REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1007/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu MASSIVE HOLDING d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska 23, OIB: 02853984620, kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Arelić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Arelić & Partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka cesta 195, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 23. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/19- 01/385, URBROJ: 513-04-21-2 od 24. veljače 2021.
II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-471-02/19-01/94, URBROJ: 513-07-05/19- 1 od 3. srpnja 2019.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-471-02/19-01/385, URBROJ: 513-04-21-2 od 24. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-471-02/19-01/94, URBROJ: 513-07-05/19-1 od 3. srpnja 2019., kojim se u točki I. izreke za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2019. godine utvrđuje porez na dodanu vrijednost u iznosu od 569.151,71 kn. Točkom II. nalaže se uplatiti utvrđeni iznos poreza. Točkama III. do V. nalaže se nakon izvršenih uplata provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama kao i izvršiti porezno rješenje u roku od 8 (osam) dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Tužitelj u bitnom navodi bitne povrede postupka - nepravilnu primjena Općeg poreznog zakona i Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da se osporava odbitak pretporeza po ulaznim računima povezanih društava (Massive Flooring d.o.o., Massive Furniture d.o.o., Massive Houses d.o.o.) koja nisu podmirili obvezu PDV-a zbog njihove blokade računa. Tvrdi se da povezana društva nisu imala namjeru zloupotrebe poreznih prava, već su poslovala prema poslovnom modelu uvedenom radi optimizacije prodajnih procesa. Ističe da su financijski problemi povezanih društava povezani su s blokadom od strane HBOR-a, izazvanom okolnostima izvan kontrole tužitelja te da je pokrenut predstečajni postupak radi restrukturiranja i nastavka poslovanja. Ističe da je promjena načina poslovanja bila je usmjerena na unaprjeđenje poslovanja i zahtjeve kupaca, a ne na izbjegavanje poreznih obveza, da su povezana društva imala obvezu plaćanja PDV-a te da je nepravilno zaključeno da ugovori sklopljeni nakon blokade računa imaju isključivu svrhu stvaranja prava na odbitak pretporeza. Ističe da prema članku 58. Zakona o PDV-u, porezni obveznik može odbiti PDV na isporuke dobara i usluga za oporezive transakcije. Tužitelj smatra da ima pravo na odbitak pretporeza jer su povezana društva (Massive Flooring, Massive Furniture, Massive Houses) podmirila obveze PDV-a te stoga nije došlo do štete za državni proračun. Tužitelj tvrdi da su transakcije s povezanim društvima obavljene u skladu s načelom neutralnosti PDV-a, što potvrđuju i porezne kartice povezanih društava. Transakcije tužitelja, uključujući distribuciju robe uz zaračunatu maržu, dokazuju da posluje samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, što je potvrđeno financijskim izvješćima i dokumentacijom o prodaji. Ističe da su u trenutku nadzora u ožujku 2019. godine, povezana društva bila u blokadi, ali su obveze PDV-a za sporne transakcije podmirene kao tekuća obveza, ne ulazeći u predstečajni postupak. Smatra da je tuženik pogrešno interpretirao poslovne aktivnosti kao zlouporabu prava i agresivno porezno planiranje, iako su sve transakcije bile stvarne i gospodarski opravdane. Tužitelj naglašava da nije sudjelovao u prijevarnim aktivnostima te da su PDV obveze uredno podmirene. Ističe da prema članku 127. Zakona o PDV-u, zlouporaba se utvrđuje samo ako porezni obveznik zna ili mora znati da PDV neće biti plaćen, što ovdje nije slučaj. Predlaže donijeti presudu koja će u svemu zamijeniti osporenu pojedinačnu odluku, podredno poništiti osporenu pojedinačnu odluku i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Tuženik u bitnom navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Predlaže odbiti tužbu.
4. Sud je rješenjem od 3. lipnja 2024. pozvao Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Varaždin u roku od 15 dana očitovati se: a) je li Massive flooring d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska 24, OIB: 0228565733, podmirio iskazanu obvezu PDV u prijavi PDV-a za 3. mjesec 2019. godine u iznosu od 531.096,59 kn, b) je li Massive Furniture d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska 24, OIB: 73696689212, podmirio iskazanu obvezu PDV u prijavi PDV-a za 3. mjesec 2019. godine u iznosu od 29.876,41 kn, c) je li Massive Houses d.o.o., Veliki Bukovec, Dravska 24, OIB: 27590470782, podmirio iskazanu obvezu PDV u prijavi PDV-a za 3. mjesec 2019. godine u iznosu od 39.581,35 kn.
5. Ministarstvo financija-Porezna uprava, Područni ured Varaždin dostavilo je očitovanje iz kojeg u bitnom proizlazi da su navedena društva podmirila navedenu obvezu PDV-a.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da su povezana društva Massive Flooring d.o.o., Massive Furniture d.o.o. i Massive Houses d.o.o. u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka 2019. tužitelju isporučivala dobra;
- da povezana društva nisu obvezu obračunatog PDV-a uplatila u državni proračun;
- da je tužitelj dalje isporučio dobra u izvoz i unutar država članica EU te manji dio u tuzemstvo;
- da tužitelj nije ostvarivao razliku u cijeni kod daljnjih isporuka dobara.
9. Na temelju navedenih činjenica porezna su tijela, pozivajući se na presude Europskog suda pravde, kao dio pravne stečevine Europske unije, ocijenila da se radi o zloupotrebi prava u području poreza na dodanu vrijednost, odnosno da se radi o obavljenim isporukama kojima je svrha iskazivanja pretporeza na strani primatelja dobara (tužitelja) i izbjegavanje plaćanja PDV-a kod isporučitelja dobara, što ima obilježje zlouporabe prava na povrat PDV-a, zbog čega je tužitelju osporen pretporez.
10. Načelo zloupotrebe prava u području poreza na dodanu vrijednost je načelo koje je razvio Europski sud pravde. To se načelo može primijeniti prema poreznom obvezniku kako bi mu se osporilo pravo na pretporez, čak i ako ne postoje posebne odredbe kojima je u nacionalnom pravnom poretku propisana zabrana takvih zloupotreba.
11. Pri primjeni poreza na dodanu vrijednost nameće se načelo porezne neutralnosti, a koje uključuje i načelo prava na odbitak poreza. Svrha je sustava odbitaka poreznog obveznika (osobu koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti u smislu članka 6. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, Narodne novine, broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18.) u cijelosti rasteretiti PDV-a u pogledu svih njegovih transakcija koje same po sebi daju pravo na odbitak.
12. Iako se to pravo na odbitak uvijek treba primjenjivati s ciljem postizanja neutralnog oporezivanja, za to pravo postoje određena ograničenja. Stjecanje treba služiti gospodarskoj aktivnosti poreznog obveznika. Suprotno tomu, ako se stjecanja izvršavaju u svrhu transakcija koje se izuzimaju ili koje ne ulaze u područje primjene PDV-a, ne može se odbiti pretporez. Nadalje, Europski sud pravde je u svojoj sudskoj praksi također utvrdio da se na pravo Unije ne može pozivati u svrhu utaje ili zlouporabe. U slučaju zlouporabe može se osporiti odbitak pretporeza.
13. Sustav odbitka uspostavljen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost ([registarska oznaka] 347, str. 1, dalje Direktiva o PDV-u) ima za cilj u potpunosti osloboditi subjekta tereta PDV-a koji je platio ili treba platiti tijekom svih njegovih gospodarskih aktivnosti. Stoga zajednički sustav PDV-a nastoji osigurati potpunu neutralnost oporezivanja svih gospodarskih aktivnosti, bez obzira na njihovu svrhu ili rezultate, pod uvjetom da su one same u načelu podložne PDV-u (predmet 268/83 P [1985.] ECR 655, t. 19. i predmet C‑118/11 Eon Aset Menidjmunt ECR [2012.], t. 43.).
14. Zajednički sustav PDV-a mora zajamčiti neutralnost u odnosu na porezno opterećenje svih gospodarskih aktivnosti, neovisno o ciljevima ili rezultatima tih aktivnosti, pod uvjetom da se na same navedene aktivnosti načelno primjenjuje PDV (vidjeti u tom smislu presudu od 18. studenoga 2020., Komisija/Njemačka (Povrat PDV-a – Računi), C-371/19, EU:C:2020:936, t. 77.).
15. Pravo na odbitak, pa stoga i pravo na povrat, čine sastavne dijelove mehanizma PDV-a te se u načelu ne mogu ograničiti. To se pravo neposredno ostvaruje za sve poreze koji su teretili ulazne transakcije (presuda od 18. studenoga 2020,. Komisija/Njemačka (Povrat PDV-a – Računi), C-371/19, EU:C:2020:936, t. 79. i navedena sudska praksa).
16. U području prava na odbitak PDV-a, Sud je presudio i da temeljno načelo neutralnosti PDV-a zahtijeva da se odbitak ili povrat ulaznog PDV-a odobri ako su ispunjeni materijalni zahtjevi, čak i ako porezni obveznici nisu udovoljili određenim formalnim zahtjevima. Drukčije bi, međutim, bilo ako bi učinak povreda takvih formalnih zahtjeva bio sprečavanje podnošenja sigurnog dokaza o ispunjenju materijalnih zahtjeva (presuda od 18. studenoga 2020., Komisija/Njemačka (Povrat PDV-a – Računi), C-371/19, EU:C:2020:936, t. 80. i 81. i navedena sudska praksa).
17. Za utvrđivanje zloupotrebe potrebna su dva uvjeta. Prvo, dotične transakcije, bez obzira na službenu primjenu uvjeta utvrđenih relevantnim odredbama Direktive o PDV-u i nacionalnim zakonodavstvom kojim se ona prenosi, moraju rezultirati stjecanjem porezne prednosti čije bi dodjeljivanje bilo u suprotnosti sa svrhom tih odredbe. Drugo, iz brojnih objektivnih čimbenika mora biti vidljivo da je osnovni cilj dotične transakcije stjecanje porezne prednosti (Halifax i drugi, t. 74. i 75.).
18. Mjere koje države članice mogu usvojiti prema članku 273. Direktive o PDV-u kako bi osigurale ispravnu naplatu PDV-a i spriječile utaju ne smiju ići dalje od onoga što je potrebno za postizanje tih ciljeva i ne smiju potkopavati neutralnost PDV-a (predmet C-385/09 Nidera Handelscompagnie [2010.] ECR I-10385, t. 49.).
19. U konkretnom slučaju prestala je obveza PDV-a povezanih društava u smislu članka 26. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.), iz čega proizlazi da ipak ne postoje objektivni čimbenici iz kojih bi proizlazio postojanje zloupotrebe te bi ostavljanje na snazi osporavanih rješenja dovelo u pitanje načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost. Okolnost da nema razlike u cijeni pri stjecanju dobara od strane tužitelja i isporuci tih dobara ne dovodi do zaključka, prema objektivnim kriterijima, da to stjecanje ne služi gospodarskoj aktivnosti tužitelja.
20. Slijedom navedenog, Sud je rješenja utvrdio nezakonitim.
21. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u izreeci ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu, 23. prosinca 2024.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Vinko Arelić, [adresa] Zagreb, Zagrebačka cesta 195
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturška 43
3. U spis
