Poslovni broj Gž Ovr-571/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića br. 33., OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Damiru Mokroviću odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice SČ iz [adresa]., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovršenice, izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr 1988/2022 od 25. kolovoza 2022., 23. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice SČ, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr 1988/2022 od 25. kolovoza 2022.

Obrazloženje

1.Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja, temeljem ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv 21068/2002 od 28. siječnja 2003. i pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr 4981/2017 od 2. kolovoza 2018., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 333,65 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te namirenja troškova postupka u iznosu od 41,47 eur, određena je ovrha zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju ili trećoj osobi koju ovrhovoditelj odredi, te prodajom pokretnih stvari ovršenice koje se nađu na adresi ovršenice odnosno u njenom posjedu, te namirenjem ovrhovoditelja iz sredstava dobivenih prodajom.

2.Protiv citiranog rješenja, žalbu izjavljuje ovršenica ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a) koji se propis primjenjuje sukladno čl. 19. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/1996 i dr., dalje: OZ-a), iako bi se sadržajno radilo o razlogu iz čl. 353. st.1. t.1. ZPP-a, te čl. 46. st. 1. t. 11. OZ-a.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru ovlasti iz čl. 46. st. 5. OZ-a, ovaj sud ne nalazi da bi u donošenju pobijanog rješenja bila počinjena koja od bitnih procesnih povreda, propisanih čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji propis se primjenjuje sukladno čl. 19. st. 1. OZ-a.

6.Nisu osnovani navodi kojima ovršenica pobija pravilnost prvostupanjskog rješenja.

7.Vezano za navode ovršenice u dijelu u kojem tvrdi da nikada nije primila ni opomenu ni rješenje o ovrsi koje bi se odnosilo na tražbinu ovrhovoditelja, skreće se pažnja istoj da je iz stanja u spisu razvidno da je 31. kolovoza 2006. zaprimila rješenje o ovrsi od 28. siječnja 2003., te da je rješenje o ovrsi od 2. kolovoza 2018. kojim je promijenjen predmet i sredstvo ovrhe, uručen ovršenici 12. rujna 2018. putem oglasne ploče suda.

8.1.U odnosu na žalbene navode ovršenice u dijelu u kojem tvrdi da je dužnik po predmetnoj polici društvo UNO-GRAD d.o.o., a ne ona kao fizička osoba, treba reći da time ovršenica sadržajno upire na ostvarenje žalbenog razloga sadržanog u odredbi čl. 46. st.1.t. 7. OZ-a.

U odnosu na žalbene tvrdnje ovršenice u dijelu u kojem ističe da kako je od navodnog dugovanja tvrtke UNO-GRAD d.o.o. u kojem je nekada bila, prošlo 26 godina, da je glede tog dugovanja nastupila apsolutna zastara sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima, time ista po ocjeni ovog suda sadržajno upire na žalbeni razlog iz čl. 46. st.1. t.5. OZ-a,

8.2.Međutim, protivno tumačenju ovršenice, prosudba je ovog suda da prednje iznesene žalbene tvrdnje ista ne može isticati u ovoj žalbi.

To stoga što se sukladno čl.5. st.6. OZ-a, žalba protiv novog rješenja o ovrsi iz čl.3. ne može izjaviti žalba iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi.

Polazeći od toga da je pobijano rješenje doneseno po prijedlogu ovrhovoditelja jer se ovrha određena po ranijem rješenju o ovrsi nije mogla provesti, dakle da se radi o slučaju iz čl. 3. OZ-a, te da ovršenica protiv ranijih rješenja o ovrsi nije podnijela žalbu iz ranije navedenog žalbenog razloga, to ni protiv pobijanog rješenja, ovršenica ne može podnijeti žalbu iz spomenutih žalbenih razloga.

9.Kako ovršenica svojim žalbenim navodima ni na koji način nije dovela u dvojbu zakonitost odluke suda prvog stupnja to se ista ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

10.Zbog navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu ovršenice, te potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380.t.2. ZPP-a u svezi čl. 19.st.1. OZ-a.

U Rijeci 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Svjetlana Pražić