- 1 -              Rev 1024/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1024/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. B., OIB: …, drugotužitelja J. B., OIB: …, trećetužiteljice M. B., OIB: … i četvrtotužitelja M. B., OIB: …, svi iz S. F. i J., koje zastupaju punomoćnici J. M. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & L. iz Z., protiv tuženice Opće bolnice Z., Z., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici N. E. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. i partneri, iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-113/2021-3 od 20. listopada 2021. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-27/18 od 18. siječnja 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje točka I. i točka II. b i II. c presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-113/2021-3 od 20. listopada 2021. te se dopušta preinaka tužbe i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-27/18 od 18. siječnja 2021. u točki I. za iznos od 13.272,28 EUR, u točki II. za iznos od 13.272,28 EUR, u točki III. za iznos od 5.043,47 EUR, u točki IV. za iznos od 5.043,47 EUR sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate i u točki V. presude za iznos od 1.632,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

              II.              Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak revizijskog postupka u iznosu od 5.710,07 EUR u roku od 15 dana.

 

              III.              Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti prvotužiteljici iznos od 352.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti drugotužitelju iznos od 352.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate i iznos od 43.353,09 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose do isplate, pod točkom III. i IV. naloženo je tuženici isplatiti trećetužiteljici i četvrtotužitelju iznos od po 115.000,00 kuna svakome sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate, a pod točkom V. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 175.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, dok su odbijeni s više zatraženim parničnim troškom kao neosnovanim.

 

2.              Drugostupanjskom presudom i rješenjem I. preinačeno je rješenje kojim je dopušteno preinačenje tužbe tako da preinaka tužbe nije dopuštena, pod točkom II. žalba je djelomično uvažena, a djelomično odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je pod a) potvrđena u dijelu točke I. u kojem je naloženo tuženiku platiti tužiteljici M. B. iznos od 252.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, u dijelu točke II. u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju J. B. iznose od 252.000,00 kuna i 43.353,09 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, u dijelu točaka III. i IV. u kojima je naloženo tuženiku platiti tužiteljima M. i M. B. iznose od po 77.000,00 kuna s dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, dok je pod b) ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu točaka I., II., III. i IV. u kojem je tuženici naloženo platiti tužiteljima svote povrh onih navedenih pod a) izreke ove drugostupanjske presude, a pod c) je preinačena prvostupanjska presuda u točki V. tako da je naloženo tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 162.952,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2021. do isplate.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1580/2022-2 od 30. studenog 2022., tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-113/2021-3 od 20. listopada 2021. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

              "Može li tužitelj preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, ako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, osobito uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude i rješenja tužitelji su pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) podnijeli reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i rješenje i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

5.              U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iz revizije te je zatražila trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6.              Revizija je osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet revizijskog stadija postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete na ime duševnih boli zbog smrti bliske osobe (sina i unuka) prema povećanom tužbenom zahtjevu koji su tužitelji zatražili tužbom koju su preinačili nakon zaključenja prethodnog postupka zbog donesenog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da su tužitelji povisili tužbeni zahtjev odnosno preinačili tužbu podneskom od 19. listopada 2020. nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija VSRH te da je prvostupanjski sud rješenjem od 1. prosinca 2020. dopustio preinaku tužbe.

 

10.              Prvostupanjski sud je zaključio da je ostvarena situacija iz čl. 299. ZPP-a jer je pravno shvaćanje VSRH doneseno nakon zaključenja prethodnog postupka zbog čega tužitelji nisu mogli bez svoje krivnje do zaključenja prethodnog postupka visinu tužbenog zahtjeva uskladiti s novodonesenim pravnim shvaćanjem VSRH, a tužiteljima je dosuđena naknada štete u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. primjenom čl. 1101. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

 

11.              Drugostupanjski sud je na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a preinačio prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe te preinaku nije dopustio, a u odnosu na razliku između prvotno postavljenih tužbenih zahtjeva i povećanih tužbenih zahtjeva je prvostupanjsku presudu ukinuo primjenom članka 369. stavak 5. ZPP-a.

 

12.              Prema shvaćanju drugostupanjskog suda povećanje tužbenog zahtjeva zbog donošenja novih Orijentacijskih kriterija o visini neimovinske štete nije razlog zbog kojeg je moguće tužbu preinačiti nakon zaključenja prethodnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, u smislu članka 190. stavak 2. u vezi stavka 1. ZPP-a.

 

13.              Mjerodavne odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) glase:

 

              (1)              Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

 

              (2)              Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

 

              (3)              Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

14.              Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.

 

15.              Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.

 

16.              Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH.

 

17.              Stoga se tužiteljima ne može staviti na teret njihov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nisu tužbenim zahtjevom tražili povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bili odbijeni.

 

18.              Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.

19.              Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO kada je tužiteljima dosudio naknadu štete za smrt djeteta i unuka u povećanim iznosima odnosno u iznosima od po 350.000,00 kuna i od po 113.000,00 kuna te je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je I. i II. tužiteljima (roditeljima) dosuđen i iznos od po 13.272,28 eura (100.000,00 kuna), a III. i IV. tužiteljima (baki i djedu) i iznos od po 5.043,47 eura (38.000,00 kuna) te primjenom čl. 190. st. 2. ZPP preinačiti drugostupanjsko rješenje kojim nije dopuštena preinaka i dopustiti preinaku tužbe.

 

20.              Budući da su tužitelji uspjeli u revizijskom postupku u cijelosti, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP dosuđen im je trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i trošak sastava revizije prema vrijednosti predmeta spora (36.631,50 eura/ 276.000,00 kuna) po Tbr. 10. toč. 6. Tarife u iznosu od po 750 bodova za svaku radnju što uz povećanje od 30% prema Tbr. 36 i vrijednost boda od 15,00 kuna i PDV od 25% po Tbr. 42. Tarife iznosi od po 2.426,34 eura (18.281,25 kuna) za svaku radnju i trošak sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije prema čl. 7. st. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, dalje: ZSP) i čl. 24. st. 4. ZSP te Tar. br. 3. toč. 2. Uredbe o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 53/19, dalje: Uredba) u iznosu od 857,39 eura, što sveukupno iznosi 5.710,07 EUR.

 

21.              Trošak sudske pristojbe na reviziju tužiteljima nije priznat jer prema napomeni uz Tar. br. 3. Uredbe proizlazi da se ne plaća sudska pristojba na reviziju ako je sud rješenjem dopustio reviziju.

 

22.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

23.              Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 3. siječnja 2024.