REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 20 Pr-419/2020-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj
stvari tužitelja B.F. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D.P., odvjetnik u O.d. P. & p. d.o.o., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 3. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

I/ Nalaže se tuženiku C.o. d.d., Z., OIB: …, platiti tužitelju B.F. iz S., OIB: …, na ime naknade štete, iznos od 12.557,45 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje na iznos od 10.566,61 eura teku od 20. srpnja 2018., pa do isplate, a na iznos od 1.990,84 eura kamate teku od 11. rujna 2018., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.210,67 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. siječnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom naknade štete od 714,83 eura
sa pripadajućim zateznim kamatama, te zahtjev za isplatom parničnog troška za
preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 13. svibnja 2018. u Z. prilikom obavljanja redovnog rada stradao kao zaposlenik osiguranika tuženika, trgovačkog društva Z.e.t. d.o.o., i to kao vozač autobusa na način da je fizički napadnut od strane putnika autobusa. Poslodavac tužitelja, Z.e.t. d.o.o., je u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Tužitelj navodi da je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u bolnici S.d. u Z., te je zbog posljedica predmetnog štetnog događaja bio podvrgnut funkcionalnoj operaciji nosa. Navodi da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni iznos od 11.000,00 kn.

2

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 11. listopada 2021.
tužitelj potražuje na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i
duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu 85.000,00 kn, te 15.000,00 kn za troškove
liječenja, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje nastanak štetnog događaja,
pasivnu legitimaciju, te odgovornost. Tuženik također priznaje da je tuženik tužitelju
u mirnom postupku isplatio iznos od 11.000,00 kn. Isplatom navedenog iznosa
tuženik smatra da je u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se
svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih
kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik navodi i da osporava visinu tužbenog
zahtjeva jer je isti previsoko postavljen, a s obzirom na postojeću dokumentaciju te
sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti uz naknadu troškova sudskih pristojbi tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su
stranke dostavile u spis, saslušao je tužitelja i proveo medicinsko vještačenje po vještaku ORL struke dr. M.M. i po vještaku psihijatru dr. D.M., dopunu vještačenja po istim vještacima te je saslušao navedene vještake.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom
postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,
84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud
je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za
isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog
događaja 13. svibnja 2018. kada je tužitelj kao vozač autobusa fizički napadnut od
strane putnika.

6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporan nastanak štetnog
događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika. Nije sporno da je
tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.459,95 eura (11.000,00 kn)
s osnova neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno
i duševno zdravlje. Nije sporno da je tužitelju priznata ozljeda na radu od strane
HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja što je razvidno iz Prijave o ozljedi
na radu. Sporna je visina tužbenog zahtjeva u preostalom iznosu kojeg tužitelj
potražuje od tuženika.

7. Kako je odgovornost osiguratelja i poslodavca solidarna, podredno se na
odgovornost tuženika za štetu primjenjuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu
("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), koja propisuje da ako radnik
pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu
po općim propisima obveznog prava.

8. Također se primjenjuje odredba čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu
(„Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR) kojom je propisana odgovornost
poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću
po načelu objektivne odgovornosti.

3

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

9. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko
vještačenje po stalnim sudskim vještacima otorinolaringologu dr. M.M. i neuropsihijatru dr. D.M. iz čijeg nalaza i mišljenja od 15. listopada 2020. proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio više udaraca u područje lica koje su dovele do prijeloma nosnih kosti s pomakom te ozljede lijevog kapka. Odmah po ozljedi i kirurški i Rtg obrađen, utvrde se gornje dijagnoze a ozljede kirurški saniraju. Redovito se kontrolira po ORL i oftalmologu. Radi smetnji disanja na nos podvrgnuo se privatnoj operaciji nosne pregrade. Unatoč liječenju zaostale su smetnje disanja na nos i smanjen osjet mirisa, suhoća sluznice te povremeni bolovi mjesta prijeloma. Uzročno posljedična veza je jasna slijedom medicinske dokumentacije, a uvidom u zdravstveni karton isključene ozljede i liječenje po ORL i psihijatru prije predmetnog. Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta dva dana i slabijeg deset dana. Unatoč liječenju i naknadnoj privatnoj operaciji nosa, zaostali su povremeni bolovi, smetnje disanja na nos i suhoća sluznice nosa čime su smanjene opće životne i radne aktivnosti tužitelja 5% s ORL motrišta. Nestručna tuđa pomoć tužitelju je bila potrebna dva tjedna i to 2 x tjedno po dva sata, sveukupno osam sati / nakon oba zahvata na nosu tijekom mirovanja uz tamponadu nosa. Pomoć je trebao za nabavu i teže kućne poslove. Zaostalo je naruženje manjeg stupnja – kozmetski nedostatak, ponekad vidljivo okolini u neposrednom kontaktu uz pozor i to radi blaže deformacije nosne piramide i ožiljka na kapku i nosu. Završetak liječenja ozljeda na licu je posljednja oftalmološka kontrola 19. srpnja 2018. kada se zdravstveno stanje stabiliziralo a koliko je potrebno i da zarastu nosne kosti. Naknadna operacija nosne
pregrade je pokušaj smanjenja trajnih posljedica. Iz nalaza i mišljenja
neuropsihijatra dr. D.M. proizlazi da je predmetni događaj ostavio psihičke- emocionalne posljedice koje su verificirane psihijatrijskim pregledom i opisane u nalazima psihijatra. Posljedice su se očitovale kao proširena i dugotrajna reakcija na stres kroz simptome poremećaja prilagodbe, depresivne i izražene anksiozne simptome, kao i promijenjenu sliku sebe, pad na razini samopouzdanja, strah, izbjegavajuće ponašanje i ponovno proživljavanje. Duševna bol radi smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja postoji, obzirom na obavljeni pregled i kliničku sliku te dostupnu medicinsku dokumentaciju, kod tužitelja postoje psihičke smetnje iz kruga teške reakcije na stres (dijagnosticirano pod šifrom F43.8 – reakcija na teški stres) koje su se pojavile nakon predmetnog događaja i direktno su povezane s njim. Sukladno navedenom, uzevši u obzir dinamiku i tijek poremećaja, kompletnu dokumentaciju kao i psihički status tijekom vještačenja, s psihijatrijske strane postoji smanjenje opće životne aktivnosti od 8%. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je postojao, bio je intenzivan i trajao je koliko i samo odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za
zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju jedan dan, u srednjem stupnju dva dana te slabom stupnju kumulativno od predmetnog događaja, kroz duži period, do aktualnog perioda kada se obavlja vještačenje (slabi strah kao posljedica predmetnog događaja kod tužitelja prisutan je i kod razgovora s vještakom 12. listopada 2020. te rezultira i smanjenjem životne aktivnosti). Vještaci suglasno donose zajedničku ocjenu duševnih boli radi smanjenja općih životnih aktivnosti od 10% (5% ORL motrišta i 8% s psihijatrijskog motrišta).

10. Tužitelj je prigovorio vještačenju psihijatra dr. D.M. u dijelu ocjene straha
slabijeg intenziteta te predlaže da vještak razgraniči ocjenu straha slabijeg

4

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

intenziteta od onog straha slabijeg intenziteta koji je obuhvaćen ocjenom smanjenja
životne aktivnosti.

11. Povodom prigovora tužitelja vještaci su se očitovali 8. veljače 2021. na način
da vještak psihijatar u potpunosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Vezano za
ocjenu straha, primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i
istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je postojao, bio je intenzivan i trajao je koliko i
samo odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima
karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju jedan dan, u srednjem
stupnju dva dana te slabom stupnju kumulativno od predmetnog događaja, kroz duži
period, do aktualnog perioda kada se obavlja vještačenje (slabi strah kao posljedica
predmetnog događaja kod tužitelja prisutan je i kod razgovora s vještakom 12.
listopada 2020., te rezultira i smanjenjem životne aktivnosti). Na prigovor
vještačkom nalazu o preniskoj ocjeni boli te potrebe za tuđom pomoći, oba vještaka
ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja i navedene ocjene smatraju primjerenima
opsegu ozljeda i tijeku liječenja tužitelja.

