REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-248/2023-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužiteljice NC OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Horvatin, odvjetnici iz Našica protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. prosinca 2024. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 9011033942 solemniziranog kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica 27. veljače 2006. pod brojem Ou-90/06-1 koji su zaključili tužiteljica NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Privredna banka Zagreb d.d., [adresa], OIB: 02535697732, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku PRIVREDNOJ BANCI ZAGREB d.d. [adresa], OIB:02535697732 da tužiteljici NC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti na ime preplate po osnovi tečajne razlike iznos od 2.969,14 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1. 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to:

na iznos od 7,81 € od 30.06.2009. pa do isplate

na iznos od 10,25 € od 31.07.2009. pa do isplate

na iznos od 8,00 € od 31.08.2009. pa do isplate

na iznos od 7,85 € od 30.09.2009. pa do isplate

na iznos od 7,96 € od 31.10.2009. pa do isplate

na iznos od 7,77 € od 30.11.2009. pa do isplate

na iznos od 7,87 € od 31.12.2009. pa do isplate

na iznos od 14,91 € od 31.01.2010. pa do isplate

na iznos od 33,94 € od 28.02.2010. pa do isplate

na iznos od 58,25 € od 31.03.2010. pa do isplate

na iznos od 18,04 € od 30.04.2010. pa do isplate

na iznos od 18,01 € od 31.05.2010. pa do isplate

na iznos od 44,06 € od 30.06.2010. pa do isplate

na iznos od 38,61 € od 31.07.2010. pa do isplate

na iznos od 38,03 € od 31.08.2010. pa do isplate

na iznos od 38,52 € od 30.09.2010. pa do isplate

na iznos od 64,36 € od 31.10.2010. pa do isplate

na iznos od 43,82 € od 30.11.2010. pa do isplate

na iznos od 51,87 € od 31.12.2010. pa do isplate

na iznos od 52,41 € od 31.01.2011. pa do isplate

na iznos od 79,07 € od 28.02.2011. pa do isplate

na iznos od 131,67 € od 31.03.2011. pa do isplate

na iznos od 56,00 € od 30.04.2011. pa do isplate

na iznos od 71,03 € od 31.05.2011. pa do isplate

na iznos od 85,84 € od 30.06.2011. pa do isplate

na iznos od 102,96 € od 31.07.2011. pa do isplate

na iznos od 114,90 € od 31.08.2011. pa do isplate

na iznos od 93,31 € od 30.09.2011. pa do isplate

na iznos od 80,00 € od 31.10.2011. pa do isplate

na iznos od 83,10 € od 30.11.2011. pa do isplate

na iznos od 89,37 € od 31.12.2011. pa do isplate

na iznos od 94,93 € od 31.01.2012. pa do isplate

na iznos od 95,68 € od 29.02.2012. pa do isplate

na iznos od 93,73 € od 31.03.2012. pa do isplate

na iznos od 93,91 € od 30.04.2012. pa do isplate

na iznos od 97,18 € od 31.05.2012. pa do isplate

na iznos od 96,61 € od 30.06.2012. pa do isplate

na iznos od 94,22 € od 31.07.2012. pa do isplate

na iznos od 91,95 € od 31.08.2012. pa do isplate

na iznos od 85,81 € od 30.09.2012. pa do isplate

na iznos od 94,10 € od 31.10.2012. pa do isplate

na iznos od 94,92 € od 30.11.2012. pa do isplate

na iznos od 94,17 € od 31.12.2012. pa do isplate

na iznos od 282,37 € od 31.01.2013. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.251,87 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 23. prosinca 2024. godine pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica zastupana po punomoćnici odvjetnici Renati Horvatin iz Našica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Iz tužbe proizlazi da je tužiteljica s tuženikom Privrednom bankom Zagreb d.d. dana 21. veljače 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 9011033942 solemniziran kod javnog bilježnika Borisa Godžirova iz Našica dana 27. veljače 2006. pod brojem Ou-90/06-1 sa svrhom adaptacije stambenog objekta. Tuženik se Ugovorom, kao kreditor obvezao staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 32.400,00 CHF po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, dok se tužiteljica navedeni iznos obvezala vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Citiranim ugovorom određen je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseci kroz otplatu u jednakom mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti.

Kredit je otplaćen u cijelosti.

3. Tužiteljica se obvezala prema čl. 4. i 7. predmetnog ugovora platiti tuženiku iznos kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, uz redovnu kamatnu stopu koja je određena kao promjenjiva, a u trenutku ugovaranja iznosila je 4,20 % godišnje.

4. Prilikom sklapanja ugovora tužiteljici nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužiteljici je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

5. U konkretnom slučaju ugovor o kreditu je zaključen kao standardni, tipizirani ugovor, koji je u tom razdoblju tuženik zaključio s vrlo velikim brojem korisnika, a na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakav utjecaj niti joj je dana mogućnost pregovora glede bilo koje odredbe istoga. Ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ista je nepoštena. Jednostranim određivanjem promjene kamatnih stopa, bez ugovaranja egzaktnih kriterija, izbjegavajući utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, tuženik je zapravo jednostrano određivao obvezu tužiteljice kao potrošača.

6. Prema naprijed navedenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza.

7. Tužiteljica se poziva u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-2221/2018-11 kojom se odbijaju revizije tuženih banaka te potvrđuje presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine donesena u ponovljenom postupku povodom odluke Ustavnog suda posl. br. U-III-2521/2015 kojom se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i kojom su žalbe tuženika, odnosno banaka odbijene kao neosnovane na okolnost ništetnosti valutne klauzule. Odluke su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa povodom kolektivne tužbe u postupku Udruge Franak protiv banaka pa tužitelj smatra da je sukladno čl. 502.a ZPP-a sud vezan za ta utvrđenja na koja se i tužitelj poziva u ovoj tužbi.

8. Tužiteljica se poziva na odredbe čl. 81., 82. st. 11., 84. i 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine i odnosno odredbe čl. 96. i 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine te odredba čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, u svezi sa pravnim stečevinama i praksom suda EU i u skladu s Direktivom 93/13 EEZ te stavovima Ustavnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih treba zaključiti da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule postupao nepošteno i u postupku zaključenja ovog predmetnog Ugovora o kreditu doveo tužitelja kao sudionika u obveznom odnosu u neravnopravan položaj propustivši postupak pregovaranja u svezi s ovom ugovornom odredbom, zbog čega je ista nepoštena i ništetna. Kako se radi o stjecanju bez osnova na strani tuženika tužitelj se poziva na odredbu čl. 1111. ZOO-a i potražuje s tog osnova iznos koji je specificirao u uređenom tužbenom zahtjevu od 6. ožujka 2024. godine.

9. Prema odredbi članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Također i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Tužiteljica ističe kako u slučaju ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule CHF jedini iznos anuiteta koji je tužitelj trebao plaćati je iznos anuiteta u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita tužiteljici.

11. Tužiteljica potražuje preplaćene iznose koje je platila tuženiku zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od sklapanja ugovora do dana njegove konačne otplate. Tužiteljica se pozvala da konačni tužbeni zahtjev uredi po pojedinačnim mjesečnim preplaćenim iznosima nakon pribave cjelokupne dokumentacije i provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog promjene tečaja CHF.

12. Tužiteljica je uz tužbu dostavila Ugovor o kreditu koji je sklopljen između PBZ-a Podružnica Valpovo (u daljnjem tekstu Banka) i korisnika kredita NC. Iz Ugovora je vidljivo da je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 32.400,00 CHF radi adaptacije stambenog objekta, ugovorena kamata je iznosila 4,20% promjenjiva, godišnje. Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Borisa Godžirov u Našicama dana 27. veljače 2006.g. pod borjem Ou-90/06. Tužiteljica je također priložila i otplatne tablice sa prikazom kamatne stope kao i potvrdu o prijevremenoj otplati kredita na dan 30. siječnja 2013. godine.

13. Tuženik je sudu dostavio dogovor na tužbu u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom u cijelosti. Tuženik smatra da tužitelju nisu Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača jer tuženik nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu i CHF valutu. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju predmetna tužba i povezivanje na utvrđenja iz predmeta Potrošač ukazuju kao neosnovana. Tuženik navodi kako je tužitelj prilikom sklapanja spornog ugovora mogao birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati. Tužitelj je svojim potpisom potvrdio da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Tuženik smatra kako je tužitelj bio informiran o svim potrebnim elementima ugovora o kreditu, njegovim posljedicama i značajkama. Tužitelj se svjesno odlučio za predmetni ugovor sa svim njegovim odredbama.

14. Tuženik s protivio provođenju financijskog vještačenja, a opreza radi prigovorio je da bi tužitelj bio potrošač. Tuženik je istakao prigovor prebijanja za iznose koji su eventualno manje plaćeni od onoga kako to tužitelj potražuje, jer je tečaj bio niži od onog kojeg je tužitelj ugovorio. Tuženik je istakao i prigovor zastare pozivajući se na čl. 241. ZOO. Tuženik napominje da je u konkretnom slučaju ugovor u cijelosti ispunjen, te s poziva na primjenu čl. 326. st. 2. ZOO i da se ništetnost više ne može isticati.

