Zakon.hr

3. P-289/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],zastupan po punomoćniku Sanji Hajnal , odvjetnici u Osijeku protiv tuženika OTP Banka d.d.,Split,OIB:52508873833, zastupana po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 12. studenog 2022 godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice odvjetnice Sanje Hajnal i zamjenika punomoćnika tuženika UA, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom uredu Belizara Tomaić, odvjetnika u Osijeku, dana 23.prosinca 2024.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 1. 1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj 061207285922 AE, ovjerenog kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem OU-1141/06, dana 13. prosinca 2006. godine, koji glasi: “u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate."

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 1. 4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj 061207285922 AE, ovjerenog kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem OU-1141/06, dana 13. prosinca 2006. godine, koji glasi: ”obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.”

III. Nalaže se tuženiku OTP Banka d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, isplatiti iznos od 2.094,64 (dvijetisuće devedesetčetirieura šezdesetčetiricenta), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023, a od 30. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,tekućom

− na iznos od 3,82 € od 15.01.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 4,15 € od 15.02.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 0,37 € od 15.03.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 1,50 € od 15.04.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 1,90 € od 15.05.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 2,86 € od 15.01.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 5,35 € od 15.02.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 5,23 € od 15.03.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 7,72 € od 15.04.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 11,98 € od 15.05.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 13,18 € od 15.06.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 18,15 € od 15.07.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 18,36 € od 15.08.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 28,26 € od 15.09.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 23,09 € od 15.10.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 24,77 € od 15.11.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 31,18 € od 15.12.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 32,11 € od 15.01.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 30,37 € od 15.02.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 32,08 € od 15.03.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 32,56 € od 15.04.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 36,93 € od 15.05.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 45,78 € od 15.06.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 55,78 € od 15.07.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 66,67 € od 15.08.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 50,60 € od 15.09.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 45,49 € od 15.10.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 46,31 € od 15.11.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 47,53 € od 15.12.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 52,78 € od 15.01.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 54,69 € od 15.02.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 53,60 € od 15.03.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 53,84 € od 15.04.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,12 € od 15.05.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 56,99 € od 15.06.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,77 € od 15.07.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,79 € od 15.08.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 52,07 € od 15.09.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 56,23 € od 15.10.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 58,45 € od 15.11.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 57,85 € od 15.12.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 57,03 € od 15.01.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,11 € od 15.02.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,17 € od 15.03.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 61,10 € od 15.04.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 56,70 € od 15.05.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 56,46 € od 15.06.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,56 € od 15.07.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,63 € od 15.08.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 60,03 € od 15.09.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 61,81 € od 15.10.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 124,78 € od 16.10.2013.g. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku OTP Banka d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.550,15 EUR, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana 23. prosinca 2024. pa do isplate, prema stopi kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 8. točka 8. 9., i 8. točka 8.17. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj pod brojem 061207285922 AE, ovjerenog kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj OU-1141/06, dana 13. prosinca 2006. godine, koji glasi: “od 14.511,93 CHF (slovima: četrnaesttisućapetstojedanaest 93/100 CHF )”.

r i j e š i o j e

I.Smatra se da je tužba tužiteljice za isplatu iznosa od 199,14 EUR (stodededesetdeveteuračetrnaestcenti) – povučena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 4.travnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa OTP banka Hrvatska d.d. Split dana 07. prosinca 2006. godine, sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj 061207285922 AE, kojim se Ugovorom banka, kao kreditor obvezala staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.511,93 CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste Hrvatske narodne banke, na dan isplate kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se navedenim Ugovorom obvezao tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, kako je to definirano ugovorom, a prema otplatnom planu koji je korisniku kredita uručen po isplati kredita. Iako je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći, što tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je bio u uvjerenju da je svaka strana sklapanjem ugovora o kreditu prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet zbog promjene tečaja vezanog uz valutu CHF, porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu kreditnu obvezu. Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 01. 09. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavjesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07- 133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača t suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Zaključak je Trgovačkog suda u Zagrebu, što je pravomoćno i potvrđeno da je rast tečaja CHF bankama bio predvidiv, no unatoč tome banka nije klijentima, odnosno tuženik ovdje tužitelju nije ukazao na rizik nepovoljnih kretanja tečaja, već je štoviše savjetovao uzimanje takvog kredita. Prilikom zaključenja Ugovora tužitelju je ponuđen tipski ugovor pod uvjetima koje je unaprijed formirao tuženik. Dakle, tužitelj od tuženika nije dobio jasne i potpune informacije u pogledu valute CHF (koja je bankama bila poznata u svojoj prirodi i specifičnosti), zbog čega se u ovom slučaju radi se o postupanju protivnom načelu savjesnosti i poštenja i postupanja u dobroj vjeri tuženika. Upravo iz navedenih razloga, a u duhu navedene prakse iz kolektivnog spora jasno je da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF tj. odredbe u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetne. Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN. br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku((NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Uzevši u obzir sve navode iznesene u tužbi, te pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koji pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku u onim anuitetima, koje je zbog povećanja tečaja platio više u odnosu na tečaj koji je važio na dan puštanja kredita. Uslijed navedenih promjena tuženik je, primjenom ništetnih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, uslijed otplate kredita od tužitelja neosnovano stekao ukupni iznos od 2.293,78 €/ 17.282,48 kn. Dokaz :- obavijest o naplati interkalarne kamate - amortizacijski plan - otplatni plan kredita - promet po računu tužitelja ishođen iz dokumentacije tuženika, u preslici -uvid u financijsko- knjigovodstveni izračun preplaćenog iznosa tečajne razlike izrađen po dokumentaciji tuženika u preslici -po potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost izračuna razlike tečaja važećeg na da puštanja kredita i svakog naknadno povećanog tečaja u svakom od anuiteta u kojima ta razlika postoji, u periodu od sklapanja ugovora o kreditu pa do njegove konačne otplate - saslušanje tužitelja./ Slijedom navedenog tužitelj predlaže naslovnom sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 8. točka 8. 9., i 8. točka 8.17. Ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na motornom vozilu radi osiguranja potraživanja, broj pod brojem 061207285922 AE, ovjerenog kod Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj OU-1141/06, dana 13. prosinca 2006. godine, koji glasi: “od 14.511,93 CHF (slovima: četrnaesttisućapetstojedanaest 93/100 CHF )”.

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, isplatiti iznos od 2.293,78 €/ 17.282,48 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana,

- na iznos od 0,35 €/2,64 kn od 15.03.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 0,21 €/1,61 kn od 15.10.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 3,15 €/23,71 kn od 15.11.2008. g. pa do isplate

- na iznos od 10,80 €/81,35 kn od 15.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 10,92 €/82,28 kn od 15.02.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,93 €/52,22 kn od 15.03.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,85 €/59,11 kn od 15.04.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 8,03 €/60,49 kn od 15.05.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,40 €/48,19 kn od 15.06.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,95 €/52,35 kn od 15.07.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 5,59 €/42,15 kn od 15.08.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 7,32 €/55,16 kn od 15.09.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 5,44 €/40,99 kn od 15.10.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,64 €/50,05 kn od 15.11.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 6,45 €/48,56 kn od 15.12.2009.g. pa do isplate

- na iznos od 9,79 €/73,76 kn od 15.01.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 11,94 €/89,94 kn od 15.02.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 11,47 €/86,44 kn od 15.03.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 13,61 €/102,51 kn od 15.04.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 17,52 €/131,97 kn od 15.05.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 18,35 €/138,28 kn od 15.06.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 22,95 €/172,91 kn od 15.07.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 22,80 €/171,75 kn od 15.08.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 32,32 €/243,53 kn od 15.09.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 26,77 €/201,72 kn od 15.10.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 28,06 €/211,39 kn od 15.11.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 34,08 €/256,80 kn od 15.12.2010.g. pa do isplate

- na iznos od 34,62 €/260,85 kn od 15.01.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 32,48 €/244,69 kn od 15.02.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 33,77 €/254,47 kn od 15.03.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 33,84 €/254,99 kn od 15.04.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 37,80 €/284,83 kn od 15.05.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 46,22 €/348,26 kn od 15.06.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 55,80 €/420,44 kn od 15.07.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 66,26 €/499,22 kn od 15.08.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 49,27 €/374,83 kn od 15.09.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 44,19 €/332,92 kn od 15.10.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 44,57 €/335,78 kn od 15.11.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 45,33 €/341,55 kn od 15.12.2011.g. pa do isplate

- na iznos od 50,12 €/377,66 kn od 15.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 51 57 €/388,52 kn od 15.02.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 50,00 €/376,69 kn od 15.03.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 49,76 €/374,91 kn od 15.04.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 50,55 €/380,90 kn od 15.05.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 51,94 €/391,32 kn od 15.06.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 50,21 €/378,32 kn od 15.07.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 49,74 €/374,73 kn od 15.08.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 45,50 €/342,84 kn od 15.09.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 49,15 €/370,33 kn od 15.10.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 50,85 €/383,13 kn od 15.11.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 49,72 €/374,63 kn od 15.12.2012.g. pa do isplate

- na iznos od 48,37 €/364,43 kn od 15.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 47,90 €/360,91 kn od 15.02.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 47,42 €/357,28 kn od 15.03.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 50,79 €/382,67 kn od 15.04.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 45,83 €/345,32 kn od 15.05.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 307,51 €/2.316,91 kn od 15.06.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 45,52 €/342,94 kn od 15.07.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 45,01 €/339,10 kn od 15.08.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 46,82 €/352,77 kn od 15.09.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 48,00 €/361,62 kn od 15.10.2013.g. pa do isplate

- na iznos od 94,21 €/709,81 kn od 16.10.2013.g. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana presuđenja pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, te se predlaže njeno odbijanje, kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi te će u nastavku obrazložiti temelj za svoje protivljenje. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja, a koji prigovor se detaljno razrađuje u nastavku ovog odgovora na tužbu. Tuženik smatra da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-6632/2017 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu), a iz razloga koje će izložiti u narednim točkama odgovora na tužbu. Stoga tuženik ovdje ističe prigovor zastare potraživanja kako slijedi:

1) Naknada štete Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi naknade štete, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005; u daljnjem tekstu: ZOO), koji propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je u predmetnom Ugovoru o kreditu sadržana odredba koja je tužitelju navodno prouzročila štetu, očito je da je subjektivni (trogodišnji) i objektivni (petogodišnji) rok za veliku većinu pojedinačnih mjesečnih iznosa protekao. 2) Povrat mjesečnih anuiteta Ako bi se postupak pravno kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, primjenjivao bi se zastarni rok iz članka 372. ZOO-a, koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Tuženik ističe i da se kod Ugovora o kreditu radilo o iznosima koji su plaćeni tuženiku kao anuiteti, stoga sukladno članku 372. ZOO-a, tražbine povremenih davanja (a u što se izričito uključene i tražbine anuiteta) zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

Slijedom navedenog, bilo bi nedopustivo da, primjerice, takve tražbine tuženika prema tužiteljici zastarijevaju za tri godine, ali da tražbina tužitelja za povrat istoga zastarijeva u duljem roku

Ako bi se zbog utvrđivanja ništetnosti utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništavog pravnog posla (dakle od 07.12.2006.g. kada je i sklopljen predmetni Ugovor), kako je stajalište izraženo i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi VSRH Rev x 183/2011 kako slijedi: „Prema prihvaćenoj praksi ovog suda, a suprotno stajalištu nižestupanjskih sudova, kod zahtjeva za vraćanje primljenog temeljem ništavog pravnog posla rok zastare potraživanja je pet godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO, a zastarni rok počinje teći od dana sklapanja ništavog pravnog posla što u konkretnom slučaju znači 30. lipnja 1993. Obzirom da je tužitelj tužbu podnio tek 2001. osnovan je prigovor zastare potraživanja s osnova stečenog bez osnove, jer je protekao rok od pet godina u smislu odredbe čl. 371 ZOO od sklapanja spornog ugovora i kada se u smislu odredbe čl. 361. st. 1 ZOO uzima da je zastarijevanje počelo teći.“. U ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenutom pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a. U konkretnom slučaju tužitelj je u ovom parničnom postupku morao sudu pružiti dokaze o eventualnoj ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ne se samo pozivati na presudu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. U odnosu na ništetnost Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu tuženik ističe kako slijedi. Kao što je već detaljno elaborirano pod točkom IV. ovog podneska, Presuda VTS ne daje pojedinom potrošaču subjektivna prava, s obzirom da je takva presuda usmjerena na apstraktnu zaštitu „prosječnog potrošača“ kao pravnog standarda. Stoga, tužitelj je kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane člancima 84. i 81. ZZP-a. Kako je to nemoguće učiniti u ovom sporu, jasno proizlazi iz sljedećih okolnosti. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. ZZP-a). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 1. Ugovora jasno je propisano da je iznos odobrenog kredita 14.511,93 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju HNB-a za CHF. Također, odredbama članka 1. predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju HNB-a za CHF na dan dospijeća anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom, te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, kako je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Međutim, čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. U pogledu ocjene je li tuženik u ugovornom odnosu tužitelja i tuženika postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, tuženik upućuje na stajalište koje je VSRH zauzeto u njegovom rješenju broj Revt-575/2016. (dalje: Rješenje VSRH) i uputu ovog suda za procjenu može li se postupanje tuženika u pojedinom ugovornom odnosu smatrati nepoštenim. Prema stavu revizijskog suda, od presudnog značaja za ocjenu poštenosti postupanja tuženika u ugovornom odnosu s potrošačem, jest utvrđenje činjenice je li tuženik „…kao financijske ustanove znale, odnosno po redovitom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav će u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni kreditu i uz primjenu valutne klauzule?“ Na taj način, VSRH je nižim sudovima dao jasnu smjernicu što bi trebala biti polazna osnova u utvrđenju je li tuženik, kao i ostale banke, postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Naime, od 1999. do 2010. godine, tečaj CHF-a u odnosu na EUR je i rastao i padao (od 2003. godine - 2008. godine tečaj CHF-a u odnosu na EUR uglavnom pada (!)), i to bez značajnijih oscilacija, a značajnije promjene počele su tek u 2010. godini, dakle, znatno nakon predmetnog razdoblja do 31.12.2008. godine koje tužitelj navodi u tužbi. Daljnje kretanje tečaja CHF-a nakon 2010. godine, i to aprecijaciju bez presedana, kao posljedicu svjetske ekonomske krize, nitko nije mogao predvidjeti, pa niti tuženik. Bilo kakvo predviđanje aprecijacije i informiranje potrošača o tome smatralo bi se krajnje špekulativnim postupanjem tuženika, ako ne i nezakonitim. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme sklapanja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom, takva odredba mora prouzročiti: - nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; - a koja neravnoteža mora biti značajna. Stoga, za ocjenu je li osporavana valutna klauzula prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača bitno je odnos konkretnih ugovornih strana promatrati s razine nominalnih pozicija (vezanost valutne klauzule za tečaj CHF s jednakim rizikom promjene tečaja na štetu / u korist bilo koje od dvije ugovorne strane), a ne naknadno povećanih obveza jedne strane (ovdje tužitelja - potrošača) uslijed nepredvidivih i naglih promjena tečaja CHF. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj neosnovano konstatira da je Poziv na plaćanje/otkaz ugovora o kreditu od dama 23.07.2014.g. ništetan, a sve iz razloga što je čl. 14. st.1. predmetnog ugovora jasno definirano pod kojim će uvjetima Kreditor otkazati ugovor. Budući da dospjele a nepodmirene obveze na dan 23.07.2014.g. iznose 3.629,11 CHF, dok ukupne obveze po kreditu iznose 13.461,77 CHF, a korisnik kredita (tužiteljica) nije u ugovorenom roku od 8 dana nakon otpreme dopisa sukladno čl. 14. st.2. podmirila dospjele obveze, isti je otkazan. Zaključno, tuženik je pravnog shvaćanja, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.U pisanom podnesku od 07. studenog 2024. (stranica 87 spisa) tužiteljica po punomoćniku navodi da nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Ane Šarić, uni.spec.oec., te predlaže sudu nakon provedenog postupka donijeti sljedeću presudu:

IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d. d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju RA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe, kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, isplatiti iznos od 2.094,64 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana − na iznos od 3,82 € od 15.01.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 4,15 € od 15.02.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 0,37 € od 15.03.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 1,50 € od 15.04.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 1,90 € od 15.05.2009.g. pa do isplate

− na iznos od 2,86 € od 15.01.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 5,35 € od 15.02.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 5,23 € od 15.03.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 7,72 € od 15.04.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 11,98 € od 15.05.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 13,18 € od 15.06.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 18,15 € od 15.07.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 18,36 € od 15.08.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 28,26 € od 15.09.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 23,09 € od 15.10.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 24,77 € od 15.11.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 31,18 € od 15.12.2010.g. pa do isplate

− na iznos od 32,11 € od 15.01.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 30,37 € od 15.02.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 32,08 € od 15.03.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 32,56 € od 15.04.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 36,93 € od 15.05.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 45,78 € od 15.06.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 55,78 € od 15.07.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 66,67 € od 15.08.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 50,60 € od 15.09.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 45,49 € od 15.10.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 46,31 € od 15.11.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 47,53 € od 15.12.2011.g. pa do isplate

− na iznos od 52,78 € od 15.01.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 54,69 € od 15.02.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 53,60 € od 15.03.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 53,84 € od 15.04.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,12 € od 15.05.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 56,99 € od 15.06.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,77 € od 15.07.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 55,79 € od 15.08.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 52,07 € od 15.09.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 56,23 € od 15.10.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 58,45 € od 15.11.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 57,85 € od 15.12.2012.g. pa do isplate

− na iznos od 57,03 € od 15.01.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,11 € od 15.02.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,17 € od 15.03.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 61,10 € od 15.04.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 56,70 € od 15.05.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 56,46 € od 15.06.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,56 € od 15.07.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 57,63 € od 15.08.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 60,03 € od 15.09.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 61,81 € od 15.10.2013.g. pa do isplate

− na iznos od 124,78 € od 16.10.2013.g. pa do isplate

a sve u roku od 15 dana

4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Obavijest o naplati interkalarne kamate,Amortizacijski plan,Otplatni plan,proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Ani Šarić.uni.spec.oec, izvršio uvid u pisano očitovanja vještaka,saslušao vještaka financijsko-knjigovodstvene struke i saslušao tužitelja u svojstvu stranke.

5.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa.

6.Uvidom u Ugovor o kreditu od 7.prosinca 2006.godine proizlazi da je sklopljen između OTP Banka Hrvatska d.d. i RA iz [adresa],kao korisnika kredita. Člankom 1. navedenog ugovora banka odobrava korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila u iznosu od 14.511,93 CHF,u protuvrijednosti kuna,obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim navedenim ugovorom o kreditu (st.1.) Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu korisnika kredita iz ovog ugovora (st.2.). Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule(st.3.).Svaki će se povrat,izvršen u kunama,obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta(st.4.).

Kredit je odobren na rok od 7 godina (čl.2.2.),a otplata kredita se vrši u 84 jednaka anuiteta čiju visinu određuje banka (čl.čl.2.3.).

U članku 8.9. ugovora navedeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju vrijednost navedenog vozila u iznosu od 14.511,93 CHF,umanjeno za iznos amortizacije koji će obračunati i utvrditi banka ili druga osoba po ovlaštenju banke,te banka zadržava pravo svakodobne ponovne procjene vrijednosti vozila ako prema vlastitim potrebama utvrdi smanjenje vrijednosti zbog oštećenja. Korisnik kredita je dužan omogućiti zamjenu sredstva osiguranja ako je smanjenje vrijednosti znatno. U čl.8.t.17. ugovora navedeno je da radi osiguranja ispunjenja ukupnih novčanih obveza korisnika kredita po ovom ugovoru,u postupku prisilne ovrhe po odredbama Ovršnog zakona,ugovorne strane suglasno utvrđuju da okvirni iznos ukupne tražbine banke koja se osigurava ugovorom iznos od 14.511,93 CHF,te da je banka ovlaštena naknadno odrediti visinu svoje tražbine koja se osigurava ovom ugovorom nastalu do tog okvirnog iznosa kao i vrijeme njezine dospjelosti.

7.Navedeni ugovor solemniziran je po javnom bilježniku Tatjani Kovačev iz Osijeka pod brojem Ou- 1141/06 dana 13.prosinca 2006 godine ( stranica 12 spisa).

8.Tužiteljica RA, izjavila je saslušana u svojstvu stranke da je 2006. godine odlučila se na kupovinu osobnog automobila. Automobil je odabrala u auto-kući Lozić, gdje su joj rekli da imaju poslovnu suradnju sa OTP bankom,te da će odraditi kompletnu papirologiju za podizanje kredita za kupovinu automobila. Ona je jedino imala obavezu da donese tri zadnje platne liste da se vidi da li je solventna odnosno kreditno sposobna. Ona uopće nije išla u OTP banku. Ugovor o kreditu je potpisala u auto-kući. Ugovor je prije potpisivanja pročitala, te smatra da je razumjela odredbe ugovora. Vidjela je da je kamata promjenjiva. U auto-kući su joj savjetovali kredit u valuti CHF, te su rekli da je to trenutno najbolja opcija ili izbor. Rekli su da je tečaj takav kakav je, da takav kredit svi masovno uzimaju. Nije upozorena na rizik tečaja CHF. Da je znala da će se rata kredita tako promijeniti ona taj kredit sigurno ne bi podigla, jer je to kredit koji je štetan za nju. U vrijeme podizanja kredita je bila zaposlena u MUP RH gdje i sada radi. Nije imala privatnu firmu, niti obrt. Sredstvima kredita je kupila automobil s napomenom da su sredstva kredita odmah uplaćena na račun auto-kuće. Sama je otplatila kredit putem trajnog naloga sa plaće. Sjeća se da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu išla kod javnog bilježnika, te joj tamo nije ništa pojašnjavano, samo je utvrđen njezin identitet putem osobne iskaznice. Na pitanje da li je išla u banku informirati se zašto je povišena rata kredita, izjavila je da nije. Rata kredita je u početku iznosila manje od 1.000,00 kuna, da bi narasla na iznos od 1.560,00 kuna ovisno o tečaju. Nikada ne bi podigla taj kredit, da je znala da će rata kredita se tako značajno promijeniti. Sjeća se da su joj u auto-kući rekli da je to najpovoljnija opcija, te da i njihovi djelatnici uzimaju taj kredit. Nitko ju nije upozorio na rizik podizanja takvog kredita, već su joj samo dali ugovor da pročita. To je bio tipski primjerak ugovora, te nije mogla utjecati na sadržaj tog ugovora, niti je mogla tražiti da se bilo koja odredba ugovora promijeni. Automobil je kupila za osobne potrebe, te ga je koristila za osobne potrebe. Kredit je isplatila u cijelosti, rok otplate je bio 7 godina, te ga je redovno otplatila. Po zanimanju je upravni pravnik, zaposlena u MUP RH kao savjetnik u uredu načelnika (stranica 92 spisa).

9.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ani Šarić,uni.spec.oec., koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela:

Razlika više obračunatih i naplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF od strane Banke iznosi 15.785,79 KN (kolona 24.1) odnosno 2.095,13 EUR (prema tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK).

9.1.Stalni sudski vještak Ana Šarić, uni.spec.oec., u pisanom očitovanju na primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje i saslušana na ročištu kod suda je navela da je nalaz i mišljenje sačinjen sukladno nalogu suda, te da da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je izjavila da prilikom pisanja nalaza i mišljenja došlo je do očigledne omaške u pisanju preplaćenog iznosa tečaja u kunama i eurima a što je vidljivo iz tablice koja je priložena nalazu i mišljenju kolona 24.1 i 24.2 gdje je navedeno i to u koloni 24.1 ukupan preplaćeni iznos od 15.782,10 kuna te u koloni 24.2 ukupan preplaćeni iznos 2.094,64 eura,te u tom smislu ispravlja iznose navedene u zaključku nalaza i mišljenja. Ukoliko se uzmu u obzir negativne stavke tj. kada je tečaj bio niži od početnog ugovorenog, tada ukupno preplaćeni iznos iznosi 14.780,12 kuna, odnosno 1.961,90 eura što je prikazano u koloni 23.1 ( izračun u kunama) i 23.2 ( izračun u eurima). Negativna tečajna razlika iznosi ukupno 1.001,98 kuna, odnosno 132,98 eura. U obavljanju vještačenja koristila je dokumentaciju banke. Tužiteljica je podmirivala obaveze putem trajnog naloga, te nije bilo kašnjenja u plaćanju. Pisanim putem očitovala na primjedbe tuženika, te ostaje kod svog nalaza i mišljenja i iskaza na ročištu (stranica 93 spisa).

10.Odredbom čl.322. ZOO propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva,osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11.Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).

12.Temeljem odredbe čl.327. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

13. Dakle,iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljici na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak,te je s obzirom na navedeno tužiteljici kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora,niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze,te su stoga citirane odredbe ugovora o kreditu u navedenom dijelu ništetne a kako je to navedeno u izreci.

14.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).

15.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).

16.Dakle,odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.

17.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, te se o odredbama o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika,s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

18.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.

19.Odredbom čl. 323. st.1. ZOO, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20.Provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano,s napomenom da tuženik nije predlagao novo financijsko knjigovodstveno vještačenje na navedene okolnosti, utvrđeno je u ovoj pravnoj stvari da je tužiteljica po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplatila tuženiku ukupno iznos od 2.094,64 eura (15.782,10 kuna), te je stoga sud naložio tuženiku platiti tužiteljici navedeni iznos sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.1115. ZOO; čl.29. ZOO). Naime, s obzirom da je utvrđeno da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

21.U odnosu na izračun vještaka financijsko knjigovodstvene struke u dijelu gdje je u izračun uzeto u obzir kada je razlika anuiteta negativna, prema kojem izračunu je tužiteljica platila manje u odnosu na anuitet po prvobitno ugovorenim uvjetima iz razloga što je tečaj za CHF na dan dospijeća istog anuiteta bio manji u odnosu na tečaj koji je važio prilikom isplate kredita – u iznosu od ukupno 132,98 eura (1.001,98 kn),za navesti je da je predmet spora zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike,te je stoga relevantan izračun vještaka u kojem su navedeni preplaćeni iznosi a prema kojem izračunu je tužiteljica i postavila tužbeni zahtjev. Naime,za navesti je u ovoj pravnoj stvari da tužiteljica kao ugovorna strana predmetnog ugovora o kreditu nije odgovorna za ništetnost citiranih ugovornih odredbi u dijelu o valutnoj klauzuli, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kako je naprijed navedeno tj. zaključujući ugovore o kreditu korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi,te eventualna korist koju smatra da je izgubio zbog ugovaranja nepoštenih ugovornih odredbi i vlastitih obračuna ne može teretiti potrošača (čl.323.st.2. ZOO). Također je za navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe o stjecanju bez osnove,s napomenom da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl.2.st.1.ZPP).,te je u konkretnom slučaju naloženo tuženiku vratiti tužiteljici samo one iznose koje je neosnovano primio na osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu,a kako je to naprijed navedeno. Za navesti je i to da tuženik nije istakao procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl.333 ZPP,niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz čl.195. i 196. ZOO,niti podnosio protutužbu u odnosu na iznose za koje koji predstavljaju tzv. negativnu tečajnu razliku (VSRH Rev-549/2023-4 od 18.prosinca 2023.).