12. Nakon dopunskog očitovanja vještaka nije bilo daljnjih primjedbi na
vještačenje te je tužitelj podneskom od 11. listopada 2021. povećao tužbeni zahtjev.
Tuženik se nije protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no istaknuo je prigovor zastare
te prigovor da na povećani tužbeni zahtjev kamate mogu teći tek od dana
povećanja. Tuženik je tek tada na ročištu 11. travnja 2022. (više od godinu dana od
dopunskog nalaza i mišljenja vještaka) prigovorio vještačenju navodeći da vještaci
trebaju razjasniti da li je slabi strah kod tužitelja iskazan kroz ocjenu smanjenja
životnih aktivnosti ili po danima.

13. Tužitelj navodi da radi kao vozač autobusa, a u štetnom događaju imao je
natučenje glave, ozljedu očnog kapka i prijelom nosne kosti, a i masnice na poleđini
glave te po nogama, što nigdje u medicinskoj dokumentaciji nije navedeno jer su se
fokusirali na glavne ozljede. Bio je na bolovanju 3 mjeseca i za to vrijeme nije mogao
sve sam raditi te mu je pomoć u obavljanju kućanskih poslova pružala sestra. Zbog
ozljede nosa teško je disao, lijeva nosnica mu je bila skroz začepljena te je trebao
ići na operaciju nosa, a u bolnicama se na operaciju čekalo 6-8 mjeseci stoga je
operaciju nosa obavio u privatnoj poliklinici. Navodi da se na posao trebao vratiti
nakon završetka bolovanja koje je trajalo 3 mjeseca i nije mogao čekati na operaciju
u državnoj bolnici, pa je zato obavio u privatnoj. Nakon operacije stanje sa disanjem
mu se popravilo, ali ne u cijelosti, a više nema niti svoj nos koji je imao ranije jer je
promjena nosa vidljiva, na nosu ima kvrgicu i ožiljke. Navodi da svaki dan o tome
razmišlja jer je to prvo kada se ujutro ustane i pogleda u ogledalo, te osjeća da mu
je nos iskrivljen i kada se umiva. Zbog ozljede očnog kapka i dalje ima probleme jer
ga nakon radnog dana oko peče i osjeća kao da mu je pijesak u oku te mu oko bude
crveno. Kod psihijatra je bio tri puta, a preporučena mu je i terapija medikamentima,
ali je nije uzimao jer nije osjećao potrebu. Navodi da je operaciju nosa imao oko dva
i pol mjeseca nakon štetnog događaja i tada je još bio na bolovanju.

14. Primjedbi na iskaz ističe tuženik u dijelu gdje tužitelj navodi da je morao
obaviti operaciju nosa u privatnoj poliklinici, stoga tuženik predlaže da se vještaci
očituju i na te okolnosti.

5

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

15. Povodom prigovora tuženika vještaci su se očitovali 22. travnja 2022. navodeći da je slabiji strah kod tužitelja iskazan je kroz ocjenu smanjenja životnih aktivnosti. Ozljedu nosa sa posljedičnim smetnjama disanja tužitelj je liječio u bolnici S.d. do 25. srpnja 2018. kada je na posljednjoj kontroli ordinirana i dalje konzervativna terapija kapima za nos te kontrola za četiri mjeseca. Drugo mišljenje tužitelj traži u privatnoj poliklinici gdje je nos operiran uz izvjesno poboljšanje disanja i smanjenje trajnih posljedica. Tužitelj nije bio vitalno ugrožen no smetnje disanja na nos individualno variraju, ovise vrsti posla a također i mogućnosti bolovanja. U državnim bolnicama se obično čeka na njih i duže od osam mjeseci no prema medicinskoj dokumentaciji tužitelju nije niti predlagana na redovitim ORL kontrolama. Stoga je operacija u privatnoj klinici unutar vremena bolovanja tužitelja opravdana.

16. Tužitelj nije prigovorio dopunskom očitovanju vještaka, a tuženik je prigovorio
navodeći da ocjena vještaka nije u skladu sa pravilima medicinske struke i prakse,
da je utvrđeni stupanj SŽA od 10% te ocjena bolova prihvatljiva, a ocjena straha nije
utemeljena jer da kod tužitelja ne postoji psihijatrijska dokumentacija o dugotrajnom
liječenju. Navodi da je operaciju nosa koja nije bila nužna tužitelj mogao dobiti preko
HZZO-a. Predlaže provesti novo vještačenje po drugom vještaku.

17. Na prigovore tuženika vještaci su se očitovali 29. lipnja 2022. navodeći da
vještak psihijatar ostaje u potpunosti kod ranije ocjene straha. Primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je postojao, bio je intenzivan i trajao je koliko i samo odvijanje štetnog događaja. Zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja, koje ima karakteristike sekundarnog straha, trajala je u jakom stupnju jedan dan, u srednjem stupnju dva dana te slabom stupnju kumulativno od predmetnog događaja, kroz duži period, do aktualnog perioda kada se obavlja vještačenje (slabi strah kao posljedica predmetnog događaja kod tužitelja prisutan je i kod razgovora s vještakom 12. listopada 2020. te rezultira i smanjenjem životne aktivnosti). Isto tako, slabiji strah kod tužitelja iskazan je (ulazi u ovu kategoriju) kroz ocjenu smanjenja životnih aktivnosti. ORL vještak navodi da ozljedu nosa sa posljedičnim smetnjama disanja tužitelj je liječio u bolnici S.d. do 25. srpnja 2018. kada je na posljednjoj kontroli ordinirana i dalje konzervativna terapija kapima za nos te kontrola za četiri mjeseca. Drugo mišljenje tužitelj traži u privatnoj poliklinici gdje je nos operiran 11. rujna 2018. uz izvjesno poboljšanje disanja i smanjenje trajnih posljedica. 11. prosinca 2018. ORL kontrola u bolnici S.d. opisuje lokalni status uz još uvijek deformiranu nosnu piramidu, uz zaključak: nova operacija nije potrebna. Stoga je evidentno da ORL ordinarius u bolnici nije niti u jednom pregledu uopće indicirao operaciju nosa. Prva kontrola nakon upotrebe kapi za nos bila je nakon četiri mjeseca. Smetnje disanja na nos bez poboljšanja na konzervativnu terapiju i bez izgleda da bi iste riješio na teret HZZO-a, tužitelja opravdano odvode u ustanovu koja mu to omogući u dogledno vrijeme. U bolnici nisu mu nudili nikakav termin za operaciju čak ni za osam mjeseci. Time on smanjuje trajne posljedice zadobivene ozljede a i dužinu bolovanja. Iz svega navedenog je operacija u privatnoj ustanovi bila opravdana.

18. Po prijedlogu tuženika vještaci dr. M.M. i dr. D.M. su usmeno saslušani. Psihijatar dr. D.M. navodi kako je kao posljedicu predmetnog događaja tužitelj razvio smanjenje životne aktivnosti sa psihijatrijske strane u iznosu od 8% a što je navedeno na str. 4 psihijatrijskog vještačenja. Vezano uz strah kao

6

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

posljedicu predmetnog događaja sekundarni strah trajao je u jakom stupnju jedan
dan, u srednjem stupnju dva dana, te u slabom stupnju kumulativno dvije godine i
pet mjeseci. Navodi da je na str. 3 i 4. psihijatrijskog vještačenja navedeno na str.
3 psihički status, a na str. 4. paragraf 2, da je tijekom razgovora s vještakom strah
slabijeg stupnja bio prisutan. Vještak odgovara da su u medicinskoj dokumentaciji
navedena dva psihijatrijska pregleda. Vezano uz primjenu lijekova oni su samo
jedan od metoda liječenja psihičkih smetnji, a ostale metode uključuju tzv.
psihosocijalne metode liječenja, socijalizaciju kao i druge oblike rada na sebi.
Primjena lijekova nije nužno odraz teže kliničke slike, međutim, kod tužitelja su u
oba psihijatrijska nalaza navedeni lijekovi – normabel u svrhu psihomotornog
smirenja. U ovakvim situacijama propisuju se upravo lijekovi ovog tipa koji se
nazivaju anksiolitici – sedativi – hipnotici. Vještak ORL dr. M.M. na poseban upit
tuženika o listama čekanja za operacije nosa navodi da se razlikuju od bolnice do
bolnice a i od godine u kojoj se provodi liječenje. Ističe da na ORL kontrolama u
bolnici nije niti predložena operacija nosa, a očito operacija izvedena u privatnoj
klinici nije dovela do željenih rezultata. Navodi da prema priloženoj dokumentaciji
nema medicinskog nalaza s opisom indikacije niti tijeka operacije nego je samo
priložen račun operativnog zahvata u općoj anesteziji. Vještak navodi da ostaje u
cijelosti kod pisanog nalaza jer je pacijent prema podacima koje iznosi on zatražio
u cilju poboljšanja disanja na nos drugo mišljenje kada mu je indicirana u privatnoj
klinici operacija. Vještak smatra da sa stanovišta tužitelja koji je nakon predmetnog
štetnog događaja imao smetnje disanja na nos, zatražio je stručno liječničko
mišljenje u privatnoj poliklinici kod specijaliste koji mu je obećao poboljšanje funkcije
disanja te je razumljiva odluka tužitelja da je prihvatio savjet i operaciju unatoč
financijskom izdatku. Nadalje vještaci odgovaraju da je nalaz i mišljenje sačinjen na
temelju medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja.

19. Nakon što su vještaci usmeno iznijeli svoj nalaz i mišljenje, tužitelj nije imao
nikakvih primjedbi, a tuženik je ostao kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka te
navodi da vještaci i dalje nisu razgraničili koliki dio straha otpada na slabi strah a
koliki na smanjenu životnu aktivnost te je predložio provođenje novog medicinskog
vještačenja po drugim vještacima.

20. Nalaz i mišljenje vještaka te usmena obrazloženja vještaka koji su vještačili
u ovom postupku sud je u cijelosti cijenio vjerodostojnim jer su dani stručno,
razumljivo i objektivno, a kako ovaj sud u nalazu i mišljenju vještaka i usmenom
obrazloženju ne nalazi nikakvih nelogičnosti i proturječnosti, to je stava da bi
provođenje novog medicinskog vještačenja u konkretnoj situaciji pridonijelo jedino
odugovlačenju i povećanju troškova postupka radi čega je taj dokazni prijedlog
tuženika i odbio.

21. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužitelju uslijed štetnog
događaja, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je
nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, dalje:
ZOO)). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100.
st. 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na
tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih
povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike

7

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj
naveo u tužbi: fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i
duševne boli zbog naruženosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila)
odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za
pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava
osobnosti, sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i
trajanju pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi
i društvenom svrhom. Još treba naglasiti da je ovaj sud, prilikom odmjeravanja
pravične novčane naknade tužitelju, vodio računa o svim okolnostima konkretnog
slučaja te da od vještaka odmjeren postotak smanjenja životne aktivnosti nije uzet
kao puka matematička formula za izračun pripadajuće mu novčane naknade. Sud
je pri tom poglavito imao na umu da je tužitelj stradao za vrijeme obavljanja rada od
fizičkog napada nepoznate osobe, da je zbog ozljeda morao ići na operaciju nosa,
te da je dugo bio na bolovanju.

23. Imajući u vidu sve izložene okolnosti slučaja i težinu povrede navedenih
prava osobnosti, a kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, sud
smatra da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100.
st. 1. ZOO. Sud je odmjerio visinu pravične novčane naknade uzimajući u obzir sve
elemente odlučne za njezino određivanje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je ocjena
ovog suda da sve utvrđene okolnosti opravdavaju dosuđivanje pravične novčane
naknade u ukupnom iznosu od 12.000,00 eura.

24. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 8 sata
nestručne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe
pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u
iznosu od 3,32 eura po satu, pa ista ukupno iznosi 26,56 eura.

25. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju na ime naknade
štete 1.459,95 eura, dosuđen mu je daljnji iznos od 10.566,61 eura. Stoga je odbijen
sa preostalim zatraženim iznosom na ime naknade neimovinske i imovinske štete
od 714,83 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

26. Na temelju odredbe čl. 1093. st. 2. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na naknadu
troškova liječenja za obavljenu operaciju koja je po ocjeni vještaka bila opravdana,
u iznosu od zatraženih 1.990,84 eura, a koje troškove je sud utvrdio uvidom u račun
Poliklinike I.m. od 11.9.2018. (list 24).

27. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zakonske
zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu i imovinsku
štetu za tuđu pomoć i njegu od ukupno 10.566,61 eura teku od dana podnošenja
odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je
tužitelj podnio odštetni zahtjev 27.6.2018., to mu kamate teku od 20.7.2018. (a to je
kasniji datum) kako je to isti i tražio. Nije osnovan prigovor tuženika da kamate na
preinačeni dio tužbenog zahtjeva teku od preinake, obzirom je tužitelj povećao
tužbeni zahtjev tek nakon vještačenja te ranije nije mogao znati visinu i opseg štete.

8

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

Na imovinsku štetu za troškove liječenja od 1.990,84 eura tužitelju su kamate
dosuđene od 11.9.2018. kako je to i tražio.

28. Neosnovani su i navodi tuženika a koji se odnose na zastaru za preinačeni
dio zahtjeva obzirom da je podnošenjem tužbe u ovome predmetu došlo do prekida
zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO, pri čemu valja naglasiti da tužitelj nije tražio
naknadu štete po nekim drugim osnovama, u odnosu na osnove koje je zatražio u
tužbi, pa je stoga prigovor tuženika da je za povišeni iznos naknade neimovinske
štete nastupila zastara neosnovan (tako i VSRH Rev-231/04 od 10. ožujka 2004. i
Revr-537/2006- 2, od 5. listopada 2006.).

29. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev je prihvaćen za ukupan iznos od

12.557,45 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a odbijen za iznos od 714,83
eura s pripadajućim zateznim kamatama.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i
članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužitelju koji je u pretežnom dijelu
uspio u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti
konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava odštetnog zahtjeva od 200,00 eura (Tbr.32), - sastava tužbe od 200,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 16.3.2020. od 50,00 eura (Tbr.8/4), - pristupa na ročište 15.7.2020. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 6.11.2020. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 11.10.2021. od 200,00 eura (Tbr.8/1), - pristupa na ročište 11.4.2022. od 200,00 eura (Tbr. 9/1), - sastava podneska od 7.7.2022. od 50,00 eura (Tbr.8/4), - pristupa na ročište 15.2.2022. od 100,00 eura (Tbr. 9/2),

- pristupa na ročište 21.11.2023. od 200,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 1.450,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) i
troškove vještačenja od 398,17 eura, a što sve ukupno iznosi 2.210,67 eura.

31. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav ostalih podnesaka jer nisu bitni za vođenje spora (čl. 155 ZPP).

32. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na trošak parničnog postupka
temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2.
ZOO.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama
("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi
u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 3. siječnja 2024.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić,v.r.

9

Poslovni broj: 20. Pr-419/2020-48

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda e-komunikacijom ili pisano u 4
primjerka za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku 2. tuženiku