Poslovni broj: Us I-755/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Vesni Maslov, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđaman 632, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupanog po opunomoćeniku LP (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenice opunomoćenika tužitelja GP, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Darka Varnice i opunomoćenika tuženika, 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II 560-01/24-01/43, Urbroj: 512-25-24-2 od 7. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 560-01/23-01/228, Urbroj: 512M2-6510-23-2 od 1. prosinca 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

i

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja isplatiti tužitelju iznos od 2.500,00 EUR na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

II. Za više traženo od dosuđenog odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika Klasa:

UP/II 560-01/24-01/43, Urbroj: 512-25-24-2 od 7. veljače 2024. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP I 560-01/23-01/228, Urbroj: 512M2-6510-23-2 od 1. prosinca 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ Seget Donji u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga tužitelj navodi da je razlog donošenja prvostupanjskog rješenja činjenica što se tužitelj s obzirom na dostupnu dokumentaciju ne nalazi na popisu pripadnika ONZ Seget Donji. Tužitelj da nije evidentiran na popisu kao pripadnik ONZ Seget Donji iz razloga što mu je za vrijeme ratne okupacije provaljeno u stan, pri čemu su mu i ukradeni osobni dokumenti, a što je evidentirano i zabilježeno policijskim zapisnikom. Izjave svjedoka CP, IP i VP, ali i izjava KP, FP i AP, potvrđuju da je tužitelj bio pripadnik ONZ Seget Donji te da je isti sudjelovao u obrani suvereniteta RH. Dakle, ne bi trebalo biti sporno da je tužitelj sudjelovao u oružanoj obrani suvereniteta RH što proizlazi iz iscrpnih i opsežnih izjava svjedoka čije izjave su dostavljene prvostupanjskom i drugostupanjskom tijelu po žalbi, a mahom se radi o osoba koje su za isto razdoblje kao i ovdje tužitelj stekle status hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te kao takve imaju neposredna saznanja o događajima s ratišta za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Nadalje, prvostupanjsko rješenje je odbilo zahtjev tužitelja iz razloga što tužitelj nije na listi sudionika ONZ Seget Donji, dok drugostupanjsko tijelo u obrazloženju svog rješenja navodi kako žalba tužitelja na prvostupanjsko rješenje nije prihvaćena te da njegovom zahtjevu nije bilo moguće udovoljiti budući da isti nije direktno oružano djelovao prema agresoru. Pa se u posljednjem odlomku drugostupanjskog rješenja navodi: „Dakle, pobijanim rješenjem potpuno i pravilno je utvrđeno činjenično stanje, pa je stoga u skladu s odredbama....“ Prvostupanjsko tijelo navodi da iz dokaza spisa ne prileže dokazi da bi tužitelj bio evidentiran kao pripadnik ONZ Seget Donji, dok drugostupanjsko tijelo da je razvidno da tužitelj nije direktno oružano djelovao prema agresoru. Dakle drugostupanjsko tijelo je rješenje donijelo na temelju činjenica koje prvostupanjsko tijelo nije utvrđivalo slijedom čega je drugostupanjsko tijelo trebalo postupiti u skladu s odredbom čl. 115. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku te upotpuniti postupak, bilo samostalno bilo putem prvostupanjskog tijela, međutim isto je propustilo zbog čega je pobijano rješenje nezakonito. Nadalje, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja se u bitnom navodi kako tužitelj nije sukladno odredbama ZHBDR-a pružao oružani otpor agresoru niti je djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te da se aktivnosti tužitelja (poput čuvanja vitalnih objekata) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u svezi s tim otporom, te konačno da isto potvrđuju i svjedoci. Međutim drugostupanjsko tijelo samo paušalno navodi da spisu prileže ovjerene izjave svjedoka IP i BP koji potvrđuju navode žalitelja u žalbi, ali navedene dokaze drugostupanjsko tijelo ne obrazlaže i ne cijeni. Jednako postupa i sa izjavama svjedoka KP, FP i AP koji navode da žalitelj svojim kamionom vozio materijal. Dakle, navedene izjave svjedoka drugostupanjsko tijelo ne ocjenjuje i ne obrazlaže, pa iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na temelju kojih dokaza je drugostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelj nije direktno oružano djelovao prema agresoru. Također, drugostupanjsko tijelo ne ocjenjuje (niti spominje) izjavu svjedoka ČP koji je obnašao funkciju predsjednika kriznog štaba za područje MZ Seget Donji i koji je izjavio i potvrdio da je tužitelj bio pripadnik ONZ Seget Donji. Zbog navedenog, obrazloženje drugostupanjskog rješenja, kao i prvostupanjskog koje je drugostupanjsko tijelo svojim rješenjem potvrdilo, nije doneseno u skladu s člankom 98. stavak 5. ZUP-a. Pobijanim rješenjima nesporno je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Prije svega dokumentacija koja prileži spisu nekritički je sagledana, a što je podložno značajnoj kritici. Nije sporno da je tužitelj kao branitelj iz Domovinskog rata obavljao poslove i zadaće oružanog otpora agresoru i djelovanja u vezi s tim otporom kroz „ONZ Seget Donji”. Nadalje nije niti sporno da je tužitelj sudjelovao u obrani napada na vojarnu torpednih brodova JRM u Segetu Donjem. Da je tome tako potvrđuje i svjedok IP, predsjednik Mjesne zajednice Seget Donji, načelnik Civilne zaštite općine Trogir od 1990. do 1992. te član Kriznog Štapa općine Metković, koji navodi kako je tužitelj bio pripadnikom Odreda narodne zaštite MZ Seget Donji od 30.07. 1991. do 31. 12.1991. Isto tako, gornje navode su potvrdili svjedok BP i svjedok ČP. Svjedoci KP, FP i SP navode kako je tužitelj svojim kamionom voziom materijal. Navedeno nije sporno, međutim ako je tužitelj prevozio svojim kamionom materijal za potrebe obrane isto ne isključuje činjenicu da je tužitelj uz doprinos obrani suvereniteta RH na način da je vozio kamionom, doprinio i na način da je zajedno s ostalim suborcima pružao oružani otpor, što izjave svjedoka suboraca tužitelja potvrđuju. Nadalje, nije niti sporno da je tužitelj osiguravao vitalne objekte, pravio zaklone, ukopavao zaklone, čistio i osposobljavao bunkere, te izviđao na tom području. Niti je sporno da je isti naoružan kaljašnjikovom i automatom prevozio granate za topove iz Rogoznice svojim kamionom prema uputi Ureda za obranu Trogir. Ističe se i da je tužitelj obavljao više poslova i zadaća koji se imaju smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u svezi s tim otporom i to: • Sa svojim kamionom sudjelovao u blokadi vojarne u Segetu Donjem (ex JRM); • Natovarenim kamenim materijalom sprječavao vojnike JNA u prolazu; • Svojim kamionom prevozio je granate za topove; • Prevozio pijesak za izradu položaja do potrebnih mjesta; • Pucanje na torpedne brodove sa kalašnjikovom zajedno sa ostalim suborcima; • izrada i zaštita skloništa za obranu od agresora i skloništa za zaštitu civilnog stanovništva; • izrada topovskih gnijezda; • dežurstvo na punktovima u jedinici ONZ Seget Donji; • prošao vojnu obuku. Povrh svega navedenog i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustilo je pravno analizirati iskaze svjedoka, pozivajući se na isti paušalno i selektivno, pa je tako propušteno navesti kako je u spornom razdoblju tužitelj posjedovao i koristio oružje. Tužitelj citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 2. Zakona o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima, te ističe da je načinom postupanja navedenih tijela tužitelju je onemogućeno ostvarivanje njegovih prava, a posebno to u situaciji kada stranka predloži nekolicinu nepobitno važnih dokaza koje prvostupanjsko tijelo odbija bez bilo kakvih eventualnih posljedica. Štoviše, nije proveden niti ispitni postupak, a koji je u konkretnom slučaju bilo nužno provesti radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za rješavanje pravog stanja stvari. S tim u vezi osim što je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, učinjene su i bitne povrede upravnog postupka netom navedene, a koje dodatno potvrđuju činjenicu kako su pobijana rješenja nepravilna i nezakonita. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbeni navodi nisu utemeljeni, citira i poziva se na odredbu članka 3. stavka 1. i 2. i članka 179. točke a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/2017, 98/2019, 84/2021), te navodi da se u spisu nalazi izjava tužitelja koji tvrdi da je osiguravao objekte, pravio zaklone, čistio i osposobljavao bunkere, te vršio izviđanje. Navodi i da je naoružan prevozio granate za topove iz Rogoznice svojim kamionom prema uputi Ureda za obranu Trogir, i da je pucao na borbene brodove, iako za to nema nikakvih dokaza osim svojih tvrdnji, te da je dežurao na punktovima u jedinici ONZ Seget Donji. U spisu da su izjave svjedoka IP i BP koji su u bitnome potvrdili navode tužitelja. Iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Split KLASA: 560-01/23- 1/161 URBROJ: 512M2-66-23-2 od 16. lipnja 2023., navedeno je da se OP ne nalazi na popisu pripadnika ONZ Seget-Donji. Svjedoci KP, FP i SP su posvjedočili da je žalitelj svojim kamionom prevozio materijal. Suprotno navodima iz tužbe, tuženik smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Naime, u provedenom postupku nesporno je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda ONZ Seget Donji. Nije evidentiran u bazi IS-PU kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, regulirao je vojni rok te je imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Nadalje, uvidom u izjave tužitelja i saslušanih svjedoka, razvidno je da je imenovani u traženom razdoblju obavljao aktivnosti koje se ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, sukladno citiranoj odredbi članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. Svjedočenje svjedoka su potpuno oprečna činjeničnom stanju koje proizlazi iz svih ostalih dokaza u spisu i službene dokumentacije, te podataka iz službene evidencije u pogledu pripadnosti tužitelja NZ, te se u tom slučaju pripadnost bilo kojoj sastavnici HV, ne može dokazivati samo izjavama svjedoka, a koje su u suprotnosti sa podacima iz službene evidencije ako ne mogu potkrijepiti svoje iskaze materijalnim dokazima. Taj stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi Usž- 3683/22-2 od 24. svibnja 2023. Dakle, nesporno je utvrđeno da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana. Tužitelj da ni u tužbi nije pružio nikakav činjenični ni pravni argument za drugačije rješavanje ove upravne stvari. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, budući nema zakonskih pretpostavki za poništavanje osporavanog rješenja.

5. U sporu je održana rasprava 21. studenog 2024. a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je tužitelj izlaže i predlaže kao u tijeku postupka i ustraje u predloženim dokazima, dok je tuženik ostao pri navodima iz odgovora na tužbu, te predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka IP, BP i CP, kao i saslušanjem tužitelja kao stranke, te za pribavom očitovanja Policijske postaje Trogir za razdoblje od siječnja 1991. do prosinca 1991., kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka o zakonitosti osporenih rješenja može donijeti na temelju podatka spisa predmeta.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

11. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela je razvidno kako slijedi:

- da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ Seget Donji u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.;

- da se prema očitovanju Područnog odsjeka za poslove obrane Split KLASA: 560-01/23-1/161 URBROJ: 512M2-66-23-2 od 16. lipnja 2023. tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika ONZ Seget-Donji.

- da tužitelj nije evidentiran u bazi IS-VE kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata;

- da je tužitelj regulirao vojni rok i imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu.

15. Ponajprije za navesti je da je uvidom u sadržaj tužiteljeve žalbe, uložene na prvostupanjsko upravno rješenje i obrazloženje osporavanog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tuženik povrijedio odredbu članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP-a) jer nije ocijenio (sve) navode tužiteljeve žalbe, a što se posebno odnosi na navode koji se tiču izjava svjedoka koji uopće nisu pozvani radi davanja iskaza od strane prvostupanjskog upravnog tijela te dokaza priloženih žalbi (javnoovjerovljene izjave IP i BP).

16. Naime, citiranim odredbama ZHBDR-a propisano je i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je u konkretnom slučaju nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

17. Polazeći od podataka spisa predmeta i to spisu priležećih pisanih javnoovjerovljenih izjava svjedoka IP, koji je bio predsjednik MZ Seget Donji, načelnik CZ Općine Trogir i član kriznog štaba općine Trogir, i svjedoka BP koji je bio zapovjednik ONZ MZ Seget Donji, jasno proizlazi da je tužitelj bio pripadnika ONZ MZ Seget Donji u traženom razdoblju, a što tužitelj i navodi u svom zahtjevu, a iz čega proizlazi neosnovanost utvrđenja tuženika da tužitelj ne bi bio pripadnik ONZ MZ Seget Donji u traženom razdoblju pozivom isključivo na činjenicu da se isti prema službenim podacima tuženika ne nalazi na popisu ONZ MZ Seget Donji.

17.1. Naime, za istaći je da je notorna činjenica da uslijed ranih zbivanja evidencije nisu uredno vođene i da u ratnom razdoblju (tako i u konkretnom slučaju) nije bilo primarno da se sve brižljivo evidentira, kao i da je određen broj ljudi sudjelovao u Domovinskom ratu, a da to nigdje nije evidentirano, radi čega tužitelj nema drugu mogućnost nego putem drugih raspoloživih dokaznih sredstava, pa tako i putem svjedoka, dokazivati svoju pripadnost ONZ u spornom razdoblju osobito kad to pokušava dokazati usprkos neurednim evidencijama. Utoliko se ne može osporeno rješenje temeljiti upravo na pozivanju na manjkave evidencije jer je predmet upravnog postupka utvrđivanje pripadnosti ONZ upravo u onom periodu koji je ispušten iz evidencija. U takvom slučaju dokazna snaga evidencija nije i ne može biti jača od onog što proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe članak 9. ZUP-a.

18. Nadalje, cijeneći podatke spisa predmeta, a imajući pri tome u vidu i obrazloženje osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja, ovaj sud nije u mogućnosti niti otkloniti prigovore tužitelja u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja glede sporne činjenice aktivnosti i zadaća koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju odnosno da li se aktivnosti i zadaće koje je tužitelj tada obavljao mogu smatrati pružanjem otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

18.1. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika je razvidno da izjave svjedoka koje su dane tijekom upravnog postupka u obrazloženju osporenog rješenja nisu navedene u cijelosti, niti cijenjene kao takve pri donošenju odluke, već selektivno, dakle, razvidno je da nije uzet u obzir dio iskaza svjedoka u kojem svjedoci IP i BP iskazuju između ostalog o naoružanosti tužitelja u tom razdoblju i pružanju otpora neprijateljskoj strani u vrijeme napada na vojarnu u Segetu Donjem gdje je tužitelj sa suborcima pucao na torpedne brodove s kalašnjikovom, a da je svjedok BP bio nadređeni tužitelju u spornom razdoblju.

19. Odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

20. Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Dakle, javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu, pa tako i ispravama i saslušavanjem stranke i svjedoka. Stoga, ovaj sud utvrđuje da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe članka 5., 8., 9. i 47. ZUP-a.

22. Predloženi svjedoci nisu niti saslušani tijekom upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, već spisu predmeta prileže samo njihove pisane izjave, koje nisu niti cijenjene u cijelosti, već su cjenjene selektivno prilikom donošenja odluke o predmetnom zahtjevu tužitelja. Na relevantne odnosno odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari je trebalo izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koje je tužitelj naveo, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, saslušati tužitelja, te prilikom izvođenja dokaza saslušanje svjedoka i tužitelja službena osoba treba postavljati jasna i precizna pitanja po kojima bi svjedoci i tužitelj mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti tužitelja u Domovinskom ratu.

23. Stoga, sukladno naprijed navedenom, ovaj sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju izostala cjelovita i pravilna ocjena svih izvedenih dokaza, te nije pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a posljedično tome je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, a što osporena rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela čini nezakonitim.

24. U izloženom, a budući da osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nisu zakoniti valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbama članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje tuženika i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

25. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje svim raspoloživim dokaznim sredstvima, osobito pri tome je dužno saslušati sve predložene (gore navedene) svjedoke, a po potrebi saslušati i druge svjedoke, i saslušati tužitelja, omogući tužitelju izjašnjavanje o svim relevantnim činjenicama i okolnostima, te nakon tako provedenog dokaznog postupka, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odluči o zahtjevu tužitelja, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

26. S obzirom na uspjeh tužitelja u ovom sporu valjalo je pozivom na odredbu članka 144. stavka 1. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava tužbe i troška zastupanja na ročištu od 21. studenog 2024., svaka radnja po 500 bodova, odnosno ukupno 2.000,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 2.500,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 46. i Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a.

26.1. Sud nije našao opravdanim troškom u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024. obzirom da spisu predmeta ovog spora ne prileži podnesak tužitelja s navedenim nadnevkom, već da spisu prileži samo podneska tužitelja od 2. srpnja 2024. a koji nije obrazloženi podnesak jer navedenim podneskom tužitelj moli sud da zakaže ročište u predmetnom sporu.

26.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Splitu 23. prosinca 2024.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a). Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (članak 148. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz spis upravnog tijela

- u spis.