Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku Sisak,

Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-24/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužiteljice SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoć. Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, protiv tuženika AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rikardo Perković, odvjetnik iz Zadra, radi obvezno–isplata, nakon održane i zaključene glavne rasprave 12. studenog 2024. na kojoj su prisustvovali tužiteljica osobno, punomoćnik tužiteljice Marko Rafaj, odvjetnik iz Siska, tuženik osobno te punomoćnik tuženika Rikardo Perković, odvjetnik iz Zadra, dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SA koji glasi: "Tuženik AA, OIB [osobni identifikacijski broj] dužan je tužiteljici SA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 20.000,00 eura (dvadesettisućaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka počevši od dana donošenja I. stupanjske presude pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena i sve u roku 15 dana."

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužiteljici SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], S nadoknaditi tuženiku AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], S trošak ovog postupka u iznosu od 1.406,25 eur eur u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužiteljice DA određivanje privremene mjere koji glasi:

"Zabranjuje se svako opterećenje ili otuđenje nekretnine koja se nalazi upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] TO KČBR. [katastarska čestica] KUĆA OD 82 M2, DVORIŠTE ZEBINAC OD 500 M3 I ORANICA ZEBINAC OD 191 M2 te se nalaže zemljišno- knjižnom odjelu Općinskog suda u Sisku da odmah po primitku ove privremene mjere istu provede i to bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja u zemljišnim knjigama. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda. Kao ovršni sud nastupa ovaj sud. Žalba na privremenu mjeru ne odgađa provedbu iste."

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica SA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tužiteljica) u tužbi koju je podnijela ovom sudu dana 26. siječnja 2024. godine navodi da je bila vlasnica nekretnine koja se nalazi upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] TO KČBR. [katastarska čestica] KUĆA OD 82 M2, DVORIŠTE ZEBINAC OD 500 M3 I ORANICA ZEBINAC OD 191 M2. Tužiteljica ističe da je dana 18. listopada 2023. ovlastila temeljem specijalne punomoći broj Ov-2510/2023 ovdje tuženika da može prodati gore navedenu nekretninu, a što je tuženik i učinio kada je dana 19. prosinca 2023. nekretninu prodao VA za iznos od 20.000,00 eura, iako nekretnina vrijedi daleko više. Tužiteljica tvrdi da kako je tuženik kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 eura zadržao za sebe i istu nije predao prodavateljici, a ovdje tužiteljici, ista ga je dopisom od 28. prosinca 2023. pozvala da joj preda navedeni iznos, ali je tuženik svojim dopisom od 4. siječnja 2024. dao nesuvisle odgovore zašto smatra da ne treba prodati gore navedeni iznos i do današnjeg dana tužiteljica nije primila kupoprodajnu cijenu. Navodi da iako za ovaj postupak nije bitno za reći, tuženik je odmah nakon sklapanja ugovora od 19. prosinca 2023. godine sklopio novi ugovor kojim je navedenu nekretninu VA prenijela u vlasništvo tuženiku tako da je u trenutku sklapanja ove tužbe tuženik vlasnik sporne nekretnine i zadržava isplatu iznosa od 20.000,00 eura, a u RH nema redovnih prihoda ili druge vrjednije imovine, slijedom čega predlaže da su odredi privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tuženik) navodi da tužiteljica od tuženika traži isplatu iznosa od 20.000,00 eur, a koji iznos da bi predstavljao kupoprodajnu cijenu koju da bi tuženik- kao punomoćnik po specijalnoj punomoći izdanoj od tužiteljice kao vlasnice/prodavateljice nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ime i za račun tužiteljice primio od gospođe VA kao kupca predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog u [adresa] dana 19. prosinca 2023.. Međutim tuženik ističe da ugovor o kupoprodaji na temelju kojeg tužiteljica od tuženika traži isplatu u njezino ime navodno zaprimljene kupoprodajne cijene, predstavlja fiktivni pravni posao slijedom čega se niti u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora sa tužiteljicom nije isplatila kupoprodajna cijena niti je takva isplata bila naknadnim sklapanjem kupoprodajnih ugovora, sijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da sukladno tome očito je da na strani tužiteljice kao predlagatelj osiguranja nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 344 st. 1 OZ- a o tome kad se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Navodi da od prethodno citiranih pretpostavki koje moraju biti ispunjene da bi se mogla usvojiti predložena privremena mjera, predlagateljica osiguranja nije dokazala niti jednu pa se predlaže sudu odbiti takav prijedlog.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u ugovor od 19. prosinca 2023. (str. 5-6 spisa), specijalnu punomoć od 18. listopada 2023. (str. 7-8 spisa), dopise od 28. prosinca 2023. i 4. siječnja 2024. (str. 9-11 spisa), povijesni vlasnički list za nekretninu (str. 12-14 spisa), ugovore o kupoprodaji motornih vozila (str. 32-36 spisa), saslušao svjedoke VA, EA, UA te tužiteljicu i tuženika kao stranke (str. 58-66 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza posebno tako i u njihovoj sveukupnosti, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice i prijedlog za osiguranje u cijelosti neosnovan.

5. Uvidom u Ugovor o prodaji nekretnina od 19. prosinca 2023. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužiteljice kao prodavateljice zastupane po ovdje tuženiku a po specijalnoj punomoći od 18. listopada 2023. kao prodavateljice i VA iz [adresa] kao kupca s druge strane (dalje: Ugovor). Nadalje u čl. 1. Ugovora se navodi da strane suglasno utvrđuju da predmet kupoprodaje predstavlja: kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća površine 82 m2, dvorište Zebinac površine 500 m2, oranica Zebinac površine 191 m2-sveukupne površine 773 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da ugovorne strane suglasno utvrđuju da prodavatelj također predaje kupcu u posjed odnosno na neograničeno korištenje jedno parkirno mjesto koje se nalazi s lijeve strane ulaza u apartman a koji je predmet kupoprodaje. U čl. 2. Ugovora se navodi da stranke suglasno utvrđuju da kupoprodajna cijena nekretnina koja je predmet prodaje iznosi 20.000,00 eur koja kupoprodajna cijena je u trenutku zaključenja Ugovora prodavateljici po punomoćniku isplaćena u cijelosti a što ugovorne strane suglasno potvrđuju svojim potpisima. Čl. 3. izdana je tabularna izjava za upis kupca u zemljišne knjige. Ugovor je potpisan na strani prodavatelja od tuženika kao punomoćnika te kupca osobno, te je potpis tuženika ovjeren od strane javnog bilježnika u [adresa] pod brojem Ov-10958/2023 dana 19.prosinca 2023.

6. Uvidom u Specijalnu punomoć od 18. listopada 2023. utvrđeno je da je istu izdala tužiteljica te je istom ovlastila ovdje tuženika da u njezino ime i za njezin račun kao vlasnika nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: vodi pregovore bez ograničenja i odredi kupoprodajnu cijenu te zaključi predugovor i kupoprodajni ugovor sa kupce za prodaju nekretnine, ovjeri pred javnim bilježnikom potpis predugovora, kupoprodajnog ugovora i svim eventualnim aneksima i izda tabularnu ispravu, podnese javnom bilježniku na solemnizaciju predugovor, kupoprodajni ugovor i sve eventualne anekse, potpiše predugovor, kupoprodajni ugovor i anekse, primi kaparu kao i kupovninu na ruke ili bankovni račun, zaključi sporazum o osiguranju ili ugovor o kreditu, da u ime tužiteljice prihvati sve ovršne klauzule a na koje tužiteljica izdavanjem iste punomoći pristaje i suglasna je.

7. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige – povijesni prikaz od 26. siječnja 2024. zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na kčbr. [katastarska čestica] kao samovlasnik u vrijeme izdavanja izvatka uknjižen upravo tuženik a temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. prosinca 2023.. Uvidom u kronologiju upisa, utvrđeno je da je istu česticu tuženik kupio Ugovorom o kupoprodaji od 6. studenog 2020. i uknjižio se u zemljišnim knjigama temeljem tabularne izjave od 6. studenog 2020., od prethodnog vlasnika UA. Nadalje je utvrđeno da je nakon toga vlasništvo iste čestice temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. kolovoza 2021. prešlo na ovdje tužiteljicu, a nakon toga temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. prosinca 2023. na VA. Nakon toga se iz istog izvatka vidi da je u konačnici uknjiženo samovlasništvo tuženika na istoj nekretnini temeljem Ugovora o kupoprodaji od 27. prosinca 2023.. Nadalje uvidom u teretovnicu istog zk. izvatka utvrđeno je da je dana 3. ožujka 2021. uknjiženo na istim nekretninama založno pravo a osnovom Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 18. prosinca 2020. a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 39.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate u korist ZA. Nakon toga dana 24. kolovoza 2021. evidentirano je brisanje založnog prava temeljem brisovnog očitovanja od 24. kolovoza 2021.. Nadalje iz teretovnice je vidljivo da je dana 3. ožujka 2021. uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo plodouživanja temeljem Ugovora o osnivanju prava plodouživanja od 18. prosinca 2020. za korist ZA a koje pravo je brisano temeljem brisovnog očitovanja dana 24. kolovoza 2021. (dakle kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji između stranaka ovog postupka kao stranaka tog ugovora a predmet kojeg su bile predmetne nekretnine).

8. Radi utvrđenja pravne prirode ugovora o prijenosu prava vlasništva spornih nekretnina, sud je saslušao stranke kao i svjedoke VA, SAČ, ZA i UA.

9. U svome iskazu svjedokinja VA (dalje: I. svjedokinja) je navela da poznaje stranke, a tužiteljicu je upoznala u vrijeme kada su tužiteljica i tuženik bili zajedno i upoznala ju je kod njih doma u [adresa], prije nekih dvije godine. Navela je da kada kaže da su tužiteljica i tuženik živjeli zajedno, pod tim misli da su isti bili u vezi odnosno da su bili par. Iskazala je da je sa tuženikom 19. prosinca prošle godine sklopila fiktivan ugovor, a predmet kojeg je bila nekretnina i to kuća u [adresa] u kojoj kući su stranke zajedno živjele, no prilikom te kupoprodaje nije bilo nikakve novčane transakcije, jer se I. svjedokinja unaprijed dogovorila sa tuženikom da će prvo sklopiti kupoprodajni ugovor kojim on prodaje I. svjedokinji tu kuću, a naknadno poslije Božića će ponovno tuženik od I. svjedokinje kupiti tu nekretninu, također bez isplate kupoprodajne cijene. I. svjedokinja je navela da se o tome dogovarala isključivo sa tuženikom, a nekretnina koja je bila predmet tog ugovora je tuženik prodavao putem punomoći, dok je formalno kuća bila upisana na tužiteljicu. I. svjedokinja je iskazala da u to vrijeme tužiteljica i tuženik su se razišli kao par i po saznanju I. svjedokinje na ružan način slijedom čega je tuženik želio zaštiti svoju imovinu, a ta kuća je prethodno bila njegova, a I. svjedokinji nije poznato na koji način je ista prenesena na tužiteljicu. Navela je da je tuženik imao punomoć za prodaju takve kuće te se I. svjedokinja samo s njim dogovarala. Iskazala je da sada iskreno ne zna što je točno pisalo u toj punomoći, no kako je javni bilježnik smatrao da je ista pravovaljana, I. svjedokinja nije sumnjala u tu punomoć. I. svjedokinja je navela da su nakon Božića prošle godine tuženik i I. svjedokinja iznova sklopili kupoprodajni ugovor, a kojim je I. svjedokinja kao prodavatelj prodala tuženiku kao kupcu kuću u [adresa] no također i tim ugovorom nije isplaćena nikakva kupoprodajna cijena iako je ista ugovorena, a iz razloga što je ta odredba bila fiktivna, kao što je bila u ranijem kupoprodajnom ugovoru kojim je tuženik prodao I. svjedokinji nekretninu. I. svjedokinja je iskazala da tuženika poznaje od 1. razreda srednje škole, a u svezi ugovora koji su tuženik i I. svjedokinja sklapali, I. svjedokinja nije kontaktirala sa tužiteljicom, odnosno nije ju uopće ni vidjela. Navela je da kupoprodajni ugovor, kojim je kupila od tuženika kao punomoćnika kuću u [adresa], je sklopila kao fiktivan, a iz razloga što joj je tuženik rekao da želi zaštititi svoju imovinu, jer su se stranke razišle, a kuća je bila njegova. Iskazala je da joj je tuženik rekao da je kuću u [adresa] prenio na tužiteljicu iz razloga što je tuženik imao strah da bi mu se netko mogao uknjižiti na tu nekretninu. I. svjedokinja je navela da nema saznanja da bi tužiteljica znala o motivima zbog kojih je tuženik prenio kuću na tužiteljicu. I. svjedokinja je iskazala da u trenutku kada je svjedokinja VA sklapala kupoprodajni ugovor kojim ista prodaje tuženiku kuću u [adresa] u prosincu prošle godine, tužiteljica nije živjela u kući u [adresa] već u stanu u najmu u [adresa]. Navela je da svjedokinja nije sama vidjela da tamo tužiteljica živi, već joj je to rekao tuženik koji je išao kod tužiteljice jer je tražio svoga psa koji se nalazio kod tužiteljice.

10. U svome iskazu svjedokinja SAČ (dalje: II. svjedokinja) je iskazala da tuženika poznaje 5-6 godina, a tužiteljicu je upoznala prije nekih 2 godine, a sa tužiteljicom ju je upoznao upravo tuženik, a koju joj je predstavio kao svoju partnericu. Svjedokinja je navela da je prvi puta bila u kući za koju je tuženik rekao da je njegova, a kako bi vidjela tu kuću, jer je tuženik rekao da je kupio kuću, a vremenski je to bilo puno prije potresa, a koji potres je bio 2021.. Navela je da je drugi puta išla u kuću, za koju je tuženik rekao da je njegova, i to nakon potresa, a iz razloga što su donirana sredstva za obnovu te kuće zbog čega je II. svjedokinja išla pogledati oštećenja u kući. Iskazala je da sredstva za obnovu kuće tuženika su sakupljena od strane članova Lions clubova, a jednog od tih klubova je članica i II. svjedokinja, a II. svjedokinja je i cijelu akciju doniranja tih sredstava tuženiku iskoordinirala. II. svjedokinja je navela da je samo iskoordinirala da se sredstva doniraju tuženiku za obnovu no, II. svjedokinja osobno nije bila prisutna kada su izvođeni radovi na obnovi, tako da nije niti vidjela je li tužiteljica bila tamo za vrijeme radova, no nakon što su određeni radovi izvedeni II. svjedokinja je samo vidjela rezultate djelomične sanacije a kojom prilikom je bila prisutna i tužiteljica. II. svjedokinja je iskazala da su Lions clubovi donirali priličnu sumu za obnovu kuće tuženika, a II. svjedokinji nije poznato da bi ta kuća, koja se nalazi iza [adresa], ne zna sada točno na kojoj adresi, bila nečija tuđa osim tuženikova. Iskazala je da kada je došla na lice mjesta odnosno vidjeti što je napravljeno sa sredstvima koje su donirali članovi Lions cluba, tamo je bila prisutna i tužiteljica, a II. svjedokinja tužiteljicu nije pitala, niti su razgovarali, je li ona upoznata sa donacijom za obnovu.

II. svjedokinja je navela da je isključivo kontaktirala i razgovarala o obnovi sa tuženikom. II. svjedokinja je iskazala da ima evidentirane točne svote koje su donirane tuženiku za obnovu kuće, nije zbrajala iznose no radi se o iznosu većem od 80 tisuća kuna, LC Pula je donirala 3.981 eura 4. ožujka 2021., zatim LC Kontesa Nera 26. travnja 2021. 302 eura, svjedokinja AAČ je donirala tuženiku 2. srpnja 2021. iznos od 3.950 eura te su kupljena još tri radijatora za istu kuću koji su direktno plaćeni prodavatelju, a u korist tuženika. II. svjedokinja je iskazala da što se tiče oštećenja koja su nastala nakon potresa na kući tuženika, sva oštećenja su bila dokumentirana i poslana sa slikama LC, a kako bi se opravdale donacije. Navela je da je nakon obnove bila u kući te se II. svjedokinja divila kako je kuća lijepo uređena. Iskazala je da joj nije poznato je li cjelokupna obnova isfinancirana od donacija LC ili su uložena i neka druga sredstva. II. svjedokinja je navela da joj nije poznato je li tužiteljica nešto ulagala u obnovu kuće o kojoj je iskazivala. II. svjedokinja je iskazala da jedina saznanja o tome da je tuženik prenio kuću na tužiteljicu ima iz priče od samog tuženika koji tuženik je rekao da je kuću prenio, jer je želio zaštititi svoju imovinu od neke treće osobe. Navela je da joj je tuženik iskazivao o razlozima prijenosa imovine na tužiteljicu tek kada stranke više nisu bile zajedno kao par. Iskazala je da su stranke prestale biti par tek ove godine.

11. U svome iskazu svjedokinja ZA (dalje: III. svjedokinja) je navela da tuženika zna dugi niz godina, a za tuženika je obavljala poslove računovodstva i poreznog savjetovanja. Navela je da je tužiteljicu vidjela dva puta i to otkada je u vezi sa tuženikom, negdje od 2022., 2023. sada ne zna točno. Iskazala je, a koliko joj je poznato, stranke više nisu u vezi, a čini joj se od početka ove godine. III. svjedokinja je navela da joj je poznato da je tuženik trebao zaštititi svoju nekretninu i to kuću i oranicu u [adresa], a misli da je imao nekakav spor odnosno netko je imao potraživanje prema njemu te s obzirom da je tuženiku ta nekretnina bila jedina on ju je želio zaštititi, a sve je to III. svjedokinji poznato iz priče samog tuženika. III. svjedokinja je iskazala da joj je to tuženik rekao već davno, a u to vrijeme kada joj je to tuženik rekao, iako sada III. svjedokinja nije sigurna, stranke nisu bile u vezi uopće u to vrijeme. Navela je kako ju je tuženik zbog te zaštite molio da III. svjedokinja sklopi ugovor sa njim te da tim ugovorom uknjiži založno pravo na nekretninama u [adresa] za iznos od 39.000,00 eura. Iskazala je da joj tuženik nije bio dužan, a uknjižbu zaloga joj je predložio sam tuženik, jer III. svjedokinja prema tuženiku nije imala nikakvo potraživanje. III. svjedokinja je navela da ugovorom koji je sklopila sa tuženikom za istu nekretninu je uknjiženo pravo plodouživanja za III. svjedokinju a koji ugovor su ovjerili kod javnog bilježnika. III. svjedokinja je iskazala da to pravo plodouživanja su uknjižili jer joj je to predložio sam tuženik i sve to fiktivnim ugovorom. Navela je da isto tako misli da je tuženik sklapao ugovore o raspolaganju nekretninom u [adresa] sa tužiteljicom, a što joj je rekao sam tuženik, a poznato joj je da je taj ugovor razvrgnut razilaženjem tužiteljice i tuženika. Iskazala je da u vrijeme kada je III. svjedokinja sklopila ugovor sa tuženikom, III. svjedokinja je samo povremeno obavljala poslove vezane za financije za tuženika. III. svjedokinja je navela da je za tuženika poslove vezane za financije vodila 2018. ili 2019. godine, no nije imala uvid u sve financije već samo u one u koje je trebalo uspostaviti e-račun ili obračunati porez na ugovor o djelu i slično. III. svjedokinja je iskazala da u vrijeme kada je saznala da je tuženik imao neki spor sa nekom trećom osobom je također svjedokinja vodila financije za tuženika. Navela je da ju je tuženik zamolio 2020. da s njim sklopi ugovor, a radilo se o ugovoru o založnom pravu kada je tuženik prodao stan i kupio nekretninu u [adresa], a koji ugovor je razvrgnut kada je tuženik upoznao tužiteljicu. Iskazala je da je nakon brisanja založnog prava svjedokinje tuženik sklopio ugovor sa tužiteljicom, a za koji ugovor je tuženik rekao svjedokinji da se radi o ugovoru o založnom pravu te je tuženik rekao svjedokinji da vjeruje tužiteljici i da to založno pravo neće više biti na svjedokinji nego na tužiteljici.

12. U svome iskazu svjedokinja UA (dalje: IV. svjedokinja) je navela da poznaje tuženika nešto više nego li poznaje tužiteljicu, no poznaje i tužiteljicu. IV. svjedokinja je iskazala da tužiteljicu poznaje vezano za kupoprodaju nekretnine, a tuženika poznaje i duže vrijeme, a iz razloga što je tuženik imao smještenu majku u domu u kojem IV. svjedokinja radi. Navela je da je 2020. odlučila prodati nekretninu u [adresa] u [adresa] koju je naslijedila od roditelja, slijedom čega je objavila oglas u oglasniku i na koji oglas se javio tuženik, iako su se oni od ranije poznavali, no ne vezano za tu nekretninu. Iskazala je da misli da je to bilo 2020.. IV. svjedokinja je navela da ju je tuženik kontaktirao kao zainteresirani kupac, a u dva navrata je IV. svjedokinju zvala vezano za tu nekretninu i tužiteljica, a obzirom da je u to vrijeme tužiteljica bila u vezi sa tuženikom. IV. svjedokinja je iskazala da je u konačnici kao vlasnica i kao prodavatelj sklopila ugovor sa tuženikom kao kupcem i kojim ugovorom mu je prodala kuću u [adresa] sa pripadajućom okućnicom. Navela je da su u kupoprodajni ugovor stavili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000,00 eura s time da je to bila niska cijena, jer joj je tuženik rekao da nema gotovinu za isplatu cijele kupoprodajne cijene, slijedom čega su ugovorili da isplati u gotovini 25.000,00 eura što je tuženik i učinio te isplatio na račun IV. svjedokinje, no osim toga je za cijenu nekretnine, tuženik dao pokretninu automobil marke koje se sad ne sjeća, a cijena za taj auto je dogovorena čini joj se 10 ili 12 tisuća eura. Iskazala je da je tuženik po toj kupoprodaji IV. svjedokinji u cijelosti isplatio gotovinu i predao dogovoreni automobil. IV. svjedokinja je navela da nakon što je prodala nekretninu tuženiku, nije joj poznato kako su stranke dalje raspolagale s tom nekretninom. IV. svjedokinja je iskazala da osim iznosa od 25.000,00 eura koji joj je isplaćen na račun se sada ne sjeća da bi joj tuženik isplaćivao u gotovini, možda neki sitan novac, a sada se ne sjeća. Navela je da se nekih mjesec i pol nakon što je prodala tuženiku nekretninu u [adresa] desio potres u SMŽ, a zbog kojeg je došlo i do oštećenja na kući koju je prodala pa je svjedokinja bila sretna što je prije potresa prodala nekretninu, a kako nakon potresa ne bi imala dodatnih troškova.

13. U svome iskazu tužiteljica je iskazala da je dogovor između nje i tuženika bio da sporna nekretnina prijeđe sa tuženika na tužiteljicu, jer se tuženik bojao zbog godina i zdravlja da neće moći snositi troškove nekretnine i da tužiteljica plaća kako režije, tako i da se brine za održavanje. Tužiteljica je iskazala da je i plaćala režije za tu kuću, a platila je i dugove po režijama a tuženik nije sudjelovao u plaćanju režija. Navela je da u kući u [adresa] je živjela i prije potresa, jer je kuća kupljena dva mjeseca prije potresa. Iskazala je da je kuću kupila od tuženika i ugovor je sklopljen kod javnog bilježnika i to u kolovozu 2021., a kod kojeg javnog bilježnika je tužiteljica tuženiku isplatila kupoprodajnu cijenu na ruke u iznosu od 20.000,00 eura. Tužiteljica je navela da je imala nešto svoje ušteđevine, a nešto su joj darovali njezini roditelji. Tužiteljica je iskazala da je imala 10.000,00 eura ušteđevine, a ostatak su joj darovali roditelji. Navela je da su tuženik i tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora bili u intimnoj vezi, a koja veza je prije sklapanja tog ugovora trajala možda nekih pola godine. Iskazala je da u dogovoru sa tuženikom, tužiteljica je odlučila prodati tu nekretninu, a obzirom da je ta kuća predstavljala velik trošak i bile su velike režije. Tužiteljica je iskazala da je u svezi te kupoprodaje tuženiku izdala punomoć da može prodati tu nekretninu u ime tužiteljice i to za cijenu koju će sam tuženik dogovoriti, a tužiteljica je vjerovala tuženiku. Navela je da se desilo to da je kuća prodana, a tužiteljica nije dobila nikakve novce. Iskazala je da u vrijeme raspolaganja nekretninom, tužiteljica je znala da tuženik ima nekakav spor u Austriji, no nije znala točno o kakvom sporu se radi. Tužiteljica je navela da kada govori o zdravstvenim problemima koje je tuženik imao, koliko je tužiteljici poznato imao je visok krvni tlak i astmu. Tužiteljica je iskazala da je zadnju ratu duga HEP-u platila u kolovozu ove godine, a koji dug se vukao još od 2023. po obračunu. Navela je da je odselila početkom siječnja 2024. iz kuće u [adresa]. Iskazala je da je tuženik odselio iz kuće u [adresa] u [adresa] u listopadu 2023.. Tužiteljica je navela da joj tuženik nije spominjao iznose za koje bi bio nekome dužan. Tužiteljica je iskazala da je tuženik imao zdravstvenih problema s hemeroidima. Navela je da tuženik nije planirao operaciju, a da hemeroidi mogu biti potencijalno opasni vezano za način izvođenja operacije. Iskazala je da je njezino mišljenje da je tuženik bio prestrašen vezano za zdravlje i u svezi hemeroida. Tužiteljica je navela da je sa tuženikom imala pravne poslove i za drugu imovinu i to vezano za automobile, ne zna točno koji broj automobila i ne sjeća se koja je priroda tih ugovora. Tužiteljica je iskazala da je ugovore vezano za pokretnine sa tuženikom sklapala iz istog razloga kao i za kuću, a vezano za strah tuženika od bolesti. Navela je da je od tuženika vezano za kupoprodaju kuće u [adresa] dobila kupoprodajni ugovor i vlasnički list za istu kuću. Iskazala je da je tuženik raspolagao sa energetskim certifikatom nekretnine, no dogovor je bio da tuženik čuva dokumente.

14. U svome iskazu tuženik navodi da, a što se tiče ugovora koji je sklopio sa tužiteljicom, ga je tužiteljica djelomično nagovorila da sklopi ugovor s njom, a vezano za nekretninu u [adresa], jer u to vrijeme tuženik je već imao sklopljen ugovor sa gospođom ZA te nije bilo potrebe da sklapa ugovor sa tuženicom, no od strane tužiteljice je bio pritisak da treba na nju prebaciti nekretninu, a očito iz razloga što je već tada tužiteljica imala namjeru da stekne određenu materijalnu korist. Naime, tuženik je iskazao da je imao spor sa jednom austrijskom državljankom HA i za koji spor nije znao kako će završiti, no uvijek je postojala opasnost da završi u njezinu korist, a obzirom da je predmet spora bio 30.000,00 eura. Naveo je da je u konačnici taj spor završio u korist austrijske državljanke, a zbog čega nekretninu u [adresa] je pokušao zaštititi sklapajući ugovore prvo sa gospođom ZA. Iskazao je da prije nego što je kupio kuću u [adresa] je imao stan, a obzirom da se spor sa austrijskom državljankom dugo vukao, tuženik je i za taj stan sklopio ugovor sa jednim svojim prijateljem, a temeljem kojeg ugovora je taj prijatelj imao pravo zaloga na stan. Tuženik je naveo da je kasnije prodao stan i kupio kuću u [adresa] te je sklopio ugovor o zalogu sa ZA, zatim sa tužiteljicom, a naknadno, ponovno sa ZA. Tuženik je iskazao da je između njega i tužiteljice je sklopljen kupoprodajni ugovor koji je bio oficijalan, ali sklopljen je još jedan ugovor između njih koji je bio ugovor o stvarnom dogovoru između tuženika i tužiteljice, a koji ugovor je bio usmene naravi. Naveo je da je i sa tužiteljicom sklopio ugovor o kupoprodaji upravo iz razloga što je imao spor sa stranom državljankom, a koji spor se vodio u Hrvatskoj. Iskazao je da mu tužiteljica po kupoprodajnom ugovorom koji je sklopio s njom nije isplatila nikakvu cijenu, a iz razloga što ta kuća nije bila njezina već od tuženika, jer namjera tuženika nije niti bila prijenos prava vlasništva na tužiteljicu, već zaštita njegove imovine. Tuženik je naveo da tužiteljica i on nisu bili u braku niti su imali zajedničku djecu, niti je dogovor između njih bio da će imati djecu, a razlika u godinama između tuženika i tužiteljice je bila 34 godine. Tuženik je iskazao da sve što je tužiteljica rekla vezano za godine tuženika i zdravlje je izmišljeno. Naveo je da kada je rekao da je tužiteljica vršila pritisak na njega da sklope ugovor, naime tužiteljica je prigovorila zašto tuženik ima sklopljen ugovor sa ZA, a koja nije niti u rodbinskoj vezi sa tuženikom niti živi s njim, a kako je tuženik imao puno povjerenja u tužiteljicu, sklopio je sa tužiteljicom ugovor kojim je nekretnina uknjižena na njezino ime. Iskazao je da je apsurdno da tužiteljica navodi da joj nije poznato ništa u svezi spora tuženika sa austrijskom državljankom jer je upravo taj spor bio razlog što je tuženik sklopio ugovor sa ZA, a i sama tužiteljica je bila prisutna kada je tuženik razgovarao sa ZA o tome da raskinu ugovor koji je bio sklopljen između tuženika i ZA i da sklopi ugovor sa tužiteljicom. Tuženik je naveo da kako ZA nije bio dužan nikakve novce, bilo je potrebno samo da odu kod javnog bilježnika, a kako bi ZA tuženika oslobodila dugova kojih nije ni bilo, a u svemu tome je bila prisutna tužiteljica. Tuženik je iskazao da kad je kupovao nekretninu u [adresa] od prethodne vlasnice danas saslušane svjedokinje, istoj je isplatio iznos od 31.000,00 eura u gotovini te je još dao za cijenu osobno vozilo Opel star tri godine, a za kojeg su dogovorili cijenu od 9.000,00 eura. Iskazao je da je ostalo još i dug od 3.000,00 eura prema gospođi UA, no taj dug u konačnici mu je prodavateljica oprostila iz razloga što je došlo do potresa u kojem je oštećena kuća tuženika u [adresa]. Tuženik je naveo da je kuću u [adresa] obnovio, a od sredstava donacije koju je dobio od LC. Tuženik je iskazao da osim te donacije, nitko drugi nije uložio u obnovu njegove kuće. Naveo je da je donaciju dobio iz razloga što je imao tri dobrotvorna koncerta. Iskazao je da u kući u [adresa], nakon što je tuženik kupio istu, su živjeli tužiteljica, tuženik i njihov pas, a u kuću su uselili prije potresa te su u njoj živjeli do potresa, nakon potresa su iz kuće morali odseliti, otišli su u kuću u [adresa]. Tuženik je naveo da tek kad je u proljeće nakon potresa zatoplilo, tuženik se vratio u kuću u [adresa], a tužiteljica se vratila krajem te školske godine kada se tuženik i vratio. Naveo je da je točno da je tuženik par mjeseci bio u [adresa], a tuženik još uvijek živi u kući u [adresa], dok je tužiteljica iselila u prosincu prošle godine svojom voljom. Iskazao je da je sa tužiteljicom tri puta vodio razgovor, a u kojim razgovorima je tražio svoju kuću natrag jer tuženik tužiteljici više nije bio važan i nije željela više živjeti sa tuženikom, a ona je sva tri puta odbila vratiti mu kuću, slijedom navedenog, tuženik je otišao kod javnog bilježnika u Sisku Škugora te ga je pitao što bi mogao napraviti, a on mu je rekao da samo može prodati kuću, jer je već u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji sa tužiteljicom od iste dobio punomoć kojom ga je ista ovlastila bez ikakvog ograničenja da može dalje raspolagati sa nekretninom, a tko bi izdao takvu punomoć da situacija nije kako je tuženik iskazao?! Tuženik je naveo da je mislio da je prodaja putem te punomoći jedini način da dođe do svoje kuće, slijedom navedenog tuženik je nazvao gospođu VA, a s kojom se poznaje dugi niz godina te ju je zamolio da mu napravi uslugu na način da tuženik njoj kuću prodam, a da će onda opet za kratko vrijeme tuženik od nje kupiti tu kuću. Tuženik je iskazao da je gospođa VA znala da je kuća njegova, a objasnio joj je zašto to radi, slijedom čega je ona pristala na to. Naveo je da mu VA nakon sklapanja ugovora s njom nije dala nikakav novac, jer su to tako dogovorili, a isto tako za 7-10 dana, tuženik je ponovno kupio od nje kuću nazad, a prilikom i te kupoprodaje tuženik nije platio VA ništa, no zbog tog raspolaganja i prijenosa vlasništva, tuženik je morao dva puta platiti porez na promet nekretnine i to dva puta po 500 eura na cijenu koja je navedena u kupoprodajnim ugovorima. Iskazao je da se ne može sad očitovati o kojem vremenskom periodu se radi kada je rekao da je punomoć izdana odmah po sklapanju kupoprodajnog ugovora sa tužiteljicom. Tuženik je naveo da je iz istog razloga zbog kojeg je nekretninu prebacio na tužiteljicu, s tužiteljicom sklopio ugovore o pokretninama i to ne jedan ili dva automobila, već sedam automobila i to u periodu od četiri godine. Naime, tuženik je iskazao da su svi automobili kupljeni na njezino ime, iako je te automobile kupovao tuženik i platio kupoprodajnu cijenu a i tuženik je te automobile vozio, a temeljem punomoći koju mu je izdala sama tužiteljica. Naveo je da tužiteljica nije vozila niti jedan od tih automobila, a sve poreze za te automobile je plaćao tuženik, kao i troškove prijenosa vlasništva i tehničke preglede kao i osiguranje. Iskazao je da tužiteljica ima svoj auto koji vozi, a koji joj je kupio tuženik. Tuženik je naveo da u svezi bolesti o kojima je iskazivala tužiteljica odnosno o zdravstvenom stanju tuženika, da su to sve gluposti. Iskazao je da je veza između njega i tužiteljice završila, po njegovoj procjeni nepredvidivo, jer je njihova veza trajala 4 godine te tuženiku nije jasna odluka tužiteljice da prekine tu vezu. Tuženik je naveo da svađe između njega i tužiteljice nije bilo već je samo bila jedna svađa kad je tužiteljica pokupila stvari, već dok je tuženik bio u [adresa].

15. U smislu čl. 249. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. St. 3. istog čl. propisano je da izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.

16. U smislu čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim strankama, a u smislu čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili na u zakonom određenom slučaju ne propisuje što drugo.

17. U konkretnom slučaju upravo osnovom iskaza svjedoka ZA i VA, a iskaz kojih ovaj sud smatra danim istinito i logično tim više što iste svjedokinje niti su u rodbinskoj vezi sa tuženikom niti su materijalno zainteresirane za uspjeh koje od stranaka, ali i iz materijalne dokumentacije, ovaj sud zaključuje da su svi ugovori, koji su sklopljeni između sudionika tih ugovora (kako je pobliže navedeno u toč. 7. ove presude) nakon kupoprodaje koja je bila sklopljena između tužitelja kao kupca i UA kao prodavateljice dana 6. studenog 2020., bili fiktivni te niti jedan nije prikrivao neki drugi ugovor slijedom čega, po mišljenju ovog suda nemaju pravni učinak,pa tako niti ugovor koji je sklopljen između tužiteljice i tuženika.

18. Naime, niti jedan od saslušanih svjedokinja nije osobno zainteresirana za uspjeh stranaka u ovom postupku niti ima kakav drugi interes (niti je takvo što dokazano niti proizlazi iz drugih dokaza) a svjedokinja VA i ZA potvrđuju da je tužitelj u više navrata s njima sklapao fiktivne ugovore a radi zaštite svoje imovine od pljenidbe odnosno prijenosa po tražbini vjerovnika tuženika. Da je tome tako vidljivo je i iz povijesnog prikaza za spornu nekretninu gdje je vidljivo da je tuženik sa ZA sklopio, ne samo sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava već i ugovor o osnivanju prava plodouživanja, a sve u vrlo kratkom roku nakon što je tuženik kupio nekretninu od prethodne vlasnice UA, a koja potonja potvrđuje da je kupoprodaju obavila isključivo sa tuženikom a koji joj je i isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Iz potonjeg iskaza svjedokinje UA vidljivo je da je tuženik imao novčana sredstva za takve transakcije odnosno imovinu iz koje bi stekao takva sredstva (pokretna imovina, automobile), no da je tuženik sposoban i svojim radom steći prihode proizlazi posredno i iz izjave svjedokinje SAČ. Naime, u svome iskazu svjedokinja SAČ navodi da je tuženik odradio par koncerata (tuženik je muzičar) za Lions club uslijed čega je upravo isti klub dao donacije za obnovu kuće tuženika (a koja je sada predmet ovog postupka) i za koju kuću je, vezao za te donacije, svjedokinja SAČ pregovarala isključivo samo sa tuženikom kao vlasnikom. Obzirom da su sami trenuci donacija bili kronološki prije nego li je izvršen prijenos prava vlasništva na tužiteljicu, ovaj sud iz iskaza svjedokinje SAČ nije mogao izvesti zaključke koji su relevantni za predmet ovog postupka, osim zaključka se je upravo tuženik dobio imovinsku korist (donaciju) za svoju nekretninu a zbog svog rada koji je odrađen besplatno za davatelje donacija (besplatni koncerti). Osim iznesenog i iskaz svjedokinje VA potvrđuje činjenicu da su i ugovori sklapani nakon prijenosa vlasništva na tužiteljicu, vršeni isključivo fiktivno i bez ikakvih novčanih transakcija, a sve, kako je to tuženik naveo, u cilju zaštite imovine tuženika od pljenidbe (dakle, bez pravnog učinka su).

18. Da je tuženik imao spor sa stranom državljankom u svome iskazu potvrđuje i sama tužiteljica koja navodi da joj je bilo poznato da tužitelj ima spor sa stranom državljankom, no nije znala o kakvom se sporu radi i to joj je bilo poznato u vrijeme raspolaganja imovinom. No, svjedokinja ZA potvrđuje činjenicu da je takav spor postojao između tužitelja i stranke državljanke i znatno ranije od veze stranaka, jer joj je to tuženik rekao i prije nego li su stranke bile u intimnoj vezi (a koju činjenicu potvrđuju svi saslušani, a prema tužitelju koja je trajala četiri godine) koja navodi da je tužitelj upravo u svezi tog spora tražio od svjedokinje ZA da sklopi s njim dva fiktivna ugovora (vidi toč. 7. presude) a kako bi zaštitio svoju imovinu. Da se radilo o zaštiti imovine tuženika, potvrđuje i svjedokinja VA koja također potvrđuje da je sa tuženikom sklapala samo fiktivne ugovore, a da namjera stranaka nije bila da svjedokinja VA postane vlasnicom sporne nekretnine i niti u jednom slučaju nije došlo do novčanih transakcija, odnosno isplata kupovnine, a koja stavka je svakako bitan sastojak kupoprodajnog ugovora.

19. Zaključak da se radi o fiktivnom ugovoru sklopljenom i između tužiteljice i tuženika, a predmet kojega je bila nekretnina kčbr. [katastarska čestica] ko.o. [adresa], proizlazi i iz kronologije uknjižbe svih navedenih ugovora (vidi toč. 7. presude) a iz kojih je vidljivo, upravo onako, kako potvrđuje i tuženik u svome iskazu, ali i svjedokinja ZA, da je založno pravo i pravo plodouživanja svjedokinje ZA, a koje je također bilo fiktivno, brisano neposredno prije nego li je uknjiženo pravo vlasništva tužiteljice na istim nekretninama. Dakle i sam vremenski tijek sklapanja takvih ugovora ne upućuje na činjenicu, a koje neživotno i nelogično iznosi tužiteljica da su učinjeni jer je tuženik bio lošeg zdravstvenog stanja (same dijagnoze koje iznosi tužiteljica u odnosu na tužitelja ne potvrđuju opravdanost takvog strana, a koje dijagnoze s druge strane tuženik osporava) i bez sredstava, već upravo suprotno da takvim raspolaganjem tuženik izbjegava naplatu svojeg dugovanja (a iz čega proizlazi još jedna okolnost da se radi u konačnici o nemoralnom ugovoru sklapanom radi izbjegavanja svojih dugova a tim po još jednom osnovu ništetnom temeljem čl. 322. ZOO).

20. Zaključak da se radi o fiktivnom ugovoru sklopljenom iz među tužiteljice i tuženika donekle potvrđuje i Specijalna punomoć koju je izdala sama tužiteljica a kojom bez ikakvog ograničenja tužiteljica ovlašćuje tužitelja da raspolaže, navodno, njezinom nekretninom.

21. Zaključno, u svom iskazu tuženik navodi da tužiteljica nikada tuženiku nije platila kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu iz koje okolnosti sud još jednom potvrđuje zaključak da se radi o fiktivnom ugovoru, a time i ugovoru koji ne stvara pravne učinke.

22. Naime, iako već u odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužiteljica nikada tuženiku nije isplatila kupoprodajnu cijenu jer je ugovor bio fiktivan, tužiteljica niti jednim objektivnim dokazom ne potvrđuje da je takva novčana transakcija i učinjena, a čime i eventualno potvrdi da ugovor nije fiktivan. Naime, u svome iskazu tužiteljica navodi da je dio kupoprodajne cijene od 20.000,00 eura ( a koji iznos cijene niti po iskazu prethodne svjedokinje UA nije realna cijena za tu nekretninu, pritom ističući da je u to vrijeme, dakle sklapanja ugovora između tužiteljice i tuženika, tuženik već dobio donacije za obnovu kuće) platila od svoje ušteđevine a dio su joj navodno roditelji dali, no tijekom postupka ne dostavlja dokaz niti za jednu novčanu transakciju iz koje bi bilo vidljivo da je doista tužiteljica i raspolagala tim iznosima. Iskaz tužiteljice u kojem ista navodi da je ona plaćala režije za kuću u kojoj je živjela sa tuženikom, uopće nisu relevantne za stvarno vlasništvo nad nekretninom, tim više što je tuženica nesporno i stanovala u toj nekretnini i to očito bez druge naknade (najma niti to tko od saslušanih potvrđuje) pa je logično i životno da plaća i režije za tu nekretninu.

23. Da su između stranaka sklapani fiktivni ugovori posredno potvrđuju i ugovori sklopljeni između stranaka a predmet kojih su bile pokretnine, automobili, a u kojim ugovorima je tuženik prodavatelj a tužiteljica kupac i to od 26. travnja 2021. i 30. listopada 2020. (dakle kronološki jednako kao i ugovori o prijenosu prava vlasništva na nekretnini za više pokretnina a koje bi mogle biti predmet pljenidbe), ali i druge slične ugovore (prema iskazu tuženika kupoprodaje na ime tužiteljice iako je stvarni kupac bio tuženik, koja činjenica se ukazuje logičnim a obzirom da upravo tuženik raspolaže svim ugovorima) a unatoč takvim prijenosima u konačnici tuženica opet izdaje punomoć tuženiku za upravljanje i raspolaganje takvim pokretninama (punomoć od 21. srpnja 2023.) i to bez ograničenja. od 21. srpnja 2023..

24. Dakle, po utvrđenju ovog suda iz iskaza saslušanih svjedoka ali i tuženika kao stranke (dok se iskaz tužiteljice u tom dijelu ukazuje nelogičnim i neživotnim pomalo i nerealnim-posebno u dijelu zdravstvenog stanja tuženika) ovaj sud je utvrdio da je ugovor sklopljen između tužiteljice i tuženika a predmet kojeg je bila nekretnina u [adresa], fiktivan i usmjeren isključivo na izbjegavanje naplate potraživanja vjerovnika tuženika, a kako isti nije prikrivao neki drugi ugovor, ovaj sud smatra da takav ugovor između stranaka nema učinka tim više što isti u konačnici nije niti moralan (čl. 285. st. 1. u svezi čl. 322.) slijedom čega po takvom ugovoru niti tužiteljica (a koja po mišljenju ovog suda je postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja u smislu čl. 4. ZOO, nakon što je prekinula intimnu vezu sa tužiteljem) ne može steći bilo kakva imovinska prava. Stoga je u konačnici sud odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučio kao izreci.

25. Kako je sud odbio zahtjev tužiteljice, utvrđujući da je ugovorni odnos među strankama bio fiktivan pa time nema pravnih učinaka, valjalo je u smislu čl. 344.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje: OZ), budući da tužiteljica nije dokazala vjerojatnost svoje tražbine, odbiti i prijedlog za određivanje privremene mjere. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

26. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP a obzirom da je tuženik uspio u cijelosti u ovom postupku.

27. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od u iznosu od 625,00 eur (Tbr. 8/1, 52/3, 54, 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa), zastupanje na ročištu od 12. studenog 2024. u iznosu od 625,00 (tbr 9/1 52/3, 46 i 54 Tarife) te trošak sastava podneska od 3. listopada 2024. u iznosu od 156,25 eur (Tbr. 8/4, 52/3, 54, 46 Tarife), odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 1.406,25 eur, a koji je naloženo da plati tužiteljica.

U Sisku, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Kristina Devčić Merzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni županijski sud.

DNA

1. Tužiteljici po punomoć.

2. Tuženiku po punomoć.