Poslovni broj: Povrv-114/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Maje Skokandić Nobilo, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Split, Papandopulova 3, OIB: 95077462370, kojeg zastupa punomoćnica Dora Živković, odvjetnica iz Splita, Domovinskog rata 40, protiv tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik iz Dubrovnika, M. Marojice br. 17, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tužene, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika od 24. travnja 2023., sudski predmet: Ovrv-1327/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-180/2023 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 232,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. lipnja 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. srpnja 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. kolovoza 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. rujna 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. listopada 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. studenoga 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. prosinca 2022.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. siječnja 2023.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. veljače 2023.,
- na iznos od 23,24 EUR od dana 16. ožujka 2023.,
pa do isplate i to do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
II. U preostalome dijelu do zatraženih 267,26 EUR ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika od 24. travnja 2023., sudski predmet: Ovrv-1327/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-180/2023, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 11,62 EUR od dana 16. siječnja 2023.,
- na iznos od 11,62 EUR od dana 16. veljače 2023.,
- na iznos od 11,62 EUR od dana 16. ožujka 2023.,
pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 213,27 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 23. prosinca 2024., a koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve to u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu u visini od 12,50 EUR zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan
Obrazloženje
1. Tužitelj NOVI DANI d.o.o., (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika RK (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 29. ožujka 2023. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Nikši Mozari iz Dubrovnika, a koji je 24. travnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1327/2023, UPP/OS-Ovrv- 180/2023 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 267,26 EUR sa zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,19 EUR.
2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, rješenjem poslovni broj Povrv-114/2023 od 13. kolovoza 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1327/2023, UPP/OS-Ovrv-180/2023, od 24. travnja 2023. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-114/2023 od 13. kolovoza 2024. sud je sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 267,26 EUR s osnova neplaćene pričuve za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2022. mjesečno po 23,24 EUR, te siječanj, veljaču i ožujak 2023., mjesečno po 34,86 EUR, a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovane iznose od dana dospijeća mjesečnih iznosa na naplatu, te troškove postupka u iznosu od 87,19 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.
4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 12. svibnja 2023. ovršenik, sada tuženik, po svom punomoćniku, navodi kako nije bilo uvjeta za izdavanje osporavanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te predlaže da se rješenje o ovrsi ukine i predmet proslijedi nadležnom sudu na postupanje. Ističe kako tužena nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa tvrtkom NOVI DANI d.o.o., niti je sa njima zaključila Ugovor o upravljanju od 18. listopada 2021., a niti je potpisala Međuvlasnički ugovor od 18. listopada 2021., te kako SK nije imao njenu punomoć za potpisivanje Ugovora o upravljanju, niti je ona bila pozvana na davanje takve punomoći predstavniku stanara BK. Kako uz Međuvlasnički ugovor koji je sastavni dio rješenja o ovrsi nema, niti je priložen popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine sa njihovim potpisima, a kada bi se taj popis pribavio vidjelo bi se da tužena nije potpisala suglasnost za sklapanje ugovora sa ovrhovoditeljem, a isto će se vidjeti i pregledom Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju na kojima nema potpisa tužene. Nadalje, navodi kako ne postoji nikakva obveza temeljem koje bi tužitelj mogao izdati valjanu vjerodostojnu ispravu- Karticu vlasnika prostora jer ista ne sadrži vjerodostojne podatke i ne postoji dug ovršenice pa se nije niti mogla odobriti ovrha. Ističe kako je dopisom od 11. srpnja 2022. ponovno upozorila tužitelja da nije sa njim u ugovornom odnosu, da nije potpisala Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju, oba ugovora od 18. listopada 2021., već ih nije niti posebnom punomoći ovlastila da upravljaju zgradom u njeno ime i kako Kartica vlasnika prostora za period od 1. lipnja 2022. do 15. ožujka 2023. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje bi se mogla odobriti ovrha. Navodi kako je svojim dopisima od 6. studenog 2021., 18. prosinca 2021., 30. siječnja 2022. i 11. srpnja 2022. upozoravala tužitelja da ga nije ovlastila na upravljanje zgradom pa Kartica vlasnika prostora na koju se poziva tužitelj predstavlja krivotvorenu ispravu koja ne može biti osnova za odobrenje ovrhe, a obzirom da nigdje nema njenog pristanka, ne može postojati niti njena obveza snošenja pričuve. Ističe kako se stanje kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvelike razlikuje od potpisnika Međuvlasničkog ugovora i ugovora sa tužiteljem o upravljanju zgradom na što je ona i upozorila tužitelja u svom dopisu od 11. srpnja 2022. Te nadodaje kako je nitko nije obavijestio o sastanku, niti je ikada bila na sastanku suvlasnika zgrade. Dalje navodi da je presudom Upravnog suda u Splitu UsI-2494/21 odbijen tužbeni zahtjev investitora izgradnje predmetne čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tužitelja investitora ZK protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja i gradnje i državne imovine RH, Klasa: UP/2-361-03/21-2/126, Urbroj: 531-07-01-03/10-21-3 od 10. lipnja 2021. kojim da je poništena građevinska dozvola Dubrovačko-neretvanske Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenja i gradnju, Ispostava Korčula, Klasa:
UP/I-361-03/18-01/000240 Urbroj:2117/1-23/2-5-21-0037 od 18. siječnja 2021., a kojim da je investitor pokušao ishoditi ozakonjenje bespravne izgradnje u predmetnoj nekretnini tako da, kako tužena navodi, sve što je izgrađeno je protivno izvornoj građevinskoj dozvoli i nezakonito izgrađeno i još k tome bez suglasnosti svih do tada upisanih suvlasnika. Zbog navedenog da je popis suvlasnika posebnih dijelova zgrade nevjerodostojan, a i obračun izračuna pričuve netočan i nevjerodostojan. Zaključno, navodi kako je tužitelj već pokrenuo tužbom postupak protiv nje po istom pravnom osnovu, a isti se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv- 140/2022.
5. U podnesku dostavljenom sudu 16. rujna 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja (6. rujna 2024.) ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-114/2023 od 13. kolovoza 2024., tužitelj se po punomoćnici očitovao na navode prigovora tužene ističući kako je tužitelj upravitelj stambene zgrade u [adresa] pa je sukladno odredbama čl. 93. st. 1. i 2., čl. 378. st. 5. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika navedene nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve. Potraživanja na ime pričuve se potražuje za posebni dio zgrade- Posebna cjelina 1- stan u prizemlju /sjeverozapadni dio/, koji se sastoji od ulaza, hodnika, praone, kupaonice, WC-a, dvije spavaće sobe, dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice, te pripadajućih dijelova - terase i parkirnog mjesta, ukupne korisne površine 87,54 m2, koja je neodvojivo povezana sa 88/524 suvlasničkog dijela cijele nekretnine, obilježeno roza bojom, upisanog u zk. ul. br. [broj ZK uloška], E-3, k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi kako među strankama ne bi trebalo biti sporno da je tužena vlasnica gore opisanog posebnog dijela položenog u stambenoj zgradi kojom upravlja tužitelj, te je kao vlasnica posebnog dijela nekretnine obveznik plaćanja zajedničke pričuve, sve sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj u nastavku navodi kako su sukladno Međuvlasničkom ugovoru svi suvlasnici predmetne nekretnine preuzeli obvezu da će ovisno o svom suvlasničkom dijelu za sve radove na zajedničkim dijelovima zgrade izdvajati sredstva zajedničke pričuve u iznosu koji odgovara 0,54% etalonske cijene vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela, te je točkom 6. navedena ta vrijednost, dok je sukladno točki 13. svaki suvlasnik dužan plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve koji odgovara 1/12 njegove godišnje obveze, do desetog u mjesecu za tekući mjesec. Pregledom zemljišnih knjiga jasno proizlazi da površina predmetnog posebnog dijela tužene iznosi 87,54 m2, stoga je jasno da je tužena u utuženom vremenskom razdoblju temeljem Međuvlasničkog ugovora bila dužna za svoj posebni dio plaćati iznose kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, odnosno, sada tužbu. Tužitelj dalje navodi kako svi navodi tužene da ona osobno nije potpisala Ugovor o upravljanju zgradom ili Međuvlasnički ugovor nemaju utjecaj na zakonito rješenje ovog spora, jer je Međuvlasnički ugovor potpisan od strane većine suvlasnika, a većina se utvrđuje većinskim udjelima po kvadratima sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a Ugovor o upravljanju je na isti način sukladno ovlaštenju većine suvlasnika potpisao predstavnik stanara te su oba ugovora obvezujuća i za tuženu. Zaključno, tužitelj predlaže da Sud u cijelosti održi na snazi platni nalog iz rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mazare iz Dubrovnika pod posl. br. Ovrv – 1327/2023 od 24. travnja 2023. te predlaže obvezati tuženu na snošenje ovršnih i parničnih troškova ovog postupka uvećanih za zakonske zatezne kamate.
6. U svom podnesku, zaprimljenom kod ovog suda dana 15. listopada 2024., tužena je po punomoćniku odgovorila na navode tužitelja navodeći kako poriče sve navedeno u podnesku tužitelja od 16. rujna 2024. te prijedloga za ovrhu i ustraje kod svih prigovora i prijedloga dokaza saslušanjem nje osobno, odnosno stranaka. U bitnome navodi sve kao i u prigovoru na Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave zaprimljenom 12. svibnja 2023., ponovno ističući kako nije potpisala Međuvlasnički ugovor, niti je na tom popisu, a na istom popisu nema niti potpisa Viking brod d.o.o., a niti ZK, pa nije niti provjereno niti po Sudu utvrđeno da je stvarno većina suvlasnika potpisala Međuvlasnički ugovor. Također ponavlja kako nije supotpisala ni Ugovor o upravljanju zgradom kojeg je zaključio SK kao samoimenovani predstavnik zgrade u [adresa], sa tužiteljem za kojeg uopće nije znala da je predstavnik zgrade. Navodi kako je u jednom susretu pitala BK je li on predstavnik zgrade, a on je rekao da nije, stoga nije imao nikakve ovlasti za ugovaranje upravljanja zgradom u ime i za račun tužene. Ističe kako popis suvlasnika nije, niti može značiti potpis Međuvlasničkog ugovora već samo biti prilog uz taj Ugovor, ali isključivo potpisi moraju biti na samom ugovoru. Popis suvlasnika vjerojatno je naknadno dodan i ne može kao takav dokazivati da je većina suvlasnika potpisala Međuvlasnički ugovor, a niti se u tom ugovoru ovlašćuje BK kao predstavnika zgrade za sklapanje tog i takvog ugovora. Ponovno se poziva na dopise kojima je upozoravala tužitelja da ga nije ovlastila na upravljanje zgradom, te na presudu Upravnog suda u Splitu UsI – 2494/21.
7. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu, a posebno kao u svom podnesku od 16. rujna 2024. u kojem se tužitelj očitovao na navode tužene te obrazložio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na navode iz podneska tužene od 15. listopada 2024., tužitelj je istaknuo kako je predmet ovog postupka utvrđenje je li tužena podmirila zakonsku obvezu pričuve pa smatra da navodi iz podneska nisu od odlučnog značaja te se protivio i svim prijedlozima za izvođenje dokaza. Tužena je u svemu ostala kao i u dosadašnjem tijeku postupka te dokumentaciji koju je priložila, ističući kako pojedini vlasnici, konkretno gospodin R nisu vlasnici stanova, te su brojevi stanova pogrešno naznačeni, a ona je svoju nesuglasnost isticala tužitelju u više navrata pisanim putem. Punomoćnica tužitelja je na te navode odgovorila kako su Ugovor o upravljanju zgradom i Međuvlasnički ugovor akti koji su još uvijek na snazi i proizvode pravne učinke te nitko od suvlasnika pa ni tužena nisu pokrenuli odgovarajući postupak radi njihovog stavljanja van snage.
8. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 267,26 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
9. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] od 18. listopada 2021. zaključen između suvlasnika zgrade u [adresa] zastupanih po predstavniku suvlasnika BK i tužitelja NOVI DANI d.o.o. zastupano po direktoru MK, karticu vlasnika prostora od 28. ožujka 2023, Međuvlasnički ugovor od 18. listopada 2021., popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine, ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopise tužene upućene tužitelju, presudu i rješenje Upravnog suda u Splitu od 19. srpnja 2022. posl. br. UsI – 2494/21. Odbijen je dokazni prijedlog tužene za saslušanjem nje kao parnične stranke i za saslušanjem svjedoka AK iz [adresa] kao nepotreban, obzirom da je činjenično stanje pregledom priložene materijalne dokumentacije dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.
10. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
11. Predmet spora je isplata zajedničke pričuve koja je odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17-dalje: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.
12. Odredbom članka 85. stavka 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninama, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89. stavka 1. istog Zakona propisano da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.
13. Nesporno je da je tuženica vlasnica posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa] i to suvlasničkog udjela Rbr.3: posebne cjeline 1 - stana u prizemlju /sjeverozapadni dio/, koji se sastoji od ulaza, hodnika, praone, kupaonice, WC-a, dvije spavaće sobe, dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice, te pripadajućih dijelova - terase i parkirnog mjesta, ukupne korisne površine 87,54 m2, koja je neodvojivo povezana sa 88/524 suvlasničkog dijela cijele nekretnine. Zakonska obveza suvlasnika njihovog mjesečnog plaćanja sredstava zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje proizlazi iz odredbe članka 380. stavka 2. ZV-a, koja sredstva su svi suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno sukladno odredbi članka 380. stavka 4. istoga Zakona (članak 380. stavak 1. ZV-a).
14. Svoje međusobne odnose su suvlasnici predmetne zgrade u [adresa], na adresi u [adresa], koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod [adresa], dvorište, stambena zgrada, u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine sukladno odredbi čl. 375. ZV-a uredili Međuvlasničkim ugovorom od 18. listopada 2021., te su spomenutim ugovorom uređeni i uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, dok su odredbom točke 7. Međuvlasničkog ugovora upravljanje zgradom povjerili tužitelju te je istoga dana s upraviteljem sklopljen Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
15. Sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZV odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, stoga odredbe Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju od 18. listopada 2021. obvezuju tuženicu neovisno o tome što ih ona osobno nije potpisala. Kao privitak 1 Međuvlasničkog ugovora priložen je popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine iz kojeg proizlazi da je istog zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.
16. Plaćanje zajedničke pričuve je zakonska obveza svakog pojedinog suvlasnika, pa tako i tuženice kao suvlasnice zgrade u [adresa] označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te svaki suvlasnik ima pravo i dužnost sudjelovati u upravljanju sa stvari koja se nalazi u suvlasništvu kako je to i propisano čl. 39. st. 1. ZV-a, a time svaki suvlasnik ima pravo i dužnost doprinositi u zajedničku pričuvu koja predstavlja zajedničku imovinu svih suvlasnika namijenjenu da služi za njezino održavanje i poboljšanje.
17. Međuvlasničkim ugovorom od 18. listopada 2021., točkom 6., određeno je da visina pričuve za stan iznosi 0,27 EUR/m² (2,00 kn/m2), a za spremište 1,50 kn/m²., dok je točkom 13. tog ugovora određeno da je svaki suvlasnik dužan redovito i uredno plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve i to sukladno izračunu iz točke 6. na račun broj [broj bankovnog računa] kod PZB d.d., kao i na svaki mogući novi račun koji se vodi kao račun pričuve zgrade. Iz zk izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako je tužena vlasnica stana ukupne korisne površine 87,54 m², što znači da iznos njene mjesečne pričuve za utuženo razdoblje iznos 23,24 EUR. Nadalje, iz kartice vlasnika prostora proizlazi da tužena nije podmirila 7 uzastopnih pričuva za razdoblje od lipnja 2021. do prosinca 2022., u mjesečnim iznosima od po 23,24, EUR, te 3 uzastopne pričuve u razdoblje od siječnja do ožujka u mjesečnim iznosima od po 34,86 EUR, što bi ukupno iznosilo 267,26 EUR. Točkom 6. Međuvlasničkog ugovora, na gore spomenuti način definirana je iznos koji je svaki od suvlasnika dužan izdvajati za sredstva zajedničke pričuve, ovisno o svom suvlasničkom dijelu. Također, stavkom 2. iste točke ugovora, navedeno je kako suvlasnici mogu naknadno u bilo kojem trenutku donijeti većinsku odluku o promjeni iznosa pričuve (koja će stupiti na snagu od siječnja ili srpnja- kada se tiskaju uplatnice), a u slučaju donošenja odluke kojima bi se poremetio pozitivan odnos prihoda i rashoda na računu povećanje pričuve je obavezno. Iz kartice vlasnika prostora jasno proizlazi kako je za razdoblje od siječnja do ožujka 2023. mjesečni iznos pričuve povećan za po 11,62 EUR mjesečno, pa umjesto 23,24 EUR mjesečno, a koji iznos zaduženja je naveden za razdoblje od lipnja do prosinca 2022., on sada iznosi 34,86 EUR. Sukladno citiranoj odredbi Međuvlasničkog ugovora, suvlasnici mogu u bilo kojem trenutku donijeti većinsku odluku o promjeni iznosa pričuve, međutim tužitelj ne prilaže takvu odluku iz koje bi proizlazilo da je mjesečni iznos pričuve povećan i koja bi opravdavala navedeno povećanje cijene, da je u dijelu od 34,86 EUR, a koji se odnosi na razliku do punog iznosa, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog, održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti iznos od 232,40 EUR sa pripadajućim zateznih kamatama kako je to precizirano u točki I. izreke, dok je u dijelu do zatraženih 267,26 EUR, odnosno za iznos od 34,86 EUR uvećan za zatezne kamate, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke.
18. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, ovo jer se sukladno Zaključak br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (1 x 25 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife), troška sastava podneska od 16. rujna 2024. (1 x 25 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održano 29. studenoga 2024. (25 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno iznosi 150,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi ukupno 187,50 EUR. Uz navedeno je tužitelju valjalo nadalje priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 13,27 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu i materijalni trošak u iznosu od 12,50 EUR nastao po osnovi predujma naknade javnog bilježnika, što sveukupno iznosi 213,27 EUR. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška. U preostalom iznosu u visini od 12,50 EUR tužitelju nije priznat trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR čiji nastanak tužitelj nije dokazao.
19. Slijedom navedenog, naloženo je tuženici nadoknaditi tužitelju panične troškove u ukupnom iznosu od 213,27 EUR, dok je u preostalom dijelu, u visini od 12,50 EUR zahtjev za maknadom troškova tužitelja odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Korčuli, 23. prosinca 2024.
S u d a c :
Marija Skokandić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Rj/
I. DNA:
1. punom. tužitelja uz rj. za pristojbu na presudu, putem e-oglasne ploče 2. punom. tužene, putem e-oglasne ploče
II. Kal. 30. siječnja 2025.
U Korčuli, 23. prosinca 2024.
S u d a c:
Marija Skokandić