REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-43/2024-19

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAVOSA d.o.o., OIB: 94004898614,Dubrovnik, Vukovarska 24, protiv tuženika

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA, OIB: 32082115313, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, zastupan po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi predaje u posjed i naknade izmakle koristi, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 20. studenog 2024. godine u nazočnosti prokuriste tužitelja SĐ i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju preda oduzeti posjed, slobodan od osoba i stvari, nekretnine – zemljišta u Dubrovniku, zemljišnoknjižne oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Katastru označenog kao dio kat.parc. 1486/17 k. o. [katastarska općina], označenog zelenom bojom na priloženoj skici uz presudu, te da na istoj uspostavi prijašnje stanje na način da ukloni svoje parkirane automobile, te ukloni postavljene metalne stupiće i lance, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime izmakle koristi, za ugovornu mjesečnu zakupninu koju bi tužitelj ostvarivao za 11 parkirališnih mjesta, i to iznos od 440 eura za mjesec veljaču 2024., te taj isti iznos za svaki slijedeći mjesec, dok ne izvrši povrat oduzetog posjeda, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, od dana iza dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa, odnosno od 21. u mjesecu do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev: "Utvrđuje se da je [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB:32082115313, vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k.o.

Gruž i to onog dijela koji je iskazan na Skici izmjere koja je sastavni dio Sporazuma od 15. svibnja 2002. godine, ovjerenog po Ivu Golušiću kod j.b. Lucije Carić pod brojem OV-3653/02 i HĐ pod brojem OV-3794/02 od 21.5.2002.), a koji će tuženik

Dubrovačko-neretvanska županija točno precizirati nakon provedenog vještačenja.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tužitelju- protutuženiku trpjeti da tužitelj-protutuženik na temelju ove presude provede diobu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i provede upis samostalnog prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini sukladno sadržaju svog prava vlasništva iz točke I. izreke presude."

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da je uknjiženi vlasnik i posjednik nekretnine– zemljišta u Dubrovniku, zemljišnoknjižne oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Katastru označenog kao dio kat.parc. 1486/17 k. o. [katastarska općina] u naravi put i parking oko TC Merkante i zgrade Županije i Hrvatske pošte u Vukovarskoj ulici u Dubrovniku, a da je tužitelj dio predmetnog zemljišta dao u zakup za parking automobila pa tako 9. i 10. siječnja 2024. sklopio 6 Ugovora o korištenju parkirališnih mjesta sa 6 fizičkih osoba uz mjesečnu naknadu od 40 eura, te da su korisnici uvedeni u posjed dana 15. siječnja 2024. na ocrtana i označena parkirališna mjesta omeđena sa stupićima i lancem. Nadalje tužitelj navodi da je dana 15. i 17. siječnja 2024. sklopio još 5 ugovora o korištenju parkirališnih mjesta s 5 fizičkih osoba na neodređeno vrijeme za naknadu od 40 eura mjesečno, a koji korisnici su uvedeni u posjed 15. i 17. siječnja 2024. na vidljivo označena ocrtana parkirna mjesta. Tužitelj navodi da su 12. veljače 2024. u 8 ujutro zakupci zatekli pokidane lance i parkirane automobile na svojim zakupljenim mjestima, te pozvali policiju koja je utvrdila očevidom da su parkirana tu službena vozila tuženika, te da tuženik postavlja svoje stupiće 16. veljače 2024. i to cijelom dužinom 11 parkirališnih mjesta.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tuženik posljednji mirni posjednik spornog djela čestice 485/23 u naravi zemljišta koje predstavlja parking za automobile, te da navedeni parking dio ove nekretnine služi za parkiranje službenih automobila Dubrovačko neretvanske županije ili osobnih automobila osoba zaposlenih u uredima Dubrovačko neretvanske županije. Navodi tuženik kako je tuženik zakonit posjednik ovog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju Sporazuma o načinu korištenja zemljišta od 15.5.2002. godine, sa skicom izmjere na kojoj su označeni prostori koje koristi tuženik. U odgovoru na tužbu ističe da je 15. svibnja 2002. je po Predstojniku ureda državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji odnosno 21. svibnja 2002. po HĐ kao direktoru Dubrovkinje Nuova d.d., kod j.b. Lucije Carić ovjeren Sporazum o načinu korištenja zemljišta kojim je ugovoreno: - da je nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo Dubrovkinje Nouva d.d. za unutarnju i vanjsku trgovinu, - da je nekretnina zemljišnoknjižne oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo društva Konel d.o.o., - da je Ugovorom od 2.9l.1996. dio zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripao u vlasništvo Republike Hrvatske (29,79 %), dio vlasništvo HZZO (16,80 %), a dio vlasništvo HZMO (54,31%), - te su točkom 3. Sporazuma ugovoreno da Dubrovkinja Nuova d.d. i Konel d.o.o. dali suglasnost da se radi pristupa zgradi 423/1 k. o. [katastarska općina] te osiguranja zatvorenog parkirališnog prostora za vozila službenika i službenih osoba Ureda te neometanog odvijanja prometa oko novoizgrađene zgrade čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvrši uređenje prometnih površina i to dijela čest. zem. [katastarska čestica] (pov.938 m2) i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (pov.208 m2), a prema skici izmjere koju je sačinila DGU, Područni ured za katastar u Dubrovniku, koja je sastavni dio Sporazuma, na način da predmetne površine urede kao parkiralište zatvorenog tipa i - da poduzmu sve pripremne radnje u svrhu stjecanja prava vlasništva nekretnina opisanih u toki 3. Sporazuma, za točno navedene površine prema skici Izmjere, koja je sastavni dio ovog Sporazuma, kako to stoji u točki 5. Sporazuma od 15.5.2002. godine. Navodi da je Tužitelj pravni sljednik Dubrovnik-Nuova d.d., te da od sklopljenog Sporazuma do siječnja 2024. g. kako je tuženik posljednji mirni posjednik ovog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da se tuženik u veljači 2024. g. poslužio samopomoći jer je, nakon smetanja posjeda od strane nepoznatih osoba, a sad da iz tužbe postaje razvidno da je riječ o osobama s kojima je Gravosa d.o.o. sklopila ugovore o korištenju parkirališnog mjesta, na temelju samopomoći osigurao prilaz parkingu i parkiranje automobila Dubrovačko-neretvanske županije na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da nakon što se tuženik poslužio samopomoći su tužitelj ili zakupnici su slomili stupiće kojima je tuženik vratio oduzeti posjed stvari, da bi potom tuženik ponovno osigurao svoj posjed stvari postavljanjem stupića i lanca. Iskazuje kako njegov posjed stvari nije oduzet, jer se posjed stvari ponovno uspostavio. U odnosu na zahtjev za naknadu štete na ime izgubljene dobiti (izmakle koristi) tuženik se protivi zahtjevu jer je Sporazumom od 15.5.2002.g. tuženik posjednik stvari, a da predmetnim sporazumom (ugovorom) nije ugovoreno plaćanje bilo kakve naknade za korištenje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kako predmetni sporazum nije izmijenjen, niti na bilo koji način stavljen izvan snage, pa da na temelju sporazuma tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje posjedovati stvar, zbog čega tužitelj nema pravo zahtijevati predaju stvari u posjed, a niti zahtijevati naknadu izmakle koristi. Navodi kako ne postoji štetna radnja na strani tuženika, niti protupravnost tuženika, a niti uzročna veza između tuženikova posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i izmakle koristi koju tužitelj zahtijeva točkom 2. tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe budući je tuženikov posjed stvari zakonit, istinit i pošten, a posrijedi je riječ o samostalnom posjedu dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je iskazan na skici Izmjere, koju je sačinila DGU, Područni ured za katastar Dubrovnik, koja je sastavni dio Sporazuma od 15. svibnja 2002. g., tuženik je vlasništvo ovog dijela nekretnine stekao dosjelošću, tj na temelju zakona. Stoga tuženik predlaže da sud utvrdi se da je Dubrovačko-neretvanska županija, vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela koji je iskazan na Skici izmjere koja je sastavni dio Sporazuma od 15. svibnja 2002. godine, ovjerenog po Ivu Golušiću kod j.b. Lucije Carić pod brojem OV-3653/02 i HĐ pod brojem OV-3794/02 od 21.5.2002.), a koji će tuženik

Dubrovačko-neretvanska županija točno precizirati nakon provedenog vještačenja kao i da sud naložitužitelju-protutuženiku trpjeti da tužitelj- protutuženik na temelju ove presude provede diobu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i provede upis samostalnog prava vlasništva na novoformiranoj nekretnini.

3. Tužitelj tijekom postupka izlaže i predlaže kao u tužbi, te ističe da je netočno kako je tužitelj posljednji mirni posjednik, te kako je dokument na koji se tuženik poziva pravno nepostojeći jer ga nisu potpisale sve stranke koje su sudjelovale u pregovorima, te da Sporazum nije ni nastao, te da je jasno i iz činjenice jer su neke od stranaka ugovora točnije zaposlenici Ureda državne uprave sklopili 1.3.2007. sa tužiteljem ugovor o zakupu i to 18 zaposlenika tuženika u svrhu parkiranja svojih automobila i to upravo na predmetnoj čestici. Ističe tužitelj kako netko tko plaća zakupninu nije u samostalnom posjedu, pa se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

4. Tuženik tijekom postupka ustraje u navodima iz odgovora na tužbu te ističe kako nije istinita tvrdnja da ugovor između pravnog prednika tužitelja i tuženika nije izvršen budući je upravo u smislu sadržaja sporazuma iz 2002. formirana cesta pa i sam tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da nekretnina 485/23 k. o. [katastarska općina] predstavlja cestu i parking, a bez obzira što je nekretnina upisana kao vlasništvo tužitelja riječ je i dijelom o nerazvrstanoj cesti koja služi prometovanju automobilima, a u smislu odredaba zakona o cestama sve ceste koje su kao takve u uporabi od 2010. se smatraju nerazvrstanim cestama i u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave. Navodi da nije istina da ugovor nije nastao samo zato što ga nije potpisao Konel d.o.o. jer je on u odnosu na nekretninu 485/23 realiziran u odnosu na odnos između tužitelja i tuženika, dok je S bio vlasnik 485/24 k. o. [katastarska općina] .

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih redom u spisu: izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, izvadak iz katastarskog plana, skica, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ŠĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i EĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i OĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i TĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĐĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ZĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i JĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĆĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i SĐN, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i HĐN, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i FĐ, skica, potvrda o prijavljenom događaju, fotografije, povijesni izvadak iz sudskog registra, skica izmjere, sporazum o načinu korištenja zemljišta od 15.5.2002., Ugovor o zakupu između tužitelja i više zakupnika od 1.3.2007., dopis tužitelja zakupnicima od 2.11.2007, Obavijest o prestanku korištenja parkirnog mjesta od DĐ, dopis raskid ugovora od 1.3.2007. od NĐ, Ugovor o korištenju parkirališnih mjesta između tužitelja i Dubrovačke baštine d.o.o. Sud je saslušao svjedoke ŠĐ, GĐ, ČĐ i saslušao parnične stranke odnosno samo prokuristu tužitelja SĐ, dok zastupnik po zakonu tuženika nije dao svoj iskaz navodeći da ne može zbog poslovnih razloga. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer je iz svih izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku i utvrdio je sve pravno relevantne činjenice.

6. Svjedok ŠĐ zaposlena u poreznoj upravi koja se nalazi odmah blizu predmetnog parkinga iskazuje kako je jednom trenutku tražila parking za iznajmiti za svoje vozilo, pa kako je saznala da je taj parking u vlasništvu društva GRAVOSA kontaktirala je gospođu SĐ i sklopila ugovor o zakupu za parkirno mjesto ,a da je ugovoru bio priložen ZK izvadak. Navodi da su njene kolege iz porezne uprave kao i ona sklopili ugovor svaki za svoj parking. U ugovoru je, navodi, bilo dogovoreno da će oni sami o svomu trošku označiti parking i ograditi ga kao što su i učinili. Taj ugovor su sklopili 15.1.2024.g., odnosno tad su ga počeli koristiti i da je bio ograđen lancem i iscrtan bijelim trakama i na zidu da je bio znak da je parkirno mjesto u najmu. Svakodnevno za radih dana je koristila taj parking sa svojim vozilom do 12.2.2024.g. i kada je došla ujutro neko drugo vozilo je bilo parkirano na njenom parkingu i metalni lanac je bio prekinut. Iskazuje kako na parkirnim mjestima mojih kolega iz porezne uprave su također to jutro bila parkirana neka druga vozila i prekinut lanac. Iskazuje kako je zvala policiju i da su izašli na očevid. Ne zna čija su to bila vozila na parkingu niti tko je prekinuo lanac, te navodi kako i danas taj lanac tamo stoji. Navodi da nije upoznata sa sporazumom o načinu korištenja zemljišta iz 2002., te misli da je na tom području bio opći nered, i nije izgledalo da netko to koristi temeljem ugovora o najmu.

7. Svjedok JĐ iskazuje kako je sklopila ugovor o korištenju parkirališnog mjesta sa društvom GRAVOSA i da je ogradila taj parking i koristila ga od 15.1.2024.g. i to u vremenskom periodu od nekih mjesec dana, a kada je završila s poslom jednog dana u veljači oko 16.30 sati je došla parkirati svoje vozilo na predmetni parking jer tu blizu živi, ali da je primijetila da su neki ljudi došli sa bušilicom u kamionu i stavljali lance, te o tome obavijestila SĐ telefonski i otišla. Iskazuje kako nije upoznata sa sporazumom o načinu korištenja zemljišta iz 2002.g., a prije sklopljenog ugovora o korištenu parkirališnog mjesta znala je nekada na tom prostoru naći parking jer do tada nije bio ograđen. Za predmetni parking je saznala od ljudi koji su se parkirali tuda i dali joj podatke o vlasniku parkinga.

8. Svjedok BĐ, zaposlenik [adresa], iskazuje kako je zgradi pored predmetnog parkinga radio od 2000.g. – 2004.g. u vrijeme kad se centar Merkante gradio, a da se parking nalazi uz taj centar, te iako nije bila u početku predviđena prometnica oko centra Merkante kako danas izgleda zbog lošije gradnje, ploča centra Merkante nije izdržala svakodnevno prometovanje teških vozila pa je izmještena kako to danas izgleda, te predmetni parking je uvijek bio slobodan u upotrebi i tko bi prvi došao tamo bi i parkirao. Navodi da je tamo bio do 2004.g. i do tada je parking bio slobodan a nakon toga ne znam jer nije tamo više radio. Za ovaj spor je saznao jer ga je nazvala kolegica koja radi u prostorijama blizu predmetnog parkinga i rekla mu da je došlo do uzurpacije parkinga, da je stavljen lanac tijekom vikenda. Iskazuje da su otklonili taj lanac, Županija dubrovačko – neretvanska, ali ne znam točno kada, malo nakon što je stavljen. Odvjetnik im je sugerirao da se posluže institutom samopomoći i da sami dignu kako lanac tako i da stave službena vozila na te parkinge, što su i napravili.

9. Svjedok ŠĐN zaposlena na poziciji pomoćnica pročelnice za poslove župana županijske skupštine, iskazuje da od 2009. predmetni parking koriste zaposlenici Županije i za službena vozila, a prema njenim saznanjima to je uvijek bilo u posjedu i korištenju Županije, a da je njen prozor točno iznad predmetnog parkinga pa je jedno jutro početkom godine u siječnju došla na posao i čula radove ispod prozora, bušenje i lupanje. Sišla je na parking i tamo je bio gosp. ĐĐ iz Porezne uprave, te ga pitala što tamo radi, a on je odgovorio da ima sklopljen ugovor s vlasnikom zemljišta i da postavlja stupiće za parking koji je u njegovom najmu. Upozorila ga je da je istina da je uknjižena Gravosa, ali da je to u posjedu Županije i da ne može tu parkirati. Poslužili su se institutom samopomoći jer nisu mogli doći do podataka i osoba koje su ušle u posjed predmetnog parkinga. Angažirali su firmu koja je postavila nove stupiće i lanac, te smo parkirali naša službena vozila. Iskazuje da u zadnjih 15 godina na tom parkingu osim zaposlenika Županije parkirali su se i zaposlenici drugih tijela kao i građani koji bi došli nešto obaviti, a jedno vrijeme je pisalo "no parking", a jedno vrijeme nije toga bilo, ali bi usmeno ljudima rekli da se tu ne mogu parkirati. Na parkingu nije bilo nikada stupića niti lanaca, a ni parking nije bio označen niti iscrtan. Rekli su joj da postoji ugovor sa Dubrovačkom baštinom, ali da taj ugovor nije vidjela. Iskazuje da se radilo prije 2 ljeta o tome da su također bili neki radovi i da je isto tako sišla dolje i upozorila ih da je to posjed Županije i da su stali sa radovima i onda su imali sastanak između Županije, Dubrovačke baštine i društva Gravosa na kojem nije ništa dogovoreno jer je društvo Gravosa osporavalo sporazum o korištenju zemljišta iz 2002. Usmeno je dopušteno od strane Županije Dubrovačkoj baštini postavljanje tzv. bubamara na tom zemljištu radi prolaza odnosno da se onemogući parking uz rub zgrade gdje oni iznajmljuju apartmane. Nisu joj poznati nikakvi drugi ugovori. Koliko joj je poznato i prije 2009. je taj parking bio u posjedu Ureda državne uprave odnosno Županije. Zna da je to ugovoreno sporazumom o načinu korištenja zemljišta iz 2002. koji je potpisan od strane H i Državne uprave. Koristili su česticu koja je predmet sporazuma iz 2002., a koristila se i druga čestica u vlasništvu Konel d.o.o. u stečaju, ali nitko se nije bunio. Prema njenim saznanjima taj sporazum je sklopljen jer je tadašnji župan dao suglasnost za izgradnju trgovačkog poslovnog centra Merkante uz uvjet da se osigura parking mjesta za Županiju. Koliko znam ugovor iz 2002. je na snazi jer ga nitko nije raskinuo ni otkazao, a Gravosa je pravni slijednik H.

10. Prokurist tužitelja SĐ u svom iskazu navodi da dokument na koji se tuženik poziva kao pravnu osnovu nije važeći jer ga nisu potpisale sve stranke tog sporazuma, a društvo tužitelja je uknjiženi vlasnik i upisani posjednik predmetne nekretnine, te da tzv. Sporazum na koji se poziva tuženik nikada nije bio u primjeni, a niti je taj parking bio označen, te da je tužitelj 2007. sklopio ugovor sa službenicima Ureda državne uprave, Služba za imovinsko pravne odnose, te da su to fizičke osobe koje su tamo radile i većina diplomirani pravnici. Navodi da je taj ugovor prestao važiti, a kako se vidi i iz isprava u spisu zbog radova na rekonstrukciji zgrade. Nakon rekonstrukcije zgrade da je taj parking koristio tko je stigao bez ugovornog odnosa, a da nakon toga 2023. je sklopljen ugovor o korištenju parkirališnih mjesta sa Dubrovačkom baštinom d.o.o. koji ugovor je još na snazi, a većinom taj prostor koriste kao prilaz, a ne kao parking, a uredno plaćaju zakupninu. Navodi kako je to također dio predmetne čestice, ali ne onaj dio koji je zauzeo tuženik. Navodi da je tužitelj nastavio komercijalizirati svoju nekretninu na način da je u siječnju 2024. sklopio prvo 6 pa onda 5 pojedinačnih ugovora o zakupu, priloženih uz tužbu, te temeljem tih ugovora su zakupnici počeli koristiti parkirno mjesto, sami osigurali i uredili parkirno mjesto, te počeli plaćati zakupninu da bi nakon toga u veljači 2024. ti korisnici nazvali nju i policiju jer su im službenici Županije onemogućili korištenje zakupljenog parkinga i to na način da su parkirali svoja vozila na ta parkirna mjesta. Nakon par dana da su došli radnici sa kamionom i postavili nove betonske stupiće i lance i onemogućili pristup. Iskazuje kako je opet zvala policiju te pokrenula ovaj postupak. Navodi da je u skici zelenom bojom na l.s. 30 označeno 6 gornjih i 5 donjih parkirnih mjesta na koje se odnosi ovaj tužbeni zahtjev, a dio Dubrovačke baštine koji je zakupljen je rubni dio uz zgradu iznad 6 parkirnih mjesta i nije dio tužbenog zahtjeva, dok jest dio protutuženog zahtjeva. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da direktorica društva Gravosa je EĐN, a pravni prednik društva Gravosa d.o.o. je Dubrovkinja nova d.o.o., a ranije d.d. IĐ je bio direktor Dubrovkinje nove d.d. iz 2002. Dubrovkinja nova d.d. nije 2002. bila vlasnik čestice zemlje [katastarska čestica]. Upitana li li ustala tužbom za zaštitu posjeda odgovara da je ustala vlasničkom tužbom koja štiti i posjed. Upitana što je predmet ugovara o zakupu sa Dubrovačkom baštinom i je li taj predmet tog ugovora odgovara dijelu ugovora iz 2002. odgovara da je jasno naznačeno u čl. 2 Ugovora sa Dubrovačkom baštinom, a to se odnosi na dio prostora za koji tuženik tvrdi da ima u svom posjedu od 2002. te da Dubrovačka baština plaća zakup i taj prostor većinom koristi kao prolaz. Upitana je li održan sastanak sa predstavnikom Dubrovačko neretvanske županije ako navodi da nema nikakvih prava odgovara da na taj sastanak nije pozvana Dubrovačko neretvanska županija od strane tužitelja već je tužitelja pozvala Dubrovačko neretvanska županija na sastanak. Navodi kako je bila kao predstavnik tužitelja na sastanku i predočen joj je Sporazum na koji se poziva tuženik koji je jasno osporila kao nepostojeći na tom sastanku, a što je i svjedokinja ŠĐN u ovom postupku potvrdila. Nije joj poznat sudski postupak kojim bi netko tražio poništenje ili sastavljanje van snage predmetnog sporazuma iz 2002.

11. Između stranaka nije sporno da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine, da je nekretnina trenutno u posjedu tuženika, te ističu stranke da su jedine sporne činjenice ima li tuženik valjani pravni osnov posjedovanja stvari, te je li tuženik imao pravo poslužiti se samopomoći. Stranke navode kako je nesporno i da je tuženik postavio metalne stupiće i lance.

12. Iz analize ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ŠĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i EĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i OĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i TĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĐĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ZĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i JĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĆĐ, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i SĐN, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i HĐN, ugovor o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i FĐ svi iz 2024.g. kao i iz iskaza svjedoka ŠĐ i JĐ je jasno da je društvo tužitelja sklopilo ugovore sa 11 korisnika zemljišta u vlasništvu tužitelja za potrebe parkinga vozila korisnika. Iz analize Sporazuma o načinu korištenja zemljišta koji je sklopljen i potpisan između pravnog prednika tužitelja i tuženika, a nije potpisan ni sklopljen sa trećom ugovornom stranom koja stoji u Sporazumu, društva Konel d.o.o. je vidljivo da su stranke dogovorile, iako u spisu nema dokaza da se taj sporazum stvarno izvršavao, a poglavito kad sud uzme u obzir analizirajući slijedeće isprave i to Ugovor o zakupu između tužitelja i više zakupnika od 1.3.2007., dopis tužitelja zakupnicima od 2.11.2007, Obavijest o prestanku korištenja parkirnog mjesta od DĐ, dopis raskid ugovora od 1.3.2007. od NĐ, Ugovor o korištenju parkirališnih mjesta između tužitelja i Dubrovačke baštine d.o.o. pa proizlazi kako je tužitelj u vremenskom razdoblju svakako od 2007. imao posjed predmetne nekretnine koja je i u njegovom vlasništvu vlasništvu, odnosno da tuženik nije dokazao pravni osnov koji bi ga ovlastio na pošten, savjesan i samostalan posjed. Stoga je sud odlučio kao u toč. I izreke.

13. Odredbom čl. 161. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje u tekstu ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Tuženik kao posjednik predmetne nekretnine ni ne osporava vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini, ali osporava pravo na posjed tužitelju na način da ističe prigovor da ima pravni osnov koji mu daje pravo na posjed i to Sporazum iz 2002.g., kao i što tuženik traži u svom protutužbenom zahtjevu utvrditi da je postao vlasnikom nekretnine dosjelošću. Izloženi zahtjev i prigovor nije osnovan što je vidljivo iz isprava u spisu i to kasnijih ugovora o zakupu između tužitelja i više zakupnika od 1.3.2007.g. pa je jasno da Sporazum iz 2002. nije bio na snazi više tada odnosno da je tužitelj raspolagao svojom nekretninom davši je u zakup trećim osobama koji su nekretninu i koristile u svrhu parkiranja. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženik je postao nepošteni posjednik svakako od 2007.g. jer je očito da mu je tada posjed i prekinut ako ga je imao, odnosno nije mu posjed bio samostalan i neprekidan 20 godina prema uvjetima iz čl. 159 ZV. Isto tako tuženik nije dokazao niti predložio dokaze na okolnost da je stekao vlasništvo s neke druge osnove. Stoga, protutužbeni zahtjevi nisu osnovani i sud je odlučio kao u toč. III i IV. 14. Tužbeni zahtjev pod toč. II odnosi se na zahtjev za plaćanje koristi od korištenja tuđe stvari, koji je zahtjev usmjeren prema tuženiku koji je u posjedu stvari koja je u vlasništvu tužitelja kao nepoštenom posjedniku u smislu čl. 165 ZV-a.

15. Upotreba tuđe stvari u svoju korist može se zahtijevati nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, a kako je to izričito navedeno u odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO), što znači da se upotreba tuđe stvari bez naknade smatra stjecanjem bez osnove. Kako je tuženik, koristio parking - zemljište u vlasništvu tužitelja bez naknade, to je dužan isplatiti tužitelju naknadu u visini koju bi tuženik inače platio za korištenje takvog ili slične nekretnine u sličnom stanju. Visinu naknade sud je utvrdio iz ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ŠĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i EĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i OĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i TĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĐĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ZĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i JĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i ĆĐ, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i SĐN, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i HĐN, ugovora o korištenju parkirališnog mjesta tužitelja i FĐ gdje je naveden iznos od 40 eura, pa je stoga ukupno za 11 parkirnih mjesta to iznos od 440 eura, upravo koliko potražuje tužitelj. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev kao u toč. II izreke.

16. Dakle iz isprava i dokaza priloženih spisu i postavljenog zahtjeva tužitelja proizlazi da je utužena tražbina tužitelja osnovana kao u toč II. , a na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a priznate i zatezne zakonske kamate..

17. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/2022. i 88/2022.) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke u eurima.

18. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 23. prosinca 2024.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.