REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-813/2021-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Sylviane Kraljević u pravnoj stvari tužitelja ĐH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćnici odvjetnici Jasmini Brkić Kristanić, Karlovac, Sarajevska 8A/I, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, OIB 57509775367, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, zastupan po Odvjetničkom društvu Buterin Posavec, Zagreb, Masarykova ulica 3, radi Ovrhe - spor, 23. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Ovr- 446/2021 od 08.12.2021.g. tužitelj je upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim.

Dokaz: zaključak od 08.12.2021. g.

2. Tuženik je kod Financijske agencije protiv tužitelja podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, br. OVRV-312/2010 koje je postalo pravomoćno 21.12.2010.g., a radi isplate iznosa od 145.335,74 kn.

Dokaz: zahtjev za izravnu naplatu od 22.09.2021.g., uvid u spis tog suda br. Ovr- 446/2021

3. Dopisom priloženim uz zahtjev za izravnu naplatu tuženik navodi da je isti temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu tražbine s HPB d.d. od 14.11.2017.g. postao novi vjerovnik odnosno ovrhovoditelj, kao i da je pok. ĐH umro, te da je njegov sin ĐH, ovdje tužitelj, sada novi ovršenik, pa predlaže provođenje izravne naplate protiv istog temeljem ranije donesenog rješenja o ovrsi protiv pok. ĐH.

Dokaz: uvid u spis Ovr-446/2021

4. Iz predmetnog rješenja o ovrsi kao i dopisa ovrhovoditelja uz zahtjev za izravnu naplatu proizlazi da se radi o dugu pok. oca tužitelja. Predmetno rješenje o ovrsi predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje se može tražiti ovrha samo protiv ovršenik navedenog u toj ispravi, a ne i protiv drugog ovršenika, pa proizlazi da se u konkretnom slučaju ne može provesti ovrha protiv tužitelja, jer ne postoji valjana pravna osnova za tu ovrhu, odnosno nedostaje ovršna isprava. Također, sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. U konkretnom slučaju, tužitelj je iza pok. oca naslijedio pravo korištenja grobnog mjesta na Vojnom groblju u Karlovcu, pravo potraživanja prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine, pravo potraživanja prema HZZO s naslova preplaćenog dopunskog osiguranja, te novčana sredstva na četiri računa kod OTP banke d.d. na kojima u trenutku smrti pok. oca tužitelja nije bilo novčanih sredstava,

Dokaz: rješenje o nasljeđivanju od 19.12.2018.g., upit na OTP banku d.d. o stanju računa pok. ĐH na dan 15.10.2018.g., upit na HZMO o iznosu preplaćene mirovine na dan 15.10.2018.g., upit na HZZO o iznosu preplaćenog dopusnog zdravstvenog osiguranja na dan 15.10.2018.g.

5. Dakle, činjenica je da je vrijednost imovine koju je tužitelj naslijedio od svog pok. oca znatno manja nego dug za koji ga se tereti, a kako sukladno čl. 139. st. 3. ZON nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, to tuženik nema pravne osnove zahtijevati isplatu iznosa od tužitelja kako je to navedeno u zahtjevu za izravnu naplatu, budući je vrijednost naslijeđene imovine znatno niža. Osim toga, ne postoji niti valjana pravna osnova temeljem koje se može zahtijevati izravna naplata protiv tužitelja, budući isti nije naveden kao ovršenik u predmetnom rješenju ovrsi.

6. Tužitelj također ulaže i prigovor zastare potraživanja tuženika, a obzirom da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 21.12.2010.g., a zahtjev za izravnu naplatu podnesen nakon proteka roka od 10 godina od dana pravomoćnosti te ovršne isprave.

7. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"Utvrđuje se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, br. OVRV-312/2010 po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja-tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 54709775367."

8. U odgovoru na tužbu tuženik navodi tužitelj predmetnom tužbom od naslovnog suda traži da proglasni nedopuštenim ovrhu koja se vodi pred Financijskom agencijom, i to temeljem zahtjeva za naplatu tuženika protiv tužitelja temeljem rješenja o ovrsi javnog biježnika Nenada Dolinara iz Zagreba pod posl. br. Ovrv- 312/2010 od 25.11.2010.

9. Tužitelj u tužbi:

a) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, odnosno navodi da se temeljem cit. rješenja o ovrsi ne može provoditi ovrha u odnosu na tužitelja budući da isto glasi na njegova prednika pok. ĐH (OIB [osobni identifikacijski broj]) slijedom čega nepostoji valjana pravna osnova

b) ističe prigovor nedostatka vrijednosti naslijeđene imovine

c) ističe prigovor zastare potraživanja tuženika

10. Tužiteljeva tužba je neosnovana u cijelosti. Prije svega, tuženik ističe da tužitelj nema pravni interes za vođenje predmetnog postupka budući da je tuženik još 20.10.2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu koja se provodi temeljem cit. rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-312/2010. Naime, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je tzv. tužba na utvrđenje iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), odnosno deklaratorna tužba. Odredbom čl. 187. st. 2. ZPP deklaratorna tužba se može podnijeti sudu kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Prema tome, osnovna procesna pretpostavka za podnošenje deklaratorne tužbe je postojanje pravnog interesa. S obzirom da je cit. rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-312/2010 opozvano s naplate kod Financijske agencije još 20.10.2021., odnosno gotovo 2 mjeseca prije nego je tužitelj podnio tužbu pred naslovnim sudom, jasno je da isti nema pravni interes za vođenje ovog postupka i podnošenje deklaratorne tužbe, odnosno sam postupak na koji se odnosi tužbeni zahtjev više nije u tijeku.

