Poslovni broj: P-205/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, radi utvrđenja i razvrgnuća, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 16. prosinca 2024. i zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, 23. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e:
1.Utvrđuje se da su tužiteljica AJ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženik KJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], suvlasnici svaki u 1⁄2 idealnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-47) suvlasnički dio nekretnine AI (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, neodvojivo povezan s vlasništvom garaže broj 1, površine 14,61 m2, na adresi [adresa].
Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to 48. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E- 47) suvlasnički dio nekretnine AI (jedan) koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, neodvojivo povezan s vlasništvom garaže broj 1, površine 14,61 m2, na adresi [adresa], i to tužiteljice u 1⁄2 dijela i tuženika u 1⁄2 dijela, civilnom diobom, odnosno sudskom prodajom zajedničke stvari na javnoj dražbi, s time da će se dobiveni iznos podijeliti suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.
2.Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 548,23eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
3.Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zajedno s tuženikom suvlasnica na jednake dijelove u zajedničkoj imovini koju čini nekretnina-garaža pobliže označena u točki 1. izreke presude.
2.Stoga, tužiteljica ustaje predmetnom tužbom i zahtijeva pravnu zaštitu sadržaja kao u izreci ((list 41), potražujući usto i nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.
3.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik osporava istinitost tužbenih navoda, te uzvraća da nekretnina, pobliže označena u točki 1. izreke presude, ne predstavlja zajedničku imovinu, nego njegovu posebnu imovinu, te predlaže sudu da u konačnici odbije tužiteljicu s tužbom i tako postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.
4.Tokom dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkulbr. 6146 k. o. [katastarska općina], Ugovor br. 2913/86 od 7. siječnja 1986., Potvrdu Stambene zadruge Stanograd od 18. listopada 1984., Ugovor o kreditu od 17. rujna 1984., punomoć iz 2008., Darovni ugovor od 10. siječnja 2023. i rješenje ovoga suda broj: Z-20793/2024 od 29. srpnja 2024., saslušao je zatim stranke i svjedoke VJ i ŠJ.
5.Sud nije izveo dokaz uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o primanjima stranaka za period 1980.-1990., jer takvu potvrdu, sukladno nalogu suda, tuženik nije dostavio do zaključenja glavne rasprave, štoviše, izrijekom je od toga dokaznoga prijedloga odustao izjavljujući na glavnoj raspravi da daljnjih dokaznih prijedloga nema i predlažući zaključenje glavne rasprave (list 70). Osim toga, visina zarade stranaka ostvarene tijekom trajanja njihovoga braka nije ni sporna prema danim stranačkim izjavama.
6.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.
7.U konkretnom slučaju nije sporno da je sporna garaža kupljena 1997- 1998. za vrijeme trajanja braka stranaka sklopljenog 13. travnja 1979., a razvedenog 2007. (list 66-67).
8.Također, nije sporno da je sporna garaža stečena u skladu s Ugovorom br. 2913/86 o međusobnim imovinskim pravima i obvezama od 7. siječnja 1986., koji je sklopljen između Stambene zadruge Stanograd i tuženika kao zadrugara, te da je u zemljišnim knjigama, u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika, što je i provociralo ovu parnicu.
9.U konkretnom slučaju je sporno da li je sporna garaža kupljena iz zajedničke imovine, odnosno bračne stečevine, stranaka ili, pak, iz posebne imovine tuženika.
10.Naime, u svom iskazu tužiteljica tako tvrdi da je sporna garaža kupljena iz zajedničkih novčanih sredstava nje i tuženika namaknutih njihovom zaradom, dok, s druge, pak, strane, tuženik tvrdi da je sporna garaža kupljena iz novčanih sredstava koja je njegov otac primio kao naknadu imovinske štete i predao ih njemu da on i tužiteljica kupe garažu.
11.Iz danih iskaza parničnih stranaka kao posve nesporno proizlazi da su stranke tijekom cijeloga trajanja braka, pa tako i u času stjecanja sporne garaže, bile zaposlene i ostvarivale redovnu novčanu zaradu iz radnog odnosa, time da je zarada tužiteljice bila veća od zarade samog tuženika.
12.U konkretnom slučaju tuženik doista ničime ne dokazuje svoje tvrdnje o plaćanju cijene sporne garaže iz novčanih sredstava namaknutih od njegovoga oca, dok s druge, pak, strane tvrdnje tužiteljice o plaćanju cijene sporne garaže iz zarade stranaka ostvarene za vrijeme trajanja bračne zajednice su uvjerljivije i životno puno prihvatljivije, pa ih je ovaj sud uzeo kao istinite i sukladne objektivnoj stvarnosti.
12a.Činjenica da je sporna garaža kupljena na ime tuženika ne dovodi u pitanje istinitost tvrdnji tužiteljice, a što potvrđuje i tuženik kada u svom iskazu navodi da je garaža mogla glasiti i na ime same tužiteljice kao kupca i vlasnika.
13.Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka VJ i ŠJ, jer o okolnostima stjecanja i financiranja kupnje sporne garaže ti svjedoci nisu imali jasnih spoznaja važnih za ovu parnicu.
14.Sud nije posebno cijenio Potvrdu Stambene zadruge Stanograd od 18. listopada 1984., Ugovor o kreditu od 17. rujna 1984., punomoć stranaka iz 2008. i rješenje ovog suda broj: Z-20793/2024 od 29. srpnja 2024., jer se netom spomenute isprave ne odnose na spornu garažu.
15.Uvidom u Darovni ugovor od 10. siječnja 2023. proizlazi da je spornu garažu tuženik darovao unukama stranaka IJ i A, međutim, kako navedeni darovni ugovor nije proveden u zemljišnim knjigama, njime pravo vlasništva sporne garaže upisano u zemljišnim knjigama samo na ime tuženika nije preneseno na treće osobe koje stoga na temelju tog ugovora nisu stekle pravo vlasništva sporne garaže. Osim toga, kako se, prema utvrđenjima ovog suda, radi o zajedničkoj imovini stranaka, odnosno njihovoj bračnoj stečevini tuženik nije mogao sam bez suglasnosti tužiteljice raspolagati tom imovinom na opisani način.
16.Prema tome, ovaj sud smatra da sporna garaža čini zajedničku imovinu stranaka jer je kupovna cijena plaćena iz zarade stranaka koja predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova, pa kako tuženik ne tvrdi, niti, pak, bilo čime dokazuje da je u stjecanju te garaže, osim radom iz radnog odnosa u kojem je zarađivao manje od tužiteljice, doprinio većim radom u kućanstvu i u obitelji, te većom brigom oko odgoja i podizanja djece, ocjena je ovoga suda da je doprinos tužiteljice u stjecanju sporne garaže barem jednak doprinosu tuženika, tako da shodno odredbama čl. 277., 285. i 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine br. 51/89 – pročišćeni tekst, 59/90, 25/94, 162/98) udio tužiteljice u toj zajedničkoj imovini iznosi 1/2 dijela, a tuženika 1/2 dijela (čl. 2. ZPP-a), zbog čega je presuđeno kao u točki 1. izreke.
17.U konkretnom slučaju nije sporno da je na put ove parnice tužiteljica upućena ovosudnim rješenjem broj: R1-41/2023 od 27. travnja 2023., čime je, dakle, dokazala postojanje svoga pravnog interesa za njezino vođenje. Obzirom da je na temelju svih rezultata provedenoga parničnog raspravljanja utvrđeno da je tužiteljica na temelju zakona, po osnovi doprinosa u stjecanju zajedničke imovine, suvlasnica sporne garaže na jednake dijelove s tuženikom, ima pravo, sukladno pravilima iz čl. 47.-50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), zahtijevati civilno razvrgnuće takve suvlasničke zajednice, kao u točki 1. izreke presude, jer između stranaka nema spora o tome da fizička dioba sporne garaže nije moguća.
18.O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem odredbe iz čl. 154. st. 1 ZPP-a.
19.Odluka o visini troškova postupka temelji se na odredbama iz Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18), te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).
20.Tužiteljičin zahtjev za nadoknadu troškova ovoga postupka osnovan je za trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00eur (Tbr. 7.1. i 46. OT), trošak zastupanja na ročištu 16. prosinca 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT), te za trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 48,23eur, što sveukupno iznosi 548,23eur, kao u točki 2. izreke presude.
21.Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), dok se odluka o plaćanju zatezne kamate na odmjerene troškove postupka temelji na odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.
22.Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, nema uvjeta da mu se u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknade troškovi ovog postupka, zbog čega je riješeno kao u točki 3. izreke presude.
23.Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 23. prosinca 2024.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig,
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici, po pun., uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 96,45eur,
2. Tuženiku, po pun.
