Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić Grad, Športska 2

Poslovni broj: Pn-47/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu pojedincu Damiru Gazdiku u parničnom predmetu tužitelja GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik u Ivanić-Gradu, protiv I tuženika Lovačko društvo "Srna" iz Zeline Breške, Dugoselska 19, OIB 53472399491, koje zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik iz Zagreba i II tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 16. listopada 2024. u prisustvu punomoćnika stranaka, objavljene 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se II tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912 da tužitelju GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu u iznosu od 800,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 03. siječnja 2021. pa do isplate do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku petnaest dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženiku Lovačkom društvu „SRNA“ Trebovec, OIB 53472399491, nalaže se da tužitelju GŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi štetu u iznosu od 7.056,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te parnični trošak, također sa zakonskim zateznim kamatama po istoj stopi koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.”

III Nalaže se II tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.897,32 € s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužitelju da I tuženiku Lovačko društvo "Srna" naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 27.07.2020. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika Lovačko društvo "Srna" iz Zeline Breške u kojoj navodi da je t užitelj dana 19.06.2018. god. upravljao vozilom Citroen C4 reg. oznake [registarska oznaka] i priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] autocestom A3 u pravcu [adresa], kada je prije dolaska do nadvožnjaka Breška Greda, ispred vozila s desne strane iskočila divlja životinja, te udarila u vozilo. Odmah po izlasku s autoceste u [adresa], nazvao je policiju i ophodarsku službu HAC-a koja je na mjestu naleta našla lisicu i o tome sačinila zapisnik. Tužitelj se vozilom kretao u skladu s prometnim propisima i nalet divljači na vozilo nije mogao spriječiti. Uslijed naleta divljači došlo je do oštećenja tužiteljevog vozila te je Euroherc osiguranje d.d. izvršilo izvid štete dana 19.06.2018., a popravak vozila iznosio bi 7.056,76 kn. Mjesto štetnog događaja nalazi se uz granicu lovišta tuženika, iz kojeg je došla lisica te tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za štetu počinjenu od divljači koja se u tom lovištu nalazi. Stoga tužitelj podnosi ovu tužbu i od tuženika Lovačko društvo "Srna" traži naknadu štete, te traži naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama.

2. Tuženik Lovačko društvo "Srna" u odgovoru na tužbu (list 16-21) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, i to kako glede osnovanosti tako i glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Prije svega, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tužitelj ničim ne dokazuje da se predmetni štetni događaj dogodio naletom automobila na divljač. Također, iz potvrde MUP-a od 16.08.2018. je razvidno kako je mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja granica dvaju lovišta, i to: lovišta tuženika sa jugozapadne strane izvan autoceste te lovišta I/166-Opatinec s sjeveroistočne strane izvan autoceste, a tužitelj nije dokazao da bi „divljač“ potekla upravo iz lovišta tuženika, a ne iz lovišta drugog lovoovlaštenika. Nastavno, tuženik osporava da bi divljač potekla iz njegova lovišta.Također, tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da tužitelj nije dostavio dokaz o vlasništvu vozila na kojemu je navodna šteta nastala. Obzirom da se in concreto radi o sporu male vrijednosti, to je tužitelj u dostavljanju rečenog dokaza „prekludiran“. Tuženik nije kriv za nastanak predmetnog štetnog događaja te tužitelj uopće ne dokazuje postojanje bilo kakvog propusta na strani tuženika. Tuženik naglašava da je sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama, vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku, no da tužitelj nije, prilagoditi brzinu kretanja uvjetima na cesti, a također se naglašava da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti koja je pod naplatom i na kojoj je brzina kretanja ograničena na 130 km/h! Predmetna autocesta ograđena je zaštitnom žičanom ogradom čiji je cilj postavljanja spriječavanje prodora životinja na cestu te samom činjenicom da se životinja ipak našla na autocesti ukazuje na propust osobe koja upravlja predmetnom autocestom, obzirom da ista nije, a bila je dužna, autocestu učiniti sigurnom za prometovanje svim sudionicima kojima je ista namjenjena, sve sukladno odnosećim odredbama Zakona o cestama, Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Pravilniku o prometnoj signalizaciji i opremi na cestama i dr. Tako je npr. čl.7. Zakona o cestama propisano da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cest kojima su namjenjene. Nadalje, sukladno odredbi čl. 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama zaštitne žičane ograde se postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste po potrebi. Prema definiciji iz čl. 93. st.1. toč.1. istog Pravilnika zaštitne žičane ograde su definirane kao ograde namjenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. Stoga, po logici stvari, da je zaštitna žičana ograda bila adekvatno postavljena te da je ista bila adekvatno održavana do prodora divljači na brzu cestu ne bi niti došlo! Obzirom na izneseno ističe se prigovor isključive, a podredno podjeljene odgovornosti za štetu osobe koja upravlja autocestom na kojoj se predmetni štetni događaj dogodio i tužitelja. Nadalje, naglašava se kako je tuženik Lovačko društvo "Srna" provodio/provodi sve propisane mjere za sprječavanje nastanka šteta od divljači pa tako tuženik npr. uz autocestu nema bilo kakvih pojilišta, hranilišta, broj divljači je u skladu s lovnogospodarskom osnovom i dr. Također, naglašava se kako u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja tuženik nije provodio bilo kakve aktivnosti (npr. skupni lov), a koje aktivnosti bi eventualno prouzročile izlijetanje divljači na aucestu. Uz to, u lovištu je bila osigurana dovoljna količina hrane i vode za potrebe divljači. Obzirom na sve izneseno, predlaže se tužitelja odbiti s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 10.10.2021.(list 38-39) tužitelj je obavijestio sud da je povodom istog događaja pokrenuo parnični postupak i protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. koji se vodi pred ovim sudom u predmetu posl. br. Pn- 1/2021. Stoga, predlaže da se u skladu s odredbom čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku donese rješenje o spajanju parnica koje se vode pred ovim sudom u predmetima posl. br. Pn-47/2020 i Pn-1/2021 radi zajedničkog raspravljanja.

4. Prijedlog tužitelja je prihvaćen te je sud donio rješenje Pn-47/2020-9 od 12.10.2021. (list 40) o spajanju predmeta posl. brojeva Pn-47/2020 i Pn- 1/2021, odnosno predmet je u daljnjem postupku vođen pod posl. brojem Pn- 47/2020.

5. Tužbu protiv Hrvatskih autocesta d.o.o. (list 41- 42) tužitelj je podnio 03.01.2021. Uz navode kao i tužbi protiv tuženika LD “Srna”, napominje da se tužitelj vozilom kretao u skladu s prometnim propisima i nalet divljači na vozilo nije mogao spriječiti. Mjesto štetnog događaja je autocesta kojom je ovlašten upravljati tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. i održavati je u skladu sa zakonskim propisima na način da je korisnici kojima je namijenjena mogu koristiti na siguran način. Izvjesno je, da u konkretnom slučaju pojava divljači na autocesti, predstavlja propust tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. uslijed kojeg je došlo do nastanka štete na vozilu tužitelja. Potražuje naknadu štete u iznosu od 7.056,76 kuna.

6.1. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o., nakon spajanja predmeta II tuženik, u odgovoru na tužbu (list 57-60) osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Navodi da postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica da se lisica nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe da je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također napominje da je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Stoga protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bi bio pokrenut da je bilo propusta na strani tuženika. Na navedeno predlaže saslušanje svjedoka ČŽ, ophodara koji je radio u smjeni u kojoj se dogodila prometna nesreća te bio na očevidu i evidentirao nesreću, na okolnost urednog obilaska autoceste i stanja na kolniku prije i nakon prometne nesreće.

