Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-932/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. BV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i 2. TV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog CV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Neli Bezjak, odvjetnica u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 19. lipnja 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 23. prosinca 2024.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha putem Financijske agencije pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava temeljem presude Općinskog suda u Rijeci P- 3021/2014 od 20. prosinca 2018. preinačenu presudom Županijskog suda u Rijeci Gž- 386/2019 od 21. prosinca 2020. godine.

II. Nalaže se tuženiku CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da izvrši povrat odnosno isplati tužitelju TV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 29.709,00 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja kamata teče od 16. rujna 2021. pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 8 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi parnični trošak tuženiku od 3.750,00 eura (tri tisuće sedamsto pedeset eura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka preko dosuđenih 3.750,00 eura pa do zatraženih 5.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 13. srpnja 2022. podnijeli tužbu protiv tuženika u kojoj navode da su temeljem zaključka ovog suda poslovnog broja Ovr-805/2022. od 28. lipnja 2022. upućeni na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 6. do 11. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. – dalje OZ).

1.1. Dana 11. svibnja 2022. tuženik da je putem Financijske agencije podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-3021/2017. od 20. prosinca 2018., preinačene presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-386/2019. od 21. prosinca 2020. Postupajući po predmetnom Zahtjevu, Financijska agencija je blokirala sva novčana sredstva zatečena na računu tužitelja.

1.2. Tužitelji da smatraju da su prijenos i pljenidba nedopušteni i nezakoniti iz svih razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točka 6. do 11. OZ-a.

1.3. Tužitelji prvotno ukazuju da tuženik nije ovlašten protiv tužitelja zatražiti izravnu naplatu putem Financijske agencije na temelju dostavljene ovršne isprave, a iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točke 7. OZ-a. Iz ovršne isprave da se može utvrditi da je tuženik uspio u FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], međutim, nigdje u ovršnoj ispravi da se ne spominju tužitelji. PV je **.**.2020. umro te su njegovima nasljednicima proglašeni tužitelji prema rješenju o nasljeđivanju poslovnog broja O-3053/2020. doneseno po javnom bilježniku Robertu Beletiću kao povjereniku suda. Tužitelji su stava da tuženik nije bio ovlašten izravno Financijskoj agenciji podnijeti prijedlog za ovrhu protiv njih već je bilo potrebno da uz prijedlog za ovrhu, sukladno odredbi članka 32. OZ-a, dostavi javnu ili ovjerovljenu privatnu ispravu kojom se dokazuje da je obveza iz ovršne isprava prešla na tužitelje, a što nije učinio. Tuženik da je mogao pokrenuti sudsku ovrhu, a ne izravnu naplatu protiv tužitelja, pa se samim tim njihov tužbeni zahtjev osnovan.

1.4. Nadalje tužitelji ističu kako je PV bio slabog imovinskog stanja te je bio korisnik socijalne pomoći tako da je jedina imovina relevantne vrijednosti koju su njegovi nasljednici stekli u vlasništvu nekretnina upisana kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Opatija, u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], na kojoj je suvlasnički dio ostavitelja bio 6/18. Stog da je svaki od tužitelji stekao u vlasništvo 3/18 idealnog dijela predmetne nekretnine. Druga imovina kako je opisana u rješenju o nasljeđivanju je beznačajne vrijednosti, radi se o manjim iznosima novca na računu. Člankom 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. – dalje ZN) da je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Iz citiranog članka proizlazi da je odgovornost tužitelja za dugove njihovog prednika ograničena kvantitativno do vrijednosti ostavinske imovine koju su naslijedili. Stoga da tuženik nije ovlašten potraživati naplatu svoje tražbine u cijelosti prema ovršnoj ispravi, kako je to naveo u svom prijedlogu za izravnu naplatu, već je ovrhu nužno morao ograničiti do vrijednosti naslijeđene imovine. Smatraju da je tuženik uz prijedlog morao dostaviti specifikaciju svoje tražbine u kojoj će naznačiti maksimalni iznos ovrhe.

1.5. Naglašavaju tužitelju da je tuženik pokrenuo ovrhu i na nekretninama koje predstavljaju ostavinu iza FV, koji ovršni postupak se provodi kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Ovr-517/2022. i u kojem će prema njihovom stajalištu tuženik biti ovlašten naplatiti se maksimalno do utvrđene vrijednosti ostavinske imovine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Ističe da je pogrešan stav tužitelja da ne bo mogao tražiti izravnu naplatu svog potraživanja iz presude koja je donesena u odnosu na njihovog prednika, a o čemu je sudska praksa zauzela stav u brojnim odlukama.

2.2. Tužitelji da pogrešno smatraju kako je tuženik mogao tražiti izravnu naplatu putem Financijske agencije protiv njih samo pod uvjetom da je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno da konkretna, točno utvrđena obveza ostavitelja (po konkretnoj ovršnoj ispravi) prelazi na njegove nasljednike.

2.3. Tužitelji da predmetnu tražbinu tuženika prema njima pokušavaju podvesti pod tražbinu strogo osobne prirode, koja se nasljeđivanjem ne bi mogla prenositi. U strogo osobne tražbine da spadaju: stanarsko pravo, invalidnina, potraživanje uzdržavanja, pokretanje i vođenje bračnih sporova i slično. U konkretnom slučaju da ne radi se o osobnim pravima ostavitelja koja ne bi mogla prijeći na nasljednike.

2.3. Tuženik naglašava da je predmetna ovršna isprava na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu pravovaljana, pravomoćna, ovršna; da je stekla svojstvo ovršnosti; da nije ukinuta, preinačena, poništena ili na drugi način stavljena van snage, odnosno da je izgubila djelotvornost ili utvrđena da je bez učinka; da ne postoji nikakva isprava, niti dogovor o tome da ovrhovoditelj neće tražiti ovrhu na temelju predmetne isprave, a da je to regulirano zasebnom javnom ili po zakonu ovjerovljenoj ispravi; da se tražbina potražuje u roku; da predmet ovrhe nije izuzet od ovrhe niti je na njemu ograničena ovrha; da je ovrhovoditelj ovlašten tražiti predmetnu ovrhu; da je ispunjen uvjet za traženje ovrhe; da tražbina nije prestala; da tražbina nije makar i na određeno vrijeme odgođena, zabranjena, izmijenjena ili na drugi način stavljena izvan snage da se po istoj ne može postupati; da nije nastupila zastara tražbine, odnosno da ne postoji niti jedan od žalbenih razloga iz članka 50. OZ-a.

2.4. Tužitelji da su zakonski nasljednici koji su utvrđeni pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O-3053/2020. donesenim po javnom bilježniku Robertu Beletiću. Isti su imali saznanje o postojanju spora, kao i o tome da stupanjem u ostavinu i prihvatom iste stječu osim vlasništva nekretnine i obvezu dugovanje prema ovdje tuženiku. PV da preminuo **.**.2020. Prihvaćanjem ostavine, tužitelji da su postali i dužnici prema tuženiku i obveznici povrata novčanih sredstava. Njihovo negiranje da je samo potvrđivanje dugogodišnje prakse odugovlačenja sa ispunjenjem utvrđene obveze dužnog iznosa tuženiku, kako od strane njihovog prednika, tako i sada ovdje od strane tužitelja.

2.5. Tuženik da je sukladno odredbi članka 32. OZ-a uz zahtjev za izravnu naplatu i ovršnu ispravu dostavio i rješenje o nasljeđivanju te na taj način ispunio svoju obvezu predaje cjelovitog i zakonitog zahtjeva.

2.6. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem izvatka iz zemljišnih knjiga (list 7-10 spis), obavijesti (list 15 spisa), zahtjeva z izravnu naplatu (list 16-17 spisa), potvrde (list 18 spisa), rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O-3053/2020. od 26. ožujka 2021. (list 20-21 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 57-58 i 66-67 spisa), presude ovog suda poslovnog broja P-3021/2017-23 od 20. prosinca 2018. (list 83-88 spisa), presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-863/2019-3 od 21. prosinca 2020. (list 89-92 spisa) te spisa ovog suda poslovnog broja Ovr-136/2023. (ranije Ovr-805/2022.). Sud nije provodio dokaz saslušanjem stranaka i građevinskim vještačenjem jer tužitelji od tih dokaznih prijedloga odustali (pripremno ročište održano 10. svibnja 2024. – zapisnik na listu 76-77 spisa).

4. Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/1991., 91/1992., 12/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Potrebno je ukazati da su tužitelji podnescima od 20. ožujka 2023. i 26. travnja 2024. preinačavali tužbu na način da su pored prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva na proglašenje ovrhe nedopuštenom istaknuli i tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznos koji je izravnom naplatom naplaćen od 2. tužitelja TV. Tuženik se preinaci protivio, ali je sud preinaku dopustio pozivom na odredbu članka 190. stavka 3. ZPP-a. Naime, tužitelji su tužbu preinačili prije zaključenja prethodnog postupka, a sud smatra da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Provedenim su dokazima utvrđene, a što među strankama nije niti sporno, sljedeće činjenice:

- tuženik je vodio postupak protiv FV pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-3021/2017. u kojem je 20. prosinca 2018. donijeta presuda - presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-386/2019-3 od 21. prosinca 2020. preinačena je odluka ovog suda poslovnog broja P-3021/2017-23 od 20. prosinca 2018. te je FV naloženo isplatiti tužitelju 44.993,31 eura sa zateznom kamatom

- PV je umro **.**.2020.

- pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koji je pod poslovnim brojem O-3053/2020. donio javni bilježnik Robert Beletić iz Opatije kao povjerenik suda 26. ožujka 2021. nasljednicima FV su proglašeni njegovi sinovi 1. tužitelj BV i 2. tužitelj TV, svaki u ½ dijela

- tuženik je pokrenuo izravnu naplatu svog potraživanja iz presude Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž-386/2019-3 od 21. prosinca 2020. protiv tužitelja pred Financijskom agencijom 9. svibnja 2022. o čemu su tužitelj obaviješteni

- tužitelji su iskoristili mogućnost previđenu člankom 210. OZ-a te su tražili od suda donošenje rješenja o odgodi pljenidbe te proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim

- ovaj je sud u postupku poslovnog broja Ovr-805/2022. odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan rješenjem od 28. lipnja 2022., a koja je odluka ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž Ovr-1253/2022-2 od 11. siječnja 2023.

- zaključkom poslovnog broja Ovr-805/2022-4 od 28. lipnja 2022. tužitelji su upućeni da u roku od 15 dana pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga uz članka 50. stavka 1. točke 6. do 11. OZ-a.

7. Tužitelji smatraju da je ovrha protiv njih koju je pokrenuo tužitelj nedopuštena iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točkama 6. -11. OZ-a.

7.1. Iste odredbe propisuju da je ovrha nedopuštena:

- ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena

- ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika

- ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano

- ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave

- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7.2. Iako se tužitelji pozivaju na sve opisane razloge sadržajem tužbe zapravo upiru isključivo na razlog predviđen odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a koja predviđa da ovrha nije dopuštena ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.

8. U tom se pravcu ukazuje na odredbu članka 32. OZ-a prema kojoj se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Navedeno se na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

9. Dakle, ukoliko se ovrha pokreće protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik, ovrhovoditelj treba javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokazati da je na osobu protiv koje pokreće ovrhu prešlo dugovanje dužnika iz ovršne isprave. Drugim riječima, tuženik je trebao uz ovršnu ispravu priložiti dokaz u vidu javne ili ovjerovljene privatne isprave da je na tužitelje prešao dug FV.

10. Tuženik je uz ovršnu ispravu temeljem koje je tražio naplatu svog potraživanja priložio pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovnog broja O-3053/2020. od 26. ožujka 2021. iz kojeg je razvidno da su upravo tužitelji nasljednici FV svaki u ½ dijela. Dakle, tuženik je uz pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno njegovo potraživanje priložio i javnu ispravu kojom potvrđuje da je dugovanje njegovog dužnika prešlo na njegove nasljednike, odnosno tužitelje u ovom postupku.

11. Da je tome tako potvrđuju relevantne odredbe ZN-a.

11.1. Članak 5. ZN-propisuje daje onaj tko je naslijedio neku osobu njezin sveopći pravni sljednik, a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

11.2. Članak 139. ZN-a pak propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, ali nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s tim da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva. Među nasljednicima dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drukčije određeno.

11.3. Dakle, prihvaćanjem nasljedstva iza FV tužitelji su postali njegovi sveopći pravni sljednici i kao takvi odgovaraju za njegove dugove.

12. Budući da je tuženik uz ovršnu ispravu priložio i javnu ispravu (pravomoćno rješenje o nasljeđivanju) kojom je dokazao da je na tužitelje prešlo dugovanje njihovog prednika, a dužnika iz ovršne isprave, to nije ostvaren razlog iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a prema kojem bi ovrha bila nedopuštena iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave protiv ovršenika.

13. Točno je da bi ovrha protiv tužitelja bila nedopuštena ukoliko bi dug FV prelazio vrijednost naslijeđene imovine. Naime, kako je već navedeno odredbom članka 139. stavka 3. ZN-a nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Međutim, na tužiteljima je teret dokazivanja da bi navedeni razlog bio ostvaren, a ne kako to pogrešno oni smatraju da je to trebao dokazati tuženik već prilikom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu. Kako tužitelji u ovom postupku nisu pružili niti jedan dokaz kojim bi se mogla utvrditi vrijednost imovine koju su naslijedili iza FV, to sud nije imao elemenata za procjenu i utvrđivanje je li ostvaren opisani razlog pa da bi ovrha u dijelu u kojem dug eventualno premašuje vrijednost naslijeđene imovine iz tog razloga bila nedopuštena. Naglašava se da su tužitelji odustali od dokaznog prijedloga za provođenjem građevinskog vještačenja kojim bi se mogla utvrditi vrijednost nekretnine koju su naslijedili iza FV.

14. Slijedom iznijetog, a kako tužitelji nisu dokazali postojanje bilo kojeg razloga iz kojeg bi eventualno ovrha koju je tuženik pokrenuo protiv njih bila nedopuštena, njihov je tužbeni zahtjev na proglašenje ovrhe nedopuštenom valjalo odbiti kao neosnovan. Kako taj zahtjev nije osnovan, samim tim ukazuje se neosnovanim i zahtjev za vraćanje naplaćenog iznosa od 2. tužitelja TV pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti.

15. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku slijedom čega mu tužitelji trebaju nadoknadi cjelokupni trošak postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a.

15.1. Tuženiku je valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023. – dalje Tarifa) koja je na snazi od 25. studenog 2023. Naime, sukladno Tarifnom broju 52. stavak 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da sud odluku o trošku donosi nakon stupanja na snagu Tarife tada je i trošak obračunao sukladno odredbama iste Tarife neovisno kada je radnja za koju se trošak traži poduzeta.

15.2. Trošak je obračunat sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi od 44.993,91 eura.

15.3. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku, i to za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 eura (Tarifni broj 8. točka 1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 10. svibnja 2024. i 19. lipnja 2024. 1.000,00 eura po ročištu (Tarifni broj 9. točka 1. Tarife), uz PDV 25% na navedene radnje (750,00 eura). Dakle, tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura.

15.4. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 4. travnja 2023. i 10. svibnja 2024. Naime, iste podneske sud ne ocjenjuje neophodnim za vođenje ovog postupka.

Rijeka, 23. prosinca 2024.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja Duji Žagaru, odvjetniku u Rijeci

- punomoćnici tuženika Neli Bezjak, odvjetnici u Rijeci