REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1251/2024-13

[adresa] N 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužiteljice NVČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03387104868, URBROJ: 341-99-05/3- 24-2780 od 28. lipnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovan postupak, u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03387104868, URBROJ: 341-99-05/3-24-2780 od 28. lipnja 2024., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], KLASA: UP/I-141-02/23-01/03387104868, URBROJ: 341-07-05/3- 23-13108 od 11. travnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 28. lipnja 2024., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja od 11. travnja 2024. tužiteljica je podnijela pravovremeno tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 9. kolovoza 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela da je pod stalnim zdravstvenim tretmanima od 2009. budući je 28. svibnja 2009. doživjela tešku prometnu nesreću i tom prilikom je zadobila teške ozljede glave, potres mozga, rupturu jetre, povrede potkoljenice desnog koljena, kožne nekrotične promjene, opekline nastale od požara automobila, bolne kukove, otečene zglobove, bolnost strane vratne kralježnice i dijela kralježnice i od tada je podvrgnuta operativno kirurškim zahvatima, fizikalnim terapijama i psihijatrijsko psihološkim tretmanima u Klinici Vrapče Zagreb zbog PTSP-a s depresivnim poremećajem, kao i u Psihijatrijskoj bolnici Rab. Navodi da je proteklih 15 godina bila zbrinjavanja i u bolnici Sveti duh, u Zagrebu, bolnici Lovran, bolnici Karlovac, Specijalnoj bolnici Duga Resa, bolnici Gospić, Centru za rehabilitaciju Zagreb, Poliklinici Maji i Krešimir Čavka na Jordanovcu, Ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dr. Miljenko Cvjetičanin i Zavodu za transplantaciju i biologiju Zagreb, radi tipizacije i presađivanja tkiva. Navodi brojne liječničke nalaze kojima dokazuje kontinuitet svog liječenja, a koji da prileže spisu predmeta upravnog postupka te ukazuje da je u trenutku prometne nesreće 2009., bila potpuno zdrava i u naponu radne i životne aktivnosti te da tužiteljici nije jasno kako je tuženik utvrdio da ne postoji gubitak radne sposobnosti kod tužiteljice, budući je liječenje u tijeku, odnosno smatra da Vijeće vještaka i Vijeće viših vještaka oba stupnja Zavoda nisu dali obrazloženje dugotrajnosti liječenja, odnosno koliko bi još godina po njihovoj procjeni trebalo da se donese ocjena da tužiteljica ne bude više podvrgnuta liječenju posljedica teških tjelesnih povreda i PTSP-a ili će to ostati trajno stanje te nisu dali odgovor koliko još dugo će biti ovisna o tuđoj pomoći, fizikalnoj, psihičkoj i materijalnoj. Navodi da je tuženik zanemario činjenicu da je tužiteljica kao bivša poduzetnica pretrpjela i trpi što je bila prisiljena zbog nesposobnosti za rad zatvoriti obrt. Smatra da su sve daljnje mogućnosti njenog liječenja iscrpljene te da je došlo do trajnog smanjenja radne sposobnosti pa je tužiteljica u tužbenom zahtjevu predložila da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. lipnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 11. travnja 2024. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 13. rujna 2024. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je Vijeće vještaka oba stupnja Zavoda u postupku provedenom u skladu s odredbom članka 125. stavak 3. i članka 133. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, u nastavku teksta ZOMO) i u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17, 56/18 i 16/22) suglasno u ocjeni da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti prema članku 39. ZOMO-a, a sve imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda od 21. lipnja 2024. proizlazi, da je Vijeće viših vještaka suglasno s nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka od 18. siječnja 2024. da kod tužiteljice ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti za više od polovice u odnosu na tjelesni i psihički zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Istaknuo je, da je predmetni postupak proveden u skladu sa odredbama članka 123. do 130. ZOMO i u skladu sa odredbama Uredbe, dok se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužiteljice izjavljenim u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Nastavno, tuženik je pozivajući se na odredbu članka 125. stavak 2. ZOMO i stavak 3. ZOMO te odredbu članka 2. Uredbe predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a sve imajući u vidu da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda od 21. lipnja 2024. donesen prema odredbama članka 14. do 20. Uredbe, a temeljem medicinske dokumentacije tužiteljice dostavljene uz Izvješće s nalazom i mišljenjem izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite i u skladu sa odredbama članka 6. do 13. Uredbe.

4. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 27. studenoga 2024. tužiteljica je očitujući se na odgovor tuženika na tužbu ustrajala kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, do je u podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 4. prosinca 2024. ispričala izostanak s zakazanog ročišta ustrajući pri navodima iznesenim u tijeku upravnog spora.

5. U ovom upravnom sporu 5. prosinca 2024. održano je ročište za raspravu u odsutnosti tužiteljice, a prisutnosti službene osobe tuženika, pa je službenoj osobi tuženika u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnom postupka utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite tužiteljice podnesenog 26. svibnja 2023., da je tužiteljica rođena **.**.1969., da je mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do 26. svibnja 2023., 26 godina, 10 mjeseci i 12 dana, da je radni vijek tužiteljice do 26. svibnja 2023. utvrđen prema članku 56. stavku 3. i 4. ZOMO i iznosi 34 godine, dok 1/3 radnog vijeka iznosi 11 godina, 4 mjeseca i 8 dana te da je prema nalazu i mišljenju Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Zagrebu od 18. siječnja 2024. proizlazi da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer još nisu nastale trajne promjene u zdravstvenom stanju tužiteljice koje uzrokuju smanjenje radne sposobnosti zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 11. travnja 2024. odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 11. travnja 2024. tužiteljice izjavila tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 28. lipnja 2024. na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 11. travnja 2024., a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 21. lipnja 2024., uvidom u kojeg je utvrđeno, da se tužiteljica liječi od 28. svibnja 2009. kada je kao vozačica doživjela tešku prometnu nesreću i zadobila teške tjelesne ozljede glave, potres mozga, rupturu jetre, povredu potkoljenice desnog koljena, opekline, bolne kukove, otečene male zglobove i bolnost kralježnice te se liječi po psihijatru zbog PTSP-a i depresivnog poremećaja zbog kojih je hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče i Rab. Ide na redovne fizikalne terapije i ambulantu za bol, a prije nesreće je bila uspješna poduzetnica te je morala zatvoriti svoj obrt i ovisna je o pomoći supruga. Utvrđeno je, da je tužiteljica prošli put vještačena u lipnju 2021. te da se u razdoblju od prošlog vještačenja tužiteljica i nadalje liječi po fizijatru zbog tegoba sa slabinskom kralježnicom i desnostranom gonartrozom uz provođenje fizikalnih procedura, a 4. lipnja 2021. je imala artroskopski zahvat u smislu abrazije hrskavice i medijalnog kondila te patilofemoralnog područja desnog koljena, a prema posljednjem priloženom nalazu ortopeda potrebna je prilagodba aktivnosti uz izbjegavanje većih opterećenja. Temeljem pregleda i uvidom u originalnu dokumentaciju Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu je mišljenja kako kod tužiteljice ne postoji gubitak radne sposobnosti budući je liječenje u tijeku.

8. Utvrđeno je da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

10. Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je, da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

11. Odredbom članka 39. stavka 2. ZOMO-a propisano je, da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

12. Odredbom članka 39. stavka 3. ZOMO-a propisano je, da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

13. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je, da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

14. Odredbom članka 39. stavka 5. ZOMO-a propisano je ,da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.

15. Naime, odredbama članka 123. do 129. ZOMO-a te člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a propisan je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti te utvrđivanje postojanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema članku 125. stavku 2. i 4. ZOMO-a u tom upravnom postupku mjerodavnost je ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje da ocjenjuju radnu sposobnost prema definiciji propisanoj odredbom članka 39. ZOMO-a i prema kriterijima i u postupku propisanim Uredbom, na temelju neposrednog pregleda osiguranika u prvostupanjskom postupku, odnosno na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i općih podataka o osiguraniku s opisom posla kojeg obavlja ili je obavljala (obrazac 2IN).

16. Tako je odredbom članka 125. stavak 2. ZOMO, propisano da vještačenje u prvom stupnju u postupku utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti, odnosno preostale radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti obavlja Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koje je jedinstveno i samostalno tijelo vještačenja ustrojeno Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja ("Narodne novine", broj 85/14), neovisno od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, o čemu donosi nalaz i mišljenje.

17. Sukladno stavku 3. citiranog članka 125. ZOMO-a, na temelju tog nalaza i mišljenja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje donosi rješenje o činjenici postojanja ili nepostojanja smanjenja radne sposobnosti i preostale radne sposobnosti, djelomičnog i potpunog gubitka radne sposobnosti i o drugim činjenicama o kojima ovisi pravo prema ZOMO.

18. Odredbom članka 2. Uredbe propisano je, da nalaz i mišljenje o činjenicama u postupku za ostvarivanje prava na osnovi ZOMO-a, utvrđivanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti daje u prvom stupnju Vijeće vještaka mjesno nadležnog područnog ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

19. U predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužiteljica 28. svibnja 2009. doživjela tešku prometnu nesreću kojom prilikom je zadobila teške i po život opasne ozljede i to ozljedu glave, potres mozga, rupturu jetre, povredu potkoljenice desnog koljena, kožne nekrotične promjene, opekline nastale od požara, bolne kukove, otečene zglobove, bolnost kralježnice i dijela kralježnice i da je od tada u redovitom bolničkom i ambulantskom tretmanu, a također se i liječi zbog PTSP-a s depresivnim poremećajem, o čemu svjedoči brojna medicinska dokumentacija tužiteljica koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka .I po mišljenju ovoga suda kao i tužiteljice, obrazloženje osporavanog rješenja tuženika nije dostatno obrazloženo čime ovaj sud ukazuje na povredu odredbe članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP) a sve imajući u vidu da je razlog zbog čega kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu članka 39. ZOMO-a, taj, što je liječenje kod tužiteljice u tijeku.

20. U svezi s tim ukazuje se tuženiku da se tužiteljica liječi od 2009. godine, odnosno 15 godina, a navedena činjenica u konkretnom upravnom sporu nije sporna pa obzirom na opsežnu medicinsku dokumentaciju koja svjedoči o zdravstvenom stanju tužiteljice i njezinom tijeku liječenja od 2009. godine, potrebno je obrazložiti zbog čega Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda smatra da kod tužiteljice s obzirom na težinu povreda koje je zadobila u prometnoj nesreći od 28. svibnja 2009. ne postoji niti smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, a niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, odnosno koliko još godina prema procjeni liječnika Viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu se treba tužiteljica liječiti od zadobivenih tjelesnih povreda i PTSP-a, a nakon čega će se moći utvrditi gubitak radne sposobnosti kod tužiteljice, a sve imajući u vidu da je tužiteljica prije prometne nezgode bila potpuno zdrava osoba, radno sposobna koja je zbog zdravstvenog stanja bila primorana zatvoriti obrt i od tada ovisi o tuđoj pomoći.

21. Iz mišljenja izabranog doktora opće obiteljske medicine tužiteljice navedenog u Izvješću od 6. svibnja 2011. proizlazi da je kod tužiteljice nastupila potpuna nesposobnost za rad i da je potrebna trajna i stalna rehabilitacija zbog prirode povreda koje je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, a posljedice koje su trajne, budući je funkcijski kapacitet lokomotornog sustava bitno, trajno i ireverzibilno reduciran te tužiteljica ne može raditi tamo gdje se stoji i sjedi, sagiba, čuči, povlači, podiže ili prenosi teret.

22. Stoga je, obzirom na uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice, koja dokazuje kontinuitet liječenja i težinu povreda koje je tužiteljica zadobila u gore navedenoj prometnoj nezgodi, potrebno pribaviti novi nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu u kojem će biti obrazloženo je li kod tužiteljice nastupilo smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. stavak 1., 2., 3., 4. i 5. ZOMO-a pa će tuženik u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u roku od 40 dana od dana primitka ove presude, u novo donesenom rješenju odgovoriti na tužbene navode tužiteljice koliko je još godina potrebno da se donese konačna ocjena o zdravstvenom stanju tužiteljice, odnosno koliko dugo će se tužiteljica još trebati liječiti, da bi se kod tužiteljice utvrdio potpuni gubitak radne sposobnosti, a sve imajući u vidu da se tužiteljica može trajno liječiti, ali da pomaka u zdravstvenom stanju na bolje više nema niti će biti.

23. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv izreke ove presude nije dopuštena žalba. (čl. 127. ZUS-a).

Dostaviti:

- tužiteljici NVČ iz [adresa]

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3