REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1781/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB: 53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-567/2023-19 od 25. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: P-567/2023-19 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se utvrđuje ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50- 4050970 koji je zaključen između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora važećem na dan dospijeća tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu, te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke;

-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju s naslova preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu isplati novčani iznos od 6.987,29 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose kako je to pobliže naznačeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 29. veljače 2008. do isplate na iznos od 01,07 eura do zaključno 16. kolovoza 2012. do isplate na iznos od 4.019,40 eura, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.504,63 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika iz svih zakonom predviđenih razloga, sa obrazloženjem u bitnome, da je u postupku počinjena apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je tužitelj po vlastitom izboru a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima različitih valuta koje je tuženik nudio svojim klijentima samostalno odabrao valutnu klauzulu CHF, da navedeno predstavlja pojedinačno pregovaranje, da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, da je Ugovor ispunjen a da tužitelj nikada nije prigovarao visini anuiteta niti koristio pravo da raskine Ugovor, da sud neosnovano presumira nepoštenje tuženika kao neoborivu presumpciju jer da potrošač svoje navode o povredi prava mora zasebno dokazivati.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačenje prvostupanjske presude "uz odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti", odnosno podredno ukidanje i "vraćanje predmeta na ponovno suđenje".

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se zbog ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 198-50-4050970 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita te tuženika kao kreditora koji Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Željka Mirića iz Vinkovaca pod poslovnim brojem OV-6386/2007 dana 24. travnja 2007., a kojim odredbama je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), isplati preplaćeni iznos za razdoblje od veljače 2008. do kolovoza 2012.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 20. travnja 2007. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita sa tuženikom kao davateljem kredita navedeni Ugovor o kreditu slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 37.999,41 CHF na rok otplate od 84 mjeseci;

-da je čl. 2. Ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,20% godišnje;

-da je u čl. 7. Ugovora ugovoren način otplate kredita i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan dospijeća prema otplatnom planu s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu;

-da je prema čl. 6. Ugovora vidljivo da se radi o namjenskom Ugovoru za kupnju novog automobila;

-da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu bile jasne i lako razumljive jer da ovise isključivo o odluci tuženika bez precizno određenih uvjeta za koju se veže promjena tečaja, da je tuženik ovakvim odredbama izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu čime je povrijeđeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelo savjesnosti i poštenja kao i dr. načela što je sve suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) pa da su stoga te ugovorne odredbe ništave.

9. Prvostupanjski je sud s obzirom na navedena utvrđenja zaključio, da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli koja je visinu obveze vezala uz CHF jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelju "nisu pružene cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule kako bi mogao procijeniti da li navedeno odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima", da je tuženik bio svjestan rizika i specifičnosti valute CHF, a da nije o tome na adekvatan način obavijestio tužitelja kao potrošača.

9.1. Nadalje da nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne jer da je primjenom odredbe čl. 502.c ZPP-a dovoljno se pozvati na odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Isto tako da su te odredbe (iz Ugovora) sadržajno izražene na identičan način kao i one iz navedenog postupka. Stoga je sud prvog stupnja posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu s osnova valutne klauzule (zbog razlike u tečaju CHF) u iznosu od 6.987,29 eura prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Pri tome sud obrazlaže da nema osnove da tužitelj svoju tražbinu umanjuje za iznose manje plaćene u razdoblju kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od onog tečaja na dan sklapanja Ugovora o kreditu "jer da ne postoji bilo kakav protutužbeni zahtjev tuženika ili prigovor radi prebijanja".

10. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koja je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018 počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 14. lipnja 2023.

11. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima se ukazuje na pogrešan zaključak suda prvog stupnja u vezi sa utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi Ugovora o kreditu od 20. travnja 2007. kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF valja reći da je žalba tuženika neosnovana s obzirom na odredbu čl. 118. ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i 110/15) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika i presudu Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. u kojoj je tuženik bio stranka postupka, i koja suprotno žalbenim navodima, obvezuje prvostupanjski sud pa posljedično sa time prvostupanjski sud nije ni trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost navedenih zakonskih odredbi obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom raspravljanja u toj odluci.

11.1. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96., čl. 99. i čl. 102. ZZP-u iz 2007. godine.

11.2. Postupajući na navedeni način, tuženik je doveo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

12. Međutim valja navesti i da presude donesene u navedenom kolektivnom sporu se odnose na prosječne potrošače, a po prirodi stvari, u tom se sporu nije utvrđivalo kakve su informacije dobili pojedini potrošači tijekom pojedinačnih pregovora o sklapanju ugovora o kreditu što znači da u pojedinačnom sporu banka može dokazivati obaviještenost potrošača, odnosno njegov informirani pristanak na sklapanje takvog ugovora. Tuženik u tom pravcu nije predlagao određene dokaze pa ovaj drugostupanjski sud stoga, uzimajući u obzir odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-548/2021 od 30. lipnja 2022., ocjenjuje kako u konkretnom slučaju tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje niti je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Tužitelj je u svom iskazu "samo" potvrdio navedene činjenice.

13. Nadalje nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na činjenicu da je ugovor u cijelosti ispunjen jer ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla pa mogućnost isticanja ništetnosti ne zastaruje, a na nju i sud pazi po službenoj dužnosti. Na ništetnost se može pozvati svaka ugovorna strana i zainteresirana osoba bez obzira na ispunjenje ugovora po bilo kojoj ugovornoj strani.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi sa čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a ispravno odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa pravilno zaključujući da je temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, tuženik ugovorenom valutnom klauzulom od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenim novčanim iznosima i da je posljedično tome te iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan isplatiti tužitelju, a za što su dati jasni i prihvatljivi razlozi - uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik svojom žalbom.

15. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja (po čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U Puli - Pola 23. prosinca 2024.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus