Republika Hrvatska

Povrv-223/2022-16

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o. Zagreb, Podružnica Zagrebparking, Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987, kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Domagoja 18, protiv tuženika SP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 7. studenoga 2024. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), dana 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Višnje Tušek iz Križevaca, I. Z. Dijankovečkog 9, broj Ovrv-9161/2022 od 14. listopada 2022.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 66,36 EUR (slovima: šezdesetšesteuraitridesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 1. ožujka 2022. do isplate, i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, u roku od 8 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Višnji Tušek iz Križevaca podnio prijedlog za ovrhu općenito na ovršenikovoj imovini. Povodom takvog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-9161/2022 od 14. listopada 2022. kojim je ovršeniku naloženo da plati iznos glavne tražbine od 500,00 kn/66,36 EUR, troškove postupka i zakonske zatezne kamate, a radi naplate navedene tražbine određena je ovrha. Istovremeno je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 187,50 kn/24,89 EUR.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik pravodobno izjavio prigovor u kojem u cijelosti osporava rješenje o ovrsi tvrdeći da se prijedlog za ovrhu temelji na neistinitim činjenicama s obzirom na to da je on vlasnik obrta " [obrt]" koji ispunjava i posjeduje sve zakonom propisane uvjete i isprave za obavljanje autotaksi usluga. Stoga smatra da je premještanjem vozila i izdavanjem ovršnog naloga neopravdano oštećen i istovremeno se poziva na argumente iznesene u postupku koji je u identičnom slučaju vođen pred ovim sudom, a Županijski sud u Rijeci donio je odluku broj Gž-4327/2020-2. Predlaže da se prijedlog odbaci, odnosno u cijelosti ukine.

3. Nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, javni bilježnik je spis proslijedio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru. Potom je ovaj sud rješenjem broj Povrv-223/2022-4 od 19. prosinca 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona i postalo je pravomoćno 21. veljače 2023..

4. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 26. rujna 2022., presudu Županijskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2021., naredbu o premještanju vozila od 7. siječnja 2022. s fotografijama, zapisnik od 7. siječnja 2022., račun od 31. siječnja 2022., podatke o vlasništvu vozila, dopis PU Zagrebačke od 11. prosinca 2008., zaključak o visini troškova premještanja vozila od 13. kolovoza 2014., pravilnik od 11. studenoga 2008., odluku od 26. veljače 2019., licenciju od 21. lipnja 2018. i dozvolu od 5. rujna 2018..

Pročitan je predmet ovoga suda broj Povrv-33/2020.

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti tužiteljevu tražbinu koja se odnosi na uslugu premještanja vozila.

7. Iz pročitanih isprava sud utvrđuje da se tužiteljeva tražbina iz prijedloga za ovrhu odnosi na troškove radnje premještanja vozila koju je tužitelj izvršio 7. siječnja 2022. postupajući po naredbi prometnog redara Grada Zagreba broj PR 902181 od 7. siječnja 2022.. Tužitelj naknadu tih troškova u iznosu od 66,36 EUR (tj. ranije 500,00 kn) od tuženika zahtijeva smatrajući ga vlasnikom ili korisnikom vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je tom prilikom premješteno jer je bilo zaustavljeno ili parkirano u Ulici kneza Borne 3 u Zagrebu na dijelu kolnika koji je obilježen kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika.

Tuženik tužiteljevu tražbinu osporava navodeći da je, u bitnome, u spornom trenutku vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obavljao usluge taksi službe, a za tu djelatnost imao je važeću licencu i dozvolu Grada Zagreba. Među strankama nije sporno da je tuženikovo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] zaista 7. siječnja 2022. bilo zaustavljeno/parkirano na ranije navedenoj adresi na dijelu kolnika koji je obilježen kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika, a nije sporno ni to da je tužitelj obavio radnju premještanja vozila. Na temelju priloženih podataka MUP RH-a od 27. veljače 2023. sud utvrđuje da je tuženik kao vlasnik obrta korisnik vozila, dok je vlasnik vozila Agram leasing d.o.o. [adresa].

Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi predložio izvođenje dokaza čitanjem predmeta u kojem je Županijski sud u Rijeci donio presudu broj Gž- 4327/2020-2, a radi se o predmetu ovoga suda broj Povrv-33/2020 u kojem je proveden parnični postupak između istih stranaka radi ocjene valjanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi od 13. veljače 2019.. U bitnome, radi se o istovrsnom sporu između istih stranaka, a odluka o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva donesena je utvrđenjem činjenice da je tuženik u vozilu spornoga dana ispod vjetrobranskog stakla istaknuo natpis "TAXI". U tom predmetu nalazi se licencija Ureda državne uprave u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji klasa: UP/I-340-05/18-01/101, ur.broj: 2103- 03-18-6 od 21. lipnja 2018. za unutarnji javni cestovni prijevoz kojom je tuženiku odobren autotaksi prijevoz za razdoblje do 21. lipnja 2018.. Također, u tom predmetu nalazi se i dozvola Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba klasa: UP/I-340-05/18- 015/230, ur.broj: 251-13-42/3-37-18-3 od 5. rujna 2018. za obavljanje autotaksi prijevoza kojom je tuženiku odobren autotaksi prijevoz za razdoblje do 5. rujna 2023.. Iste isprave tuženik je priložio i u ovaj spis.

8. Zakon o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20) u čl. 84. st.1. toč. 10. propisuje da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto, ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na dijelu kolnika koji je kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika obilježen oznakama na kolniku ili postavljenim prometnim znakom. Temeljem čl. 86. istog zakona troškove premještanja vozila u tim slučajevima snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, a visinu troškova premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

Čl. 6. Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila (Narodne novine broj 134/08) propisuje da će ovlaštena osoba tijela jedinice lokalne samouprave kada utvrdi prekršaj izdati naredbu o premještanju vozila i izreći će propisanu novčanu kaznu. Prije određivanja premještanja, mjesto i položaj nepropisno zaustavljenog ili parkiranog vozila utvrdit će fotografijom i skicom ili putem videozapisa, a u opisnom dijelu naredbe kojim je određeno premještanje obrazložit će razloge premještanja. Fotografija i skica, odnosno videozapis sastavni su dio naredbe o premještanju vozila, time da se prekršaj nepropisnog zaustavljanja i parkiranja vozila može utvrditi i pomoću videonadzora ili prijenosa fotografije elektroničkim putem bez nazočnosti ovlaštene osobe na mjestu izvršenja prekršaja.

Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da je prometni redar Grada Zagreba prilikom izdavanja naredbe broj PR 902181 od 7. siječnja 2022. primjenjivao navedene propise, a tužitelj je postupajući po naredbi komunalnog redara premještanjem tuženikovog vozila primijenio Odluku Gradske skupštine Grada Zagreba od 26. veljače 2019. o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti usluge parkiranja na uređenim javnim površinama i u javnim garažama na području Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 4/19).

Nije sporno da visina troškova premještanja vozila prema Zaključku o visini troškova premještanja vozila (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 19/14) iznosi 500,00 kn (tj. 66,36 EUR).

9. Osporavajući tužiteljev zahtjev tuženik tvrdi da je u spornom trenutku vozilom registarske oznake [registarska oznaka] obavljao usluge taksi službe, a za tu djelatnost imao je važeću licencu i dozvolu Grada Zagreba. Priložena dozvola Gradskog ureda Grada Zagreba zaista tuženiku odobrava obavljanje autotaksi prijevoza u razdoblju od 5. rujna 2018. do 5. rujna 2023..

Čl. 3. st. 1. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe (Narodne novine broj 50/18, 56/19, 107/20, 127/21, 147/21 71/22) propisuje posebne uvjete koje mora ispunjavati osobni automobil kategorije M1 namijenjen za autotaksi prijevoz. Između ostaloga, takav automobil mora imati oznaku "TAXI" na krovu vozila i mora imati na vanjskim bočnim stranama istaknutu najmanje riječ "TAXI" i ime i prezime i najmanje grad prebivališta fizičke osobe-obrtnika, odnosno naziv i sjedište trgovačkog društva, a visina slova ne smije biti manja od 30 mm.

Niti iz jednog izvedenog dokaza ne proizlazi, a ni tuženik to ni ne tvrdi, da su na vanjskim bočnim stranama tuženikovog vozila 7. siječnja 2022. bile istaknute riječ "TAXI", ime i prezime i grad tuženikovog prebivališta.

Međutim, toga dana na krovu tuženikovog vozila bila je istaknuta riječ "TAXI". Ta činjenica utvrđena je pregledavanjem fotografija koje je tužitelj dostavio u spis uz podnesak od 27. veljače 2023., time da je natpis na krovu tuženikovog vozila jasno vidljiv na fotografiji snimljenoj 7. siječnja 2022. u 14:42:43 sati, ako se ta fotografija pregledavanjem u sustavu eSpis dovoljno uveća. Sud smatra da su i komunalni redar Grada Zagreba i tuženikovi zaposlenici koji su izvršili radnju premještanja tuženikovog vozila vrlo lako mogli uočiti natpis "TAXI" na krovu tuženikovog vozila i zaključiti da se radi o vozilu kojim se obavlja usluga javnog prijevoza putnika te po potrebi na odgovarajući način (npr. uvidom u relevantne evidencije Grada Zagreba) i dodatno provjeriti tu činjenicu. Tuženikovo vozilo u spornom trenutku nedvojbeno nije u potpunosti bilo valjano označeno u smislu ranije citiranog čl. 3. st. 1. Pravilnika o posebnim uvjetima za vozila kojima se obavlja javni cestovni prijevoz i prijevoz za vlastite potrebe jer na vanjskim bočnim stranama vozila nisu bile istaknute propisane riječi (tuženik ne tvrdi drugačije), no to tužiteljev zahtjev za isplatu ne čini osnovanim, nego može eventualno utjecati na tuženikovu prekršajnu odgovornost. Zbog navedenih razloga sud smatra da je tuženik valjano parkirao svoj automobil na dijelu kolnika koji je obilježen kao stajalište za vozila javnog prijevoza putnika, da nije bilo osnovanog razloga da se izda naredba i da se izvrši radnja premještanja tuženikovog vozila i da tužitelj neosnovano od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 66,36 EUR na ime troškova premještanja vozila.

10. Stoga je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Tušek iz Križevaca broj Ovrv-9161/2022 od 14. listopada 2022. ukinut u dijelu koji se odnosi na naplatu glavne tražbine i zakonskih zateznih kamata i tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan te je odlučeno kao u toč. I., podstavak prvi, izreke presude. S obzirom na to da ovršni postupak proveden kod javnog bilježnika i postupak proveden pred sudom u odnosu na troškove predstavljaju jednu cjelinu, valjalo je odluku javnog bilježnika o troškovima u cijelosti ukinuti ovom presudom (toč. I., podstavak drugi, izreke) i potom donijeti jednu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

11. Odluka o troškovima postupka iz toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu sud smatra da postupak proveden pred javnim bilježnikom i postupak proveden pred sudom čine jednu cjelinu. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom sporu, ali nije zahtijevao naknadu troškova postupka zbog čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

12. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 23. prosinca 2024.

Sudac

Miroslav Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.