6.2. Smatra da iz dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog odvijanja prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Navedenim propisima definirana je svaka radnja (mjera i rok izvršenja) koje su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti kao i uspostava i učestalost ophodarske službe te tko je odgovoran za prekršaj zbog nepoštivanja istih propisa u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ovo upravo iz razloga što djelatnost održavanja kolnika autoceste nije moguće urediti na način da na svakom metru stoji po jedan radnik te da odmah po nastanku opasnosti ukloni izvor opasnosti, a i u tom slučaju nije u cijelosti izvjesno da bi se prometne nesreće u potpunosti mogle izbjeći. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Ophodnja navedene dionice na dan štetnog događaja je izvršena neposredno prije nesreće odnosno ophodnja je mjestom nesreće prošla oko 22:30 h što je vidljivo iz Putnog radnog lista. Na dan štetnog događaja izvršen je pregled zaštitne žičane ograde i utvrđeno je da je ista u ispravnom stanju. Ista je pregledana i nakon nesreće kako je i navedeno u Dnevniku rada i Ophodarskom dnevniku. Stoga smatra da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženi propustili voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu, odnosno, izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika jer se nalet na lisicu na spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Ističe se, kako je člankom 50. Zakona o cestama stavkom 1. propisano kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje dok je st. 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. čl. 50. Zakona o cestama, nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Međutim, tuženik nije od lovačkog društva koje upravlja lovištem niti od nadležne policijske uprave dobio zahtjev za postavljanjem znaka "divljač na cesti". U predmetnom slučaju autocesta je bila opremljena odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom. Dakle, pojava životinje na kolniku po kojem se kretalo vozilo tužitelja je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima, imajući u vidu sve mjere koje je poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj po načelu objektivne odgovornosti dok cesta sama po sebi nije opasna stvar. Tako iz policijske potvrde proizlazi da je na mjestu nesreće sa sjeveroistočne strane lovište Opatinec, a s jugozapadne strane lovište Trebovec. Ističe se doprinos vozača vozila odnosno isključiva odgovornost vozača jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti odnosno isključiva odgovornost vozača po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari-vozila u pokretu. Obzirom na ne postojanje odgovornosti tuženika visinu štete nije potrebno posebno analizirati te se opreza radi prigovara tijeku zakonskih zateznih kamata obzirom da nema dokaza da je tuženik popravio vozilo.

6.3. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, br. police osiguranja: 078700015756, pa se predlaže Naslovnom sudu, sukladno čl. 211. Zakona o parničnom postupku, obavijestiti o parnici naznačeno osiguravajuće društvo s dostavom tuženikovog odgovora na tužbu s prilozima kako bi isto moglo sukladno čl. 206. Zakona o parničnom postupku stupiti u parnicu kao umješač. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te da naloži tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PU zagrebačke I PPRP Zagreb broj: 511-19-44/6-8-2437/2018 od 16.08.2018. (list 4-5), izvid štete Euroherc osiguranja d.d.d i ponudu CIB Commerce d.o.o. (list 7-8), izvod iz plana lovačkih područja (list 8), presliku ophodarskog dnevnika HAC- a (list 138) , presliku Dnevnika rada HAC-a (list 139), presliku Putnog radnog lista HAC-a (140-141, zapisnik o prometnoj nesreći HAC-a (list 142-145), zapisnik o očevidu PU zagrebačke I PPRP Zagreb s kroki skicom mjesta događaja i fotografijama sadržanima na CD mediju (list 191-193), analizu prometnih nesreća potvrdu PU zagrebačke I PPRP Zagreb klase 211-05/22- 07/398 urbroja: 511-19-44-22-12 od 08.12.2022. (list 196), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kaostranke, saslušani su svjedoci MŽ, ĐŽ, IŽ i BŽ, provedeno je prometno vještačenje te je proveden dokaz saslušanjem vještaka na raspravi. Tužitelj je u tijeku postupka odustao od saslušanja predloženog svjedoka HŽ, sada GŽ.

8. Croatia osiguranje d.d., obaviješteno o parnici, obavijestilo je sud da nema pravni interes umiješati se u parnicu koja se vodi između stranaka (list 218).

