REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kž–344/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EH, zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, od 6. svibnja 2024., broj: K-74/2022-25, u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba optuženika EH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću, od 6. svibnja 2024., broj:

K-74/2022-25 optuženik EH proglašen je krivim zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka 1. KZ/11 te je, na temelju tog zakonskog propisa uz primjenu članka 49. stavka 1. točka 4. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 mjeseci.

1.1. Na temelju članka 5. u vezi s člankom 77. stavak 1. KZ/11 i člankom 557. stavak 2., članka 560. stavak 1. i 2. i članka 559. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP), utvrđuje se da novčani iznos od 40,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik EH ostvario kaznenim djelom te se utvrđuje da taj novčani iznos postaje vlasništvo Republike Hrvatske i nalaže se optuženiku da isplati Republici Hrvatskoj iznos od 40,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a, oštećenik „Konzum plus“ d.o.o. Zagreb, Marijana Čavića 1/a, s imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08, u vezi članka 145. stavak 2. točke 3., 6. i 7. ZKP/08, optuženik EH dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 98,60 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a bit će dužan nadoknaditi i nagradu i nužne izdatke braniteljice po službenoj dužnosti, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik EH putem braniteljice Gordane Peraković-Turković, odvjetnice iz Otočca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene Kaznenog zakona“, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Predlaže „ukinuti pobijanu presudu i optuženika osloboditi optužbe, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi EH, prije svega, u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom počinjena ,,bitna povreda odredaba kaznenog postupka na način da se pobijana presuda ne može ispitati jer ista ne sadrži valjane i jasne razloge“ te jer je „izreka presude protivna obrazloženju i provedenim dokazima“, čime ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP-a.

6.1. Međutim, osim teksta kojim se parafrazira zakonska definicija ostvarenja te bitne postupovne povrede, za takve žalbene tvrdnje nije dano obrazloženje u čemu se ta povreda ogleda. Naime, optuženik u dijelu žalbe kojim obrazlaže tu žalbenu osnovu daje svoju ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice, ustrajući na tvrdnji iz obrane da ni u jednom trenutku nije bilo prisile ili bilo kakve sile u odnosu na oštećenicu, čime u biti pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP-a, u tom pravcu ispitao pobijanu presudu, pri čemu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu postupovnu povredu na koju ukazuje žalba, kao niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

7. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u žalbi, nastojeći dovesti u pitanje pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o istinitosti iskaza oštećenice, ističe da je oštećenica neistinito prikazala da je optuženik, nakon što je zatečen u krađi, prema njoj primijenio silu već se on samo pokretom tijela htio osloboditi kada ga je oštećenica uhvatila za jaknu, pa smatra da se na takvom iskazu, prema mišljenju žalitelja, ne može temeljiti osuđujuća presuda za kazneno djelo razbojničke krađe, već samo za kazneno djelo krađe koje ima sve značajke beznačajnog djela.

7.1. Istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženik u suštini ne iznosi ništa novo što već nije naveo u obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, pa takvim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

7.2. Naime, prvostupanjski je sud temeljito i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao iskaz oštećenice dane u tijeku postupka, pri čemu ga je dovoljno analizirao kako sam za sebe tako i u vezi s ostalim dokazima te pravilno ocijenio istinitim njezin iskaz u kojem je ustrajna u tvrdnji da je po uočenju optuženika, kojeg doduše nije prepoznala ali iz priznanja optuženika proizlazi da se radilo o njemu, kako iz trgovine oduzima pršut i slaninu te ih stavljala ispod kraće jakne, koja je na dnu imala stisnutu pasicu, istog pozvala da to ne čini i da će pozvati policiju, na što ju je optuženik uhvatio za ruku i odgurnuo je unazad otprilike dva koraka pri čemu ju je u gibanju unazad zaustavila paleta koja je bila složena u visinu, nakon čega se s ukradenim proizvodima udaljio iz prodavaonice.

7.3. Iskaz oštećenice - svjedokinja KH, prvostupanjski sud ispravno prihvaća jer se radi o svjedokinji koja nije poznavala optuženika od ranije, a niti ga je prepoznala tijekom davanja iskaza na raspravi, pa je evidentno da ni na koji način nije zainteresirana za ishod postupka, a pogotovo kažnjavanje optuženika, tim prije ima li se u vidu i da je u svom iskazu navela kako nije zainteresirana u postupku sudjelovati u svojstvu oštećenice zbog čega nije ni postavila imovinskopravni zahtjev te da već duže vrijeme nije zaposlenica oštećenog trgovačkog društva Konzum d.d. Osim toga iskaz oštećenice je jasan, eksplicitan i konzistentan iskaz te je u pogledu svih okolnosti kojima je optužnicom predstavljeno kazneno djelo krađe sukladan obrani optuženika koji priznaje da je kritične prigode s polica predmetne prodavaonice uzeo prehrambene mesne proizvode, dva pakovanja pršuta, tri do četiri paketa rezanog pršuta te dva paketa vakumirane slanine koje je stavio ispod jakne te da mu se te prigode, nakon što ga je uočila u oduzimanju spomenutih artikala, obratila zaposlenica te prodavaonice koju je samo kontaktirao bez primjene sile prema njoj. Pritom, rezultat izvedenih dokaza u tijeku postupka ne ukazuje da je oštećenica - svjedokinja KH imala razloga neistinito teretiti optuženika, niti se takvi razlozi ističu u žalbi optuženika.

7.4. Slijedom svega iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na način optuženikovog djelovanja prema oštećenici KH, koje predstavlja uporabu sile primjerene i dostatne da pobjegne s mjesta događaja nakon što je po njoj zatečen u počinjenju kaznenog djela krađe.

7.5. Stoga žalbom optuženog EH nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja za koja je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge, pa je žalba optuženika iz razloga navedenog u članku 470. stavku 2. ZKP-a neosnovana.

8. Premda optuženi EH u uvodu žalbe ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, tu povredu ničim ne obrazlaže pa je pobijana presuda u skladu s odredbom člankom 476. stavkom 1. točka 2. ZKP-a ispitana po službenoj dužnosti i pritom nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, pri čemu je ovaj sud imao u vidu ovdje nema povrede kaznenog zakona niti u pitanju je li kazneno djelo iz članka 231. stavka 1. KZ/11 za koje je optuženik EH proglašen krivim, beznačajno u smislu članka 33. KZ/11, obzirom na vrstu i težinu počinjenog kaznenog djela, stupanj optuženikove krivnje kao i činjenice da je optuženik ranije već osuđivan, između ostalog i za istovrsnu kriminalnu djelatnost.

9. Optuženik EH je uvodno istaknuo da se žali i zbog odluke o kazni, međutim ta žalbena osnova nije obrazložena, pa je ovaj drugostupanjski sud presudu iz te žalbene osnove ispitao sukladno odredbi članku 478. ZKP-a. Ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu, valja naglasiti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere kazne, sukladno članku 47. KZ/11. Tako je pravilno optuženiku kao olakotna okolnost cijenjena činjenica da je otac sedmero djece od kojih je petero malodobno i koja žive s njim u istom domaćinstvu i o čijem odgoju i uzdržavanju se brine, djelomično priznanje djela te znatan protek vremena od počinjenja djela, dok mu je otegotnim cijenjena ranija osuđivanost s naglaskom kako se od 2021., optuženik u kaznenoj evidenciji ne vodi kao počinitelj novih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne te zaključio kako olakotne okolnosti u svom zbiru čine naročito olakotne okolnosti, uslijed čega je primijenio odredbe o ublažavanju zakonom propisane kazne osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, pa s tim u vezi nije u pravu optuženik, koji u suštini predlaže osudu na blažu kaznu zatvora od izrečene pobijanom presudom.

9.1. Stoga, izrečena minimalna kazna zatvora u trajanju šest mjeseci i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda predstavlja adekvatnu i primjerenu kaznu težini kaznenog djela i ličnosti optuženika kao počinitelja djela i njome će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ/11.

10. Slijedom izloženog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-a presuditi kao u izreci.

U Puli – Pola 23. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća:

M

Dragana Kos Milevoj