REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1800/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ani Vičević Gračanin, odvjetnici u Čavlima protiv tuženika Grad Rijeka, Korzo 16, Rijeka, OIB 54382731928, zastupan po punomoćniku Marku Žuniću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1705/2020-16 od 4. listopada 2024., na sjednici vijeća 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1705/2020-16 od 4. listopada 2024. u točki I. izreke.

II. Prihvaća se dijelom žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1705/2020-16 od 4. listopada 2024. u točki II. izreke i sudi:

„II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura, a u preostalom dijelu u iznosu 125,00 eura i u dijelu u kojem se potražuje isplata zateznih kamata na parnični trošak odbija se zahtjev tuženika za isplatu parničnog troška kao neosnovan."

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Utvrđuje se da je tužitelj BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-nova i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-nova u dijelu od 70 m2, a što čini stepenište, slijedom čega je ovlašten po pravomoćnosti ove presude ishoditi upis stečenog prava vlasništva sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika na svoje ime na način da u vlasničkom listu stoji: - BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/1 dijela."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate."

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je izreka presude nejasna, da se ne zna na koju se točno česticu odnosi, da je presuda proturječna, da nisu uzeti u obzir iskazi svjedoka niti tužitelja, da sud dobro zaključuje da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nastala novoformirana k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] koja u svom sastavu između ostalog ima i nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] opisanu kao dio ulice od 554 m2, a koja nekretnina je do sada bila vlasništvo tužitelja, da je tužitelj u tijeku cijelog postupka isticao da je jedini posjednik novoformirane kč. [katastarska čestica] i da ista u naravi predstavlja dio njegove okućnice te je u posjedu predmetne nekretnine računajući i posjed svojih prednika već preko 40 godina, ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usoz-30/18 od 30. listopada 2018.; da je sud propustio ispitati jesu li ispunjeni uvjeti da se dio nekretnine proglasi nerazvrstanom cestom i upiše kao vlasništvo tuženika – ovdje Grada Rijeke; da se ne može zaključiti niti je li ili nije sud dopustio preinaku tužbe, da ako ju nije dopustio prekoračio je tužbeni zahtjeva. Osporava i odluku o trošku te predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik te ističe da nekretnine koje su predmet spora predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (Grada Rijeke); da tužitelj nikad nije bio niti je vlasnik predmetnih nekretnina; da nije sporno da su nekretnine u naravi nerazvrstana cesta te se na iste primjenjuju odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022 (dalje u tekstu: ZOC), ukazuje na odredbu čl. 98., 101., ZC; da presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Usoz-30/18 od 30. listopada 2018 nije primjenjiva u predmetnoj pravnoj stvari, ukazuje na odluku Upravnog suda u Rijeci Us I-281/2021 iz koje slijedi da prijepor predstavlja javnu površinu u vlasništvu tuženika. Dodaje i da sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, da rješenjem od 20. lipnja 2024. nije dopustio preinaku tužbe, da je pravilna i odluka o trošku. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i pristojbe na isti.

4. Žalba nije osnovana u dijelu glavnog zahtjeva.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-nova i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-nova u dijelu od 70 m2 što, a što čini stepenište te da je ovlašten ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi.

6. Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužitelja s obrazloženjem da nije sporno da je kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u odnosu na koju je postavljen prvi tužbeni zahtjev, nakon podnošenja tužbe parcelirana na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Nova; da je na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisan tužitelj, da je tuženik na taj upis prava vlasništva uložio prigovor u postupku preoblikovanja, odnosno obnove zemljišne knjige, da je kč. [katastarska čestica] javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika i da je u naravi nerazvrstana cesta definirana odredbom čl. 98. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22; dalje ZC), a iz čega zaključuje, primjenom i odredbe čl. 101. ZC, da je ista u vlasništvu Grada Rijeke, da stoga pravni slijed i način stjecanja vlasništva nad kč. [katastarska čestica] nisu od značaja za predmetnu pravnu stvar.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da prvostupanjski sud nije bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, osim u dijelu odluke o trošku. Nisu počinjene niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a pravilno je primijenjeno materijalno pravo na pravilno utvrđeno bitno činjenično stanje.

7.1. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 190. st. 3. i 9. ZPP. Tužitelj je podneskom od 29. veljače 2024. preinačio zahtjev, to je učinio prije zaključenja prethodnog postupka, a tuženik se u podnesku od 21. ožujka 2024. protivio toj preinaci ističući da kč. [katastarska čestica] nije bila predmet u prvotnom zahtjevu i da se radi o nekretnini koja javno dobro u općoj uporabi i nikada niti koji njezin dio nije bio u vlasništvu tužitelja. O toj preinaci sud nije odlučio na pripremnom ročištu, ali se iz nastavka raspravlja da izvesti zaključak da je tu preinaku dopustio ocijenivši je očito svrsishodnom za konačno rješenje odnosa između stranaka, kako i obrazlaže u pobijanoj odluci. Stoga, okolnost da sud nije donio posebno rješenje o toj preinaci nije bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

7.2. Nadalje, podneskom od 7. svibnja 2024. tužitelj je ponovno preinačio tužbu, sada nakon zaključenja prethodnog postupka 29. ožujka 2024., tražeći isplatu naknade za oduzetu imovinu, a budući je dio nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-nova i dio nekretnine oznake kč. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina]-nova u površini od 387 m2 postali javno dobro u općoj uporabi s upisanim vlasništvom tuženika, a koju preinaku sud nije dopustio, kako slijedi iz rješenja od 20. lipnja 2024., a što sud i obrazlaže navodeći da od zaključenja prethodnog postupka nisu nastupile nikakve nove okolnosti zbog kojih bi bilo moguće tužitelju dopustiti preinaku tužbe na taj način. Dakle, nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP.

8. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje navodeći da nije jasno na koje se čestice izreka odnosi i da je manjkava jer je izreka presude jasna i odnosi se na katastarske čestice koje je tužitelj naznačio u tužbenom zahtjevu, kako je preinačen. U daljnjem su dijelu navodi tužitelja glede te bitne povrede paušalni, pa se ne navodi određeno što je to u obrazloženju odluke proturječno i nejasno. Osim toga, jasno je da sud iskaze svjedoka, tužitelja nije uzeo u obzir kada te dokaze nije niti proveo, ocijenivši ih očito nepotrebnima s obzirom na navode tužitelja tijekom postupka i utvrđene nesporne činjenice. Obrazloženje presude, dakle, nije nejasno niti proturječno, niti ima nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je pravilno iz navoda stranaka, a što tužitelj određeno žalbom niti ne osporava, zaključio da je kč. [katastarska čestica] u naravi nerazvrstana cesta, da je tijekom postupka dio iste izdvojen i formirana nova čestica 5418/2 u vlasništvu tužitelja.

8.1. Tužitelj ne navodi niti jedan određeni žalbeni navod glede kč. [katastarska čestica], pa u tom dijelu nije razmatrano je li počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer na istu ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, već tek po određenim žalbenim navodima.

9. Također, tužitelj u žalbi ponavlja već iznijete navode u tijeku prvostupanjskog postupka te ističe da sud prvog stupnja nije utvrdio jesu li ispunjeni uvjeti da se kč. [katastarska čestica] odnosno dio iste proglasi nerazvrstanom cestom. Međutim, ta činjenica nije niti odlučna, kraj nesporne činjenice da je ta kč. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta u naravi, i da je nastavno dio koji je tužitelj tvrdio da je njegovo vlasništvo izdvojen u zasebnu katastarsku česticu [katastarska čestica].

10. Nastavno, pravilno je i primjenom odredbi Zakona o cestama, čl. 101. st. 1., sud prvog stupnja zaključio da je nekretnina kao takva vlasništvo tuženika jer je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Pritom valja dodati da činjenica je li ta nekretnina nastala od nekretnina koje su bile vlasništvo tužitelja nije od značaja jer ta okolnost ne može sada dovesti do stjecanja prava vlasništva tužitelja već mu eventualno može konstituirati neka druga prava.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

12. Odluku o trošku je valjalo preinačiti. Pritom je u tom dijelu, kako tužitelj u žalbi ukazuje, sud prvog stupnja propustio odrediti stopu zatezne kamate te nije odredio niti paricijski rok, što nije niti obrazložio, pa u tom dijelu glede zateznih kamata odluka ima nedostataka zbog kojih je nije moguće valjano ispitati, ali neovisno o tome moguće je odlučiti o trošku postupka. Nastavno, dakle, tuženiku pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 7. ožujka 2021. (kojim se tuženik očitovao na navode tužitelja iz podnesaka od 6. listopada i 20. listopada 2021., osobito vezano za novoformiranu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se isti ne može ocijeniti nepotrebnim, čl. 155. st. 1. ZPP), 21. ožujka 2024. (kojim se očitovao na podnesak tužitelja od 28. veljače 2024. kojim je tužitelj preinačio tužbu, pa se niti taj podnesak ne može ocijeniti nepotrebnim, čl. 155. st. 1. ZPP) i 15. svibnja 2024. (kojim se tuženik očitovao na podnesak tužitelja od 7. svibnja 2024. kojim je ponovno preinačena tužba, pa se niti isti ne može ocijeniti nepotrebnim, čl. 155. st. 1. ZPP) 200,00 eura za svaki osnovom Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/2023) te za zastupanje na ročištima 29. ožujka 2024. 200,00 eura Tbr. 9/1, 7. svibnja 2024. 100,00 eura Tbr. 9/2 i 20. lipnja 2024. 200,00 eura; Tbr. 9/1 Tarife, ukupno uz PDV, 1.625,00 eura; čl. 154. st. 1. ZPP. Kako je samo tužitelj podnio žalbu, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u dijelu u kojem se odnosio na zatezne kamate jer nije određen, dok će se paricijski rok određivati u eventualnom postupku ovrhe.

13. Kako je žalba neosnovana u dijelu glavnog zahtjeva, tužitelju ne pripada trošak za sastav žalbe, čl. 166. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženiku ne pripada trošak žalbenog postupka jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli 23. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško