eura (dvjestopedeseteura), sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi izdanom po javnom bilježniku Rinu Zujiću, iz Rovinja, poslovni broj Ovrv-162/2024 od 31. siječnja 2024. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Ovrha je određena na temelju vjerodostojne isprave (izvoda iz poslovnih knjiga) po osnovi kojih ovrhovoditelj, sada tužitelj, od ovršenika, sada tuženika, potražuje iznos od 2.500,00 eura (izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na listu 35 spisa), s osnova ugovorne kazne po Ugovoru o pružanju usluga smještaja i pripadajućih općih uvjeta poslovanja.

3. U prigovoru od 6. veljače 2024. tuženik je osporio rješenje o ovrsi u cijelosti. Tuženik smatra da je „naknada za nepravovremeni otkaz ugovora CIB309“ samo drugi naziv za ugovornu kaznu. Nije osporio da se 29. rujna 2020. obratio tužitelju sa zahtjevom za raskid ugovora uslijed općepoznatih okolnosti pandemije COVID-19, koje su u tim trenucima bile na vrhuncu. Član uprave tuženika da je hipertoničar i trpi kardiovaskularne smetnje što ga je činilo rizičnom skupinom pri obolijevanju od COVIDA-19. U to vrijeme cjepiva još nisu postojala, a mjere i napuci najviših tijela državne vlasti bili su usmjereni ka pridržavanju mjera. Naime, ČĆ je kao jedini član društva i uprave društva tuženika bio osoba koji je vodio poslovanje, dočekivao i ispraćivao goste i na taj način trebao često stupati u kontakt sa raznim osobama, slijedom čega je tuženik, prema njegovom stavu, uslijed izvanrednih i promijenjenih okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati, spriječiti ih ili izbjeći tužitelju izjavio opravdan razlog za otkazom ugovora. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja. Pozvao se na odredbe Zakona o obveznim odnosima (članak 350. – 355.) koje uređuju ugovornu kaznu te je istaknuo da ugovorna kazna nije mogla biti ugovorena u konkretnom slučaju, a posebice ne za nepravovremeni otkaz odnosno raskid ugovora, budući da ugovornu kaznu nije moguće ugovoriti kod raskida i otkaza ugovora. Dodatno je istaknuo da sporazum o ugovornoj kazni dijeli pravnu sudbinu obveze na čije se osiguranje odnosi pa sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik odgovara. Slijedom svega navedenog, tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz naknadu troškova ovog postupka.

4. Općinski sud u Puli – Pola se rješenjem poslovni broj Povrv-148/2024-2 od 21. svibnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim i predmet po pravomoćnosti dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

5. Naslovni sud je rješenjem poslovni broj Povrv-92/2024-2, od 24. srpnja 2024. stavio rješenje o ovrsi van snage u dijelu u kojem je određena ovrha te postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno, sud je tim rješenjem u točki III. naložio tužitelju da u roku od 15 dana od primitka rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaz potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica (članak 461.a stavak 6. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP)

6. U nastavku postupka, tužitelj je dostavio podnesak od 6. kolovoza 2024. u kojem je pojasnio da su tuženik i tužitelj 19. veljače 2015. zaključili Ugovor o pružanju usluga smještaja s pripadajućim općim uvjetima poslovanja pod šifrom smještajne jedinice CIB 309. Osnovna ugovorna obveza tuženika da je bila ta da u svojim smještajnim jedinicama prima goste koji su smještaj rezervirali posredstvom tužitelja. Tuženik da je 29. rujna 2020. putem svog punomoćnika e-mailom dostavio dopis u kojem zahtjeva otkaz Ugovora o pružanju usluga smještaja. Tužitelj smatra da ukoliko je tuženik htio raskinuti suradnju s tužiteljem za 2021., to je bio dužan učiniti tako da obavijest o raskidu ugovora tužitelju dospije najkasnije 1. lipnja 2020., a sve kako bi raskid stupio na snagu istekom 2020. Tuženik da to nije učinio, već je raskid izjavio 29. rujna 2020., što znači da je bio dužan primati goste još cijelu 2021., međutim, zbog izjavljenog raskida gosti koji su imali rezervacije tuženikovog objekta nisu odsjeli u njegovoj smještajnoj jedinici, čime je tuženik prekršio svoju temeljnu obvezu iz predmetnog ugovora. Slijedom svega navedenog, tužitelj smatra da ima pravo potraživati ugovornu kaznu u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zateznim kamatama od 28. listopada 2022. te troškovima postupka.

7. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-92/2024-7 od 26. kolovoza 2024. pozvao tuženika da se očituje na navedene okolnosti, da iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i da predloži dokaze kojim će se te činjenice utvrditi, te ga je pozvao da se očituje da li želi da se provede usmena rasprava.

8. Tuženik je 10. rujna 2024. u spis dostavio podnesak kojim je u bitnome ostao kod navoda iznijetih u prigovoru.

9. Sud je u ovom postupku pročitao isprave i to: ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra za dansko društvo NOVASOL A/S od 24. veljače 2022. (stranica 16- 34, 65-83 i 164-182 spisa, dio i na stranici 133 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (35 i 131 spisa), ovjereni prijevod potvrde o bankovnom računu (stranica 36-39 i 130 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz sudskog registra za dansko društvo AWAZE A/S od 29. ožujka 2023. (stranica 46-64 i 183-201 spisa), e-mail korespondencija stranaka (stranica 101-104 spisa), dopis punomoćnika tuženika od 29. rujna 2020. (stranica 106-108 i 160-162 spisa), medicinska dokumentacija (stranica 109-110 spisa), sentenca VTS (stranica 112-113 spisa), dopis punomoćnika tužitelja od 25. siječnja 2023. (stranica 115 spisa), sentenca VTS (stranica 116 spisa), novinski članci s internetskih portala (stranica 117-123 spisa), ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice od svibnja 2019. (stranica 134-135 i 158-159 spisa), ugovor između tužitelja i tuženika od 19. veljače 2015. (stranica 156-157 spisa), ispis rezervacija (stranica 163 spisa).

10. Nije proveden dokaz saslušanjem stranaka na okolnosti iz prigovora, niti je saslušana svjedokinja UĆ na okolnosti postojanja rezervacija smještajnog objekta tuženika od strane tužiteljevih korisnika s obzirom da bi se provođenjem navedenih dokaza samo odugovlačio postupak i stvarali nepotrebni troškovi, a sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju isprava koje su stranke dostavile u spis.

11. Tužitelj je 13. studenoga 2024. dostavio u spis podnesak kojim se očitoao na navode tuženika iznijete u podnesku od 10. rujna 2024 te je dostavio pregled rezervacija za period od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. te Odluku o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-cOv-2 od 11. ožujka 2020. koju je donijelo Ministarstvo zdravstva. Sud navedeni podnesak nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari jer činjenice koje tužitelj navodi u tom podnesku, kao i dokazi koje dostavlja nisu takvi da ih tužitelj nije mogao iznijeti i u ranijem podnesku od 6. kolovoza 2024., posebice zato jer tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 6. veljače 2024. i podnesku od 10. rujna 2024. ističe iste okolnosti i dokaze. Dodatno, stranke su i prije pokretanja ovršnog postupka pokušale ovaj spor riješiti mirnim putem, međutim bezuspješno, a tuženik je i u toj fazi isticao iste razloge zbog kojih je otkazao ugovor (zdravstveno stanje zastupnika po zakonu tuženika u vrijeme epidemije bolesti COVID-19). Zbog svega navedenog, sud smatra da navodi i dokazi iz podnesak tužitelja od 13. studenog 2024. nisu takvi da ih tužitelj nije mogao iznijeti postupajući po pozivu suda iz rješenja poslovni broj Povrv-92/2024-7 od 26. kolovoza 2024., slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe članka 461.a stavak 9. ZPP u vezi sa stavkom 10. istog članka.

12. Utuženo potraživanje odnosi se na isplatu iznosa od 2.500,00 eura zbog tuženikovog nepridržavanja ugovornih odredbi da tijekom 2021. u njegovoj smještajnoj jedinici prima goste koji su smještaj rezervirali posredstvom tužitelja.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

14. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj NOVASOL A/S, Virum, Kraljevina Danska u tijeku postupka promijenio tvrtku u AWAZE A/S, a to je utvrđeno i na temelju ovjerenog prijevoda izvatka iz sudskog registra za dansko društvo NOVASOL A/S od 24. veljače 2022. (stranica 16-34, 65-83 i 164-182 spisa, dio i na stranici 133 spisa) te ovjerenog prijevoda izvatka iz sudskog registra za dansko društvo AWAZE A/S od 29. ožujka 2023. (stranica 46-64 i 183-201 spisa).

