Poslovni broj: P-3409/2021-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Borasu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb, Ulica D.T. Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. Zagreb, Kranjčevićeva 10, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2024., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Teu Karabotić Milovcu pod poslovnim brojem Ovrv-10994/06, te se ukidaju sve provedene radnje.

II Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Ulica D.T. Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB: 17863542417, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti iznos od 1.347,29 Eur-a (slovima: tisuću tristo četrdeset i sedam Eura i dvadeset i devet Eurocenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 73,13 Eur-a teku od dana 04.02.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 12.03.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 01.04.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 04.05.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 01.06.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 02.07.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 03.08.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 02.09.2021.g. pa sve do isplate;

- na iznos od 159,27 Eur-a teku od dana 15.09.2021.g. pa sve do isplate; i to od 5. veljače 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., Ulica D.T. Gavrana 11, 10000 Zagreb, OIB: 17863542417, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.805,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.805,09 eura, a do zatraženog iznosa.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je Zagrebačka banka d.d. na dan 22. kolovoza 2006. godine imala potraživanje prema tužitelju u iznosu od 11.734,16 kn, te je temeljem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga podnijela Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Javni bilježnik da je, postupajući po Prijedlogu, dana 13. studenog 2006. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv-10994/06. Zagrebačka banka d.d. je Ugovorom o prijenosu potraživanja ustupila svoje potraživanje tuženiku. Obzirom da je tuženik postao zakoniti vlasnik predmetnog novčanog potraživanja, temeljem navedenog Ugovora koji je zaključio sa Zagrebačkom bankom d.d., a koji je stupio na snagu 31. srpnja 2017. godine, tuženik je podnio zahtjev za izravnu naplatu 3. studenog 2020. godine pred Financijskom Agencijom (Regionalni centar Split), Podružnica Split. Postupajući po nalogu tuženika (tada ovrhovoditelja), Financijska Agencija je uvrstila tuženika u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, a sve kako bi se provela pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima ovršenika. Od dana tuženikovog podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu (3. studenog 2020. godine), tužitelju je Financijska agencija do današnjeg dana zaplijenila iznos od 10.151,00 kn. Tužitelj je 19. veljače 2021. godine protiv Rješenja izjavio Žalbu nakon proteka roka (temeljem članka 284. stavka 5. Ovršnog zakona, u svezi sa člankom 50. stavka 1. točka 11. i člankom 53. stavka 1. istog Zakona), a o kojoj je Naslovni sud odlučio Zaključkom dana 1. rujna 2021. godine pod poslovnim brojem Povrv-493/2021, te je tužitelja uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe određene Rješenjem nedopuštenom. Dana 5. studenog 2011. godine podnesen je Zahtjev za izravnu naplatu po osnovi Rješenja pred Financijskom Agencijom (Regionalni centar Split) Podružnica Split, međutim isti se prestao izvršavati obzirom da je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Usprkos tomu, tuženik nije radi namirenja svoje tražbine predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, a sukladno članku 5. Ovršnog zakona, čime bi zasigurno uspio u namirenju tražbine, već je svojim propustom (ne činjenjem) izgubio subjektivno pravo na potraživanje po osnovi Rješenja. Mogućnost ostvarenja zahtjeva tuženika prestala je postojati 14. studenog 2016. godine, odnosno da je isti pao u zastaru, te sukladno tomu tuženik nije ovlašten tražiti prisilno namirenje tražbine, odnosno podnijeti zahtjev za izravnom naplatom iste. Zbog svega navedenog predlaže provesti postupak i donijeti presudu.

2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći do prestanka izvršenja predmetne osnove za plaćanje nije došlo zbog propusta ili radnje na strani ovrhovoditelja (ovdje tuženika), već zbog što ovršenik nije imao priljev novčanih sredstava u određenom vremenskom razdoblju (razlozi na strani ovršenika, ovdje tužitelja). Sukladno relevantnoj sudskoj praksi viših sudova, ako je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Budući da se u konkretnom slučaju radi o izvansudskoj ovrsi koja se vodi pred Financijskom agencijom, isknjižavanjem osnove za plaćanje posl.br. Ovrv-10994/06 od 13.11.2006.g. iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje desetogodišnji zastarni rok je počeo teći ispočetka. Kako je ovrhovoditelj predmetnu osnovu za plaćanje ponovno dostavio Financijskoj agenciji dana 3. studenog 2020. godine, dakle unutar zastarnog roka, istaknuti prigovor zastare je u cijelosti neosnovan. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U postupku je sud izveo dokaze uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ( l.s. 6), spis ovog suda poslovni broj Povr-493/21, koji spis je i pročitan ( l.s. 7-17 i putem eSpisa), očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate ( l.s. 18- 23), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje ( l.s. 24), sudsku praksu ( l.s. 25-30, 37- 39, 63-74), Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 09. listopada 2017. ( l.s. 42-60), podnesak ovršenikovog dužnika ( l.s. 107,108), dopis FINA-e ( l.s. 113). Tužitelj je odustao od vlastitog saslušanja i od financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te od pribave podataka o isknjižavanju osnove za plaćanje od Financijske agencije.

4. Nije sporno da je ovaj sud donio rješenje pod poslovnim brojem Povrv-493/21 od 1. rujna 2021. kojim je uputio ovdje tužitelja pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Sporno je to je li nastupila zastara potraživanja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Odredbom čl. 52. st. 1. do 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da će sud prvog stupnja dostaviti ovrhovoditelju u roku od 8 dana radi očitovanja žalbu protiv rješenja o ovrsi, ukoliko je izjavljena iz razloga čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. tog zakona. Ako ovrhovoditelj prizna koji od razloga zbog kojih je žalba izjavljena da će sud ovrhu obustaviti, a ako ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana da će u tom slučaju sud prvog stupnja donijeti rješenje kojim će uputiti ovršenika da, u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz kojih je žalba izjavljena. Članak 52. OZ-a odgovara članku 48. Ovršnog zakona("Narodne novine" br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12., u daljnjem tekstu: OZ/96) a koji zakon je bio na snazi u vrijeme kada je prijedlog za ovrhu podnesen, 16. listopada 2006. Članak 50. OZ-a odgovara članku 46. OZ/96.

7. Prema rješenju ovog suda poslovni broj Povrv-493/21 od 1. rujna 2021., tužitelj je upućen na parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti rješenja. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da je ovršenik ( ovdje tužitelj) u postupku podnio žalbu iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ te je ovrhovoditelj ( ovdje tuženik) osporio postojanje tih razloga.

8. Iz izvedenih dokaza proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju tuženik je zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji podnio 3. studenog 2020. dok je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10994/2006 postalo pravomoćno i ovršno 13. studenog 2006. Kako sukladno čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23,u daljnjem tekstu: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare to znači da je nastupila zastara prije podnošenja zahtjeva za naplatu od strane tuženika. Nije u ovom slučaju došlo do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO-a s obzirom da do nemogućnosti naplate tražbine ( provedbe ovrhe) nije došlo iz razloga koji su isključiva krivnja ovršenika. Naime, tuženik nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe sukladno čl. 5. st. 4. u vezi st. 3. OZ/96 ( isto i u OZ-u) što je nužno dovelo do obustave ovrhe. Tuženik ( ovrhovoditelj) nije ovlašten predložiti sudu da naloži Financijskoj agenciji da osnovu za plaćanje ponovno zavede u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, nakon što je istu isknjižila temeljem čl. 12. st. 1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( Narodne novine broj 68/18, 02/20, 46/20, 47/20, u daljnjem tekstu: ZOPONNS), odnosno takav prijedlog tuženika ( ovrhovoditelja) nije dopušten jer ni OZ ( OZ/96) ni ZOPONNS ne predviđaju mogućnost da sud ( ili vjerovnik) FINA-i ponovno dostavlja istu osnovu za plaćanje, odnosno da joj sud naloži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u Očevidnik. Dakle, očito je da se ne radi o isključivoj krivnji tužitelja ( ovršenika) zbog koje bi došlo do nemogućnosti naplate tražbine ( provedbe ovrhe). Prema čl. 12. st. 1. ZOPONNS –a ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Sukladno čl. 5. st. 3. OZ/96 tuženik ( ovrhovoditelj) je mogao predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, a u slučaju da taj prijedlog nije podnio u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe, ovrha će se obustaviti ( čl. 5. st. 4. OZ/96). Iz navedenog proizlazi kako se ne može smatrati da je do nemogućnosti naplate tražbine ( provedbe ovrhe) došlo iz razloga koji su isključiva krivnja ovršenika jer je tuženik mogao postupiti po čl. 5. st. 3. OZ/96. To znači da ni zastara nije prekinuta zahtjevom tuženika od 03. prosinca 2011. jer takav zahtjev nije ( bio) dopušten. Zahtjev od 03. studenog 2020. je podnesen nakon nastupanja zastare ( 14. studenog 2016.) kako je već obrazloženo.

9. Zbog navedenog, a kako su ispunjeni uvjeti za proglašenjem ovrhe nedopuštenom jer je tužitelj dokazao postojanje prava koje sprječava ovrhu, odlučeno je kao u izreci u točki I. U točki II odlučeno je temeljem čl. 56. OZ-a.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), te je tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat kao osnovan trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 1. lipnja 2022., 25. listopada 2022., 18. rujna 2024. i 14. studenog 2024. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.) te za sastav podnesaka od 31. svibnja 2022., 18. rujna 2024. i 24. rujna 2024. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr.8.1.) što uz PDV i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu ( ukupno 141,48 eura) iznosi ukupno 1.805,09 EUR. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za pristup ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.

11. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 23. prosinca 2024.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku.

2. Tuženiku po punomoćnicima.