15. Tijekom dokaznog postupka prevedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po DV Consulting d.o.o., po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković iz Osijeka i saslušana je tužiteljica i vještakinja.

16. Iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da tečajna razlika iznosi 2.969,14 EUR uz napomenu da je vještakinja izračunala iznos razlike između pozitivne i negativne tečajne razlike. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se visina kamatne stope kroz razdoblje od 2007.g. do 2011.g. mijenjala, te je ugovorena kamatna stopa u iznosu 4,20% kao promjenjiva. Prema nalazu vještaka u petom mjesecu 2009.g. nije izvršena mjesečna obveza u cijelosti, ali je ta obveza namirena i preplaćena u četvrtom mjesecu 2011.g.. Kredit je prijevremeno otplaćen dana 13. siječnja 2013.g.. Vještakinja je tabelarno prikazala tečajne razlike od 2006. do 2013.g. i utvrdila da je tužiteljica na ime tečajne razlike platila iznos od 2.969,14 EUR.

17. Tužiteljica je tražila da vještakinja nalaz i mišljenje dopuni izračunom u kojem bi prikazala iznose s izvršenim prijebojem negativnih i pozitivnih stavki unutar dostavljenih tablica, odnosno pojedinačnih mjesečnih anuiteta kako bi mogla specificirati i urediti tužbeni zahtjev.

18. Vještakinja je podneskom od 28. veljače 2024.g. specificirala prikaz tečajnih razlika kako je to tražila tužiteljica i prikazala ga tabelarno.

19. Tužena je prigovarala nalazu i mišljenju vještaka ističući kako nije izgrađen sukladno pravilima struke, jer nije bio ugovoren kreditni odnos kako je to navedeno vještačkim nalazom. Tužena je smatrala da se nalaz vještaka ne temelji na materijalnim dokazima u spisu i dogovoru stranaka nego se navode nove neugovorene varijable i uvjeti koji nisu među strankama bili dogovoreni. Tužitelj nije mogao u vrijeme zaključenja ugovora odabrati kredit u HRK s fiksnom kamatnom stopom jer takav kredit u vrijeme ugovaranja nije ni postojao.

20. Tijekom postupka saslušana je vještakinja Dajana Vuković koja je ostala kod pisanog nalaza i mišljenja od 1. veljače 2024. g. i 28. veljače 2024.g. Vještakinja je na pitanje tuženika da li je iz obračuna isključen utjecaj i promjene kamatne stope u iznosima tečajne razlike odgovorila kako je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno prikazati samo iznose tečajne razlike, za takav izračun je potrebno izračunati i razliku anuiteta i razliku kamata. Izračun tečajne razlike se odnosi na dio anuiteta kojim se podmiruje glavnica, te je iz takvog izračuna isključen utjecaj kamatne stope. Tužiteljica nije imala primjedbi na obrazloženje saslušane vještakinje, odnosno dopunu nalaza i mišljenja dok tužena iako je uredno pozivana na ročišta na ista nije dolazila, nego se pisanim podnescima očitovala. Sud je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka jer ga je smatrao stručnim, zakonitim, objektivnim i detaljno obrazloženim.

21. Iz iskaza tužiteljice NC proizlazi da se u banci interesirala za podizanje kredita radi adaptacije kuće. U banci je dobila ponudu za zaključenje ugovora o kreditu u valuti CHF, jer je u to vrijeme to bio najpovoljniji kredit s najnižom kamatom, a pojašnjenje banke je bilo da je CHF valuta stabilna. Tužiteljica nije mogla utjecati na sačinjenje ugovora o kreditu nitni na pojedine odredbe ugovora iz razloga što se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane tuženika na kojeg nije imala nikakav utjecaj ali je trebala takav ugovor potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika. Tužiteljica je tvrdila kako joj nitko u banci nije pojasnio odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a njoj kao laiku i medicinskoj sestri to nije bilo sasvim jasno, ugovor je potpisala iz razloga što joj je novac bio neophodan za adaptaciju kuće. Tužiteljica je navela kako u vrijeme podizanja kredita nije imala nikakav obrt, niti tvrtku, niti obavljala bilo kakve upravljačke poslove. Kredit koji je podigla isključivo je koristila u svrhu zbog kojeg ga je podigla, a to je adaptacija kuće u kojoj živi. Kredit je otplaćivala ona osobno. U početku joj je rata kredita iznosila oko 2.100,00 kn ali se tijekom otplate povećavala za još 1.000,00 kn. Da je znala da će se rate kredita bitno povećavati na takav kredit ne bi pristala, niti ga podigla. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice kao istinitom i životnom.

