Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-9646/2019-41

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik UŠ, Krešimir Mihalic i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smolčić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici DŠL, FŠ, Eva Habdija i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 08. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Ane Morić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Eve Habdija, odvjetnice, dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I/ Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu, broj 2402006-1031262160 /51401652-5103853970, solemniziranog po Javnom bilježniku Mladenu Matošu, Zagreb, Ilica 297, pod poslovnim brojem OV-5733/08 od 27.02.2008. godine, kojeg su sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka.

II/ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržane u čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652-5103853970, solemniziranog po Javnom bilježniku Mladenu Matošu, Zagreb, Ilica 297, pod poslovnim brojem OV- 5733/08 od 27.02.2008. godine, kojeg su sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, u dijelu u kojem je određeno da se otplata anuiteta veže za valutu švicarski franak (CHF).

III/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe sadržane u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 /51401652-5103853970, solemniziranog po Javnom bilježniku Mladenu Matošu, Zagreb, Ilica 297, pod poslovnim brojem OV-5733/08 od 27.02.2008. godine, kojeg su sklopili tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) veže za valutu švicarski franak (CHF).

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.349,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 26,50 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 26,12 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 25,68 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 25,86 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 26,18 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 25,87 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 25,84 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 26,21 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 26,51 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 26,90 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 26,80 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 27,48 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 27,33 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 27,49 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 29,28 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 28,28 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 30,56 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 29,39 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- na iznos od 29,58 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 30,51 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 31,83 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- na iznos od 30,54 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- na iznos od 30,90 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 30,35 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 31,68 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 32,68 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 33,19 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 38,04 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 33,27 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 32,64 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 21,87 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 21,87 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 22,33 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 410,29 EUR od 26.01.2012. do isplate,

za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 16.426,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 21,33 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 25,78 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 27,60 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 29,43 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 23,96 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 23,59 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 17,61 EUR od 01.06.2009. do isplate

- na iznos od 10,60 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- na iznos od 13,48 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,56 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 13,62 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 13,14 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- na iznos od 19,01 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,72 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 28,40 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 39,00 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- na iznos od 36,71 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- na iznos od 39,22 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 67,44 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- na iznos od 51,63 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- na iznos od 87,55 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- na iznos od 69,23 EUR od 01.10.2010. do isplate

- na iznos od 72,22 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- na iznos od 86,79 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- na iznos od 107,61 EUR od 01.01.0211. do isplate,

- na iznos od 87,31 EUR od 01.02.0211. do isplate,

- na iznos od 92,97 EUR od 01.03.0211. do isplate

- na iznos od 84,34 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- na iznos od 105,35 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- na iznos od 121,08 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- na iznos od 129,12 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- na iznos od 205,61 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 130,28 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- na iznos od 120,36 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- na iznos od 122,01 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- na iznos od 122,07 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- na iznos od 132,88 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- na iznos od 13.975,66 EUR od 26.01.2012. do isplate,

VI/ Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 88,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 12,23 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 15,36 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 11,94 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 18,75 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 17,22 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 10,50 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 2,88 EUR od 02.12.2008. pa do isplate, "do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

VII/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.577,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024.. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VIII/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 12. lipnja 2019. (koja je zaprimljena kod ovog suda 14. lipnja 2019.) navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103853970 od 26.veljače 2008., solemniziran dana 27. veljače 2008. od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša pod poslovnim brojem OV-5733/08 prema kojem je tuženik tužiteljici, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 72.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj. Prema odredbi čl. 8.st.1. ugovorena je redovna promjenjiva kamatnom stopom koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 8,25 % godišnje, a koja se obračunava proporcionalnom metodom, dok je stavkom 2. istog članka ugovoreno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stopi, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke- tuženika. Odredbama čl.7. Ugovora određena je obveza povrata iznosa kredita s pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) obračunato prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća, u 216 mjesečnih anuiteta u iznosu u od 640,91 CHF. Ističe su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjena kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika te u dijelu u kojem je glavnica i obveza povrata iznosa kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF nepoštene odnosno ništetne. Naime, u bitnom navodi da odredba o načinu promjene kamatne stope, koju je sastavio tuženik te o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, ne sadrži egzaktne parametre i metode izračuna parametara koje utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate niti je o navedenom bila informiran od strane tuženika, niti je tužiteljica kao potrošač od strane tuženika kao trgovca bila informirana o specifičnostima valute CHF odnosno rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, prije niti u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući su tijekom trajanja ugovornog odnosa kamatna stopa i tečaj CHF mijenjani više puta na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. te Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci tuženika, odnosno isplatiti tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta tečaja CHF i zbog povećanja početne kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U tužbi navodi da osim isprave o predmetnom Ugovoru o kreditu ne posjeduje druge isprave (otplatni plan, pregled promjena kamatnih stopa, knjigovodstvenu karticu-pregled prometa po kreditu) potrebnu za postavljanje određenog novčanog tužbenog zahtjeva u pogledu ukupne visine predmetnog potraživanja i visine svakog pojedinog iznosa razlike preplaćene kamate i tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zateznu kamatu odnosno dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja) te da zbog kratkoće roka nije bila u mogućnosti prethodno pokretanju predmetne parnice navedenu dokumentaciju pribaviti od tuženika, pa je stoga predložila sudu naložiti tuženiku dostavljanje iste dokumentacije. U tužbi predlaže donošenja presude kojom se utvrđuje ništetnom i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl.8. predmetnog Ugovora o kreditu te odredbe čl.2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je glavnica kredita i otplata anuiteta vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF. Nadalje, u smislu odredbe čl. 186.b st.3. ZPP-a, predlaže naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici (s osnove povrata stečenog po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF) novčani iznos uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate, visinu kojeg će iznosa i tijek kamata određeno naznačiti nakon što tuženik dostavi sve potrebne podatke te nakon provođenja financijskog vještačenja. Naknadno tijekom postupka u podnesku od 21. svibnja 2021. (koji je podnesak dostavljen prije zaključenja prethodnog postupka), tužiteljica s obzirom na okolnost da je u međuvremenu tuženik tijekom postupka dostavio sve tražene isprave, postavlja određeni novčani tužbeni zahtjev odnosno sadržajno predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata preplaćene razlike kamata isplati ukupno iznos od 10.109,74 kuna te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja CHF isplati ukupno iznos od 123.713,04 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno u zahtjevima u istom podnesku, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, u podnesku od 05. listopada 2021., s osnove povrata preplaćene razlike kamata potražuje isplatu iznosa od 10.170,43 kuna te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja isplatu iznosa od 123.763,83 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini preplaćeni iznos glavnice kako je to navedeno u istom podnesku, a koje zahtjeve u podnesku od 21. studenog 2023. ponavlja te (sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) precizira dvojno u valutama EUR /kn, na način da se osnove preplaćene razlike kamata potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.349,85 EUR / 10.170,43 kuna te s osnove povrata preplaćene razlike tečaja isplatu iznosa od 16.426,16 EUR /123.763,83 kuna sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkama IV/ i V/ izreke, uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu svih u tužbi postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističe prigovor zastare u odnosu na zahtjeve za isplatu te smatra da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja su izvršena po uvećanim anuitetima, u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO). U odnosu na valutnu klauzulu u bitnom ističe da se radi o valjanoj ugovornoj odredbi koja je ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te smatra da se pravomoćna odluka donesena u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Ističe da je svim potrošačima, pa tako i tužiteljici prije i prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, u svezi valutne klauzule u CHF i kretanja tečaja CHF pružio sve potrebne obavijesti i to predočavanjem i uručenjem pisanih obrazaca, informacija i brošure te da je navedene obavijesti tužiteljica mogla dobiti i putem besplatnog info telefona ili na internetskoj stranici tuženika; da joj je i u razgovoru sa službenicima tuženika bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF te da je u samom Ugovoru o kreditu jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju kreditora za CHF i da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Stoga ističe da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak te smatra da je (s obzirom da je u brošuri tuženika za koju navodi da su dobili svi korisnici kredita, pa tako i tužiteljica, bio sadržan grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004., iz kojeg je bilo vidljivo da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na EUR) itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF. Pri tome ističe i da je tužiteljica kao potrošač imala pravo izbora više modela te vrsta kredita odnosno pravo izvora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora o kreditu, pa da je je stoga jasno da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima predmetnog Ugovora, odnosno konkretno o valutnoj klauzuli u CHF. Također, tuženik osporava da bi na tečajnim razlikama ostvario niti mogao ostvariti "ekstra profit", budući je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF te stoga osporava da bi prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF postojala bilo kakva njegova namjera usmjerena ka ostvarivanju "ekstra profita", pri čemu ističe da su ugovaranjem valutne klauzule u CHF obje stranke dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristale na rizik promjenjivosti tečaja CHF; da se navedeni rizik odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu te da razvoj tečaja strane valute, pa tako niti CHF nije (bilo) moguće unaprijed predvidjeti. U odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u bitnom ističe da prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije imao obvezu u ugovorima o kreditu definirati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamatne stope, već da je prije donošenja i stupanja na snagu ZID Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13, dalje: ZID ZPK) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl.175. Zakona o bankama), odnosno sukladno čl.308. Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 117/08) bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje 15 dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan, a što je u konkretnom slučaju tuženik uredno činio prilikom svih promjena kamatne stope tijekom otplate predmetnog kredita. Ističe da se radi izostanka precizne zakonske regulative u to vrijeme pri sklapanju predmetnog Ugovora rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. te se poziva na slučajeve u kojima određene ugovorne odredbe koje bi se mogle smatrati nepoštenima s tzv. sive liste sadržane u Prilogu iste Direktive nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako ističe da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Budući se Zakon o zaštiti potrošača ima tumačiti i u skladu s navedenom Direktivom, ističe da na navedeno tumačenje valja primijeniti i na spornu odredbu predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi te sadržajno ističe da je tijekom trajanja predmetnog ugovornog odnosa kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga (promjene uvjeta na financijskom tržištu na koja nije imao utjecaj), u skladu sa svojim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u predmetnom Ugovoru. Stoga osporava da bi ista ugovorna odredba bila nepoštena odnosno ništetna. Također, u bitnom ističe da deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi usmjeren na izmjenu sadržaja predmetnog ugovornog odnosa budući su ugovorne strane u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov ugovorni odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa te da se stoga takav deklaratorni tužbeni zahtjev ne može prihvatiti, a da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača te bez da se ne povrijedi načelo slobode ugovaranja, kao jedno od osnovnih načela obveznog prava. S obzirom na prethodno navedene razloge osporava da bi tužiteljica imala pravo zahtijevati isplatu (vraćanje) utuženog novčanog iznosa budući ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje je tuženik utuženi novčani iznos stekao nije otpala odnosno nije nepoštena i ništetna, pri čemu ističe da tužiteljici nije nastala nikakva šteta koja bi bila prouzročena postupanjem tuženika. Tijekom postupka, u podnesku od 21. travnja 2020. (listovi 82-90 spisa) ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice zahtijevati isplatu pojedinih novčanih iznosa navodne preplate, zbog činjenice da pojedine anuitete predmetnog kredita nije platila tužiteljica već treća osoba, ZŠ. U istom podnesku (koji je dostavljen prije zaključenja prethodnog postupka), nadalje u bitnom navodi da u slučaju ako sud utvrdi ništetnom spornu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u CHF i osnovanim postojanje novčane tražbine tužiteljice s naslova vraćanja stečenog po osnovi navedene ugovorne odredbe, tada ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 673,81 kuna (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) te predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u navedenom iznosu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate te izvršiti prijeboj tražbine tuženika s novčanom tražbinom tužiteljice. Nakon provedenog financijskog vještačenja (koje ne osporava u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju), sukladno nalazu i mišljenju vještaka za financije, u podnesku od 13. listopada 2021. konačno precizira prethodno istaknuti prigovor radi prebijanja odnosno predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 669,63 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 92,16 kuna od 2. svibnja 2008. do isplate, na iznos od 115,71 kuna od 2. lipnja 2008. do isplate, na iznos od 89,98 kuna od 2. srpnja 2008. pa do isplate, na iznos od 141,25 kuna od 2. kolovoza 2008. do isplate, na iznos od 129,73 kuna od 2. rujna 2008. do isplate, na iznos od 79,08 kuna od 2. listopada 2008. do isplate te na iznos od 21, 72 kuna od 2. prosinca 2008. pa do isplate, a koji prigovor radi prebijanja na ročištu od 5. srpnja 2024. (s obzirom na promjenu domicilne valute) precizira u valuti EUR na način da predlaže utvrditi da postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 88,88 EUR (669,63 kuna) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom VI/ izreke te predlaže izvršiti prijeboj tražbine tuženika s novčanom tražbinom tužiteljice po osnovi vraćanja preplaćene razlike tečaja CHF prema konačno postavljenom zahtjevu po istoj osnovi. Osporava i tijek zatraženih zateznih kamata na pojedine novčane iznose glavnica od dana plaćanja istih. Naime, čak i u slučaju kada bi se utvrdile ništetnima sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te postojanje utuženih novčanih tražbina, a što u cijelosti osporava, ističe da bi takav zahtjev u odnosu na tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata bio u potpunosti neosnovan te da bi u tom slučaju tužiteljica eventualno imala pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, budući se tuženik ima smatrati poštenim stjecateljem utuženih novčanih iznosa. Slijedom svih prethodno navedenih razloga, predlaže sve tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane, a podredno u slučaju ako sud utvrdi tužbene zahtjeve osnovanima (što osporava), predlaže izvršiti prijeboj tuženikove novčane tražbine s eventualnom tužiteljičinom. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

4. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103853970 od 26.veljače 2008. (listovi 10-15 spisa), Informacije-hipotekarni kredit bez jamaca (list 25 spisa), Reviziju od 17. kolovoza 2018. (listovi 26-38 spisa), Informacije-stambeni krediti (listovi 39-54 spisa), Informaciju-pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom (list 55 spisa), tiskani letak-stambeni krediti (listovi 132-136 spisa), grafički prikaz kretanja tečaja (listovi 56-57 spisa), informativne letke (listovi 58-59 spisa), Obavijest o usklađivanju kamatne stope od 30.12.2013. i od 1.7.2019. do 31.12.2019. (list 129 i 140-141 spisa), pisani iskaz TŠ od 27. veljače 2020. (listovi 60-61 spisa), pitanja i odgovore za stambene kredite (list 62 spisa), dopis Hrvatske narodne banke od 07. lipnja 2013. dostavljen u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 (listovi 63-64 spisa), Obrazac VR-1 Izvješće o izloženosti valutnom riziku po pojedinim valutama-za valutu CHF (list 64 spisa), Priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015. i 16. ožujka 2015. (listovi 65-72 i 77-78 spisa), Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (listovi 73-76 spisa), Presudu Visokog prekršajnog suda u Zagrebu broj PPž-139/2018 od 29. ožujka 2018. (listovi 79-80 spisa), Otplatni plan (listovi 118-120 132-134, 136-139, 142-143 spisa), Pregled prometa po partiji kredita 5103853970 za razdoblje od 3.3.2008. do 7.12.2012. (listovi 122-126 spisa), Obavijest o kreditu (list 128 spisa), Obavijesti o promjeni kamatne stope (listovi 129-130 i 135-136 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz društva Darfin d.o.o. (listovi 159-167 spisa), saslušana je svjedokinja UŠL (listovi 278-279 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 286 spisa).

