REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-1313/2024-7.

OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU

STALNA SLUŽBA U GRAČACU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Gračacu, po sucu Nevenki Šimunović, uz sudjelovanje zapisničarke Antonele Krešić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DO, kojeg brani Jakov Bačić, odvjetnik iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 98. stavak 3. točka 15. Zakona o lovstvu (NN 99/18., 32/19 , 32/20, 127/24) , povodom optužnog prijedloga RH, Državnog inspektorata, Područni ured Split,Služba šumarske i lovne inspekcije, klasa: 323-01/24-01/519., ur. broj: 443-02-03-06-24-4 od 04.09.2024., nakon javne rasprave održane 19. prosinca 2024., u nazočnosti okrivljenika, a u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 23. prosinca 2024., objavio je i

presudio je

Temeljem članka 182. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - nastavno PZ/07.),

okrivljenik: DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i Z i djev. R, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, zaposlen u vlastitom OPG-u, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, kažnjavan, ne vodi se drugi postupak,

oslobađa se od optužbe

da bi 03. rujna 2024., u Gračacu, predio Dojići, držao 4 (četiri) divlje svinje na u ograđenom prostoru tzv. gateru, bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova ili valjanog računa,

dakle, da bi na drugi način stečenu divljač držao bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova,

čime bi postupio protivno odredbi članka 75. stavak 3. Zakona o lovstvu (NN 99/18., 32/19 , 32/20, 127/24) i počinio prekršaj kažnjiv po članku 98. stavak 3. točka 15. istoga Zakona.

Temeljem čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3. PZ-a, padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

RH, Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba šumarske i lovne inspekcije, klasa: 323-01/24-01/519., ur. broj: 443-02-03-06-24-4 od 04.09.2024., podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

Okrivljenik se na raspravi, pozvan da se očituje o optužbi i krivnji, očitovao da se ne smatra krivim. Iskazuje da je krajem prošle godine kupio jednu svinju u Perušiću koja se okotila kod njega ubrzo nakon kupnje. Svinja je okotila 5 prašćića od kojih su tri bila crne boje a dva prašćića smeđe boje, nalik na divlju svinju. Svinju i prašćiće držao je na svom imanju u ograđenom prostoru i nakon klanja prašćića I prasice, ostala su mu četiri prašćića, tri ženke i jedan mužjak. Smatra da se ne radi o divljoj svinji jer ih je oprasila domaća crna slavonska prasica, pa moli da se na te okolnosti ispita inspektor koji je sačinio zapisnik. Ističe da je nakon nadzora uredno registrirao svinje na imanju i veterinarski inspektor ih je označio markicama tako da se vode u registru držanja svinja na OPG-u.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok ZO, izvršen je uvid zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 03.09.2024., i u fotodokumentaciju, čita se izvješće policijskog službenika RO od **.**.2024.

ZO, lovni inspektor koji je obavio inspekcijski nadzor I utvrdio prekršaj, iskazuje da je izvršio neposredni inspekcijski nadzor na imanju DO, te je u ograđenom prostoru zatekao četiri divlje svinje za koje DO nije mogao predočiti potvrde o njihovom podrijetlu. Sačinio je fotografije koje je priložio uz optužni prijedlog i na jednoj od fotografija se jasno vidi da se radi o divljoj svinji. Na upit suda zašto nije fotografirao ostalu divljač odgovara da su se ostale tri svinje razbježale. Sasvim je siguran da se radilo o divljim svinjama jer ima višegodišnje iskustvo. Smatra da je fotografija dovoljan dokaz da se radi o divljoj svinji. Na upit suda da li je moguće da su zatečene svinje nastale križanjem divlje svinje i obične slavonske crne svinje odgovara da je moguće. Na upit suda inspektoru da li je bilo moguće usmrtiti jednu životinju i poslati dio tkiva na analizu radi utvrđivanja da se doista radi o divljači odgovara da je to moguće no to se uglavnom radi kada je u pitanju kazneno djelo dok se u slučajevima kada je prekršaj u pitanju postupa na ovaj način kako je on postupio.

Okrivljenik izjavljuje da nije potrebno usmrćivati životinju, koliko je njemu poznato, da bi se utvrdilo da li se radi o divljači već je bilo samo potrebno uzeti krv, nakon čega svjedok izjavljuje da je i ova metoda moguća.

Prema izvješću policijskog službenika Ante Matijevića 16. Kolovozu 2024., došlo je do izbijanja požara u zaseoku Dojići gdje je uočeno 6 divljih svinja vlasnika DO. Sud nije provodio dokaz ispitivanjem policijskog službenika jer je i on zaključio da se radi o divljim svinjama na osnovu izgleda životinja.

Preme izvodu iz prekršajne evidencije okrivljenik je evidentiran kao počinitelj prometnih prekršaja (l.s. 14).

Kako daljnjih dokaznih prijedloga u postupku nije bilo i kako je sud našao da je po naprijed izloženim dokazima kritični događaj dovoljno raspravljen u smislu

utvrđenja odlučnih činjenica, to je sud donio odluku kao u izreci ove presude s razlozima koji se izlažu kako slijedi.

Sud smatra da provedeni dokazi ne daju dovoljno osnova da bi se okrivljenika proglasilo krivim za počinjenje terećenog prekršajnog djela iz razloga koji se izlažu kako slijedi. Naime, okrivljenik prekršaj poriče i izričito tvrdi da je kupio domaću životinju – svinju, koja je na njegovom imanju oprasila pet prašćića te da se ne radi o divljoj životinji, odnosno divljači i da time nije niti počinio prekršaj za koji se tereti. Svjedok ZO, protivno obrani okrivljenika, tvrdi izričito da se radilo o divljači i da je u dugogodišnjem radu stekao dovoljno iskustva tako da može tvrditi da se radilo o divljim svinjama. Svjeok je sačinio fotografije iz kojih sud ne može sa sigurnošću utvrditi da se radi o divljim svinjama jer je samo jedna fotografija jasna, dok se na ostalima ne vidi I ne može utvrditi brojčano stanje zatečenih životinju. Sud smatra da neposredno opažanje svjedoka sa dugogodišnjim iskustvom nije sasvim uvjerljiv i nepobitan dokaz da se radilo doista o divljim životinjama. Po mišlljenju suda bilo je potrebno zatražiti asistenciju veterinara i izvaditi krv svim svinjama zatečenim u tzv. gateru, temeljem kojeg nalaza bi se nedvojbeno utvrdilo da li se radilo o divljim svinjama. Svjedok navodi da se ta radnja poduzima samo kada se radi o kaznenom djelu no, sud smatra da se i presuda u prekršajnom postupku mora temeljeti na dokazima kao i presuda u kaznenom postupku i da tu ne smije biti razlike u postupanju. Kako dakle, po mišljenju suda, provedeni dokazi ne daju dovoljno osnova da bi se okrivljenika proglasilo krivim za počinjenje terećenog prekršaja, sud ga je "in dubio pro reo" oslobodio od optužbe, temeljem odredbi citiranih u izreci presude.

U Gračacu, 23. prosinca 2024.

Sudac:

Nevenka Šimunović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja.

D n a :

1. Tužitelju RH, Državni inspektorat

2. Okrivljeniku DO

3. Branitelju Jakovu Bačiću, odvj. društvo iz Zadra

4. Spis.