22. Tužena je tijekom postupka predlagala da se saslušaju svjedoci OC i VC, ali za iste nije dostavila točne adrese pa ju je sud pozvao još na pripremnom ročištu dana 17. siječnja 2024. g. da dostavi točne adrese u roku od 15 dana, ali tužena sve do zaključenja glavne rasprave do 21. studenog 2024.g nije udovoljila traženju suda pa sud predložene svjedoke nije mogao saslušavati.

23. Analizirajući sve provedene dokaze, kako svaki dokaz pojedinačno tako i njihovu međusobnu povezanost u smislu čl. 8. ZPP-a sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a koji je usklađen i specificiran nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Tužiteljica je nakon vještačenja specificirala svoje potraživanje u iznosu od 2.969,14 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u izreci presude.

24. Da bi se moglo odlučivati o potraživanjima jedne od strana ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da ta strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku, da postavi protutužbeni zahtjev ili procesno pravni prigovor a radi prebijanja. Prigovor radi prebijanja u postupovno pravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne, te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj s tim da tražbina tuženika mora biti kvantitativno određena. Ako potraživanje tužene strane nije na određen način istaknuto, procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi negativnih tečajnih razlika temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Tuženik nije podnio protutužbu u kojoj bi naveo svoje potraživanje u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Tuženikov prigovor prijeboja je neodređen i neargumentiran.

25. Sud smatra da je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka svojstva potrošača tužitelja, jer je građanski odjel VSRH, Su IV-56/2023 od 23. studenog 2023.g. zauzeo prano shvaćanje prema kojem u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula CHF, tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema. Tijekom postupka sud smatra da je tužitelj dokazao svoj status potrošača.

26. U odnosu na tuženikov prigovor zastare potraživanja po osnovi preplaćenog tečaja sud smatra da je takav prigovor neosnovan uzimajući u obzir stav VSRH i pravno shvaćanje Su IV-47/2020 od 13 siječnja 2020.g. iz kojih proizlazi kako tužiteljičino potraživanje nije u zastari, a što je potvrđeno i odlukom suda EU z Presudi C-485/19 od 22. travnja 2021.g. gdje je zauzeto identično stajalište kao i VSRH, a prema kojem se zastara restitucijskog zahtjeva kod potrošačkih ugovora u slučaju ništetnosti računa od takvog utvrđenja, a ne od izvršenog plaćanja.

27. Tužiteljica se osnovano pozvao na presudu VSRH Rev-2221/2018 kojom je potvrđena presuda VTS broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i kojom su žalbe tuženika, odnosno banaka odbijene kao neosnovane na okolnost ništetnosti valutne klauzule. Također se osnovano pozvala na odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO i čl. 1115. ZOO na obvezu vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti kada je tuženik nešto primio s obzirom na osnovu koju nije ostvario ili koja je kasnije otpala, odnosno stjecanje bez osnove na strani tuženika. Opravdano je pozivanje tužiteljice na odredbe čl. 502.c kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati u pojedinim parnicama za naknadu štete na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupcima povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. Sud je vezan za utvrđenja u parnici na koja se tužiteljica pozvla u vezi naprijed navedenih odredaba zakona. Ukoliko tuženik osporava tužiteljici da ima status potrošača u ovom sporu tuženik je to dužan i dokazati.

28. Tijekom postupka je dokazano da ugovor o kreditu je sadržavao nepoštene ugovorne odredbe, jer tuženik nije informirao o svim parametrima bitnim za zaključenje predmetnog ugovora. Među strankama je postojala neravnoteža u pravima i obvezama između tužiteljice i tuženika. Tužiteljica je izričito na ročišta izjavila kako nije bila od strane tuženika informirana o mogućnosti promjene tečaja CHF u odnosu na kunu ali je ugovor o kreditu potpisala jer nije imala izbora, nije mogla birati niti valutu niti kamatu jer je ugovor bio unaprijed pripremljen od strane tuženika.

29. Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, pa je iz tog razloga tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi troškove ovoga u postupka u smislu čl. 154. st. 1 u smislu čl. 155 ZPP-a.

30. Parnični troškovi tužiteljice sastoje se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, tri ročišta svako po 200,00 EUR, dva obrazložena podneska svako po 200,00 EUR, jedan podnesak od 50,00 EUR, ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR što ukupno iznosi 1.350,00 EUR uz pripadajući PDV od 337,50 EUR što iznosi 1.687,50 EUR, te troška vještačenja od 450,00 EUR što ukupno iznosi 2.137,50 EUR, te troškovi sudske pristojbe u iznosu od 114,37 EUR, pa sveukupni troškovi ovog postupka iznose 2.251,87 EUR.

31. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 23. prosinca 2024. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 23. prosinca 2024. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćnica tužiteljice

2. Punomoćnica tuženika