Poslovni broj: UsI-4680/24-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po opunomoćeniku Timonu Sakomanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilirski trg 6, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 23. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15- 01/520, URBROJ: 513-04/18-2 od 28. travnja 2018. godine i porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-410-20/2013-001/08566, URBROJ: 513-007-01-60/2014-0017 od 29. rujna 2014. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana solidarno tužiteljima isplati trošak od 3.750,00 €.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužitelji (kao nasljednici iza pok. BD) tužbom osporavaju rješenja iz upravno-poreznog postupka, kojima je u oba stupnja tog postupka BD Somunu utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina i naloženo plaćanje tog poreza, u vezi stjecanja dvije nekretnine u odgovarajućim suvlasničkim dijelovima na temelju nasljeđivanja.

Tužitelji su ukazivali na nastup zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, ali su putem svog opunomoćenika na raspravnom ročištu 23. prosinca 2024. godine izričito osporili i osnovu i visinu porezne obveze, odnosno procjenu i način utvrđivanja vrijednosti nekretnina, s obzirom na to da u vezi naslijeđene k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], nije vidljivo na koji način je utvrđena porezna obveza, imajući u vidu površinu i opis čestice te način utvrđivanja jedinične cijene za tu nekretninu koja predstavlja oranicu, a ne građevinu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja iz upravnog postupka su nezakonita.

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je BD na temelju rješenja o nasljeđivanju od 14. rujna 2012. godine (pravomoćnog 04. prosinca 2012. godine) naslijedio nekretnine, i to 2/18 dijela od:

- 3/15 (dakle ukupno 1/45) dijela k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i

- 2/10 (dakle ukupno 1/45) dijela k. č. [katastarska čestica], kao zemljišnoknjižnog tijela I., k. o. [katastarska općina].

Pritom je tek iz osporavanog drugostupanjskog rješenja od 28. travnja 2018. godine vidljivo da je uzeto u obzir kako je BD naslijedio samo 2/18 dijela prethodno navedenih suvlasničkih dijelova dviju nekretnina.

Ukupno utvrđena porezna osnovica je iznosila 78.363,55 kn, što predstavlja 2/18 od 705.272,00 kn.

Ovaj iznos od 705.272,00 kn je pak dobiven zbrajanjem iznosa tržišnih vrijednosti, procijenjenih 06. rujna 2014. godine za obje pojedinačne nekretnine, odnosno za suvlasničke dijelove koji su prethodno bili u vlasništvu ostavitelja (3/15, odnosno 2/10).

Od toga se iznos od 572.160,00 kn odnosio na drugi predmet ostavine, odnosno na 2/10 dijela k. č. [katastarska čestica], kao zemljišnoknjižnog tijela I., k. o. [katastarska općina]. Iz procjene poreznog tijela nadalje proizlazi da je uzeta ukupna površina ove nekretnine od 2384 m2 (662,9 čhv), odnosno 476,80 m2 za 2/10 dijela koji su se ukupno nasljeđivali.

Međutim, iz zemljišnoknjižnog izvatka za tu tadašnju nekretninu proizlazi da se radilo o zemljištu (oranici) površine 1365 m2. Sud ovdje napominje da se nasljeđuju nekretnine opisane u zemljišnoknjižnim izvacima, a ne nekretnine opisane u eventualno sadržajno drukčijim katastarskim operatima.

S obzirom na to da se prilikom procjene k. č. [katastarska čestica], kao zemljišnoknjižnog tijela I., krenulo od površine od 2384 m2 (662,9 čhv), već zbog toga se osporavana rješenja i sâma procjena ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim.

Nadalje, od ukupne površine k. č. [katastarska čestica], kao zemljišnoknjižnog tijela I., je trebalo oduzeti i tlocrtne površine objekata upisanih na toj k.č., kao zemljišnoknjižna tijela II. i III. (na 42/699 i na 38/699 dijela te k.č.), što bi u konačnici značilo da je trebalo poći od ukupne površine zemljišnoknjižnog tijela I. (kao predmeta nasljeđivanja) od 1208,77 m2, od čega tužiteljev dio od 1/45 iznosi 26,86 m2. Iz procjene poreznog tijela je također vidljivo da je u vezi ove nekretnine primijenjena jedinična cijena od 1.200,00 kn/m2, pa uzimajući u obzir istovremeno utvrđenu jediničnu cijenu od 280,00 kn/m2 za drugu naslijeđenu k. č. [katastarska čestica] (koja predstavlja livadu), sud zaključuje da je k. č. [katastarska čestica] (zemljišnoknjižno tijelo I.) procijenjena kao građevina, iako se ta nekretnina u zemljišnim knjigama vodi kao oranica, a BD kao nasljednik nije participirao u vlasništvu objekata sagrađenih na toj nekretnini i upisanih kao zemljišnoknjižna tijela II. i III. Stoga sud ne može zaključiti da je procjena tržišne vrijednosti naslijeđenog dijela k. č. [katastarska čestica], zemljišnoknjižnog tijela I., izvršena pravilno pa se stoga niti osporavana rješenja ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim, jer iznos porezne osnovice poreza na promet nekretnina nije utvrđen na način koji bi odgovarao činjenici nasljednog dijela BD na oranici, u pogledu naslijeđenog suvlasničkog dijela zemljišnoknjižnog tijela I. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena.

S obzirom na to da se radi o upravnom postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti, upravno-porezna tijela će po službenoj dužnosti moći ponovno provesti postupak utvrđivanja tržišne vrijednosti naslijeđenih nekretnina i time novi postupak utvrđivanja porezne osnovice (i porezne obveze), ali pritom trebaju voditi računa o zastarnom roku koji je započeo teći 01. siječnja 2013. godine i koji je također tekao od trenutka kada je tuženik primio raniju drugostupanjsku presudu u ovom upravnom sporu (26. ožujka 2021. godine) do tuženikovog obraćanja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je bilo podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelji na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a imaju pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužiteljima na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €.

Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 20. siječnja 2020. godine, jer je taj podnesak predan na raspravnom ročištu, na kojem se procesne radnje poduzimaju usmeno, a ne pismeno.

U Zagrebu, 23. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Timon Sakoman

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV