Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4574/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za proizvodnju i distribuciju toplinske energije, Zagreb, Miševečka 15A, [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćniku ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u MAĐARIĆ & LUI - odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika MCG USLUGE d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 224, [osobni identifikacijski broj], zastupano po punomoćnici Ireni Benić, odvjetnici u Zagrebu, Radnička 80, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2024., poslovni broj Povrv-1909/2022-12, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 26. lipnja 2024., poslovni broj Povrv-1909/2022-12 u toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka iz toč. II. i III. izreke pobijane presude.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u pobijanoj presudi u dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška ovršnog postupka i rješava: "Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak ovršnog postupka od 53,09 eur u roku 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2024. pa do isplate pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-484/2022 od 21. travnja 2022. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 162,80 EUR sa zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 125,00 eur također sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja preinači pobijani dio u smislu žalbenih navoda.

3. Na odluku o troškovima postupka u toč. II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu (ovršnog) troška žali se i tužitelj ne navodeći žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da sud drugog stupnja preinači pobijani dio u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba tuženika je neosnovana, a žalba tužitelja osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 162,80 eur u razdoblju od lipnja 2020. do prosinca 2020. na osnovu nepodmirenih računa za isporučenu toplinsku energiju od tuženika kao krajnjeg kupca.

6. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Prvenstveno valja reći da sukladno čl. 453. st. 3. ZPP u postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stranke mogu istaknuti prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti sve dok se pred tim sudom ne upuste u raspravljanje o glavnoj stvari. Kako tuženik tek u žalbi ističe prigovor stvarne nenadležnosti, isti nije dopušten.

8. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a pa tako ni bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi neosnovano ukazuje tuženik, obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te je obrazložena sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a, a ne sadrži niti druge nedostatke koji bi onemogućavali njezino ispitivanje i ukazivali na ostvarenje navedene procesne povrede.

9. Na žalbeni navod kojim tuženik prigovara da prvostupanjski sud pogrešno nije odlučio o provođenju očevida radi utvrđenja da je proveden postupak izdvajanja, valja odgovoriti da isti predstavlja žalbeni razlog relativne bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP, zbog kojeg razloga nije dopušteno pobijati presudu u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).

10. Nije sporno da je tuženik vlasnik prostora za koji su ispostavljeni računi za toplinsku energiju, već je sporno (tijekom postupka, kao i u žalbom postupku) je li tuženik dužan tužitelju plaćati troškove isporuke toplinske energije uzevši u obzir da se prema njegovim navodima isti ne grije na radijatore već na klima uređaje na struju.

11. Prema Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15) ukupni troškovi toplinske energije se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

12. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj za mjesece rujan, kolovoz, srpanj i lipanj 2020. ne potražuje od tuženika trošak isporučene toplinske energije već fiksni trošak koji se sastoji od priključne snage, snage za distribuciju, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije, stoga predmet postupka nije naplata neisporučene usluge. U tom smislu je za pravilnost i zakonitost presude neodlučno što tuženik tvrdi da nije utvrđen pravi iznos potrošnje jer da se grije na klima uređaje, s obzirom da je dužan plaćati fiksne troškove, neovisno o samoj potrošnji.

12.1. Nadalje, za postojanje obveze tuženika za podmirenje fiksne naknade tužitelja, nije odlučno sklapanje pojedinačnog ugovora s tužiteljem, jer ugovor o opskrbi i potrošnji toplinske energije je sklopljen za zajedničko mjerno mjesto preko ovlaštenog predstavnika suvlasnika koji svoje ovlasti za takvo što crpi iz odluke većine suvlasnika (list 34-46 spisa), a što uostalom tuženik nije sporio tijekom postupka, osim u vidu da on nije sklopio zasebni ugovor s tužiteljem.

13. Nadalje, čak i da se tuženik izdvojio iz samog toplinskog sustava, prema odredbi čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 120/14), bio bi dužan plaćati kao osoba izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, što preneseno znači da bi i nadalje bio u obvezi plaćati preostale stavke računa koje se odnose na troškove priključne snage.

14. Nadalje, nasuprot tome, iz računa za listopad, studeni i prosinac 2020. je razvidno da je tuženik potrošio određenu količinu toplinske energije te da mu je obračunata naknada sukladno stvarnoj potrošnji. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj tuženiku za navedene mjesece isporučio toplinsku energiju, a tužitelj nije dokazao suprotno, to je i u navedenom dijelu prvostupanjska presuda pravilna.

15. S obzirom na sve navedeno, zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva je pravilan, a žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude.

16. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna u dijelu (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženik ne osporava u žalbi određeno.

17. Međutim, u pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno propustio dosuditi ovršni trošak. Pa je tako tužitelju uz dosuđeni parnični postupak valjalo dosuditi i ovršni trošak od 400,00 kn/53,09 eur[1] , koji se odnosi na javnobilježnički predujam i ostatak naknade od 19,91 eur sukladno čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 9/21), budući da se radi o opravdanom trošku koji je bio potreban radi vođenja postupka u ovom predmetu. Također tužitelju pripada i trošak sastava prijedloga za ovrhu od 33,18 eur sukladno Tbr. 11.1. u svezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023 - dalje: OT).

17.1. Tužitelju ne pripada trošak sudske pristojbe jer tužitelj nije postavio zahtjev za naknadu iste na zaključenju glavne rasprave (list 69 i 71 spisa).

17.2. Tužitelju na dosuđeni trošak postupka pripadaju i zatražene zatezne kamate sukladno čl. 151. st. 3. ZPP od presuđenja do isplate.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude, a primjenom čl. 380. t. 3. ZPP kao u izreci rješenja sadržanog u ovoj odluci.

U Zagrebu 23. prosinca 2024.

Sutkinja:

Darija Horvat