Republika Hrvatska

P-244/2023-29

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženog HJ iz [adresa], 910 Č [adresa], kojeg zastupa privremeni zastupnik Antonio Mihoci, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 6. studenoga 2024. u nazočnosti tužiteljice ČJ osobno, punomoćnice tužiteljice i privremenog zastupnika tuženika, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 1845/11 šuma Lipik površine 930 čhv, što je tuženik HJ iz [adresa], 910 [adresa], dužan priznati u roku od 15 dana, jer će njegovo priznanje u protivnom zamijeniti ova presuda, i dopustiti tužiteljici upis njezina prava vlasništva na navedenoj nekretnini.

i

r i j e š i o  j e

II. Odmjeravaju se troškovi rada privremenog zastupnika tuženika Antonia Mihocia, odvjetnika u Bjelovaru, u iznosu od 187,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate.

III. Nalaže se računovodstvu suda da nakon pravomoćnosti ove odluke privremenom zastupniku tuženika Antoniu Mihociu, odvjetniku u Bjelovaru, iz predujma koji je uplatila tužiteljica na račun broj [broj bankovnog računa] isplati naknadu troškova njegovog rada u iznosu od 187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi priznanja prava vlasništva nekretnine opisane u izreci. U tužbi tvrdi da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik te nekretnine, dok je u posjedovnom listu broj 515 kao posjednik te čestice evidentirana ŠJ koja je nekretninu kupila od tadašnjeg vlasnika i posjednika, ali svoje pravo nikada nije upisala u zemljišnoj knjizi, nego je bila izvanknjižna vlasnica nekretnine sve do svoje smrti 13. travnja 2014. . Tužiteljica tvrdi da je sukladno rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] broj O-346/14 od 10. lipnja 2014. naslijedila nekretninu koja je predmet spora kao izvanknjižno vlasništvo pok. GJ. Također, tužiteljica tvrdi da navedenu česticu zajedno sa svojim pravnim prednicima kao savjestan i pošteni posjednik uživa više od 40 godina i da joj posjed nekretnine nikada nitko nije smetao zbog čega smatra da je ona vlasnica nekretnine pa predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev. Ne traži naknadu parničnih troškova.

2. S obzirom na to da je tužiteljica u tužbi navela da se tuženik nalazi na nepoznatoj adresi u Sjedinjenim Američkim Državama, da je u zemljišnoj knjizi uz tuženikovo ime naznačeno samo "USA" i da pretragom podataka Jedinstvenog registra osoba MUP-a RH nije bilo moguće utvrditi aktualnu adresu tuženikovog prebivališta ili boravišta, sud je po službenoj dužnosti pazeći na tuženikovu stranačku sposobnost pregledom povjesnih podataka zemljišne knjige utvrdio da je tuženikovo pravo vlasništva nekretnine koja je predmet spora upisano na temelju rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Bjelovaru broj O-550/60-3 od 8. srpnja 1960. (Z- 553/62) kojim je tuženik naslijedio ostavinsku imovinu pok. DJ iz [adresa], a uvidom u navedeni ostavinski postupak utvrđena je posljednja poznata tuženikova adresa navedena u izreci ove odluke. Tuženiku je dopisom od 20. travnja 2023. na adresu u [adresa], SAD, upućen poziv za davanje odgovora na tužbu, međutim, dostava dopisa, tužbe i priloga sudu je vraćena s naznakom da primatelj nije poznat na navedenoj adresi. Također, osobne podatke tuženika nije bilo moguće utvrditi ni pregledom podataka kojima raspolaže Matični ured Bjelovar. S obzirom na to da dostava tuženiku nije bila uspješna na jedinoj poznatoj adresi njegovog prebivališta i da se tuženik prema dostupnim podacima nalazi u inozemstvu, nije poznato njegovo boravište i nema punomoćnika u [adresa], sud je tuženiku radi zaštite njegovih prava rješenjem od 5. prosinca 2023. temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. i 5. Zakona o parničnom postupku postavio privremenog zastupnika u osobi Antonia Mihocia, odvjetnika u [adresa].

3. Privremeni zastupnik tuženika u odgovoru na tužbu opreza radi osporio je tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da iz navoda tužbe ne proizlazi da je tužiteljica bila istiniti, zakoniti i pošteni posjednik nekretnine kroz vrijeme koje je potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i potražuje naknadu troškova rada privremenog zastupnika.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem rješenja o nasljeđivanju od 10. lipnja 2014., izvoda iz posjedovnog lista broj 515 i izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s povijesnim prikazom.

Pročitana je preslika spisa Kotarskog suda u Bjelovaru broj O-550/60. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ZJ.

Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice.

Nije izveden dokaz mjerničkim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica s obzirom na to da su tužiteljica i svjedok ZJ u svojim iskazima precizno opisali lokaciju i kulturu nekretnine koja je predmet spora.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 1845/11 šuma Lipik površine 930 čhv, dok iz izvoda iz posjedovnog lista broj 515 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u katastru kao posjednik čk.br. 1845/11 šuma površine 3345 m2 iz k. o. [katastarska općina] upisana ŠJ. Prema rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika Martine Dujmović iz [adresa] broj O- 346/14 od 10. lipnja 2014. ostavinsku imovinu pok. GJ između ostalih čini i čk.br. 1845/11 šuma površine 3345 m2 iz k. o. [katastarska općina] kao izvanknjižno vlasništvo i ta nekretnina na temelju nasljedničkih izjava pripada ostaviteljičinoj kćerki ČJ, tj. tužiteljici.

8. Svjedok ZJ u iskazu tvrdi da je predmetna čestica nekada bila vlasništvo tužiteljičinog oca UJ, a nakon njegove smrti nekretninu je naslijedila tužiteljičina majka ŠJ. Tužiteljica je pravo vlasništva nekretnine naslijedila smrću svoje majke. Svjedok opisuje da je još kao dijete šetao po toj šumi i da je i prije dvadesetak godina s ĐJ, sada pok. tužiteljičinim suprugom, u toj šumi radio drva, a nikada nije čuo da bi netko treći za sebe tražio bilo kakvo pravo na toj nekretnini ili radio drva u toj šumi. Tužiteljica u svome iskazu navodi da ne zna kako je njezin otac stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmet spora, da je njezin otac poginuo kada je ona imala 14 godina (u vrijeme davanja iskaza 6. studenoga 2024. tužiteljica je u dobi od 56 godina, što znači da je tužiteljičin otac poginuo prije 42 godine, tj. 1982.) i da nikada nitko ni njezinoj majci ni njoj nije stvarao nikakve probleme oko šume. Nekretninu su koristile isključivo za povremenu nabavu drva za ogrjev, a potrebne radove obavljali su tužiteljica i njezin suprug, time da je tužiteljica zadnji put u šumi bila prije 3 godine kako bi malo počistila šumu. I svjedok i tužiteljica suglasno opisuju da je predmetna nekretnina u naravi šuma koja je okružena drugim šumskim česticama i do nje se može doći putem uz lovački dom u [adresa] koji ide po grebenu sredinom šume. Čestica je s lijeve strane toga puta. Također, ni svjedok ni tužiteljica ne znaju tko je tuženik, za njega nikada nisu čuli i nisu ga upoznali.

9. Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da se pravo vlasništva nekretnine nasljeđivanjem prenosilo s UJ na GJ i na tužiteljicu, time da je UJ u posjedu nekretnine bio već početkom 1980-tih budući da iz tužiteljičinog iskaza proizlazi da je njezin otac poginuo kada je ona imala 14 godina, a to je bilo 1982..

10. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996..

11. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

12. U bitnome na isti način i čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Svjedok ZJ i tužiteljica suglasno iskazuju da je sporna nekretnina već više od 40 godina u neprekidnom posjedu tužiteljice i njezinih roditelja prije nje i o tome nikada nije bilo nikakvih sporova. Sukladno tome, ispunjene su ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, pri čemu nije oborena zakonska presumpcija o tome da je tužiteljica pošteni posjednik nekretnine.

Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.

14. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, ali nije zahtijevala naknadu parničnih troškova.

15. Odluka o naknadi troškova rada privremenog zastupnika tuženika iz toč. II. izreke ove presude temelji se na čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.). Privremeni zastupnik tuženika opravdano zahtijeva naknadu troškova rada u iznosu od 187,50 EUR, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 EUR, troškova zastupanja tuženika na ročištima 13. svibnja 2024. i 6. studenoga 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište i PDV-a na te iznose od 37,50 EUR. Ti troškovi odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife, a namiruju se iz predujma koji je platila tužiteljica.

16. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 23. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.