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud nalazi da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je između tuženika kao kreditora, tužiteljice kao korisnika kredita i GŠ kao založnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103853970 od 26.veljače 2008. (listovi 10-14 spisa) za iznos kredita od 72.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj (čl. 2.); uz određenu namjenu- hipotekarni kredit građana, gotovinski kredit uz hipoteku (čl. 3.); uz ugovoreni rok vraćanja od 216 mjeseci, od prijenosa kredita u otplatu (čl. 6.); glede načina vraćanja ugovorena je otplata kredita u 216 mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu te kredit dospijeva na naplatu svakog prvog dana u mjesecu, uz iznos mjesečnog anuiteta od 640,91 CHF te je ujedno ugovorena valutna klauzula i to da povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke te je navedeno da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama, nastalog uslijed promjene tečaja te da potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja… (čl. 7.); da je glede kamata ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 8,250 % godišnje te se kamata obračunava primjenom proporcionalne metode, s time da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke… (čl. 8.); da je javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba pod posl. br. OV-5733/08 dana 27. veljače 2008. potvrdio da je svim sudionicima pravnog posla navedena isprava pročitana i upozoreni su da ista ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravnoj volji.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8.1. Suprotno stajalištu tuženika, ovaj sud je u konkretnom slučaju vezan utvrđenjima iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (koja je u dijelu koji se odnosi na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na koju je revizija tuženika odbijena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. te u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.), a kojom je, među ostalim, utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je sve, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Naime, odredbom čl. 502. c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Pri tome valja kazati i da pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP-a treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate.

