Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Pn-45/2023-48
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici NKF, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku iz Koprivnice, radi isplate, nakon provedene usmene javne glavne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te objavljene presude dana 23. prosinca 2024., temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku, istog dana
p r e s u d i o j e
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, isplati iznos od 9.574,39 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana."
II. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, dužan je naknaditi tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.810,00 € (slovima: tisućuosamstodeseteura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu Općinskom sudu u Varaždinu dana 25. studenog 2021., protiv tuženika, radi naknade štete.
1.1. U tužbi navodi da je 8. studenog 2015. osiguranik tužitelja NK, rođen **.**.1976. stradao kao pješak u prometnoj nesreći. Za navedenu prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-8/16-3 od 31. ožujka 2016. proglašen je krivim MK, rođen **.**.1996., a koji je pod utjecajem alkohola upravljao osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, broj police [broj police].
1.2. U navedenoj prometnoj nesreći osiguranik tužitelja NK zadobio je niz ozljeda (prijelom torokalne kralježnice, rebara, ozljede pluća sa krvarenjem i prijelom potkoljenice). Nakon provedenog i završenog liječenja od strane obiteljske medicine upućen je na ocjenu radne sposobnosti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U prvostupanjskom postupku Vijeće vještaka navedenog Zavoda, nakon provedenog vještačenja donijelo je nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika NK te utvrdilo da je kod istoga nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti uz obrazloženje koje bolesti/ozljede utječu na radnu sposobnost i na koji način (glavne).
1.3. Vještak revizor Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja u drugostupanjskom postupku, svojim mišljenjem od 4. travnja 2017., Klasa: 140-01/17-02/1420, Urbroj: 524-07-17-2, u cijelosti je potvrdio nalaz i mišljenje navedenog Vijeća vještaka od 30. ožujka 2017., Klasa: 140- 01/17-01/1759, Urbroj: 426- 04-06/1-17-3. Rješenjem tužitelja osiguraniku NK priznato je od 5. svibnja 2017. pravo na invalidsku mirovinu uslijed potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći.
1.4. Isplatama invalidske mirovine tužitelju nastaje šteta za koju odgovara tuženik. Tužitelj je od tuženiku zatražio plaćanje štete nastale isplatama invalidske mirovine za razdoblje od 5. svibnja 2017. do 30. rujna 2019. Tuženik je otklonio plaćanje te je u tijeku spor kod Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-117/2019.
1.5. Daljnjim isplatama invalidske mirovine korisniku mirovine NK za tužitelja je nastala daljnja šteta. Odštetnim zahtjevom od 21. listopada 2021. tužitelj je pozvao tuženika da mu podmiri daljnju štetu nastalu za razdoblje isplate od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021. u iznosu od 9.574,39 €/72.138,24 kn.
1.6. Tužitelj u ovom predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi čl. 161. st. 1., st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ZOMO: "Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 ), u punom iznosu izravno od tuženika sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok kamatu potražuje temeljem odredbe čl. 165. st. 3. navedenog Zakona.
2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao nespornu činjenicu da se dana 8. studenog 2015. dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Opreza radi tuženik osporava da bi za nastanak predmetne prometne nesreće bio (isključivo) odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika. Osporava se uzročna veza umirovljenja osiguranika tužitelja ZK i predmetne prometne nesreće od 8. studenog 2015. Ističe se da se u priloženoj dokumentaciji spominju ranije bolesti i tegobe osiguranika tužitelja te nije razvidno jesu li iste i u kom omjeru također rezultirale umirovljenjem osiguranika tužitelja.
2.1. Tuženik nadalje navodi da je na tužitelju teret dokazivanja uzročne veze štetnog događaja i invalidskog umirovljenja osiguranika tužitelja. Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o umirovljenju i isprave koje su sastavljene od strane stručnih službi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (nalazi invalidskih komisija) ne predstavljaju dokaz uzročno posljedične veze u parničnom postupku radi naknade štete u slučaju kada tuženik navedeno ospori.
2.2. U svakom slučaju tuženik ukazuje da je o samom osnovu tražbine tužitelja potrebno raspraviti primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP), što znači da obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. Nadalje, budući se u ovoj pravnoj stvari radi o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila to se postojanje, opseg i visina obveze tuženika kao osiguratelja motornog vozila mora utvrđivati i odluka donijeti primjenom materijalno-pravnih normi koje se odnose upravo na osiguravajuće društvo, a to su odredbe ZOOP/05, pa predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP/05. ravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je preuzetim ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego samo odgovaraju za štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stoga tuženik osporava da bis e u ovom predmetu primjenjivao Zakon o mirovinskom osiguranju.
2.3. Tuženik osporava i visinu štete koju potražuje tužitelj.
2.4. Ističe se i da tužitelj niti u kom slučaju nema pravo od tuženika potraživati puni iznos mirovine jer kako je i ranije objašnjeno, u primjeni je čl.27. ZOOP-a koji izričito navodi da obveza tuženika nikako ne može biti naknada pune (cijele) mirovine nego samo njezinog razmjernog dijela.
3. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su- 7/2023-5 od 18. siječnja 2023. i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su-7/2023-8 od 24. siječnja 2023. određeni su Općinski sud u Čakovcu i Općinski sud u Koprivnici, kao drugi stvarno nadležni sudovi za postupanje u predmetima Općinskog suda u Varaždinu, iskazanim u tablicama u privitku rješenja. Stoga je ovaj predmet Općinskog suda u Varaždinu proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu, a prema Obavijesti Općinskog suda u Koprivnici, Ureda predsjednice suda, broj 31 Su-10/2023-10 od 13. veljače 2023.
4. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem dokumentacije tužitelja priložene uz tužbu (prilog 69), nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Slađane Srnec, pisanog očitovanja vještaka na nalaz i mišljenje, te spisa Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-8/2016.
5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
6. Među strankama je nesporno da je dana 8. studenog 2015. osiguranik tužitelja NK stradao u prometnoj nesreći, za koju je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-8/2016-3 od 31. ožujak 2016. proglašen krivim MK, rođen **.**.1996., a koji je pod utjecajem alkohola upravljao osobnim automobilom osiguranim kod tuženika.
7. Isto tako, kao nesporno je utvrđeno da je u navedenoj prometnoj nesreći osiguranik tužitelja zadobio niz tjelesnih povreda, kao i da mu je pravomoćnim rješenjem HZMO, Područna služba u Varaždinu od 21. travnja 2017. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada zbog koje mu je 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti. Kao nesporno utvrđeno je i da se pravomoćnim rješenjem HZMO, Područna služba u Varaždinu od 31. kolovoza 2017. osiguraniku hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata NK, kod kojega je zbog ozljede izvan rada nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, određuje invalidska mirovina, počevši od 8. ožujka 2017. u svoti od 1.205,97 kn mjesečno. Umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 2.558,25 kn mjesečno.
8. Prema stavu ovog suda za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe Zakona o obveznim osiguranima u prometu ("Narodne novine", broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; u daljnjem tekstu ZOOP) koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku. Stoga, u ovoj pravnoj stvari nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019 - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH u Odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., zatim u Odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. i u Odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., a identičan pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u Odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016., s time da napomenuti i Odluku Ustavnog suda RH poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010., u kojoj Odluci je utvrđeno da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Drugim riječima ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.
9. Tako je, između ostalih, i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022., zauzeto pravno shvaćanje, da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode te da prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Također da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
10. I u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1052/2023-3 od 20. prosinca 2023. upućuje se na primjenu odredbi ZOOP s obrazloženjem da se taj Zakon primjenjuje kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, jer taj Zakon uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZOMO koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Radi toga, kao posebniji, valja primijeniti ZOOP.
11. Bitno je naglasiti da je odredbom čl. 27. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. U nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2024. sudski vještak za računovodstvo i financije Slađana Srnec odgovarajući na zadatak suda postoji li primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu razlika između mirovine koja je utvrđena NK rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021., navela je da je tužitelj osiguraniku, NK kao domovinskom branitelju, za obračunsko razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021. ukupno isplatio invalidske mirovine u iznosu od 9.574,39 €. Mirovina za osiguranika tužitelja NK obračunata prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju za obračunsko razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021. utvrđena je u ukupnom iznosu od 8.837,11 €. Razlika između visine mirovine obračunata prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju koji bi osiguranik NK primao i visine isplaćene invalidske mirovine, domovinskom branitelju, iznosi 737,28 €. Vještak napominje kako pri izračunu razlike, ne ulazi u pravnu problematiku vezano uz primjenu Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, obračuna tužitelja i isplate mirovinskih primanja, invalidskih mirovina domovinskih branitelja da se umjesto najniže svoti invalidske mirovine koja bi bila obračunata prema propisima koji se odnose za slučaj povrede na radu, sukladno odredbama važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, u razdoblju isplate, određuje najniža mirovina sukladno odredbama čl. 31. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, na način da se određuje od osnovice koja iznosi 45% prosječne neto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj, u godini koja prethodi godini ostvarenja prava, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, uz primjenu polaznog faktora i mirovinskog faktora (čl. 31. st. 4. i 6. ZOPHBR- a).
13. Tužitelj nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka u odnosu na isplaćene iznose invalidske mirovine osiguraniku tužitelja za utuženo vrijeme, dok je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka, navodeći da se u ovakvim slučajevima kada se provodilo vještačenje nikada nije dogodilo da bi postojala pozitivna razlika, odnosno da bi isplaćena mirovina bila veća od mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj ozljede na radu. Tuženik navodi da to nije moguće, jer je mirovina koja bi se isplaćivala zbog ozljede na radu uvijek veća od konkretne mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja, a što tvrdi i sam tužitelj. Navodi da je kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Pn-117/2019 u tijeku postupak vezan uz isplatu mirovine istom osiguraniku, ali za ranije razdoblje i u tom predmetu je provedeno vještačenje po drugom vještaku koji je utvrdio da razlike između invalidske mirovine priznate osiguraniku tužitelja i mirovine da je osiguranik doživio povredu na radu ne bi bilo.
14. U pisanom očitovanju od 15. kolovoza 2024., odgovarajući na prigovor tuženika vještak Slađana Srnec navela je da se razlika koja je utvrđena odnosi na primijenjenu osnovicu za izračun invalidske mirovine prema ZOPHBDR-u, obzirom da je osiguranik domovinski branitelj. Točno je kako razlike između invalidske mirovine priznate osiguraniku tužitelja i mirovine da je osiguranik doživio povredu na radu, a da nije domovinski branitelj, ne bi bilo. Vještak navodi da ne ulazi u primjenu prava branitelja i ZOPHBDR-u i ukoliko se primjeni ista osnovica u obračunu razlike nema.
15. Na ročištu održanom 17. prosinca 2024. vještak je navela da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja.
16. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka, te pojašnjenje nalaza, kako pismeno, tako i usmeno, jer je vještak stručna osoba, a nalaz i mišljenje je dala u skladu s pravilima struke, te je odgovorila na sve primjedbe stranaka.
17. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da nema razlike između invalidske mirovine priznate osiguraniku tužitelja i mirovine da je osiguranik doživio povredu na radu, a da nije hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, po ocjeni ovog suda nije nastala stvarna šteta za tužitelja sukladno čl. 27. st. 3. i st. 4. ZOOP-a, za koju odgovara tuženik kao osiguravajuće društvo s obzirom da je stvarna šteta razlika mirovina koja je nastala zbog povrjeđivanja osiguranika tužitelja u prometnoj nesreći. Naime, kako navodi vještak razlika od 737,28 € javlja se kao razlika između isplaćenih invalidskih mirovina osiguranika tužitelja kroz utuženo vrijeme i mirovina koje bi mu bile isplaćene zbog povrede na radu, a ovo iz razloga jer je osiguranik tužitelja hrvatski branitelj, te zbog toga prima mirovinu po obračunu sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan na način naveden u točki I. izreke presude.
18. Tužitelj nije tražio naknadu parničnog troška, dok je tuženik zatražio naknadu parničnog troška prema troškovniku predanom u spis.
19. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbe čl. 155. st. 1. i st. 2. ZPP-a, tuženiku dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 1.810,00 €, sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu i zatraženom trošku. Nužni parnični trošak tuženika utvrđen je temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023; dalje OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, te dva obrazložena podneska i to podnesak od 9. srpnja 2024. i podnesak od 16. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 200,00 € temeljem Tbr. 8/1 OT, za zastupanje punomoćnika na ročištima 18. svibnja 2022., 4. listopada 2023. i 17. prosinca 2024. za svako iznos od 200,00 € temeljem Tbr. 9/1 OT, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 250,00 €. Tuženiku je priznat trošak predujmova za vještačenja u ukupnom iznosu od 560,00 €. Tuženiku nije dosuđen trošak podnesaka od 4. ožujka 2022., 23. ožujka 2022., 30. ožujka 2022., 15. rujna 2023. i 15. veljače 2023., jer se radi o podnescima koji nisu, sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a bili potrebni za vođenje ovog postupka. Na navedeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena zakonska zatezna kamata temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a od donošenja prvostupanjske presude 23. prosinca 2024., pa do isplate. Stoga je odlučeno na način naveden u točki II. izreke presude.
20. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 23. prosinca 2024.
Sutkinja:
Sonja Gundić-Biškup
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, n/r punomoćnice MKF
2. Odvjetnik Vladimir Slunjski, Zagrebačka 63, Varaždin
