REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–319/2024-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog DO, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 11. travnja 2024., broj K- 69/2024-3, u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog DO preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženik za kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina u koju mu se, na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme lišenja slobode 16. siječnja 2024.

II. U ostalom se dijelu žalba optuženog DO odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi DO , proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - krađa iz članka 228. stavka 1. KZ/11., te je na temelju istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci u koju mu je n a temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja dana 16. siječnja 2024. od 16,00 sati do 19,30 sati.

1.1. Na temelju članka 560. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19, 130/20, 80/22 – pravilno i 36/24 ; dalje u tekstu ZKP) u vezi članka 77. stavka 1. KZ/11, utvrđeno je da novčani iznos od 110,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik DO ostvario kaznenim djelom iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te da taj iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske, pa je naloženo optuženom DO da taj novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-a u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 optuženiku se nalaže plaćanje troškova kaznenog postupka - paušalne naknade u iznosu od 39,82 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi DO osobno, zbog povrede kaznenog zakona, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,“zbog neuzimanja u obzir stanja osuđenika“ te „zbog nemogućnosti i neopravdanosti psihijatrijskog vještačenja“, i putem branitelja Borisa Kozjaka, odvjetnika iz Virovitice, iz „svih žalbenih osnova iz čl. 467. ZKP“, s prijedlogom „da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači tako da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da mu se izrekne blaža kaznena sankcija, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.“ S obzirom na to da se žalbe optuženog DO sadržajno nadopunjuju, bit će razmotrene kao jedna žalba.

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika dostavljen je optuženiku i njegovom branitelju.

4. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prije svega, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da bi mu bilo povrijeđeno pravo na obranu jer tijekom postupka nije imao branitelja „jer mi nije dostupan i ne mogu doći do njih“. To stoga što je iz podataka u spisu evidentno da je optuženik DO u više navrata poučavan o pravu na branitelja, pa tako prilikom uhićenja 16. siječnja 2024., ispitivanja pred policijskim istražiteljem 17. siječnja 2024., te na raspravi, povodom čega je navodio da će se braniti sam što je evidentirano u spisu predmeta u svakom pojedinom slučaju. Odredbe članka 66. stavka 1. ZKP-a propisuju u kojim procesnim situacijama okrivljenik mora imati branitelja, a u odredbi članka 65. stavka 2. ZKP-a propisana je tek obaveza da se prilikom uhićenja uhićena osoba mora poučiti o pravu da ima pravo uzeti branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovu ispitivanju (koju obvezu su redarstvene vlasti kako to proizlazi iz zapisnika o uhićenju i pouke o pravima i ispunile).

6.1. Kako u konkretnom kaznenopravnom slučaju nije postojala niti jedna procesna situacija iz članka 66. stavka 1. ZKP-a zbog koje je optuženik morao imati branitelja, a niti na neku od njih optuženik ukazuje svojom žalbom, te kako je imao mogućnosti sam izabrati branitelja, što on nije učinio tijekom postupka izričito navodeći da će se braniti sam, odnosno da će u postupku sudjelovati bez branitelja (zapisnik s rasprave od 11. travnja 2024.), nije u pravu optuženi DO da bi bilo povrijeđeno njegovo pravo na obranu, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-a, na što ukazuje svojom žalbom.

6.2. Za napomenuti je kako je optuženom DO nakon donošenja nepravomoćne presude određen istražni zatvor u drugom kaznenom predmetu te se od 16. travnja 2024., nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Bjelovaru, pa mu je zbog ostvarenja procesne situacije iz članka 66. stavka 1. točka 4. ZKP-a, postavljen branitelj po službenoj dužnosti, koji je i podnio žalbu, time da od objave pobijane presude, pa to istražnog zatvaranja optuženog DO nisu bile poduzimane neke druge procesne radnje.

7.1. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj obrazlaže kao da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer da je prvostupanjski sud propustio provesti psihijatrijsko vještačenje na okolnost ubrojivosti optuženog. Pri tom žalitelj očito ne vodi računa o odredbi članka 464. stavak 7. ZKP- a, prema kojoj žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik koji se u odnosu na sve točke optužbe izjasnio da se smatra krivim, a optuženi DO je dao upravo takvu izjavu. Njome optuženik nije osporio svoju ubrojivost, već naprotiv, a s obzirom na to da je ubrojivost pretpostavka za krivnju. Stoga, kako se ne radi niti o situaciji da je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude, proizlazi da je žalba optuženika zbog navedene žalbene osnove u stvari nedopuštena. Isto tako, u žalbi nisu iznesene nove činjenice ili dokazi koje bi dovodile u sumnju ubrojivost optuženika, a koje bi moguće mogle biti promatrane u smislu odredbe članka 464. stavak 7. ZKP-a kao nove činjenice ili dokazi koji su važni za odluku o kazni. Stoga žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenja ubrojivosti optuženog DO, kao niti utvrđenje ostalih odlučnih okolnosti o postojanju kazneno pravne odgovornosti optuženika za kazneno djelo za koje je proglašen krivim.

8. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona optuženik upire na pogrešnu pravnu kvalifikaciju tvrdeći da je ostvario kazneno djelo tzv. sitne krađe iz članka 228. stavka 2. KZ/11 čime u stvari ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona.

8.1. Kako je već ranije obrazloženo optuženik se u odnosu na optužbu izjasnio da se smatra krivim te je u svojoj obrani priznao i sve činjenične tvrdnje iz optužnice, pa tako i nakanu da dođe do sveg novca kojeg pronađe u novčaniku oštećenice PO, pa stoga nisu niti bili ostvareni uvjeti za drugačiju kvalifikaciju djela od one iz prvostupanjske presude.

8.2. Međutim unatoč prethodno navedenom, ipak valja istaknuti kako je očito da optuženik ne uočava razliku između kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11, i onog iz članka 228. stavka 2. KZ/11. Razlika između ovih djela nije u vrijednosti ukradene stvari (članak 228. stavak 2. KZ/11., obuhvaća i krađe stvari najmanje vrijednosti), nego u tzv. zločinačkoj namjeri počinitelja, odnosno je li volja počinitelja bila usmjerena uopće na krađu ili pak na krađu stvari male vrijednosti. U slučaju iz članka 228. stavak 2. KZ/11. pretpostavlja, da je faktički ukradena stvar samo male vrijednosti. Kriterij za kvalifikaciju krađa stvari vrijednih ispod 132,72 eura (članak 87. stavak 30. KZ/11) jeste dakle upravo ta namjera počinitelja, što je u skladu s cijelim sustavom kaznenog zakona jer zakonodavac nije htio ovim djelom favorizirati počinitelja koji je samo slučajno imao mali uspjeh u svom protupravnom postupanju. To bi se protivilo općem načelu koje dolazi do izražaja i kod propisa o odmjeravanju kazne (članak 47. KZ/11), po kojem se počinitelju kazna odmjerava i prema stupnju njegove krivnje (a ne po uspjehu djela). Dakle, zakonodavac člankom 228. stavkom 2. KZ/11 nije htio favorizirati slučajan mali uspjeh krađe nego nasuprot, blaže kazniti onog počinitelja, koji postupa s namjerom oduzimanja stvari male vrijednosti. Kod ovog je počinitelja tzv. zločinačka volja manje opasna za društvo, pa zato zakon njegovo djelo privilegira blažim kažnjavanjem nego li je to u slučaju djela iz članka 228. stavak 1. KZ/11. U konkretnom slučaju optuženik je oduzimanju predmetni novčanik postupao s namjerom oduzimanja sveg novca kojeg pronađe u novčaniku oštećenice, jer nikako nije mogao znati koliko se točno u njemu novca nalazi, a ne s namjerom oduzimanja iznosa manjeg od 132,72 eura, koji je sasvim slučajno u konačnici oduzeo od oštećenice i prisvojio.

8.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Optuženi DO presudu prvostupanjskog suda pobija i zbog odluke o kazni, ali ovu žalbenu osnovu ne obrazlaže.

9.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u smislu odredbe članka 478. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud, našao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i gotovo pa u cijelosti pravilno vrednovao okolnosti zbog koje su bile temelj za izricanje kazne zatvora optuženiku. Te razloge prihvaća i ovaj sud, ali treba dodati i sljedeće. Optuženik je kaznenim djelo prisvojio iznos od 110,00 eura za koji je iznos i oštetio oštećenicu PO koja nije postavila imovinskopravni zahtjev. Osim toga, potrebno je značajnije vrednovati priznanje optuženika koje je uslijedilo odmah prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem te ponovljeno i na raspravi što je ne samo doprinijelo lakšem utvrđivanju odlučnih činjenica u ovom postupku i bržem okončanju kaznenog postupka, već ono sadrži primjereno žaljenje, kajanje i odricanje od posljedica kaznenog djela. Uz sve navedeno iz obrane optuženika proizlazi da je narušenog psihičkog zdravlja. U takvoj situaciji kazna zatvora na koju je optuženik osuđen po prvostupanjskom sudu je ovdje protivna svrsi kažnjavanja i ukazuje se prestrogom. Stoga je ovaj sud, djelomično prihvaćajući žalbu optuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i optuženog DO osudio na kaznu zatvora u trajanju jedne godine koja, po ocjeni ovog suda, sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini, a istovremeno može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Puli – Pola 23. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

M

Dragana Kos Milevoj