8.3. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da korisnik kredita nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.), a što u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao. 8.4. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

8.5. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača stajalište Ustavnog suda je između ostalog da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

8.6.. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

9.Svjedokinja FŠL (list 279 spisa), za koju proizlazi da je kao zaposlenica tuženika u poslovnici Ozaljskoj ulici u Zagrebu bila zadužena za obradu predmetnog kredita te potpisala predmetni Ugovor, u bitnom je iskazala da se ne sjeća tužiteljice, kao niti sadržaja pregovora koji su prethodili zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu. Uobičajeno je prije i u vrijeme zaključenja sličnih ugovora o kreditu klijente informirala o općenitom značenju valutne klauzule i promjenjive kamatne stope te ih nije posebno upozoravala i informirala o eventualnim rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF (u odnosu na kredite s valutnom klauzulom u EUR) niti detaljno obavještavala o okolnostima u kojima dolazi do promjene kamatne stope niti kriterijima i parametrima promjene kamatne stope. Kao kreditni savjetnik za građane postupala je sukladno uputama nadređenih osoba u banci, a informiranje klijenata prethodno sklapanja ugovora o kreditu uključivalo je i davanje informacija o uvjetima kreditiranja koje su bile navedene u službenim letcima banke, u kojima su općenito bile navedene vrste kredita u ponudi, s obzirom na valutu uz koju se veže glavnica kredita, visina redovnih kamatnih stopa za pojedine kredite, visina naknada i troškova, instrumenti osiguranja, uvjeti koje klijenti moraju zadovoljiti za odobravanje pojedinih kredita i slično.

10. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (list 286 spisa), koja potvrđuje da je prethodno zaključenju predmetnog Ugovora o kreditu imala kontakte sa svjedokinjom FŠL u poslovnici tuženika u Ozaljskoj ulici te u bitnom navodi da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila u svrhu zatvaranja raznih dugovanja koja je imala u to vrijeme zbog teške financijske situacije u kojoj se našla njezina obitelj nakon smrti njezinog oca te da su sredstva predmetnog kredita utrošena za podmirenje dugovanja po kreditnih karticama i minusa po tekućem računu, kao i za financiranje svakodnevnog života. Nikada nije imala u vlasništvu obrt, trgovačko društvo niti se bavila nekom samostalnom djelatnošću, a u to vrijeme (kao i danas) zaposlena je u Atlantic grupi u Odjelu za ljudske resurse. Iz iskaza tužiteljice nadalje u bitnom proizlazi da joj je od strane tuženika bio ponuđen samo kredit s valutnom klauzulom u CHF; da o sadržajnu pojedinih ugovornih odredbi nije imala mogućnost pregovarati; da joj je od zaposlenica tuženika ZŠL prije zaključenja predmetnog Ugovora objasnila općenito značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a nije joj posebno objašnjavala okolnosti i parametre promjene kamatne stope niti je na bila informirana o postojanju većeg rizika fluktuacije tečaja CHF odnosno većem riziku ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR. Tekst Ugovora prije potpisivanja pročitala je i razumjela koliko sam mogla. Plaćala je sve anuitete predmetnog kredita do 26.siječnja 2012., kada je izvršena prijevremena otplata predmetnog kredita od strane gospodina ZŠ. Naime, budući zbog porasta visine anuiteta više nije mogla otplaćivati predmetni kredit, bila je prisiljena prodati stan na kojem je bilo zasnovano založno pravo radi osiguranja naplate predmetnog kredita te sam je stan prodala gospodinu ZŠ, koji je sukladno zaključenom ugovoru o kupoprodaji navedenu uplatu izvršio u njezino ime i za njezin račun.

11. S obzirom na prethodno iznesena stajališta Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, sud nije našao potrebnim posebno cijeniti sadržaj pisanog iskaza TŠ, voditeljice tuženikove Službe upravljanja iskustvom klijenata od 27. veljače 2020. (listovi 60-61 spisa), a koje je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio u pravcu dokazivanja uobičajene poslovne prakse tuženika pri ugovaranju kredita s valutnom klauzulom u CHF.

12. U odnosu na pozivanje tuženika na reklamne materijale i letke, Informaciju- pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, Brošuru "Stambeni krediti" te grafičke prikaze kretanja tečaja CHF, EUR i USD za razdoblje od 1998. do ožujka 2004. , valja navesti da (sve i da se uzme da su navedene isprave bile uručene tužiteljici od strane tuženika prilikom ugovaranja predmetnog kredita, što nije nedvojbeno utvrđeno na temelju iskaza tužiteljice i svjedokinje), iz navedenih isprava ne proizlazi da bi u istima bile sadržane jasne i razumljive informacije o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao niti informacije o riziku zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR. Pri tome valja dodati da grafički prikazi kretanja tečaja CHF, EUR i USD (za razdoblje od prethodnih 6 godine prije tuženikovog plasmana kredita s valutnom klauzulom u CHF), na koje se poziva tuženik (ističući da su "svi korisnici kredita u CHF, pa tako i tužiteljica, bili informirani da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF …bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na euro") prema ocjeni ovog suda, sve i da su tužiteljici predočeni prije ili u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, zasigurno nisu sami po sebi mogli biti razumljivi prosječnom potrošaču, pa tako niti tužiteljici, koja s obzirom na svoje obrazovanje i struku (profesor defektologije) nedvojbeno ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem na temelju kojeg bi bila u mogućnosti usporediti i interpretirati navedene grafičke prikaze u smislu shvaćanja prethodno opisanih specifičnih rizika valute CHF.

13. Pri tome valja istaknuti da je odredba o promjeni kamatne stope iz čl.8. Ugovora uz odredbu o primjeni valutne klauzule odlučujuća ugovorna odredba te je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa tako odredba čl. 8. Ugovora o kreditu kojom se određuje promjenjivost kamatne stope u svezi s odredbom o primjeni valutne klauzule sadržanoj u čl. 7. Ugovora, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Također, nisu od odlučnog značaja tvrdnje tuženika da je u Ugovoru jasno navedeno da će se povrat ugovorne obveze obračunavati prema srednjem tečaju kreditora za CHF te da je prednik tužiteljica bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama, a koje mogu nastati uslijed promjene tečaja. Zahtjev (materijalne) transparentnosti prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen već i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji su u svojim iskazima opisali svjedokinja i tužiteljica, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

14. Imajući u vidu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi pravomoćna presuda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, na koju se tužiteljica pozvala, a tuženik s druge strane, nije dokazao nikakve posebne okolnosti, iz kojih bi se moglo zaključiti da zbog tih specifičnih okolnosti na predmetni Ugovor o kreditu nije primjenjiva navedena pravomoćna odluka, tada je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditu kojima ugovorena primjena valutne klauzule u CHF te odredbe ugovora kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a time su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u istom dijelu, odnosno dijelovi odredbi čl. 7. i 8. predmetnog Ugovora slijedom čega je utvrđeno kao pod točkama I/ i II/ izreke, s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi.

15. Nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu "u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) veže za valutu švicarski franak (CHF)" Naime, iz sadržaja izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača jasno proizlazi da nije utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom odredba ugovora o potrošačkom kreditu kojom se iznos kredita ugovara u valuti CHF i isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan korištenja/isplate kredita ("puštanja u tečaj")

15.1. Naime, odredba članka 2. predmetnog Ugovora glasi : IZNOS KREDITA "72.000,00 CHF (…) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj" te se odnosi na ugovoreni iznos kredita (predmet obveze) i obvezu tuženika na isplatu navedenog iznosa kredita, a ne na otplatu glavnice kredita vezanu uz primjenu valutne klauzule u CHF (što je utvrđeno ništetnim u kolektivnom sporu). Pri tome tužiteljica u tužbi niti tijekom postupka niti ne tvrdi niti dokazuje da stranke nisu pregovarale o iznosu kredita (predmetu obveze), a sama okolnost da je iznos kredita naznačen u valuti CHF odnosno "u protuvrijednosti u kunama obračunatoj po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj", sama po sebi ne upućuje na zaključak o nepoštenosti odnosno ništetnosti navedene ugovorne odredbe, niti je sud našao postojanje drugih razloga zbog kojih bi prethodno citirani dio odredbe članka 2. Ugovora bio ništetan, slijedom čega je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

16. Budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, to se te odredbe ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, dakle, shodno valja primijeniti odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Dakle, tužiteljica kao imaju pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute po tečaju te iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Ovdje valja navesti da tuženik neosnovano smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti isplatu pojedinih novčanih iznosa preplaćenih razlika, zbog činjenice da sve anuiteta predmetnog kredita nije platila tužiteljica već da je dio anuiteta podmirila treća osoba ZŠ prilikom prijevremene otplate predmetnog kredita 26.siječnja 2012. (kako to proizlazi iz sadržaja pregleda prometa po kreditu na listovi 122- 127), budući iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da je navedena uplata (preostalih) anuiteta izvršena sukladno sklopljenom ugovoru između tužiteljice i navedene treće osobe, u njezino ime i za njezin račun, dakle radi ispunjenja ugovorne obveze tužiteljice kao korisnika kredita, slijedom čega za pitanje aktivne legitimacije nije od značaja okolnost da sve uplate nije vršila osobno tužiteljica.

18. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

19. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". U slučaju da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na zaključak da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, dakle u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi od 13. lipnja 2014., a u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF od 14. lipnja 2018.

20. Tužba u ovom predmetu je podnesena 12. lipnja 2019., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

21.1. Radi utvrđivanja činjenica u svezi visine tužbenog zahtjeva tijekom postupka je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Darku Prpiću iz društva DARFIN d.o.o. (listovi 159-167 spisa), iz čijeg nalaza u bitnom proizlazi da ukupna pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita (od dospijeća prve obveze 1. svibnja 2009. do konačne prijevremene otplate kredita 26. siječnja 2012.) iznosi ukupno 10.170,43 kuna, a ukupna pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg na dan korištenja kredita iznosi ukupno 123.762,83 kuna, a pojedini više plaćeni mjesečni iznosi po pojedinim osnovama (u kunama), kao i datumi njihova plaćanja, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno (zaključak nalaza i mišljenja Tabela 1. i 2. stupci 2. i 7. -listovi 165- 166 spisa). Nadalje, iz nalaza i mišljenja (Tabela na listovima 163-164 spisa) proizlazi da ukupan iznos koji je tužiteljica manje platila u anuitetima posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita (tzv. negativna razlika) ukupno iznosi 669,63 kuna ( iznos od 92,16 kuna 2. svibnja 2008., iznos od 115,71 kuna 2. lipnja 2008., iznos od 89,98 kuna 2. srpnja 2008.,iznos od 141,25 kuna 2. kolovoza 2008., iznos od 129,73 kuna od 2. rujna 2008., iznos od 79,08 kuna 2. listopada 2008. te iznos od 21, 72 kuna 2. prosinca 2008.) odnosno

21.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije. Pri tome valja istaknuti da tuženik nije imao primjedbi glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u nalazu i mišljenju.

22. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi tužiteljici vratiti stečeno temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka financije proizlazi da da potraživanje s naslova preplaćene razlike kamata ukupno iznosi 10.170,43 kuna odnosno (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) 1.349,85 EUR, a potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja CHF ukupno iznosi 123.762,83 kuna odnosno 16.426,16 EUR, pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi te datumi plaćanja vidljivi iz nalaza i mišljenja (stupci 2. i 7. Tabele 1. i 2. zaključka, listovi 165-166 spisa),sukladno kojem je tužiteljica uskladila konačno postavljene tužbene zahtjeve po obje utužene (uz pravilno izvršeno preračunavanje iz kune u EUR pojedinih preplaćenih iznosa glavnica na koje potražuje isplatu zateznih kamata), to je tužiteljici s naslova povrata preplaćene razlike kamata dosuđen iznos od 1.349,85 EUR te s naslova povrata preplaćene razlike tečaja dosuđen iznos od 16.426,16 EUR sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos glavnice od dana kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama IV/ i V/ izreke, temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl. 1115. i čl. 29.st. 1 ZOO-a.

23. Odluka o kamatnoj stopi na dosuđene iznose glavnica za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine"35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

24. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 88,88 EUR (669,63 kuna), valja navesti da u slučaju utvrđenja ništetnosti dijela ugovora za obje strane nastaju pravne posljedice ništetnosti u pogledu obveze restitucije odnosno povrata primljenog na osnovi ništetnog ugovora kao i odgovornost za nastalu štetu. Međutim, tužiteljica po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništa nije primila, pa da bi bila u obvezi vratiti tuženiku. S druge strane, ukoliko se manje plaćeni iznosi anuiteta potražuju kao naknada štete valja istaknuti da odgovornost za štetu u slučaju ništetnosti ugovora tereti onu stranu koja je kriva za njegovo sklapanje, što je u konkretnom slučaju tuženik, koji je, kao financijska institucija čija je osnovna funkcija pružati usluge u vezi s izdavanjem kredita, svakako bio upoznat s mogućnošću pada tečaja CHF, slijedom čega nema mjesta primjeni odredaba čl. 323. st. 1. i. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja, pa je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučeno kao pod točkom VI/ izreke.

25. 1. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st.5. ZPP-a, imajući u vidu da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno manjem dijelu svog zahtjeva (dijelu zahtjeva za utvrđenje), zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

25.2. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenim punomoćnicima odvjetnicima, primjenom čl. 155.st.1 ZPP-a te primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-250 bodova, za sastav 4 podneska (od 21. svibnja 2021., 30. lipnja 2021., 5. listopada 2021. i 4. studenog 2021.) , prema Tbr 8/1-po 250 bodova, za sastav 2 podneska (od 21. studenog 2023. i 9. rujna 2024.), prema Tbr. 8/3-po 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. studenog 2021., prema Tbr. 9/2-125 bodova te za zastupanje na 7 ročišta (od 8. lipnja 2021., 3. listopada 2022., 14. veljače 2023., 13. studenog 2023., 15. veljače 2024., 5. srpnja 2024. i 8. studenog 2024.), prema Tbr 9/1-po 250 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 3325 bodova i uvećano za PDV od 25% iznosi 8.312,50 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (2.000,00 kuna) slijedom čega je tužiteljici dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 8.577,95 EUR (toč. VII/ izreke).

25.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

25.4. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištima od 3. travnja 2023. i 6. srpnja 2023., budući navedeni trošak nije nastao. Također, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe za tužbu, imajući u vidu da tužiteljica nije dostavila dokaz o podmirenju pristojbe za tužbu (niti je navedeno vidljivo iz sustava eSpis), a u međuvremenu je nastupila i zastara za navedenu pristojbenu obvezu. Konačno, tužiteljici nije priznat niti zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu jer nema temelja za naplatu iste temeljem čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 51/23).

25.5. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova je odbijen primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a (toč. VIII/ izreke).

U Zagrebu, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte