REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–350/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća te suca Zdravka Garića i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice DP (ranije GP), zbog kaznenog djela iz članka 134. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 11. lipnja 2024., broj: K- 602/2022-37, u sjednici održanoj 23. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbe optuženice DP (ranije GP), po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14., 70/17., 118/18, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP), kazneni nalog koji izdan presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 27. svibnja 2022., broj 38. K- 602/22-2, stavlja izvan snage.
II. Žalba optuženice DP (ranije GP), odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 11. lipnja 2024., broj: K-602/2022-37, optuženica DP (ranije GP), proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povreda prava iz socijalnog osiguranja iz članka 134. KZ/11., pa je na temelju tog propisa osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Potom joj je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće se izvršiti ukoliko optuženica u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženica DP je u cijelosti oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijela optuženica DP putem branitelja Marka Lešnjakovića, odvjetnika iz Osijeka naznačujući kao žalbene osnove bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, povredu kaznenog zakona te pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a predloženo je „donošenje presude kojom se usvaja žalba okrivljenice te se napadana presuda preinačuje na način da se okrivljenik oslobađa optužbe za predmetno kazneno djelo ili podredno da ukine napadanu presudu te uputi predmet I.- stupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP-a, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP-a, ovaj kao drugostupanjski sud utvrdio je da je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon. Naime, sud prvog stupnja je prilikom donošenja pobijane presude propustio primijeniti odredbu članka 544. stavka 1. ZKP- a kojom je propisano da će pri donošenju nove presude sudac pojedinac staviti izvan snage kazneni nalog u odnosu na optuženika koji je podnio prigovor. Propuštanjem primjene ove odredbe ZKP-a, prvostupanjski sud, koji je presudom od 27. svibnja 2022., broj 38. K-602/22-2, izdao kazneni nalog protiv optuženice, stvorio je situaciju da u konkretnom slučaju u odnosu na istu optuženicu postoje dvije različite presude s istovjetnim činjeničnim i pravnim opisom te pravnom kvalifikacijom kaznenog djela za koje je terećena optuženica, i to presuda s izdanim kaznenim nalogom kojim je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca s izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju od jedne godine i sada pobijanom presudom kojom je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca s izrečenom uvjetnom osudom s rokom provjeravanja u trajanju od jedne godine. Na taj je način prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 3. ZKP-a, pa je preinačenjem pobijane presude na način naveden pod točkom I. izreke otklonjena povreda kaznenog zakona na štetu optuženice DP, a na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Optuženica DP u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-a, navodeći da je „izreka pobijane presude u Kaznenopravnom smislu nerazumljiva i proturječna razlozima presude, u smislu da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama po pitanju subjektivnih obilježja predmetnog djela, dok su određeni razlozi u tom pogledu nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, kao i da u obrazloženju navedeni razlozi o odnosnim odlučnim činjenicama nisu u skladu s dokazima provedenim u postupku i dokazno važnim činjenicama koje proizlaze iz izvedenih dokaza s obzirom da je u obrazloženju presude izostalo jasno i određeno izjašnjenje po pitanju postojanja tempore criminis oblika krivnje kojim je počinjeno djelo, pa su stoga dani razlozi o odlučnim činjenicama na način da daju jasno obrazloženje utvrđenih odlučnih činjenica, već su ti razlozi potpuno nejasni, što će reći kako postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i neposredno utvrđenih činjenica u postupku koji proizlaze iz izvedenih dokaza, slijedom čega su i dani razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i ne mogu se valjano ispitati.“, međutim, u obrazloženju žalbe iznosi argumentaciju kojom, zapravo, nastoji dovesti u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju, prvenstveno utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženica bila odgovorna osoba konkretne pravne osobe te da je bila svjesna svih obilježja terećenog kaznenog djela počinjenje kojeg je htjela, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja.
7.1. Slijedom iznijetoga, drugostupanjski sud nije počinio citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, niti bilo koju drugu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP-a.
8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženica DP u žalbi prvenstveno pokušava osporiti utvrđenje prvostupanjskog suda da je bila odgovorna osoba trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., da je u tom društvu u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen MP, da je toga bila svjesna kao i da je bila svjesna da ga kao zaposlenika mora prijaviti u sustav obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja što svjesno i voljno nije učinila, čime je zaposlenika MP lišila ostvarivanja prava koja mu po osnovi njegova rada pripadaju. Pritom optuženica navodi kako je bila samo formalno, ali ne i stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., koje je vodila treća osoba, sada pokojna ŽP, koja je njezinim formalnim postavljenjem na mjesto dogovorne osobe, iskoristila stanje nužde, neiskustva i mladosti optuženice, pa stoga ona nije ni znala da je MP zaposlenik tog trgovačkog društva, pa tako niti da bi obavljao poslove koje predstavljaju predmet poslovanja društva – prodaja proizvoda u poslovnom prostoru/kiosku, uslijed čega nije ni imala svijest da je po osnovu radnog statusa MP bila dužna prijaviti Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje te Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi ostvarivanja njegovih prava. Zaključuje kako na njezinoj strani ne postoji krivnja, odnosno svijest i volja da počini predmetno kazneno djelo te da je ovdje eventualno riječ o beznačajnom djelu.
8.1. Nasuprot istaknutim žalbenim prigovorima ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni s opravdanim zaključkom da je optuženica DP počiniteljica terećenog kaznenog djela. S obzirom da su razlozi o ocjeni dokaznog materijala logični i uvjerljivi, to žalbenim navodima optuženice nisu dovedena u pitanja činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda. Žaliteljica ponavlja u žalbi obranu i neosnovano pobija ocjenu izvedenih dokaza bez valjanih protuargumenata koji bi doveli u pitanje odluku prvostupanjskog suda.
8.2. Prije svega, u pravu je prvostupanjski sud kada odbacuje obranu optuženice jer je protivna iskazu oštećenika MP, te prvenstveno podacima sadržanim u izvatku iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu te izvatku iz obrtnog registra te podacima Erste banke d.d.
8.3. Oštećenik MP ustrajno i dosljedno tereti optuženicu za učin inkriminiranog kaznenog djela navodeći kako je u inkriminiranom razdoblju bio zaposlen u trgovačkom društvu „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., kako nije bio prijavljen u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a niti je imao sklopljen ugovor o radu. Posebno i kako je upravo optuženica DP vodila poslovanje društva i nabavu robe te je s njom i PP dogovorio radno vrijeme i isplatu dnevnica koje mu je isplaćivala upravo optuženica, kako su se inače i dogovorili. Oštećenik je također naveo i kako mu je bilo poznato da je optuženica bila direktorica i kako zna da ju je ŽP pitala da bude direktorica, a da je to pitala i njega što je on odbio te da su optuženica i ŽP zajedno poduzimale radnje oko osnivanja trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., i da je to bila njihova igra.
8.4. Ovi navodi oštećenika korespondiraju s podacima sadržanim u Sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, iz kojih proizlazi da je optuženica DP bila osnivač i odgovorna osoba trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., ali i da je osim u tom društvu, bila osnivač i odgovorna osoba trgovačkog društva „Ljubičasta trafika“ j.d.o.o. koje je imalo sjedište na istoj toj adresi u Zagrebu, Dobojska ulica 36A, kao i trgovačko društvo „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., te da je to društvo osnovano nakon inkriminiranog razdoblja. Uz to iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je optuženica DP bila vlasnica „Centra Oaza mira“ u Zagrebu, Anina 10 od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2021., dok iz podataka Erste banke d.d. proizlazi kako je trgovačko društvo „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o. u toj banci sklopilo ugovor o otvaranju i vođenju transakcijskog računa 8. travnja 2017., time da je u ime društva taj ugovor sklopila upravo optuženica GP, sada DP, koja je u univerzalnom potpisnom kartonu navedena i kao osoba ovlaštena za raspolaganje sredstvima po računu.
8.5. Ispravni su i prihvatljivi razlozi prvostupanjskog suda kojima je na temelju naprijed navedenih dokaza otklonio navode iz obrane optuženice, koji se sada ponavljaju i u žalbi, kako je ona zapravo bila prevarena od strane pok. PP i oštećenika MP te da je bila samo formalno odgovorna osoba trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., bez ikakovog stvarnog doticaja s radom tog društva kao i razlozi o postojanju svijesti i volje optuženice da počini predmetno kazneno djelo, o čemu je naveo vrlo opširne razloge pod točkama 10.1. do 10.5. i točkom 11. obrazloženja presude, na koje se upućuje žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, s obzirom da su u svemu prihvatljivi i za ovaj drugostupanjski sud.
8.6. Nema stoga dvojbe, da optuženica kao odgovorna osoba trgovačkog društva „Ugodno s korisnim“ j.d.o.o., postupajući s namjerom, za zaposlenika tog društva MP nije podnijela prijavu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, onemogućivši mu time stjecanje statusa osiguranika iz navedenog Zakona te nije podnijela prijavu Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje onemogućivši obvezno mirovinsko osiguranje kao i ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koja su mu po osnovi rada pripadali u inkriminiranom vremenskom razdoblju, pa je osnovano prvostupanjski sud zaključio da se u njezinom činu stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 134. KZ/11.
8.7. Stoga je žalba optuženice DP zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj se ne navodi ništa novo niti drugačije od onoga čime je raspolagao i što je uzeo u obzir prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, već se samo vrši preocjena već poznatoga i utvrđenoga, odbijena kao neosnovana.
9. Također nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 33. KZ/11.
9.1. Naime, člankom 33. KZ/11. propisano je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen jer se u takvom slučaju radi o beznačajnom djelu. Iz ovako formulirane odredbe nedvosmisleno proizlazi da je za zaključak o beznačajnosti djela potrebno cijeniti objektivne okolnosti počinjenja djela, ali isto tako i subjektivne okolnosti koje se odnose na osobu počinitelja.
9.2. Način postupanja optuženice koji se sastoji u tome da kroz vremensko razdoblje od tri mjeseca nije podnijela prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje kako bi oštećenik MP kao zaposlenik trgovačkog društva kojeg je bila odgovorna osoba ostvarivao prava koja mu osnovom tih prijava sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju te Zakonu o mirovinskom osiguranju pripadaju, ukazuju kako uzrokovane posljedice za oštećenika nisu beznačajne jer mu u najmanju ruku u inkriminiranom periodu praktički nije priznato da je uopće radio, što će se u konačnici reflektirati na njegov mirovinski staž i mirovinu kao i da u istom vremenskom razdoblju nije mogao npr. koristiti sustav zdravstvenog osiguranja, pa već ove objektivne komponente ukazuju da počinjeno djelo nije beznačajno. Kako je uz navedeno optuženica, s obzirom na vremensko razdoblje u kojem nije prijavila oštećenika u sustav zdravstvenog mirovinskog osiguranja, suprotno navodima žalbe, iskazala izuzetnu volju i upornost u propuštanju dužnih radnji, to ni subjektivni element beznačajnosti, koji je također potreban za primjenu članka 33. KZ/11., nije ostvaren u sveukupnom postupanju optuženice, kako se to neosnovano ističe u žalbi.
10. Optuženica nije naznačila da se žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ali njezina žalba podnesena zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP-a).
10.1. Razmotrivši odluku o kaznenoj sankciji ovaj sud nalazi da su u pobijanoj presudi pravilno i primjereno cijenjene sve okolnosti o kojima ovisi izbor i mjera sankcije. Optuženica je, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda, neosuđivana osoba, narušenog zdravlja, pri čemu nije bez značaja okolnost proteka vremena od počinjenja kaznenog djela. Premda je optuženica iskazala svoj nekritičan stav prema svom postupanju, kao i da je svojim postupanjem uskratila oštećenika za temeljna prava koja mu pripadaju kao zaposleniku, što joj je cijenjeno kao otegotno, kazna zatvora u trajanju tri mjeseca odgovara težini i pogibeljnosti djela uz pravilnu ocjenu da se zakonom propisana svrha kažnjavanja može postići izricanjem uvjetne osude uz vrijeme provjeravanja od jedne godine.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli – Pola 23. prosinca 2024.
Predsjednica vijeća:
M
Dragana Kos Milevoj
