Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-1510/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Odvjetničkog ureda Vučinić, odvj. iz Rijeke, protiv tuženice ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Tuženica ČA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 4.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoza 2024. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženici nadoknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 336,46 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 24. rujna 2024. navodi da je u periodu od 11. veljače 2024. do 19. svibnja 2024. tuženici pozajmio ukupni iznos od 4.000,00 EUR. Naime, tužitelj da je pozajmljivao tuženici novce u vremenskom periodu od tri mjeseca u preko 10 izvršenih transakcijskih prijenosa novčanih sredstava, i to isključivo s računa tužitelja na račun tuženice. Prva transakcija koju je tužitelj izvršio na račun tužene bila da je u iznosu od 1.000,00 EUR, a posljednja u iznosu od 400,00 EUR dana 19. svibnja 2024., dok su ostale transakcije izvršene unutar navedenog vremenskog perioda. Naime, parnične stranke da su bili bliski prijatelji te mu je tuženica prikazivala svoje stanje iznimno lošim, da je zadužena kod kamatara, da nema što jesti, da joj treba za odlazak u Njemačku gdje da će početi raditi i odmah vratiti dug, nadalje mu je slala lažne račune Telemacha na svoje ime gdje postoji navodni dug prema Telemachu koji da mora hitno platiti, te brojne druge izlike kojima je tužitelj nažalost vjerovao te zbog straha za svoju prijateljicu istoj uplaćivao novac. Tužitelj da je u posjedu cjelokupne komunikacije s tuženicom koja u istoj priznaje dug, lažno ga navodi da će isti vratiti, te ga brojnim obećanjima o povratu duga zapravo nagovara da joj dodatno uplati, što tužitelj i čini sve do mjeseca lipnja kada shvaća da je zapravo prevaren i kada mu se tuženica sve rjeđe javlja. Unatoč priznanju svoga duga, koje neosporno proizlazi i iz prometa po računu tužitelja, tuženica da je brojnim izlikama i lažima tužitelja držala u zabludi da će dug vratiti, do početka srpnja 2024. kada se tuženica prestala javljati tužitelju i kada je tužitelj definitivno zaključio da ga je tuženica prevarila i da mu ne misli, unatoč obećanjima vratiti novac. Posljednju poruku tužitelj da je poslao tuženici 7. srpnja 2024., u kojoj da je poziva da mu dug vrati, no na koju nije dobio odgovor. Nadalje je tužitelj sačekao do kraja mjeseca srpnja 2024. vjerujući da će tužena zbog dobrih prijateljskih odnosa ipak dug vratiti, kada se obraća punomoćniku koji 31. srpnja 2024. šalje dopis tuženoj da postupi po istome i izvrši povrat nespornog duga, no tužena, unatoč zaprimanju istog, na dopis se oglušila, očito izbjegavajući vratiti dug. Tuženica da je dopis punomoćnika tužitelja zaprimila 1. kolovoza 2024., a do danas na isti nije odgovorila niti je platila tužitelju ili punomoćniku tužitelja vezano uz isti, stoga je tužitelj primoran podnijeti ovu tužbu kojom traži da mu tuženica izvrši povrat uplaćenog iznosa od 4.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva, te nadoknadu parničnog troška na teret tuženika.
2. Tuženik kojem je uredno uručena tužba od 24. rujna 2024. s prilozima nije u roku od 30 dana od primitka tužbe osporio tužbu i tužbeni zahtjev.
3. Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to uvid u komunikaciju parničnih strana putem aplikacije viber, uvid račun Telemacha, uvid u promet po računu tužitelja, uvid u poruke iz mjeseca srpnja , uvid u dopis tužitelja tuženiku od dana 31. srpnja 2024., uvid u povratnicu Hrvatske pošte.
4. Uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, i to uvid u komunikaciju parničnih strana putem aplikacije viber, te dopis tužitelja tuženiku od dana 31. srpnja 2024 ovaj sud utvrđuje da je tužitelj dokazao kako je posudio tuženiku iznos od 4.000,00 eura, a koji iznos nikada tuženik nije vratio tužitelju.
5. Odredbom čl. 499 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je u stavku 1. da se ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
6. Uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, osobito uvid u komunikaciju parničnih strana putem aplikacije viber u postupku utvrđeno je da je tužitelj kao vjerovnik ispunio svoju ugovornu obvezu iz ugovora o zajmu – predaja tuženiku novčanog iznosa, dok tuženik nije dokazao niti to iz priloženih dokaza ne proizlazi, da je ispunio preuzetu obvezu – vraćanje novčanog iznosa u ugovorenom roku, odnosno do 9. kolovoz 2024.
7. Temeljem odredbe čl. 331.b st. 1. ZPP-a valjalo je po prijedlogu tužitelja donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) jer osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s podnesenim dokazima, a niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, te je stoga valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude zbog ogluhe.
8. Tuženik nije osporio činjenične navode iz tužbe, pa ih ovaj sud prihvaća kao istinite temeljem načela stranačke istine. Tuženik nije dostavio dokaz o tome da je utuženu tražbinu podmirio
9. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
10. Kako tuženik nije osporio tužbeni zahtjev, a niti dokazao da bi svoju obvezu iz ugovora o pozajmici ispunio, to je sud usvojio zahtjev tužitelja i obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 EUR , sve sa zateznim kamatama tekućim od 9. kolovoz 2024., kada je tražbina tužitelja dospjela ( nije dokazao da je vratio pozajmicu sukladno dopisu od 31. srpanj 2024).
11. Odredbom čl. 2 st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su u postupku stavljeni.
12. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
13. Slijedom naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude.
14. Tužitelju je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, (Tbr. 7 t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sve uvećano za PDV 25% (50,00 eura), sve uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 43,23 eura i presudu 43,23 eura odnosno parnični trošak u iznosu od 336,46 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude zbog ogluhe.
U Rijeci 23. prosinca 2024.
Sutkinja:
Danijela Mandekić Lerga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
- pun. tužitelja
- tuženici