15. Cijeneći činjenice koje su stranke iznijele u ovom postupku, stav je ovog suda da je tužitelj prvenstveno trebao dokazati da je u vrijeme sklapanja ugovora od 19. veljače 2015. između ovdje stranaka bilo ugovoreno da za slučaj kršenja obveza iz ugovora, tužitelj ima pravo potraživati naknadu od 2.500,00 eura. Iz činjenica koje je tužitelj iznio u ovom postupku, proizlazi da je to ugovoreno općim uvjetima poslovanja. Međutim, opći uvjeti poslovanja (Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice na stranici 134-135 i 158-159 spisa, dalje u tekstu: Opći uvjeti poslovanja) koje je tužitelj dostavio u spis nisu mogli biti mjerodavni u vrijeme sklapanja ugovora 19. veljače 2015. između ovdje stranaka, budući da ti Opći uvjeti poslovanja datiraju iz svibnja 2019., što je vremenski odmak od 4 godine i 2 mjeseca od sklapanja ugovora, slijedom čega isti svakako nisu mogli biti prilog ugovoru koji je sklopljen u veljači 2015. Ukoliko bi Opći uvjeti poslovanja eventualno primjenjivali na ovu pravnu stvar, to je na tužitelju bio teret dokaza o tome, primjerice da su ranije doneseni opći uvjeti poslovanja tužitelja suglasnom voljom ovdje stranaka stavljeni van snage te su ugovoreni upravo Opći uvjeti poslovanja iz svibnja 2019. Tužitelj je u podnesku od 6. kolovoza 2024. po pozivu suda iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u smislu odredbe članka 461.a stavak 6. ZPP, međutim, nije predočio odgovarajuće dokaze, odnosno iznio činjenice na temelju kojih bi sud mogao utvrditi da je njegov tužbeni zahtjev osnovan. Naime, opći uvjeti poslovanja na koje se stranke pozivaju u ugovoru od 19. veljače 2015. (primjerice u člancima koji reguliraju prekid ugovora i potvrdu ugovora, zadnja dva pasusa prve stranice ugovora), kao i činjenice i dokazi koji bi eventualno pojašnjavali pravni slijed važenja Općih uvjeta poslovanja na ugovor od 19. veljače 2015. su činjenice i dokazi koji su tužitelju po samoj naravi stvari, s obzirom da se radi o činjenicama i dokazima vezanim uz redovito poslovanje tužitelja, bili poznate i mogao je njima raspolagati već u trenutku pokretanja ovog postupka 23. ožujka 2023. Zbog navedenih razloga sud smatra da nema mjesta eventualnoj primjeni odredbe članka 461.a stavak 9. ZPP.

16. Stoga, kako stranke u ovom postupku nisu predložile održavanje ročišta, a sud smatra da se već i na temelju činjenica i dokaza koje su stranke iznijele u dosadašnjem tijeku postupka, može i bez održavanja ročišta osigurati pravično vođenje postupka, to je donio odluku u ovoj pravnoj stvari (odgovarajuća primjena odredbi članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP te odredbe članka 492.a ZPP).

17. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

18. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti jer tužitelj nije dokazao pravni osnov svog potraživanja, to je bespredmetno utvrđivati da li bi tužbeni zahtjev bio u zastari.

19. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP tužitelj koji je izgubio ovu parnicu dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Sukladno vrijednosti predmeta spora koja iznosi 2.500,00 eura te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) tuženiku je priznat trošak za sastav obrazloženog podneska – prigovora od 6. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura prema Tbr. 8. točka 1. Tarife i Tbr. 46. Tarife. Trošak za sastav podneska tuženika od 10. rujna 2024. u iznosu od 250,00 eura nije priznat s obzirom da u tom podnesku tuženik samo ponavlja navode istaknute u prigovoru od 6. veljače 2024., a nije priznat ni trošak zahtjeva za mirno rješenje spora izvansudskim putem u iznosu od 250,00 eura jer taj trošak nije bio nužan za vođenje ovog postupka pa je njegov zahtjev za naknadu troškova u iznosa od 500,00 eura odbijen kao neosnovan. Budući da trošak postupka ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora, tuženiku su na trošak postupka, sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) u vezi sa stavkom 8. istog članka, dosuđene zatezne kamate koje na trošak postupka teku od donošenja ove odluke do isplate, po stopi koja se odnosi na „ostale“ odnose. Tuženik je zatražio i naknadu troška sudskih pristojbi po odluci suda, međutim, kako takav zahtjev nije određeno postavljen u smislu odredbe članka 164. stavak 1. i 2. ZPP, odnosno tuženik nije naveo iznose i pravnu osnovu zatraženih sudskih pristojbi, to se o istom zahtjevu nije ni moglo odlučivati.

20. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Pazinu, 23. prosinca 2024.

Sutkinja:

Tijana Licul

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. u svezi s čl. 502. st. 1. ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika