REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10010 Zagreb, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-885/2021-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja PBZ Card d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 44, OIB: 28495895537, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave 12. studenog 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja HP, odvjetničkog vježbenika i tuženika osobno, 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela, poslovni broj Ovrv-773/2020 od 23. listopada 2020., te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja PBZ Card d.o.o., Radnička cesta 44, 10000 Zagreb, OIB: 28495895537, za naknadu troška u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petstoeura) s pripadajućim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom Slavice Perić iz Dugog Sela protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 29.413,84, s pripadajućim kamatama na glavnicu i troškovima postupka.
2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-773/2020 od 23. listopada 2020., protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru je naveo da je utužena tražbina prenesena na EOS MATRIX s kojim je dogovorio obročnu otplatu. Ne stavlja konkretna prijedlog glede pobijanog rješenja, ali se iz sadržaja prigovora razabire da predlaže pobijano rješenje ukinuti.
3. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv- 268/2023-2 od 22. svibnja 2023., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga i strankama je naloženo postupanje sukladno čl. 461.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, Odluka USRH 84/08, 96/08, Odluka USRH i 123/08, - ispr. 57/11, 25/13, 148/11, 89/14 i 70/19).
4. Tužitelj je u podnesku od 30. listopada 2024. naveo da uvidom u sadržaj prigovora, dužnik ne osporava ni osnovu ni visinu dugovanja kao niti činjenicu da je sa tužiteljem u ugovornom odnosu već ono što tuženik ističe u svom prigovoru jest navodni dogovor oko obročne otplate dugovanja te iz samog sadržaja prigovora jasno se vidljivo kako se isti treba tretirati kao žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, sukladno odredbi članka 58. stavka 4. Ovršnog zakona. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu donošenje rješenja kojom će rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Slavice Perić iz Dugog Sela donesenog pod poslovnim brojem Ovrv-773/2020 od 23. listopada 2020. godine u nepobijanom dijelu iskazati pravomoćnost i ovršnost, dok će u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave.
5. Ovakovi navodi tužitelja ne mogu se prihvatiti. Naime, ponovo se ukazuje da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. broj Povrv-268/2023-2 od 22. svibnja 2023., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga a isto je postalo pravomoćno dana 12. svibnja 2024. U konkretnoj situaciji, sud je, upravo u predmetnom rješenju, ocijenio da se prigovor ovršenika ne može tretirati kao žalbu protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, sukladno odredbi članka 58. stavka 4. Ovršnog zakona. Stranke nisu predmetno rješenje pobijale žalbom te je isto postalo pravomoćno, stoga se u ovom stadiju postupka ne mogu s uspjehom isticati navedeni prijedlozi.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, da je tužitelj bio vjerovnik tražbine te visina tražbine, već je sporan osnov tražbine jer tuženik navodi da tužitelj više nije vjerovnik utužene tražbine.
7. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom i čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 32 spisa), pristupnice (list 33 spisa), ugovora (list 35 spisa), prigovora (list 50 spisa), dopisa (list 60 spisa), e-mail korespondenciju (list 61-62 spisa), potvrdu (list 63-64 spisa), obavijest (list 65 spisa) i potvrdu (list 76 spisa).
8. Tuženik je na ročištu dana 12. studenog 2024. naveo da osporava da je tužitelj vjerovnik tražbine jer iz obavijesti o prijenosu potraživanja (list 65 spisa), a koji je dostavio uz podnesak od 14. svibnja 2024. proizlazi da tužitelj više nije niti vlasnik niti ovlaštenik utužene tražbine. Nadalje navodi da je bio dužan ovdje tužitelju, ali iz navedene obavijesti razvidno je da je sada dužan EOS Matrix-u.
9. Na istom ročištu punomoćnik tužitelja je zamolio rok za očitovanje na iznesene navode, a poseban upit uredujućeg suca je li tražbina prenesena EOS Matrix-u, odgovara da se ne mogu očitovati budući je sam u zamjeni.
10. Na ročištu dana 12. studenog 2024. sud je donio rješenje da se odbija prijedlog tužitelja za podjelu roka za očitovanje na navedene navode tuženika.
11. Ukazuje se da je navod da je tražbina prenesena na EOS MATRIX tuženik naveo još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, a koji je dostavljen tužitelju 30. travnja 2024. što je razvidno iz potvrde o otpravku koja prileži na poleđini lista 54 spisa.
12. Nastavno se ukazuje da je tuženik ustrajao u predmetnim navodima u podnesku od 14. svibnja 2024. a predmetni podnesak dostavljen je tužitelju dana 21. svibnja 2024.
13. Ističe se da čl. 10. st. 1. ZPP određuje da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova i da je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
14. U konkretnoj pravnoj situaciji jedino sporno činjenično i pravno pitanje jest je li tužitelj vjerovnik utužene tražbine.
15. Slijedom navedenog sud je stava da bi daljnje podjeljivanje roka tužitelju za očitovanje bilo izravno kršenje odredbe čl. 10. ZPP.
16. Odredbom čl. 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
17. Da bi se navedena odredba mogla primijeniti, tužitelj mora dokazati postojanje obveznog odnosa, njegov sadržaj, kao i da je vjerovnik odnosno ovlaštenik tražbine o kojoj se odlučuje u ovom parničnom postupku. U konkretnom slučaju to znači da tužitelj mora dokazati da tražbina o kojoj se odlučuje u ovoj pravnoj stvari nije prenesena na EOS MATRIX. Ističe se da se ne radi o dokazivanju negativne činjenice od strane tužitelja već upravo suprotno o afirmativnom dokazivanju činjenice da je tužitelj vjerovnik utužene tražbine. Naime, u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj mora dokazati da je tuženik dužan upravo tužitelju ispuniti dužnu tražbinu.
18. Tuženik je u prigovoru i tijekom postupka osporio da je tužitelj vjerovnik utužene tražbine i to je pokrijepio odgovarajućim ispravama, a tužitelj nije dokazao da bi se eventualno radilo o nekoj drugoj tražbini koja je prenesena EOS MATRIX-u.
19. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
20. Čl. 221a. ZPP određuje da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
21. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.
22. Odredbom članka 10. st. 2. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).
23. Naime, općepoznata je činjenica da je tužitelj društvo koje se lukrativno i trajno bavi pružanjem usluga djelatnosti kreditnih kartica. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO (s pažnjom dobrog stručnjaka).
24. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, osigurati dostavu u sudski spis vjerodostojnih isprava o postojanju i visini tražbine npr. u smislu izjave EOS MATRIX o tome je li utužena tražbina prenesena navedenom trgovačkom društvu ili nije.
25. Propust tužitelja da dostavi odgovarajuće isprave ili/i podatke, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika.
26. Tužitelj nije dokazao da je vjerovnik utužene tražbine a tuženik je tijekom postupka to osporavao i pokrijepio odgovarajućim ispravama. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da ima aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari jer je tužitelj dužan dokazati kako je njegova tražbina utemeljena i po osnovi i visini.
27. Stoga je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (toč. I. izreke).
28. Budući tužitelj nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. ZPP (toč. III. izreke).
29. Obzirom da je tužbeni zahtjev već iz gore obrazloženog razloga valjalo odbiti sud se, vođen načelom ekonomičnosti i koncentracije postupka, proklamiranim čl. 10. ZPP nije upuštao u daljnju ocjenu tužiteljevih navoda, jer ne bi doveli do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari.
30. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2024.
Sudac
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi u 4 istovjetna primjerka, putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