9.1. Tužitelj GŽ u svojem iskazu (list 206-207) je naveo da se dana 19. 6.2018. u noćnim satima s obitelji vraćao s mora i vukao je priključno vozilo. Blizu mjesta Breška Greda vidio je sjenu s desne strane, a kada je životinja pretrčala s desne strane naletjela je točno na njegovo vozilo, S njim u vozilu su bili njegov pok. otac, sin supruga kada je došlo do naleta na divljač. On je nastavio voziti i s autoceste izašao je na izlaz [adresa], a prije samog izlaza odnosno naplatnih kućica stao je sa strane, pregledao auto i utvrdio da s vozila visi maglenka, da je oštećen branik i plastika, ali je mogao voziti. Kada je došao na naplatne kućice zamolio je osobu koja radi na naplatnim kućicama da pozove policiju i ophodnju za ceste jer nije htio izaći s autoceste. Zaposlenik autoceste bio je ljut i potrajalo je to nekih 45 minuta dok nije došla ophodnja HAC-a i policija. Saznao je da je ophodnja za ceste s tog mjesta pokupila lisicu, koju su stavili u vreću, a nakon toga policija je izvršila alkotestiranje i napravila zapisnik o očevidu prometne nesreće. Tada je izašao sa autoceste. On se nije vraćao na lice mjesta već je policija utvrdila točnu stacionažu odnosno kilometražu gdje se to dogodilo, a sve je zapisniku navedeno. On je ophodnji i policiji rekao gdje je točno došlo do udara. Nakon nezgode otišao je u Croatia osiguranje jer HAC ima policu od Croatia osiguranja, kako su mu rekli. To je bilo prije pet godina kada je auto bio nov, star dvije godine. Misli da je bio u Novom Zagrebu i prijavio servis i tamo je dobio ponudu izvida štete, međutim vozilo je odvezao u ovlašteni servis Citroena i tamo je stajao dva tri dana. Oni su dali ponudu za popravak prema kojoj je Croatia osiguranje trebala odobriti popravak na temelju njihovog izvida, međutim ne zna zašto su to odbili. Predstavnik Croatia osiguranja mu je rekao da su kontaktirali HAC i da su oni rekli da oni nisu odgovorni za štetu i Croatia osiguranje odbila je odobriti popravak u tom servisu. Tada je on auto odvezao privatniku, a vozilo je stajalo nekih mjesec dana. Popravak je platio oko 800,00 eura, na tri do četiri rate.

9.2. Na poseban punomoćnika 1. tuženika tužitelj ističe da se sjena pojavila u djeliću sekundu, odnosno dojurila s desne strane ali da on u dva sata u noći nije imao namjeru stati nakon naleta na divljač kako se ne bi dogodila još veća prometna nesreća. Na pitanje koliko je udaljeno mjesto nezgode do naplatnih kućica tužitelj ističe da ima nekih četiri kilometara, ali da to piše u samom zapisniku. Ističe da postoji zaustavna traka, ali napominje da nije htio ugroziti živote svojih suputnika u autu. Bilo je prometa, ali ne izrazito puno. Ophodnja mu ništa nije rekla da bi kontrolirali ogradu s jedne i druge strane, oni su samo pokupili divljač, zna da su komentirali da je pokupio kapitalca jer da se radilo o velikoj lisici. Što se tiče popravka vozila nema materijalni dokaz za račun jer mu je i predloženi popravak bio skup jer tada nije imao novaca, a sve dijelove i popravak je majstor nabavio i popravio, a nakon popravka vozilo je prošlo tehnički pregled i sve ove godine se vozi njime.

10. Svjedok MŽ (list 207) u svojem iskazu navodi da je predsjednik Lovačko društva "Srna" od 2020. godine, a koliko je njemu poznato nije imao saznanja da je prometna nezgoda uopće bila, a što je saznao unazad prije dva-tri mjeseca jer je prije njega predsjednik društva bio ZŽ. Ističe da se malo zbunio jer su imali još jedan nalet na divljač pa je mislio da se radi o drugoj prometnoj nesreći za koju je nedavno saznao, a za ovu prometnu nezgodu on je potpisao punomoć za zastupanju odvjetniku Massimu Činiću iz Zagreba. LD "Srna" Trebovec graniči sa autocestom, a oni s autocestom nemaju ništa jer 300 metara od autoceste zabranjen im je lov, a od nadvožnjaka nakon Breške Grede nije njihovo lovište. Lovačko društva "Srna" nije bilo obaviješteno od strane policije niti od ophodnje HAC-a da izađu na lice mjesta niti da je bila prometna nezgoda, a oni ni ne znaju gdje je točno bila prometna nezgoda. Oni u blizini autoceste nemaju lovno-tehničke objekte, imaju “čeku” nekih 400 do 500 metara od autoceste, a 2018. godine bila je inspekcija Ministarstva poljoprivrede kada nisu utvrđene nikakve nepravilnosti.

11.1. Svjedok ĐŽ (list 221) u svojem iskazu navodi da je dopredsjednik LD “Srna” Trebovec. O predmetnom događaju saznao je nakon dvije godine od događaja odnosno nakon podnošenja tužbe. Koliko on zna nitko od I tuženika nije preuzeo uginulu životinju niti zna gdje se događaj zbio. Sa autocestom ne graniči samo LD Srna već sa sjeverne strane s autocestom graniči LD “Šljuka” Opatinec, s istočne stranke LD “Fazan” Topolje, a sa zapadne stranke LD “Strijelac” Ježevo. I tuženik provodi sve mjere zaštite divljači na koje je obvezan, nadzor nad I tuženikom provodi se svake godine po dva puta, a nepravilnosti nisu utvrđene.

11.2. Na pitanje pun. II tuženika odgovorio je da mjere koje provodi I tuženik znače hranjenje životinja, održavanje lovno-tehničkih objekata, postavljanje repelenata za zaštitu usjeva po zahtjevima vlasnika zemljišta, odnosno I tuženik nabavlja i dužan je osigurati repelente, a postavlja ih vlasnik zemljišta. Mjere za odvraćanje životinja od približavanja autocesti ne postoje ili barem on za takve mjere nije čuo.

12.1. Svjedok IŽ (llist 221) u svojem iskazu navodi da je tajnik sam I tuženika LD “Srna” Trebovec, a o predmetnom događaju saznao je tek nakon podnošenja tužbe. Autocesta ne spada u lovište I tuženika. Ne zna da li je netko od članova I tuženika preuzeo uginulu lisicu niti da li je u vezi događaja kontaktiran I tuženik. Ne zna ni točno mjesto gdje se dogodio događaj već samo da se dogodio na autocesti. U blizini autoceste nemaju lovno tehničke objekte, provode mjere zaštite od divljači, nad I tuženikom provodi se nadzor. Na dan predmetnog događaja nije provođen lov.

12.2. Na pitanje pun. II tuženika odgovorio je da se u blizini autoceste ne provodi lov i nemaju objekte u blizini autoceste. Ne provode se mjere odvraćanja životinja od približavanja autocesti niti mu je poznato da postoje takve mjere.

13.1. Svjedok ČŽ (list 221-222) u svojem iskazu navodi da je zaposlen u HAC-u i radi kao ophodar autoceste, radi u smjenama od po 12 sati, tijekom 24 sata autocesta A3 na dionici od mjesta Križ do savskog mosta obilazi se tri puta u svakom smjeru. Radio je u noćnoj smjeni na dan kada se dogodila predmetna nesreća. U slučaju nesreće ophodar dobije dojavu o nesreći i dolazi na mjesto događaja jer je dužan osiguravati mjesto događaja pa je tako i on dobio dojavu i te zgode došao je na mjesto događaja. U slučaju nesreće provjerava se zaštitna ograda u duljini od 500 metara prije i 500 metara nakon mjesta nesreće pa je tako provjeravana zaštitna ograda i te zgode. Uz ophodara zaštitnu ogradu provjeravaju i policijski službenici i ukoliko se utvrdi oštećenje zaštitne ograde konstatira se u zapisnik, a što čine i ophodar i policijski službenici. Tijekom dana zaštitna ograda provjerava se vizualno iz vozila, a noću u slučaju nesreće uz osvjetljenje. Nakon što mu je predočen ophodarski dnevnik, za kojeg potvrđuje da ga je on ispunio, odgovara da je u mjestu Križ bio u 22,15 sati dana 18.06.2018.g., da je dnevna smjena prije njega provodila nadzor dva puta. Od dnevne smjene nije bio upoznat da bi na zaštitnoj ogradi bila bilo kakva oštećenja. Nakon nesreće prvo policajci obave očevid, a potom se provjerava žičana ograda te je i on provjeravao zaštitnu žičanu ogradu uz autocestu 500 m prije mjesta nesreće i 500 m nakon mjesta nesreće, a to tako i sa druge strane autoceste, a nije našao oštećenja zaštitne ograde, a da je našao pisao bi to u ophodarski dnevnik. Koliko on zna od policije nije dobiven nikakav zahtjev za aktiviranje signalizacije koja upozorava na divljač na autocesti.

13.2. Na pitanje pun. I tuženika odgovorio jer da to nije bilo prvi puta da dođe do naleta divljači na autocesti u vrijeme njegove smjene te je odgovorio da se takvo što događa, ali ne često. Nadalje odgovorio je da je kritične zgode provjeravao zaštitnu ogradu osvjetljujući je svjetiljkom pješice uz policijskog služenika u duljini kako je već rekao, a dodaje da se zaštitna ograda po danu provjerava iz vozila, a detaljno se pregledava i pješice 2-3 puta godišnje. Ne može pretpostavljati na koji način divljač može ući na cestu, a bez oštećenja zaštitne ograde. Uginulu divljač on je pokupio i po protokolu stavlja se u vreću i u zamrzivač HAC-a, a u vezi divljači nije kontaktirao lovačko društvo tj. I tuženika. Uz mjesto nesreće postoji zaustavna traka. Sjeća se da je oblik životinje bio deformiran te da nije razaznao o kojoj vrsti divljači se radi.

14. Stalni sudski vještak Mišo Barić u svojem nalazu (list 264-269) naveo je da su službenici PP Zagreb izašli na lice mjesta kojom prilikom su fotografirali lice mjesta, sačinili Zapisnik o očevidu i izradili kroki skicu. Na priloženim fotografijama policije razvidna su oštećenja prednjeg lijevog dijela osobnog vozila kao i ostaci uginule životinje na desnom prometnom traku auto-ceste dok ostalih tragova na kolniku nije bilo. S obzirom da na kolniku nisu pronađeni tragovi nakon ove prometne nesreće osim ostataka uginule životinje, a niti položaj osobnog vozila nakon naleta, točno mjesto naleta na životinju, a prema materijalnim tragovima, tehničkim putem nije moguće utvrditi. Ako se tužitelj kretao sredinom svojega desnog prometnog traka, a životinja ( prema navodima vozača radi se o lisici ) s desne strane vozilu kako je to naznačeno na kroki skici policije, do primarnog kontakta vozila i životinje je moglo doći oko 6 m od desnog ruba kolnika. Naletni položaj proizlazi iz nastalih oštećenja na osobnom vozilu, a oštećen je prednji lijevi dio vozila ispod prednjeg lijevog svjetla iz čega proizlazi da je primarni kontakt ostvaren donjim dijelom prednjeg lijevog dijela vozila i najvjerojatnije lijevom bočnim dijelom životinje koja je dolazila vozilu s njegove desne strane. Do ove prometne nezgode je došlo na auto-cesti A3, na kolniku s dva prometna traka u istom smjeru na kojem dijelu je brzina ograničena prometnim znakom na 130 km/h. Prema procjeni štete list spisa 6 na osobnom vozilu tužitelja je predviđen popravak vozila kako slijedi : prednji branik pvc 475,16 okvir svjetla za maglu 68,60 usmjerivač zraka 155,07 far za maglu 78,71 obloga kotača L 63,87 limarski radovi 2,5 x 47 117,50 sitni potrošni mat. 18,83 lakirerski radovi 4 x 47 188,00 materijal lakirera 177,29 1.341,03 € PDV 335,26 € UKUPNO POPRAVAK 1.676,29 €. Cijeneći nastala oštećenja na osobnom vozilu proizlazi da je primarni kontakt ostvaren prednjim lijevim dijelom osobnog vozila u najvjerojatnije lijevu bočnu stranu tijela NN životinje koja je nakon primarnog kontakta pregažena. Brzina kretanja osobnog vozila u trenutku naleta na životinju iznosila je oko 86,4 km/h dok se ista prije naleta tehničkim putem ne može utvrditi. Tužitelj je mogao uočiti životinju sa svoje desne strane kada je ista bila na desnom rubu kolnika bočno od vozila oko 6 m u kojem trenutku se vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 16,8 m. Potreban zaustavni put osobnog vozila pri brzini kretanja od oko 86,4 km/h po suhom kolniku iznosi oko 60 m u kojoj situaciji tužitelj kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na životinju. Da se tužitelj, u konkretnoj situaciji, kretao svim brzinama do 34 km/h kočenjem bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta. Ponuda za popravak vozila od strane ovlaštenog „Citroen“ servisa „CIB COMMERCE“ – Zagreb od 19.09.2018. godine u iznosu od 7.056,76 kn je u skladu sa izvidom štete i sa cijenama rezervnih dijelova i radnih sati za 2018. godinu. S obzirom da nije bilo moguće saznati cijene rezervnih dijelova iz 2018. godine jedino je moguće procijeniti štetu vozila na današnji dan, a koja iznosi =1.676,29 € sa PDV-om.

15.1. U svojem dopunskom nalazu i mišljenju danom na raspravi (list 298-299) vještak Mišo Barić na pitanje tužitelja da li je moguće da je tužitelj za popravak automobila 2018.g. platio iznos od 800,00 eura odgovorio je da ne može utvrditi cijene rezervnih dijelova iz 2018. godine, ali s obzirom na ponudu ovlaštenog servisa Citroen smatra da je to moguće, a na to pitanje odgovorio je i u svojem nalazu na stranici 6 u predzadnjem odlomku. Navođenje srne kao životinje na koju je tužitelj naletio omaška je u pisanju na stranici 4 u zadnjem odlomku.

15.2. Na podnesak I tuženika u kojem navodi da se kao vještak upušta u analizu dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja uzimajući u obzir iskaz svjedoka kao "zdravo za gotovo" odgovorio je da je na strani 2 pisanog nalaza i mišljenje pod naslovom "mjesto naleta – brzina" naglasio da nakon ove prometne nezgode nisu utvrđeni materijalni tragovi, a niti položaj osobnog vozila nakon naloga, te točno mjesto naleta prema materijalnim tragovima (kojih nema) tehničkim putem nije moguće utvrditi. Sukladno navedenom dodaje da na kolniku nisu pronađeni tragovi kočenja niti položaj vozila kao što je naznačeno pa on kao vještak ne može znati dali je svjedok u osobnom vozilu kočio prije naleta i ako je kočio, kojim intenzitetom je kočio. Također, ne može znati ni točan podatak o tome gdje se nalazila životinja kad ju je vozač mogao uočiti ni s koje strane. Ne može znati ni gdje se vozač zaustavio. Na pitanje I tuženika odgovorio je da se ne može utvrditi ni da li je životinja došla s lijeve strane tužitelju, ali da to ništa ne mijenja jer bi je u tom slučaju tužitelj mogao vidjeti po izlasku ispod ili preko zaštitne odbojne ograde odnosno prekasno, a što tehnički ništa ne mijenja. Ovakva dinamika nesreće je tehnički moguća prema kazivanju svjedoka tj. tužitelja, a brzina kretanja tužitelja u vrijeme naleta na životinju utvrđena je prema objektivnim elementima tj. šteti nastaloj na vozilu.

15.3. Na pitanje I tuženika odgovorio je da on ne može znati na koji način je životinja ušla na prostor autoceste no nepobitno je da je ušla, a što može biti kroz rupu na zaštitnoj ogradi ili da je životinja prokopala zemlju ispod žice.

16. Nalaz i mišljenje vještaka Miše Barića sud je u cijelosti prihvatio jer je isti dan stručno i objektivno, temeljem relevantne dokumentacije, od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem za ocjenu odlučnih činjenica, a svoja zapažanja iznio je jasno i uvjerljivo s logičnim objašnjenjima.

17. Podneskom od 28.7.2024. (list 272-273) tužitelj je uskladio postavljeni tužbeni zahtjev s promjenom valute u Republici Hrvatskoj te traži naknadu štete u iznosu od 800,00 €.

18. U izvidu štete Euroherc osiguranja d.d. od 19.06.2018. (list 6) navedeno je da su na automobilu tužitelja oštećeni prednja pvc obloga branika, prednji liojevi pvc okvir svjetla za maglu, prednja donja zaštita motora, prednje lijevo svjetlo za maglu i unutrašnja pvc zaštita lijevog blatobrana, tvrtka CiB Commerce d.o.o. u ponudi br. 57-12-0000731-18 od 19.09.2018. (list 7) navela je da bi popravak automobila tužitelja iznosio 7.056,76 kuna.

19. Među strankama nije sporno da se dogodila predmetna prometna nesreća na način da je na autocesti A3 tužitelj upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] prednjom lijevom stranom automobile naletio na životinju koja je izašla na autocestu, pri čemu je automobil tužitelja oštećen.

20. Sporno je tko je odgovoran za naknadu nastale štete.

21. Budući da je nesporno da se predmetna nesreća dogodila na autocesti koja je ograđena zaštitnom žičanom ogradom čiji je cilj postavljanja spriječavanje prodora životinja na cestu osnovani su navodi I tuženika LD “Srna” Trebovec da ne mogu biti odgovorni za ulazak životinje na prostor autoceste, odnosno osnovan je prigovor I tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Stoga je u točci II izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I tuženika LD “Srna” Trebovec.

22.1. Nesporno je da je životinja, po iskazu tužitelja lisica, ušla na prostor autoceste gdje je na životinju naletio tužitelj uslijed čega je tužiteljev automobil oštećen. II tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. tvrdi da je zaštitna žičana ograda uredno održavana i da je kontrolirano stanje ograde te prije nesreće nisu utvrđena oštećenja, a niti da provjerom ophodara autoceste uz policijske službenike odmah nakon nesreće nisu nađena oštećenja zaštitne žičane ograde.

22.2. Međutim, nesporno je da se životinja nalazila na autocesti, a iz nalaza prometnog vještaka nesporno je da tužitelj nije doprinio nastanku nesreće. Naime, na dionici autoceste na kojoj se dogodila nesreća dopuštena je brzina kretanja vozila do 130 km/h, a prometni vještak je utvrdio da je brzina kretanja tužitelja u vrijeme naleta na životinju bila 86,4 km/h te da bi tužitelj po uočavanju životinje kočenjem mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na životinju da se kretao brzinom do 34 km/h, a što nije životno logično za kretanje autocestom. Stoga se zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja prema II tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. te je odlučeno kao u točci I izreke ove presude.

23. S obzirom na ponudu za popravak vozila tužitelja od strane ovlaštenog „Citroen“ servisa „CIB COMMERCE“ – Zagreb od 19.09.2018. godine u iznosu od 7.056,76 kn, što u valuti euro iznosi 936,59 € (list 6), te da bi popravak vozila tužitelja u vrijeme provedenog prometnog vještačenja iznosilo 1.676,29 €, zaključuje se da je primjeren zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 800,00 €.

24.1. S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti sa zahtjevom prema II tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. točkom III izreke ove presude II tuženiku je naloženo naknaditi parnične troškove tužitelju prema troškovniku (str. 302) temeljem čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, odnosno budući da su traženi troškovi bili potrebni za vođenje parnice i uspjeh tužitelja u sporu.

24.2. Tužitelju su priznati traženi troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 € kuna po Tbr.7. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarife), zastupanja na ročištima od 04.07.2022., 10.05.2023., 28.03.2024. i 16.10.2024. u iznosima od po 150,00 € za svako ročište po Tbr.9. t.1. u vezi Tbr.7. t.1. Tarife, sastavljanje obrazloženih podnesaka od 19.10.2021. i 28.07.2024. u iznosima od po 150,00 € za svaki podnesak po Tbr.8. t.1. u vezi Tbr.7. t.1. Tarife, za pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 €, sve uvećano za PDV 25% tj. u iznosu od 281,25 €. Također su priznati troškovi za sudske pristojbe i to za tužbu u iznosu od 19,91 € te za pristojbu na presudu u iznosu od 19,91 €.

24.3. Trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 € i trošak pristupa raspravi prometnog vještaka 16.10.2024. u iznosu od 101,25 €, sud je tužitelju priznao kao potrebne i dosudio u cijelosti.

25. Budući da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti prema I tuženiku LD “Srna” Trebovec obvezan je I tuženiku naknaditi prouzročene mu parnične troškove te je odlučeno kao u točci IV izreke ove presude, a troškovi I tuženika navedeni su u troškovniku (list 301) koje sud prihvaća kao potrebne za vođenje parnice, a čine ih sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 150,00 €, zastupanje na ročištima 04.07.2022.,

10.05.2023., 28.03.2024. i 16.10.2024. u iznosima od po 150,00 € za svako ročište te sastavljanje obrazloženih podnesaka od 08.01.2023. i 29.08.2024. u iznosima od po 150,00 € za svaki podnesak, što je ukupno 1050,00 €, sve uvećano za PDV 25% u iznosu od 262,50 €, odnosno sveukupno 1.312,50 €.

26. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu, 23. prosinca 2024.

S U D A C:

Damir Gazdik

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- tužitelju po pun

- I tuženiku po pun.

- II tuženiku

4. sredi spis

5. kal. 15 dana