Dokaz: - zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 20.10.2021.

- po službenoj dužnosti zatražiti očitovanje od FINE, po potrebi

Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbaciti predmetnu tužbu tužitelja kao nedopuštenu sukladno čl. 288. st. 2. ZPP budući da ne postoji pravni interes tužitelja na podnošenje iste.

11. Opreza radi, tuženik se na navode tužitelja očituje kako slijedi. Navodi tužitelja da se temeljem cit. rješenja o ovrsi ne može provoditi ovrha u odnosu na istog budući da navedena ovršna isprava glasi na njegova prednika su netočni. Naime, odredbom čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona je određeno da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, dok je st. 2. određeno da se odredba st. 1. na odgovarajući način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik. Nadalje, odredbom čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. S obzirom da je tužitelj rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Augustinović i Željke Tranfić posl. br. O- 2177/18-8, UPP/OS-408/18 utvrđen kao nasljednik iza pok. ĐH, a u odnosu na kojeg je doneseno cit. rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-312/2010, to je tuženik dostavljanjem navedenog rješenja o nasljeđivanju uz zahtjev za naplatu pred Financijskom agencijom nedvojbeno dokazao da je na tužitelja prešla obveza podmirenja dugovanja, iako on nije u ovršnoj ispravi označen kao dužnik. Neosnovan je i tužiteljev prigovor nedostatka vrijednosti naslijeđene imovine, a s obzirom da tužitelj priloženim ispravama nije niti dokazao visinu naslijeđene imovine. Naime, sukladno čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju, teret dokaza o visini naslijeđene imovine isključivo je na tužitelju. Budući da iz priložene dokumentacije isti nije dokazao vrijednost naslijeđene imovine, jasno je da nije niti u potpunosti dokazao iznos ukupne visine imovine koju je naslijedio te je njegov prigovor u ovom dijelu neutemeljen.

12. U odnosu na tužiteljev prigovor zastare predmetnog potraživanja, tuženik ističe da je isti nedopušten. Naime, niti je tužitelj navedeni prigovor zastare isticao u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 01.10.2021., niti je zaključkom suda od 08.12.2021. upućen u parnicu zbog istog, odnosno zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 11. pa se o istom ne može raspravljati u ovom parničnom postupku. Neovisno o tome, tuženik ističe kako je tužiteljev prigovor zastare neosnovan. Naime, raniji vjerovnik, Hrvatska poštanska banka d.d., je 2011. Financijskoj agenciji dostavio na provedbu rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-312/2010, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 21.12.2010. godine, te je isto bilo zavedeno u redoslijedu Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije sve do smrti ovršenika, odnosno sve do 2018. godine.

Dokaz: - dopis ranijeg vjerovnika Financijskoj agenciji od 08.04.2011.

S obzirom da za to vrijeme zastarni rok nije tekao, te budući da se radi o tražbini na koju se sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, a koji je ponovno počeo teći 2018. godine, jasno je kako zastara predmetne tražbine nije nastupila.

13. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja od 17.12.2021. kao nedopuštenu, a podredno da istu odbije kao neosnovanu te naloži tužitelju da tuženiku podmiri trošak ovog postupka.

14. Dakle, nesporno je među strankama da je Zaključkom Općinskog suda u Karlovcu, posl.br. Ovr-446/2021 od 08.12.2021.g. tužitelj upućen da u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja postupka izravne naplate nedopuštenim. Isto tako nesporno je da je tuženik još 20.10.2021. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu koja se provodi temeljem cit. rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-312/2010. S obzirom da predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva od suda da utvrdi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, br. OVRV-312/2010 po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja-tuženika B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB 54709775367., a koji zahtjev za izravnu naplatu je tuženik kao ovrhovoditelj opozvao gotovo 2 mjeseca prije nego je tužitelj podnio predmetnu tužbu,to tužitelj nema pravni interes za vođenje ovoga postupka stoga je temeljem odredbe članka 187. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u izreci rješenja.

/

U Karlovcu, 23. prosinca 2024.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. ĐH, [adresa] zastupan po punomoćniku ĐHĐ

2. B2 KAPITAL d.o.o. za poslovne usluge, Radnička cesta 41, [adresa] Zagreb, zastupan po Odvjetničkom društvu Buterin Posavec