REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1683/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja ŽČ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, isplatiti tužitelju ŽČ, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 269,29 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 06. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 07. studenog 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke VW GOLF GTD reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika – osiguranika tuženika TERRA XXL ART d.o.o. iz Zagreba. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja, prema odredbama Zakona o osiguranju te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio 10. siječnja 2024. tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 10-00-651011-2023. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je isplatio nesporni iznos štete oštećeniku, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 26/VP1/1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1327,87 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Osnovicu za obračun po predmetnom računu iznosi 1.195,08 EUR sve to kakao je oštećenik u sustavu PDV-a te ima pravo na odbitak 50% PDV-a po navedenom računu. Račun popravka tužitelj je poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 898,79 EUR, a nakon uplate tog iznosa oštećenik je Isplatio 50% PDV-a u iznosu od 132,79 EUR zajedno sa isplatom tuženika na račun tužitelja dana 12. ožujka 2024. odnosno u sveukupnom iznosu od 1.031,58 EUR dok razliku od 269,29 EUR tuženik nije platio, tuženik opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Navodi kako u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost a takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 06. svibnja 2024., a o čemu je obavješten ovdje tuženik. Zaključuje kako je slijedom navedenog upravo razlika u cijeni rada predmet ovoga spora te stoga tužitelja traži tužbom isplatu iznosa od 269,29 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu zahtjeva u cijelosti. Navodi kako račun 26/VP1/1 na 1.327,89 EUR koji je tužitelj izdao TERRA XXL Art d.o.o. ukazuje na neku isporuku dobara i usluga koju je tužitelj izvršio TERRA XXL Art d.o.o. i na možebitni dug TERRA XXL Art d.o.o. po tom računu prema tužitelju. Iz navedenih razloga niti Ugovor o „ustupu tražbine“ koji tužitelj dostavlja uz tužbu nije valjan te uopće ne može biti niti nije ugovor o cesiji. Tuženik je po prijavi osiguranog slučaja sačinio i izvid štete i kalkulaciju popravka a u kojem je jasno navedeno kako se kao normativ sata rada servisa priznaje 15,93 EUR, a koje cijene su izražene bez PDV-a. Osiguranik tuženoga nije nikada prigovorio navedenom izvidu štete. Navodi kako su nerazumljivi navodi tužen kako je nakon isplate 898,79 EUR oštećenik isplatio 50% PDV-a u iznosu od 132,79 EUR odnosno u sveukupnom iznosu od 1.031,58 EUR i da ti navodi ne odgovaraju dokumentaciji u spisu niti sporazumu „cesiji“, pa je nejasno na što se utuženi iznos odnosi. Osiguranik tuženoga dužan je poduzeti sve razumne mjere kako bi šteta na njegovom vozilu bila što manja, a ne što veća, te je to njegova ugovorna i zakonska obveza (čl. 1092. ZOO) izabrati servis koji je tržišno konkurentan te koji je u mogućnosti popraviti vozilo po izvidu štete tuženika a što ujedno jest oštećenom uputa za saniranje štete koje se je obvezan pridržavati a pri tom upotrijebiti i pažnju koja se u prometu uobičajeno zahtjeva, odnosno pažnju dobrog domaćina. Ističe da na području Zagreba renomirani neovlašteni automobilski servisi u promatranom razdoblju kod popravaka vozila, a prema izvidima šteta zaračunavali su satnicu od 13,27 EUR + PDV pa do 21,24 EUR + PDV pa nema nikakvog razloga da bi tuženi svojem osiguraniku priznavao troškove satnice servisa od čak 42,00 EUR + PDV kako se potražuje i to u neovlaštenom servisu za njegov tip vozila. Pri tome ističe kako je tuženik, uvažavajući kretanja na tržištu te iz poslovnih razloga, naposljetku priznao svome osiguraniku satnicu koja i prelazi onu iz izvida štete, tj. priznao je satnicu rada servisa od 27,00 eura + PDV međutim satnica koja se traži od čak 42,00 EUR + PDV premašuje sve razumne tržišne kriterije. Cijeneći sve navedeno tuženi je svome osiguraniku, a sukladno preuzetim obvezama iz ugovora o kasko osiguranju, isplatio osigurninu, a sa kojim iznosom bi svaki dobar domaćin na više mjesta odnosno pri većem broju servisa sa lakoćom u cijelosti popravio svoje vozilo a sukladno utvrđenim oštećenjima na tom vozilu i dobivenim uputama popravka (izvidu štete) te je time u cijelosti ispunjena obveza tuženoga iz ugovora o osiguranju. Osiguranik je sam na sebe i mimo uputa tuženoga preuzeo kod tužitelja obveze a koje prelaze utvrđenu osigurninu, pa za te obveze osiguranik i odgovara.

3. U podnesku od 17. rujna 2024. i u daljnjem tijeku postupka tužitelj uglavnom ponavlja navode iz tužbe, dok tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račun (list 9 spisa), potvrdu o uplati (list 10-14 spisa), izvid štete (list 15 spisa), isplata razlike po računu popravka vozila (list 16 spisa), cjenik usluga (list 17 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 18-19 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 20-21 spisa), sudsku praksu (list 22-66 spisa), račune (list 72-85 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunića (list 86- 88 spisa), sudsku prasku (list 94-122 spisa), te račune sa potvrdama o plaćanju (list 123-155 spisa).

5. Raspravnim rješenjem od 05. studenog 2024. sud je odbio preostale predložene dokaze, budući je sud zaključio da provođenje daljnjih dokaza u ovom sporu male vrijednosti nije svrsishodno niti ekonomično, a nastavno sud je odbio provesti predmetne dokaze kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovog stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 296,29 EUR, koji iznos predstavlja razliku između neplaćenog iznosa naknade štete do punog iznosa nastale štete, a koji se odnosi na cijenu radnog sata za obavljene limarske i lakirerske radove, koje je obavio tužitelj popravljajući vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 07. studenog 2024.

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva dok između stranaka nije sporno da je tužitelj tuženiku platio dio iznosa naknade štete od 898,79 EUR, te nije sporno da je oštećenik tužitelju isplatio iznos od 132,79 EUR, a koji iznos predstavlja 50% iznosa PDV-a.

9. Uvidom u ugovor o ustupu tražbine, sklopljen između vlasnika oštećenog vozila TERRA XXL Art d.o.o., kao ustupitelja i tužitelja, kao primatelja (list 18-19 spisa), proizlazi da ugovorne stranke suglasno utvrđuju da TERRA XXL Art d.o.o., ima prema tuženiku, kao dužniku, tražbinu na temelju izvida štete br. 10-00-651011- 2023, a po računu br. 26/VP/1/1 u iznosu od 269,29 EUR (čl.1.1. ugovora). Navedenim ugovorom TERRA XXL Art d.o.o., ustupa tužitelju cjelokupnu navedenu tražbinu prema tuženiku te time tužitelj postaje novi vjerovnik navedene tražbine.

10. S navedenim u vezi, uvidom u izvid štete (list 13 spisa) proizlazi da se upravo radi o izvidu štete br. 10-00-651011-2023, a koji je kao broj izvida štete naveden u ugovoru o ustupu tražbine, kojim ugovorom se na tužitelja, sa TERRA XXL Art d.o.o., prenosi tražbina na temelju spomenutog izvida štete.

11. Također, uvidom u račun tužitelja br. 26/VP/1 od 20. veljače 2024. (list 9 spisa) proizlazi da se radi o računu broja koji je upravo i naveden u ugovoru o ustupu tražbine.

12. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

14. Uvidom u izvid štete br. 10-00-651011-2023 proizlazi da je tuženik sačinio izvid štete pritom u izvidu navodi da izvid radi na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], kao oštećenom vozilu, u vlasništvu oštećenika TERRA XXL Art d.o.o., a koje je vozilo oštećeno u nezgodi koja se dogodila 07. studenog 2023. Navedeni izvod štete predstavlja ispravu koju je sačinio sam tuženik. U izvidu štete iskazani su dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak, dijelovi za lakiranje kao i potrebno radno vrijeme za popravak, pritom navodeći da je potrebno 6,9 sati rada limara i 10,7 sati rada lakirera.

15. Uvidom u dopis tuženika (list 16 spisa) razvidno je kako tuženik obavještava tužitelja da mu priznaje naknadu štete na vozilu, ali samo u iznosu od 998,65 EUR i to po uobičajenoj cijeni radnog sata koji neovlašteni servisi naplaćuju na području prebivališta oštećenika kao i da će razliku između isplaćenog nespornog iznosa i računa popravka od 198,79 EUR otplatiti na račun servisa.

16. Iz cjenika, tužitelja koji je na snazi od 01. prosinca 2023. (list 17 spisa) proizlazi da je kao cijena rada sata na vozilu kod tužitelja 42,00 EUR uvećano za PDV po stopi od 25%, a koja je cijena radnog sata jednaka cijeni rada sata navedenoj u utuženom računu br. 26/VP1/1 od 20. veljače 2024. (list 9 spisa). Pritom je cjenik potpisan od strane tužitelja te pečatiran pečatom tužitelja, suprotno osporavanjima tuženika.

17. Uvidom u izvid štete, sačinjen po tuženiku, vidljivo je da je tuženik raščlanio da je za popravak štete potreban rad limara u trajanju od 6,9 sati i rad likirera u trajanju od 10,7 sati, a što ukupno predstavlja 17,6 sati, kao što je i navedeno u utuženom računu tužitelja br. 26/VP1/1 od 20. veljače 2024., čime sud zaključuje da je popravak vozila sačinjen u skladu i na temelju izvida štete tuženika.

18. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 20. prosinca 2023. u predmetu P- 902/2023 u odnosu na cijene sate rada neovlaštenih servisa vještak navodi kako nema jedinstvene cijene sata rada djelatnika autostruke (limara, lakirera) kod neovlaštenih autoservisa kada se popravak vrši na temelju izvida štete osiguravajućih društava, jer svaki serviser ima posebne ugovore (i uvjete) sa svakim pojedinim osiguranjem, a što spada u područje poslovne tajne. Zaljučuje da je prosječna cijena sata rada limara i lakirera u veljači 2023., kod neovlaštenih autoservisa na području Grada Zagreba (D&M autolimarija, AS Postružin, Autoservis Antolić, Autolimarija Krpić, Goran auto...), prilikom popravka vozila na temelju izvida štete osiguravajućih društava iznosila oko 20,00 EUR + PDV. S obzirom na prosječnu cijenu sata rada djelatnika autostruke od oko 20,00 EUR + PDV, proizlazi da bi s isplaćenih 960,01 eura bio moguć popravak vozila osiguranika tuženika u tom predmetu kod većeg broja neovlaštenih autoservisa na području Grada Zagreba. Nadalje vještak je naveo kako je visina cijene sata rada kod tužitelja u tom predmetu u skladu sa smjernicama Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

19. Nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića iz drugog parničnog spisa sud je cijenio kao jedan od dokaza u spisu, a ne kao prometno vještačenje jer se o korištenju predmetnog vještačenja stranke nisu izričito suglasile u ovoj pravnoj stvari.

20. Međutim, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore sa osiguravajućim društvima te nije dužan istraživati koji su to servisi, već isti ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo , odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Naime poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koja je sukladno njegovom cjeniku u tom razdoblju i bila na snazi, a što je razvidno iz Cjenika tužitelja.

21. Nadalje, valja napomenuti kako tuženik ne navodi da je ugovorno ograničio visinu satnice popravka, niti da je u sporno vrijeme imao sklopljen takav ograničavajući ugovor sa serviserima a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

22. Prema tome, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj br. 26/VP1/1 ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu /radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na isplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

23. Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

24. Tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje, a kako je iz računa 26/VP1/1 vidljivo da je rok dospijeća 05. ožujka 2024., to tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, dakle od 06. ožujka 2024. a kako je i odlučeno u izreci pod točkom I.

25. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na naknadu štete, a ne na odnos stranaka koji je proizašao iz trgovačkog ugovora.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 ,118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje: Tarifa).

27. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 17. rujna 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu dana 05. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), te trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9/3 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 218,75 EUR.

28. Tužitelju je priznat i trošak sudskih pristojbi na tužbu iznos od 6,64 EUR (uplaćeno) i presudu u iznosu od 13,27 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18), dakle ukupno 238,66 EUR na koji iznos tužitelj ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te je stoga odlučeno kao u izreci pod točkom II.

29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi preko iznosa koji mu sukladno zakonu ne pripada. Slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 10. prosinca 2024.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.