22.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

22.1.Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 31.siječnja 2022.godine zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV -33/2022- 2, prema kojem ako je ništetnost ustanovljena, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.2.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja,te je zastara počela teći iznova ( 245.st.1. ZOO) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12 ( u dijelu za promjenjivu kamatu),dakle nakon 13. lipnja 2014. godine, a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 05.travnja 2023. godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god.(Pž-6632/2017).

22.3.Dakle,zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kako je naprijed navedeno,neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju,a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite,pa s obzirom na izloženo prigovor zastare u konkretnom slučaju nije osnovan ( VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel,Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).

23.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 8. točka 8. 9. i 8. točka 8.17. u dijelu koji glasi: “od 14.511,93 CHF (slovima: četrnaesttisućapetstojedanaest 93/100 CHF )” ,tj. u dijelu o vrijednosti vozila i okvirnog iznosa ukupne tražbine koja se osigurava navedenim ugovorom, za navesti je da tužiteljica nije navela postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnosti ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli i isplate preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi,te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio a kako je to navedeno u izreci (čl.7.s.t.1.,čl.219.st.1. ZPP).

24.S obzirom da je tužiteljica u pisanom podnesku od 7.studenog 2024. (stranica 87 spisa) snizila tužbeni zahtjev, što ima karakter povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio (stranica 90 spisa),to je stoga sud temeljem odredbe čl.193 ZPP donio rješenje kao u izreci (2.293,78 EUR -2.094,64 EUR =199,14 EUR).

25.Za navesti je da je tužiteljica po punomoćniku po provedenom vještačenju u pisanom podnesku od dana 7.studenog 2024. (stranica 87 spisa) specificirala tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevala novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R-469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužiteljica o egzaktnoj visini svoje tražbine mogla saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP),kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).

26.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP.

26.1.S obzirom na uspjeh u postupku naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.550,15 EUR koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr.7.t.1.) u visini od 100 bodova, sastav pisanih podnesaka od 09.11.2023. i 07.11.2024. po Tbr.8.t.1. u visini od po 100 bodova, te za zastupanja na ročištima kod suda dana 11.01.2024. (Tbr.9.t.2.) 100 bodova i dana 12.11.2024. (Tbr.9.t.1) 100 bodova, koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV, te troška sudske pristojbe na tužbu 34,70 EUR i troška vještačenja po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke u iznosu od 265,45 EUR. Tužiteljici ne pripada zahtijevani trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 69,40 EUR, s obzirom da je odredbom čl.6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi, a odredbom čl.13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (NN 51/23 od 12.5.2023.) propisano je da navedeni zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u „ Narodnim novinama“, to je tužiteljica obveznik plaćanja sudske pristojbe samo na dio tužbenog zahtjeva pod točkom III. petita tužbe.

27.Na dosuđeni iznos troška tužiteljici pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

28. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva (stranica 90 spisa), za navesti je da tuženiku pripada pravo na naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva sukladno čl.158.st.1. ZPP, te je za navesti da tuženik nije u roku iz čl.164.st.1.t.8 ZPP određeno zahtijevao naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva, s napomenom da se pod određenim zahtijevanjem naknade troška smatra određeno novčano izražavanje troška, pa je stoga zahtjev tuženika za naknadu troška za povučeni dio tužbenog zahtjeva odbijen (čl.164.st.2. ZPP).

29.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 23.prosinca 2024.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude i rješenja, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude i rješenja.

DOSTAVITI:

-punomoćniku tužitelja

-punomoćniku tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte