Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-110/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužitelja GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Romini Štaba, univ.spec.iur., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku iz Novog Marofa, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 20. studenog 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja TP, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Porobija & Špoljarić iz Varaždina te tuženika osobno te njegova punomoćnika Nenada Beloše, odvjetnika iz Novog Marofa, te objave 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.217,33 eur uvećan za zatezne kamate do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koje kamate teku:

− na iznos od 1.327,23 eur od 8. svibnja 2020. godine do isplate

− na iznos od 13.272,28 eur od 28. svibnja 2020. godine do isplate

− na iznos od 10.617,82 eur od 30. svibnja 2020. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na iznos od 10.000,00 kn od 22. travnja 2020. do 7. svibnja 2020. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi trošak parničnog postupka tužitelju u iznosu od 6.939,95 eur (šest tisuća devetsto trideset devet eura i devedeset pet centa) sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. do isplate prema stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope - kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi da je 8. svibnja 2020. sklopio s trgovačkim društvom Žulinec Tim j.d.o.o. iz [adresa] Ugovor glede adaptacije stambeno-poslovne građevine u [adresa], čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (dalje: Ugovor) kojim se Društvo kao izvođač za ugovorenu cijenu u iznosu od 283.000,00 kn obvezalo izvesti radove na adaptaciji predmetne stambeno-poslovne građevine. U vrijeme sklapanja Ugovora tuženik je bio jedini osnivač i odgovorna osoba u društvu – izvođaču. Tužitelj nadalje navodi da je tužitelj društvu u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu, od čega je iznos od 190.000,00 kn isplaćen na ruke tuženiku kao direktoru društva, no tuženik navedeni iznos nikada nije položio na račun društva niti je društvo izvršilo obveze koje je preuzelo Ugovorom te nije izvelo radove na adaptaciji stambeno-poslovne građevine. Tužitelj je stoga, a nakon što je Društvo pozvao na ispunjenje i za to mu ostavio primjeren rok, 18. lipnja 2021. raskinuo Ugovor zbog neispunjenja jednostavnom izjavom sukladno čl. 360. i 362. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je Ugovor sklopljen na temelju ponude tuženika od 2. travnja 2020. međutim, da tužitelju tuženik nikada nije dao njegov primjerak Ugovora koji su oba potpisali, niti nakon višekratnog pozivanja tuženika da tužitelju preda ugovor. Tužitelj je unatoč tomu postupajući s povjerenjem u tuženika kao jedinom članu i odgovornoj osobi u Žulinec Tim j.d.o.o. tuženiku na ruke isplatio puni iznos ugovorene cijene za radove na adaptaciji stambeno poslovne građevine. Tako je kod sklapanja Ugovora tuženiku tužitelj isplatio za početak radova iznos od 10.000,00 kn i to 22. travnja 2020. na ruke te mu je tada i predao Glavni projekt za adaptaciju predmetne stambeno poslovne građevine broj 029/19 koji je izradio SB Projekt d.o.o. U svrhu adaptacije predmetne građevine 26. svibnja 2020. na račun Žulinec Tim d.o.o. doznačen je iznos od 90.000,00 kn od strane Privredne banke Zagreb d.d., zatim 27. svibnja 2020. tuženik je od tužitelja putem njegove supruge JP na ruke primio iznos od 100.000,00 kn za građevinski materijal, a 29. svibnja 2020. tuženik je preuzeo na ruke još iznos od 80.000,00 kn na ime adaptacije. Dakle, sveukupno je tuženik kao odgovorna osoba u Žulinec Tim j.d.o.o. od tužitelja primio iznos od 190.000,00 kn na ruke na ime ispunjenja obveze iz ugovora, a na račun tog društva iznos od 90.000,00 kn. Ističe da je tuženik tužitelju nakon primitka novca obećavao da će ispuniti navedeni ugovor. Navodi da novac primljen na ruke tuženik nije nikada položio na račun Žulinec Tim j.d.o.o. jer to da proizlazi iz knjigovodstveno financijskog vještačenja provedenog u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu R1-31/21. Tužitelj je protiv tuženika i društva pokrenuo kazneni postupak zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju koji se vodi kod ovoga suda pod brojem Kov-231/22. U postupku osiguranja koji se vodio kod Trgovačkog suda u Varaždinu provedeno je i građevinsko vještačenje na okolnost opsega, stupnja i vrijednosti izvršenih radova od strane društva tuženika i visine štete zbog nepostupanja po glavnom projektu adaptacije predmetne nekretnine. Zbog svega navedenog tužitelj tužbom traži isplatu jer da iz provedenog građevinskog vještačenja proizlazi da izvedeni radovi od strane društva nemaju nikakvu vrijednost, a da je tuženik od tužitelja na ruke primio iznos od 190.000,00 kn koji nije položio na račun društva niti ga je vratio tužitelju već ga je zadržao za sebe, radi čega traži povrat plaćenog iznosa zajedno sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj tvrdi da je sa društvom Žulinec Tim j.d.o.o. sklopio ugovor o gradnji gdje je tuženik nastupio kao odgovorna osoba i zastupnik tog društva, dakle da svoje utuženo potraživanje temelji na pravima i obvezama proizašlim iz tog ugovora pa bi u tom slučaju, kad bi to bilo točno, pasivno odgovorno bilo društvo, a ne fizička osoba, zastupnik po zakonu. Poriče da bi tužitelj sklopio bilo kakav ugovor s Društvom i tužitelj na tu okolnost nije predložio nikakve iole relevantne i vjerodostojne dokaze. Tu bi se radilo o ugovoru o gradnji za koji zakon propisuje pisani oblik, a nedostatak oblika ima za posljedicu da ugovor nema pravni učinak. Tužitelj nema ni Ugovor ni Ponudu na koje se poziva u tužbi. Poriče da bi tuženik primio bilo kakav novčani iznos od tužitelja ili njegove žene na ruke, ali se ističe, da sve kad bi ti navodi o predaji novca tuženiku na ruke bili točni, radilo bi se o predaji novca zastupniku Društva, koji nastupa u ime i za račun Društva. Sam tužitelj tvrdi kako je očekivao da tuženik taj novac položi na račun Društva. Dakle, nesporno bi se radilo o obveznopravnom odnosu između tužitelja i Društva, a pitanje odnosa tuženika i Društva, i ispunjavanje njegovih obveza prema Društvu, sasvim je irelevantno za navodna potraživanja tužitelja. Dodaje da je tužitelj u vezi predmetnih potraživanja podnio kaznenu prijavu protiv tuženika, ali da je ta prijava odbačena. Vezano uz postupak osiguranja dokaza proveden pred Trgovačkim sudom da je nalaz građevinskog vještaka potpuno bezvrijedan po pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva. Radi svega navedenog predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

3. U podnesku od 29. travnja 2024. tužitelj navodi, između ostalog, da prilaže zapisnik 14-K-462/21 Općinskog suda u Varaždinu, od 28. veljače 2023. iz kojeg zapisnika je vidljivo da ovdje tuženik ni na jednom mjestu nije demantirao da je sklopio predmetni ugovor, te Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 26. srpnja 2021., KP-DO-12/2021-8, iz kojeg, među ostalim, proizlazi (str. 4.) …..“Od iznosa koji je primio od GP navodi iznos od 90.000,00 kn, 10.000,00 kuna, dok mu je ostale novce dala JP“…. Na ove navode očitovao se tuženik na ročištu 7. svibnja 2024. kada je naveo da je u citiranom kaznenom predmetu prigovoreno iskazu JP pa da ne stoji da tuženik nije demantirao njene tvrdnje, a osim toga glede obrane tuženika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Varaždinu navodi da navodi okrivljenika u tom postupku ne mogu biti dokaz u ovome postupku te da se okrivljeni ima pravo braniti kako misli da je najbolje za njega i da čak pri tom nije dužan iznositi istinu.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao svu dokumentaciju u spisu predmeta, i to dokumentaciju u kuverti na listovima od 8-143 spisa, pročitan je zapisnik iz spisa K-462/21 od 28. veljače 2023., rješenje ODO u Varaždinu od 26. srpnja 2021., presudu ovoga suda broj K-462/21 od 14. veljače 2024., presudu ovog suda broj K-365/21 od 14. ožujka 2023., presudu Županijskog suda u Puli – Pola broj Kž-436/2023 od 29. studenoga 2023., Ugovor o stambenom potrošačkom kreditu od 22. svibnja 2020., saslušana je svjedokinja JP, saslušane su stranke u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u spis Kov-182/23 ovoga suda kojemu prileži spis Kir-554/21 Županijskog suda u Varaždinu i spis ODO u Varaždinu KP-DO-12/21, te u spis Trgovačkog suda u Varaždinu broj R1-31/21. Tužitelj je tijekom postupka predložio i saslušanje svjedoka LP, no od tog je dokaza na zadnjem ročištu za glavnu raspravu odustao.

5. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 115/23; dalje u tekstu: ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio da je tužbeni zahtjev (u pretežitom dijelu) osnovan.

6. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja u iznosu od 190.000,00 kn / 25.217,33 eur koje je tužitelj tuženiku platio kao direktoru društva Žulinec Tim j.d.o.o. na ime ugovorenih građevinskih radova, a koji radovi nisu izvršeni, niti je novac uplaćen na račun društva niti je vraćen tužitelju.

7. Nesporno je tuženik bio direktor društva Žulinec Tim j.d.o.o. koje se bavilo izvođenjem građevinskih radova, te je nesporno da je to društvo izvelo određene radove tužitelju na nekretnini u [adresa], te da je po osnovi namjenskog kredita koji je ishodio tužitelj banka na račun društva u kojem je tuženik bio direktor, Žulinec Tim j.d.o.o. isplatila 90.000,00 kn na ime građevinskih radova. Nesporno je da daljnji radovi po adaptacijskom projektu tužitelja nisu izvršeni.

8. Nesporno je i da su tuženik i supruga tužitelja JP bili stranke u kaznenim postupcima koji su se vodili pod br. K-365/2021 u kojem je okrivljena JP pravomoćnom presudom od 14. ožujka 2023. oslobođena od optužbe (da bi 24. kolovoza 2021. godine u 12,14 sati na svom Facebook profilu napisala i objavila uvodno da su kriminalci, prevaranti i lopovi više zaštićeni od žrtve i nastavno za privatnog tužitelja da je kao vlasnik firme Žulinec tim j.d.o.o. i izvođač građevinskih radova naplatio od okrivljene i njenog supruga temeljem ugovora o gradnji od 28. svibnja 2021. iznos od 283.000 kn, da do dana današnjeg nije napravio ništa osim pripreme za temelje, da su ostali bez 283.000 kn, da im je privatni tužitelj devastirao dvorište, da se okrivljenoj prijetio preko poruka, da je nju i supruga prevario, da s njihovim novcima kupuje nove aute, kombije itd., da su svi radovi plaćeni unaprijed, a što su sve neistine koje štete časti i ugledu (osobnom i poslovnom) privatnog tužitelja) dakle, oklevetala tuženika putem računalnog sustava i društvene mreže, te u postupku K-462/2021 u kojem je tuženik kao okrivljenik pravomoćnom presudom od 14. veljače 2024. proglašen krivim (što je dan nakon što je najprije privatna tužiteljica JP dana **.**.2021. na svom Facebook profilu te u nekoliko grupa na toj društvenoj mreži objavila kako je okrivljenik s njom i njezinim suprugom ugovorio adaptaciju poslovno-stambenog objekta u [adresa] za što su mu oni isplatili iznos od 283.000,00 kuna, a koje radove zatim nije izvršio, radi čega su privatna tužiteljica i njezin suprug protiv njega podnijeli kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je istu odbacilo, te nakon što joj je s mobilnog telefona broj [broj telefona] poslao više poruka u kojima je tražio da makne objave, dana 27. kolovoza 2021. godine oko 13,00 sati na neutvrđenom mjestu s mobilnog telefona broj [broj telefona] privatnu tužiteljicu nazvao te joj, svjesno, s ciljem da ju ustraši i uznemiri, zaprijetio riječima „zapamtit ćeš dan kad se budemo mi dva sreli, boj me se…“), dakle prema JP počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom.

9. Nesporno je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu rješenjem od 26. srpnja 2021. odbacilo kaznenu prijavu protiv tuženika kao I. osumnjičenika i II. osumnjičenog Žulinec Tim j.d.o.o. za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, nakon čega je tužitelj u ulozi oštećenika kao tužitelja protiv istih podnio optužnicu o kojoj u predmetu koji se vodi kod ovoga suda pod brojem Kov-231/2022 još nije donijeta odluka.

10. Sporno je između stranaka da li tuženik ima pasivnu legitimaciju, zatim je sporno da li su stranke sklopile ugovor o građenju i da li je tuženik kao direktor tvrtke Žulinec Tim j.d.o.o. od tužitelja primio iznos od 10.000,00 kn, te od njegove supruge JP iznose od 100.000,00 kn i još 80.000,00 kn na ruke na ime građevinskih radova i materijala po sklopljenom ugovoru.

11. S obzirom na sasvim oprečne stavove stranaka vezano za sporne činjenice, sud je prije svega saslušao tužitelja i tuženika na sporne okolnosti. Tužitelj tako navodi da je radio kao policajac i da je po preporuci od bivših kolega policajaca doznao za tvrtku tuženika Žulinec Tim j.d.o.o. koja se bavila gradnjom i adaptacijom objekata te da je sa tuženikom dogovorio da će mu ta tvrtka obaviti adaptaciju kuće u [adresa]. Kako se nije razumio u gradnju, rasp mu je rečeno da mu je potreban adaptacijski projekt pa ga je dao izraditi. Nakon toga radio je u Njemačkoj te je po povratku nakon 6 mjeseci ishodio namjenski kredit za adaptaciju tog objekta, a za ostvarivanje kredita trebao mu je predračun tvrtke Žulinec Tim j.d.o.o., na osnovu kojeg je ostvario kredit. Tuženiku je na ime radova već dao iznos od 10.000,00 kn u svibnju 2020. te su tada potpisali potvrdu o tom i istovremeno ugovor o građenju, koji mu tuženik nikad nije dostavio već mu je rekao da isti mora potpisati i nadzorni inženjer kojeg će tuženik angažirati i kako bi se mogla postaviti "tabla" o podacima objekta u izgradnji. Tužitelj mu je vjerovao, budući da se sam u te poslove nije razumio, te je po odobrenju kredita isplatio na račun tvrtke Žulinec Tim 1/3 kredita u iznosu od 90.000,00 kn, a sa tuženikom se dogovorio da će mu preostali iznos platiti na ruke, sve prema potrebama gradnje za materijal i radnike, dok da će se položeni iznos od 90.000,00 kn utrošiti za početak radova, radnike i materijal. Čitavo to vrijeme tužitelj je radio u Kӧlnu, a njegova je supruga JP imala punomoć za podizanje novca s njegova računa pa je ona tuženiku u dva navrata dala iznose i to jednom 100.000,00 kn, a drugi put 80.000,00 kn, oba puta kod lovačkog doma u Margečanu i to onda kada je tuženik to zatražio od njega za potreban materijal za daljnje radove. Iznose nije uplaćivao izravno na račun tvrtke tuženika jer se tako s tuženikom dogovorio još kod sklapanja ugovora, a u njega je imao povjerenja budući da su neki radovi već bili otpočeli te je vjerovao da mu novci trebaju za materijal i radnike. Tuženika je upoznao kada je isti obavljao radove za načelnika G kojemu je gradio kuću, te je nakon dogovora za adaptaciju s tuženikom često bio u kontaktu sve do trenutka kada mu je u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu za građevinske radove nakon čega je tuženik navodio da ne može na gradilište, da ima problema s komunalnim redarom, da je ozlijedio ruku, da nema omogućen pristup na gradilište ili da su nepovoljni vremenski uvjeti za gradnju što je sve trajalo oko 3 mjeseca te nakon tih početnih radova više nikakvi radovi nisu obavljeni. Od radova koji su izvršeni navodi da je izvršena devastacija objekta jer su neki zidovi porušeni, a nisu adaptirani te mu je ostavljena šuta na dvorištu. Prema ugovoru o namjenskom kreditu koji je ishodio u banci morao je opravdati 1/3 iznosa ugovorenih sredstava, što je upravo iznos od 90.000,00 kn koji su uplaćeni na račun tvrtke tuženika dok preostali iznos (do oko 290.000,00 kn) nije morao opravdati u banci. Budući da je čitavo vrijeme gradnje on bio u Njemačkoj, a prema navodima susjeda i supruge imao saznanja da su radovi otpočeli, logično mu je bilo da je tuženiku potrebno još novaca za gradnju radi čega je po njegovu traženju platio i ranije navedene iznose. Svjestan je da bi stvari trebale funkcionirati tako da bi kupnja materijala od strane tvrtke morala teći tako da se s računa tvrtke roba plaća prodavatelju, no sam ne zna kako se to točno obavlja, niti je ikad ranije gradio kuću, pa tako nije znao da je on bio dužan imenovati nadzornog inženjera, dok je u tuženika imao povjerenja te mu je bilo bitno da se radovi obave kako je to i dogovoreno - do kraja godine, no s obzirom na to da radovi nisu obavljeni i nadalje živi kod svog tasta. Tužitelj je naveo da smatra da bi firma koja posluje novcem kod primanja gotovine trebala izdati priznanicu sa pečatom, međutim u praksi to funkcionira drugačije. Navodi da je adaptacija predmetnog objekta trebala biti vršena radi uređenja obiteljske kuće za stanovanje no da je u uporabnoj dozvoli spomenuto da se radi o poslovnom prostoru jer je u nekom od upisa postojala naznaka da se radi o pekari. Naveo je da nema nikakve dokumente niti fotografije o objektu kako je izgledao ranije niti je fotografirao ugovor o gradnji budući da mu je tuženik rekao da će mu ugovor dostaviti na njegovu adresu.

12. Iskazivanje tužitelja bilo je dosljedno, u skladu s navodima u tužbi, te životno u smislu da je tužitelj pristupio s punim povjerenjem u tuženika budući da je imao preporuku za rad tuženika i njegove tvrtke od više svojih kolega (policajaca), u situaciji kada treba poduzeti građevinske radove u koje se sam ne razumije i kada ne može biti prisutan na gradilištu prilikom izvođenja istih, a kako proizlazi iz njegova iskaza sa tuženikom je bio u kontaktu u vrijeme poduzimanja radova. Životno je da je tužitelj tuženiku predao cijeli preostali iznos za adaptaciju jer je smatrao da će tako radovi biti izvršeni po dogovoru do kraja godine. Tužiteljeve navode potvrđuje i dostavljena ispisana komunikacija sa tuženikom iz koje je vidljivo da tužitelj i nakon što je svjestan da tuženik ne poduzima više nikakve radove i nadalje daje nove prilike tuženiku da izvrši svoje obaveze iz ugovora, dakle i nadalje vjeruje da će se radovi izvršiti. Navode tužitelja potkrjepljuje i dokumentacija vezana za ishođenje adaptacijskog kredita, za isplate iznosa od 100.000,00 kn i 80.000,00 kn koje je ishodio kreditom i koje je po punomoći u banci preuzimala njegova supruga JP, a također, ističe se da su navodi tužitelja u osnovi bili jednaki u ovom kao i tijekom kaznenog postupka koji se vodi pod brojem Kov-182/2023. Tužitelj je u bitnome istovjetno navodio i tijekom postupka osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu broj R1-31/2021.

13. Tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelja upoznao u Ljubešćici u gostionici 2019. kada još nije radio ništa za načelnika G te se sa tužiteljem dogovarao o tome da tužitelj treba izvođača radova za adaptaciju kuće te da će se tužitelj javiti tuženiku kada mu bude gotov projekt i kada bude imao novaca za gradnju. Sa tužiteljem se našao u ožujku 2020. u [adresa] gdje mu je tužitelj pokazao što planira graditi, a što rušiti te navodi da je tužitelj htio, na temelju adaptacijskog projekta koji je imao, zapravo izvršiti rekonstrukciju cijelog objekta te tako zaobići formalni put za građenje objekta. Tuženik da je tužitelju odmah rekao da mu on to može odraditi, ali bez sklapanja ikakvog ugovora i bez angažiranja nadzornog inženjera jer da mu tako nešto nitko neće potpisati. Dio objekta već je bio i srušen te mu je na traženje tužitelja dao ponudu za radove na temelju tužiteljeva adaptacijskog projekta kako bi tu ponudu priložio zahtjevu za namjenski kredit. Radovi su trebali početi u 4. mjesecu, a već tada se nije moglo pristupiti objektu na uobičajen način jer se radi o zajedničkom dvojnom objektu tužitelja i njegovog susjeda pa je bilo potrebno skinuti cijeli krov kuće da bi se kamionom moglo pristupiti mjestu gdje je trebalo vršiti građenje. Tuženik i njegovi radnici izmijenili su krov susjedu što je tužitelj platio 10.000,00 kuna tako što je platio materijal u trgovini, a zatim su radnici vršili iskope, napravili temelje, te su obavili čišćenje cijelog terena, a tada je došlo do problema sa drugim susjedom koji nije bio suglasan sa pozicijom međe te nije dozvolio daljnje radove na tom mjestu o čemu je on obavijestio tužitelja putem telefona, a tužitelj je tražio da se gradnja pomakne za cijeli metar kako ne bi imao daljnjih problema sa susjedom. Tuženik je tako i postupio te je 7 dana rađeno na objektu, a tada su na račun njegove firme "sjeli" novci tužitelja u iznosu od 90.000,00 kuna. Beton je iz Varaždina dovozilo društvo Zagorje Tehnobeton, a radi nastalih udubina od kamiona primjedbe je imao susjed uz čiju nekretninu su kamioni dolazili te ih je on doslovno otjerao i prijetio da se više ne mogu kretati tim putem. Nakon toga padala je kiša radi čega su na gradilištu nastale udubine, a tuženikova tvrtka odradila je još i poslove navoza oko 15 kubika betona i postavljena je armaturna mreža, a koji radovi su još trajali ukupno 9 dana. Radovi su tekli u redu dok nisu počeli problemi sa pristupom na nekretninu koji problem tužitelj nije htio riješiti na što mu je tuženik rekao da u takvim uvjetima ne može nastaviti radove. Kad su radovi obustavljeni u komunikaciju se uključila i supruga tužitelja te je on saznao da je ona na Facebook profil stavila objavu gdje ga optužuje za prevaru te ga je nazivala i na telefon i tražila od njega da nastavi radove ili da vrati novac. Navodi da on nju nikada prije nije vidio niti upoznao te je tražio od tužitelja da ona prekine sa nazivanjem. Naveo je da su radovi na nekretnini tužitelja otpočeli oko 3-4 mjeseca nakon dogovora sa tužiteljem te je on osobno bio barem 5 puta na tom gradilištu, ali ne svaki puta. Susjedi su pristup na gradilište branili tek kasnije nakon što su radovi već otpočeli, te su na inicijativu tužitelja radnici angažirani od tuženika koristili okolni put za pristup gradilištu. Tuženik je naveo da njegova firma još uvijek posluje i to već 13 godina, no u iskazu koji je dao dopunskim saslušanjem na ročištu 20. studenog 2024. tuženik je pojasnio da pri tome misli na firmu Graditeljstvo Mrvčić d.o.o. koja je osnovana 2013. kada i firma Žulinec Tim j.d.o.o. time da je potonja firma brisana iz Sudskog registra te da je tu tvrtku namjerno pustio u stečaj s obzirom na to da nakon objava supruge tužitelja na Facebooku nije više mogao dobiti nikakve poslove za tu tvrtku. Naveo je da se za građevinske radove u vrijednosti do 5.000,00 eur ne mora sklapati pisani ugovor o građenju, a radovi koje je sa tužiteljem dogovorio odnosno njihova vrijednost nije bila unaprijed definirana te da je tuženik prihvatio po izmijenjenim uvjetima vršiti građevinske radove time da ne zna koja bi cijena tih radova u konačnici bila te su se sami radovi i cijena radova trebali odrediti tokom gradnje. Smatra da iznos od 90.000,00 kn koje je njegova tvrtka primila od tužitelja odgovara vrijednosti do sada izvršenih radova tužitelju.

14. Sud iskaz tuženika nije našao vjerodostojnim. Naime, prije svega valja reći kako je tuženikov stav da se okrivljenik ima pravo braniti na bilo koji način kako bi postigao svoju obranu i oslobođenje od bilo kakve krivnje utjecao na koji će način biti valoriziran njegov iskaz u ovome postupku. Primjećuje se da je tuženik u svojem iskazu naglasak stavio na to kako ga je tužitelj svojim držanjem onemogućio u izvršenju dogovorenih radova, kako je tužitelj htio izbjeći legalnu gradnju, kako je tužitelja upoznao kada je isti bio na dužnosti policajca i to u kafiću, kako ga je supruga tužitelja optuživala na Facebook profilu i slično, odnosno stječe se dojam da je više fokusiran na umanjivanje vjerodostojnosti tužitelja, a istovremeno se uopće nije osvrtao niti objasnio radi čega nikada ranije, u komunikaciji putem društvene mreže nije opovrgnuo da bi od tužitelja i njegove supruge primio utužene iznose. Nisu uvjerljivi tuženikovi navodi da kao iskusan direktor tvrtke koja se bavi građevinskim radovima (od 2013.) ne bi sklopio nikakav ugovor o građenju, a osim toga i sam je naveo da je za iznose veće od 5.000,00 eur potrebno takav ugovor sklopiti pa nije uvjerljivo da takav ugovor u konkretnom slučaju ne bi sklopio. Također, svoje navode o tijeku građenja i o tome da tužitelj ne govori istinu glede onemogućavanja završetka radova i plaćanja cijene radova nije potkrijepio nikakvim drugim dokazima, a njegove tvrdnje nisu podudarne sa drugim dostavljenim dokazima u spisu predmeta pa radi svega navedenog sud nije povjerovao navodima tuženika.

15. Iz dokumenta od 2. travnja 2020. (list 13 do 15) u kojemu je kao investitor naznačen tužitelj, a izvođač Žulinec tim j.d.o.o. u svrhu adaptacije stambeno poslovne zgrade popisani su građevinski radovi i sav materijal za izvođenje radova za ukupan iznos od 294.600,00 kn, a isti dokument je potpisan od tuženika i na istome je pečat Žulinec Tim j.d.o.o.

16. Iz ugovora o stambenom potrošačkom kreditu (list 220 do 227) sklopljenom između Privredne banke Zagreb d.d. i korisnika kredita GP proizlazi da se tužitelju odobrava iznos do 300.000,00 kn za adaptaciju stambene nekretnine prema troškovniku radova od 2. travnja 2020.

17. Glede prigovora pasivne legitimacije tuženika valja reći kako je nesporno da su tužitelj i tuženik kao odgovorna osoba u Žulinec Tim j.d.o.o. dogovorili izvođenje građevinskih radova te su određeni radovi od strane Žulinec Tim j.d.o.o. i izvedeni na objektu tužitelja. Nedostatak pisane forme ugovora o građenju ne znači da takav ugovor ne proizvodi nikakav pravni učinak, već se u nedostatku propisanog oblika takav ugovor ima promatrati kao ugovor o djelu. Dakle, iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi, da je tužitelj sa Žulinec Tim j.d.o.o. sklopio usmeni ugovor o djelu kojim su ugovoreni određeni građevinski zahvati na objektu tužitelja, na ime kojeg ugovora je to društvo i primilo iznos od 90.000,00 kn na svoj račun, a određeni radovi su od te tvrtke i obavljeni tužitelju. S obzirom na tvrdnje tužitelja da su on i, u njegovo ime njegova supruga JP, predali određeni iznos novca na ruke direktoru društva Žulinec Tim j.d.o.o. na ime sklopljenog ugovora o djelu, a koji novac tuženik nije položio na račun društva, što on uopće niti ne osporava (budući da osporava da bi takve uplate primio), time je osnovano tužitelj tužbeni zahtjev usmjerio na tuženika budući da s tuženikom fizičkom osobom nije bio u nikakvom ugovornom odnosu iz kojeg bi slijedila tužiteljeva obveza plaćanja njemu, već je u ugovornom odnosu bio sa društvom Žulinec Tim j.d.o.o., što znači da ako je tuženik primljeni novac zadržao za sebe, da ga je stekao bez ikakve pravne osnove.

18. Iz potvrda Privredne banke Zagreb i to od 27. svibnja 2020. proizlazi da je u poslovnici banke izvršena isplata s računa tužitelja primatelju JP u iznosu od 103.000,00 kn, te 29. svibnja 2020. u iznosu od 80.000,00 kn.

19. Uvidom u dostavljene preslike razgovora koji se odvijao putem mobilne mreže između tužitelja i JP proizlazi da su isti dogovarali na koji način će tuženiku platiti iznose od 80.000,00 kn i 100.000,00 kn ("I za kaj još dižemo 100.000,00 kn? Uopće mi se ne sviđa ko osoba imam osjećaj da je u nekim financijskim problemima i sad iskorištava tebe", "Radil je s mojima 3 posla i čul sam se z njima Radil je onom načelniku", "OK. A zašt mu treba dići još 100.000 kn.", "znači za 93 je platio materijal. Digli bumo 80 da ima za svoj posao…"– list 77,, "…rekel je da mu još 100.000,00 kn dopeljam u petak. Čemu sila?", "Dobil bu 80.", "Ok. Ti dogovori s njim…"

– list 75, list 84 - "Onda odmah u 2h nazovi i banku i naruči lovu. Jer se treba naručiti baš s tvog broja. Pa samo reci da budem ja podigla.", "Bude te žena z PBZ zvala", "Zvala me je. Sutra u jutro u pola 9 h je isplata. Da javim IP ili budeš ti?", "Koliko?...", "Rekla sam 103.000 kn…, zatim na listu 78 - 27. svibnja "Čekam IP kod lovačkog doma. I je doma s mojom mamom", te da je kod predaje 100.000,00 kn nedostajalo 1.000,00 kn koji su mu naknadno plaćeni od JP (list 85, 87 i 89).

20. Iz dostavljenih preslika razgovora koji se odvijao putem mobilne mreže između tužitelja i tuženika proizlazi da su stranke bile u kontaktu od svibnja 2020., da je tužitelj tuženiku 12. listopada 2020. napisao (list 19 spisa) da gradnja još nije počela, a ni rušenje, te da poziva tuženika da do srijede odluči da li će se početi graditi i adaptirati građevina ili će to odraditi netko drugi u kojem slučaju će tužitelj 15. listopada 2020. doći po novce. Nadalje, navodi se "pošto sve to traje od 26. svibnja 2020. datum kad je na račun sjeo kredit, a na račun firme Žulinec tim 93.000 kuna za izvođenje radova, 27. svibnja 2020. dat je iznos od 100.000 kuna dok je na dan 29.05.2020. uplaćena je razlika za materijal potreban za adaptaciju u iznosu od 80.000,00 kuna. Daljnja gradnja je moguća jedino uz potpisivanje ugovora (do sad nije potpisano ništa vezano uz adaptaciju) koji se sastoji od fiksnih datuma o završetku adaptacije. Za sve dodatne informacije možeš me kontaktirati na moj broj. GP" . Nakon navedene poruke uslijedile su poruke tuženika (list 20) prema kojima isti navodi da bi izvršio radove kada bi mu vrijeme to dozvolilo te mu obećaje da će mu napisati kojeg dana će započeti sa daljnjim radovima (list 21). U poruci od 18. listopada 2020. (list 22) IP piše da ima koronu, da ima papire, da mora ići raditi i da bude traženo odradio tužitelju. U poruci tužitelja od 23. listopada (list 23) tužitelj navodi da su ovo postale ozbiljne stvari, da je njemu puno 273.000,00 kuna i da je sada sve na tuženiku, nakon čega slijedi poruka IP u kojoj piše neka dođe do njega pa da vidi "di je i kaj je". U poruci od 29. listopada nakon što tužitelj navodi da neka ga tuženik nazove tuženik piše da leži na kirurgiji, a tužitelj da mu je odvjetnik složio ugovor o adaptaciji između njih dvojice (list 26), nakon čega tuženik navodi " GP napravljeno ti bu sad da se postreljamo rugač ne" (list 26 i 29), nakon čega mu tužitelj predlaže da tuženik sam izabere datum završetka radova, te da ako hoće da potpiše potpišu ugovor kod javnog bilježnika na što mu tuženik odgovara između ostalog, da bude to odrađeno.

21. Sud je ovu komunikaciju našao autentičnom. Naime, tuženik je istoj prigovorio na pripremnom ročištu gdje je naveo da dostavljenu korespondenciju osporava, opreza radi, zbog mogućnosti računalnih manipualcija, no sud takav prigovor nalazi paušalnim. Tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi upravo na ovaj način komunicirao s tužiteljem, a osim toga nije predlagao da se na okolnost autentičnosti njihove komunikacije provede eventualno vještačenje po vještaku informatičke struke ili neki drugi dokaz radi dokazivanja neautentičnosti iste, stoga je sud isti ocijenio neosnovanim.

22. Svjedokinja JP u iskazu je navela da je 2016. ili 2017. sa suprugom kupila objekt u [adresa] koji su htjeli adaptirati za poslovni prostor i za stanovanje, a da je tužitelj na preporuku svojih kolega policajaca u [adresa] stupio u kontakt sa tuženikom vezano za građevinske radove adaptacije tog objekta koje bi vršila firma tuženika. Navela je da ne zna kako su izgledali pregovori između stranaka niti što je bilo dogovoreno kako će se pristupiti građenju, a da joj je suprug rekao da su sklopili ugovor o građenju no taj ugovor nije nikada vidjela već joj je suprug rekao da je ugovor zadržao tuženik jer da ga mora poštambiljati i da će ga naknadno dostaviti tužitelju. Nakon što je tužitelj ostvario stambeni kredit, iznos od 90.000,00 kuna iz sredstava toga kredita bio je izravno iz banke uplaćen na račun Žulinec tim j.d.o.o. i to za početak radova adaptacije spomenutog objekta, a da je ona još u dva navrata osobno tuženiku dala gotovinu i to jednom iznos od 100.000,00 kuna, a drugi put iznos od 80.000,00 kuna te su tuženik i ona potpisali potvrdu na kojoj je stajalo da je ona novac dala a tuženik novac primio, no te potvrde tuženik je zadržao i rekao da iste mora proslijediti u svoje računovodstvo. Nakon što se radovi nisu odvijali sukladno dogovoru između stranaka tužitelj i ona su državnom odvjetništvu prijavili da ih je tuženik prevario te je tuženik ondje bio ispitan, a nakon što je tamo izjavio da će se svi radovi završiti kaznena prijava je odbačena. U to vrijeme ona je događaje objavila na svojem Facebook profilu, a tuženik ju je prijavio za klevetu povodom čega je donesena presuda ovoga suda prema kojoj je ona oslobođena od optužbi. U to vrijeme tuženik joj je prijetio, što je ona prijavila, a tuženik je presudom ovoga suda proglašen krivim za prijetnju. U vrijeme kada su se izvodili radovi na spomenutom objektu u [adresa] tužitelj je radio u Njemačkoj, a ona je čuvala njihovo dvogodišnje dijete koje je tada imalo zdravstvene teškoće radi čega su morali posjećivati bolnicu, tako da nije prisustvovala obavljanim radovima. Iznos od 90.000,00 kuna koji je uplaćen firmi tuženika prema navodima tuženika utrošen je za materijal dok je naknadno tuženik kontaktirao tužitelja i tražio ga iznos od 100.000,00 kuna za troškove početka radova, a kako je tužitelj radio u inozemstvu, a svjedokinja je bila opunomoćena za podizanje novca s njegova računa, tužitelj je tako kontaktirao banku tražeći isplatu iznosa od 100.000,00 kuna koja sredstva su ostvarena ranije spomenutim stambenim kreditom pa je svjedokinja taj novac podigla i dala na ruke tuženiku ispred lovačkog doma u Margečanu. Dan kasnije tuženik je tražio još i iznos od 80.000,00 kuna te je ona na isti način taj iznos predala na ruke tuženiku. Iako je bila sumnjičava prema tuženiku tužitelj i ona su mu ipak odlučili vjerovati jer se tuženik činio kao draga i otvorena osoba te su mu pristupili s punim povjerenjem naročito s obzirom na ranije preporuke kolega tužitelja, te sada smatra da je tada bila glupa i naivna u tom trenutku jer je vjerovala tuženiku, a nije inzistirala da i njoj tuženik izda potvrdu o primitku novca. Kako je tada sama brinula o njihovom zajedničkom djetetu jer je tužitelj bio u inozemstvu, tužitelj je htio da nju oslobodi daljnjih obaveza odlaska po novac u banku i isplatu tuženiku radi čega su odlučili predati novce tuženiku i time izvršiti svoju obvezu iz ugovora. Tuženiku su novci u gotovini bili predani u roku od otprilike tjedan dana od kada je sklopljen ugovor o kreditu. Svjedokinja je navela da je vidjela ponudu Žulinec Tima j.d.o.o. dok nije vidjela ugovor o građenju, no vjeruje svom suprugu kada je naveo da je isti sa tuženikom sklopio. Navela je da se ne razumije niti u dozvole niti u bilo što što bi trebalo biti ishođeno za samo građenje, a nije joj niti poznato da isplata iznosa kako ih opisuje svjedokinja na ruke nije zakonito, no smatra da je to trebalo biti poznato tuženiku zato što je on taj koji je novac primio, koji je zastupao i imao firmu. Istaknula je da je vidljivo iz komunikacije tužitelja i tuženika da tuženik nikada nije osporio da spomenutih isplata na ruke ne bi bilo, no ona i tužitelj nikada nisu posjedovali pisanu ispravu koju je potpisao tuženik i kojom bi potvrdio primitak bilo kakvog novčanog iznosa. Navela je da je tužitelj tuženiku predao 10.000,00 kuna na ruke prije potpisivanja ugovora i prije provođenja bilo kakvih radova te da je objekt u [adresa] bila stara potrošna građevina na kojoj su se trebali odraditi stambeno adaptacijski radovi, te iako nije znala kako bi trebali izgledati ti radovi, vidjela je da se na licu mjesta nešto radi, a sama je mislila da će se ti radovi sastojati u pojačavanju postojećih zidova. Tuženika je prvi puta vidjela onda kada je sa tužiteljem išla u Zagreb na potpisivanje ugovora o kreditu, a vidjeli su se u [adresa] na ulazu za auto cestu kada im je tuženik predao ponudu. Nakon toga tuženika je vidjela još samo dva puta kada mu je predala sporni iznos novca, a iznose novca tuženiku je predala u kuvertama. Navela je da je zapravo njezin suprug odlučio da će na taj način predati novce tuženiku budući da se on više puta sastajao s tuženikom i imao je puno povjerenje u njega kao i preporuke od kolega za tuženika, tako da je postupila prema uputi supruga. Smatra da pravi radovi na spomenutom objektu nikada nisu bili niti započeti, a da je tuženik uvijek imao nekakav izgovor za neobavljanje radova te su mu ona i tužitelj stalno davali nove prilike dok nisu shvatili da se radovi neće više nikada nastaviti. Navela je da su navodi tuženika o tome da su postojali tehnički razlozi za prestanak obavljanja radova zbog nemogućnosti prilaza objektu lažni, te da se objektu moglo pristupiti, naročito nakon što je dio krova bio maknut pa se gradilištu moglo slobodno prići.

23. Sud je iskaz svjedokinje našao logičnim, uvjerljivim i dosljednim. Naime, svjedokinja je izravno odgovarala na sva pitanja ne izbjegavajući odgovor, a prilikom iskazivanja odala je dojam izuzetne nelagode i uznemirenosti radi opisanog postupanja tuženika. Osim toga njezin je iskaz u cijelosti u skladu sa već ranije navedenom dokumentacijom u spisu i to sa analiziranim porukama koje je izmjenjivala sa tužiteljem, ugovorom o kreditu i potvrdama banke o isplatama gotovine njoj, te je isti podudaran sa ranije danim iskazima i to u kaznenom postupku koji je vodila kao okrivljena i kao oštećena sa tuženikom (K-365/2021 i K-462/2021) radi čega je njezin iskaz sud u cijelosti prihvatio.

24. Iz vještačkog nalaza i mišljenja (list 110) sudskog vještaka VIP d.o.o. zastupanom po direktoru LP danog u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu koji se vodio pod brojem R1-31/21 u bitnome proizlazi da su izvedeni radovi od strane Žulinec Tim j.d.o.o. na objektu u [adresa] u [adresa], protivni projektnoj dokumentaciji iz glavnog projekta adaptacije stambeno poslovne građevine na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da nemaju nikakvu vrijednost, odnosno da je postupljeno protivno navedenom glavnom projektu, a da je građevinsku šutu izvođač (Žulinec tim j.d.o.o.) deponirao na parceli investitora (tužitelja), da će izvedene temelje zbog kvalitete i građevinskih propisa trebati ukloniti, te da ugovor o građenju – adaptaciji nikada nije sklopljen.

25. Iz priklopljenog spisa i to Kov-182/2023 kojemu prileži spis Kir-554/21 proizlazi da je rješenjem Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu K-DO-12/2021-8 od 26. srpnja 2021. isto odbacilo kaznenu prijavu protiv tuženika kao I-osumnjičenika i II-osumnjičenog Žulinec Tim j.d.o.o. zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, a iz kojeg rješenja proizlazi kako je tuženik kao osumnjičenik u prvom ispitivanju policijskih službenika naveo kako je od tužitelja primio iznos od 90.000,00 kn i iznos od 10.000,00 kn, dok je ostale novce primio od JP pri tom ne navodeći u kojim iznosima, a o čemu posjeduje dokumentaciju.

26. Tuženik je tijekom postupka više puta naveo da iskaz dan u kaznenom postupku ne može biti dokaz u ovome postupku s obzirom na to da se okrivljenik ima pravo braniti na bilo koji način pa i tako da ne govori istinu u svrhu svoje obrane. U konkretnom slučaju sud je stajališta kako iskaz okrivljenika u odnosu na iskaz tuženika u ovom postupku ima utjecaj na ocjenu vjerodostojnosti iskaza tuženika. Naime, sud ne može prihvatiti vjerodostojnim iskaz stranke koja za potrebe ishoda svakog postupka iskaz konstruira na način koji je povoljniji za nju naročito kraj činjenice da iskaz tužitelja i svjedokinje JP u bitnim crtama ostaje isti i tijekom ovog kao i tijekom kaznenog postupka te u postupku osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu. Naime, točno je da se iskaz tuženika dan u kaznenom postupku u ulozi okrivljenika ne može uzeti kao dokaz u ovom postupku, no sadržaj tuženikova iskaza u tom postupku ne može se u potpunosti zanemariti u ovom postupku i isti se može uzeti kao indicij u kontekstu i u svezi sa drugim provedenim dokazima. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je ustanovio tvrdnje tužitelja istinitim i podudarnim sa iskazom svjedokinje te navodima proizašlim iz komunikacije putem društvene mreže, dok navodi tuženika nisu uvjerljivi niti potkrijepljeni drugim dokazima, odnosno tuženik niti nije ponudio druge dokaze za svoje navode. Tako nije predložio saslušanje drugih svjedoka na okolnosti razloga prestanka obavljanja radova, čime bi eventualno opravdao postupanje svog društva, nije predložio analizu autentičnosti komunikacije putem društvene mreže. Navodi tuženika svode se na komentiranje pozicije tužitelja u kojoj ne raspolaže nikakvom pisanom dokumentacijom o izvršenim uplatama, a pri tom tuženik ne nudi nikakve druge dokaze koji bi poduprli njegove navode. Postupanje tužitelja i njegove supruge koji su davali novac tuženiku bez da su tražili bilo kakav pisani dokaz može se okarakterizirati kao naivno i lakomisleno, no iskorištavanje tuđeg povjerenja i manjka iskustva za stjecanje vlastite koristi je nezakonito, protivno kogentnim normama prava, te u krajnjoj liniji nemoralno. U prilog takvom uvjerenju suda ističe se i to da je tužitelj protiv tuženika i tvrtke tuženika podnio kaznenu prijavu, preuzeo kazneni progon kao oštećenik, pokrenuo postupak osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, koji postupak iziskuje i znatna sredstva za provođenje istog, dok se svjedokinja izložila kaznenom progonu radi klevete iznošenjem tvrdnji na društvenoj mreži glede postupanja tuženika, što sve ukazuje na ozbiljnost tvrdnji tužitelja nasuprot ukupnom držanju tuženika.

27. Navod tuženika da nalaz vještaka građevinske struke nema nikakvu vrijednost sud je našao paušalnim i nekonkretiziranim, naime tuženik je naveo da se vještak uopće nije bavio građevinskim osiguranjem dokaza nego da je iznosio svoje mišljenje o pravnim pitanjima. Međutim, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka VIP d.o.o. zastupanom po dir. LP, utvrđeno je da je isti promotrio Glavni projekt za adaptaciju te je utvrdio izvedene građevinske radove od strane Žulinec Tim j.d.o.o. i u konačnici analizirao da li su izvedeni radovi izvršeni u skladu sa Glavnim projektom za adaptaciju koji dio nalaza je jedino i relevantan za odlučivanje u ovom postupku (opis zatečenog stanja objekta i usporedba s Glavnim projektom).

28. Stoga je sud, u situaciji kada stranke suprotno iskazuju o predmetu spora, a ne postoje čvrsti materijalni dokazi o tvrdnjama ni jedne od stranaka, zaključak donio povezivanjem rezultata svih provedenih dokaza u ovom postupku pa kada se sve izneseno sagleda kao cjelina, sud je utvrdio dokazanim tvrdnje tužitelja, da je s tuženikom kao direktorom Žulinec Tim j.d.o.o. sklopio ugovor o djelu u svibnju 2020., za izvođenje građevinskih radova adaptacije objekta u [adresa], za cijenu prema ponudi Žulinec Tim j.d.o.o. u iznosu od 294.600,00 kn/ 39.100,14 eur, koji radovi su trebali biti dovršeni do kraja godine, te na ime kojeg ugovora je tužitelj tuženiku predao iznos od 10.000,00 kn 8. svibnja 2020. koji je utrošen za sanaciju krova susjeda, da je tužitelj 22. svibnja 2020. sklopio ugovor o kreditu kod Privredne banke Zagreb d.d. za adaptaciju stambene građevine u iznosu od 300.000,00 kn prema ponudi Žulinec Tim j.d.o.o. od 2. travnja 2020., da je Žulinec Tim j.d.o.o. potom na račun uplaćen iznos od 90.000,00 kn na ime materijala i radova, te da je potom supruga tužitelja, koja je imala punomoć za podizanje novca s tužiteljeva računa, po prethodnom dogovoru s tužiteljem, tuženiku na ruke 27. svibnja 2020. predala iznos od 100.000,00 kn, a 29. svibnja 2020. iznos od 80.000,00 kn za troškove građenja, koji novac je trebao biti ili uplaćen na račun društva Žulinec Tim j.d.o.o. ili utrošen za trošak gradnje na objektu tužitelja. Tijekom postupka osiguranja dokaza pred Trgovačkim sudom u Varaždinu R1-31/2021 utvrđeno je da novac nije uplaćen na račun društva Žulinec Tim j.d.o.o. (osim iznosa od 90.000,00 kn), što je i nesporno, kao i to da daljnji radovi na objektu tužitelja nisu obavljeni, već je predani novac tuženik zadržao za sebe. Takav slijed događaja proizlazi iz iskaza tužitelja i njegove supruge koji su identično iskazivali i tijekom ranijih sudskih postupaka kao što je to i navedeno, zatim iz komunikacije putem društvene mreže priložene u spis predmeta, iz priloženog Glavnog objekta za adaptaciju, iz ugovora o kreditu i potvrdama o isplatama s računa tužitelja njegovoj supruzi, te iz uplate iznosa 90.000,00 kn na račun društva tuženika, odnosno povezivanjem svih navedenih dokaza u jednu cjelinu. Iz navoda tužitelja i svjedokinje također proizlazi kako je iznos od 10.000,00 kn tužitelj tuženiku predao kod sklapanja ugovora, što da je bilo u svibnju 2020., dok tuženik taj iznos spominje na način da je taj iznos potrošen za sanaciju krovišta susjeda, no da je plaćen na račun trgovine u kojoj je materijal kupljen od strane tužitelja. U pozivu na plaćanje koji je tužitelj uputio Žulinec Tim j.d.o.o. putem punomoćnika od 12. studenog 2020., pri čemu se ističe da se niti društvo niti tuženik na taj poziv tužitelja nisu očitovali ni na koji način, navodi se da je tužitelj tuženiku platio 8. svibnja 2020. iznos od 10.000,00 kn, pa dovodeći takve navode u vezu sa navodima tužitelja u iskazu da je ugovor s tuženikom direktorom društva sklopio u svibnju, kada mu je i platio 10.000,00 kn, sud je našao tužbeni zahtjev neosnovanim u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu na taj iznos od 22. travnja 2020., budući je utvrđeno da je iznos predan 8. svibnja 2020.

29. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema čl. 1115. ZOO Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik stekao utuženi iznos bez pravne osnove, i to iznos od 10.000,00 kn 8. svibnja 2020., iznos od 100.000,00 kn 27. svibnja 2020. te iznos od 80.000,00 kn 29. svibnja 2020., valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku njegovo vraćanje zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja navedenih iznosa pa do dana isplate.

30. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu s tužbenim zahtjevom (odbijen je za dosudu zatezne kamate na iznos od 1.327,23 eur / 10.000,00 kn za razdoblje od 22. travnja do 7. svibnja 2020.), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe sukladno tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa) u zatraženom iznosu od 500,00 eur, sastav podnesaka od 29. travnja 2023. i 15. listopada 2024. u iznosima od po 500,00 eur sukladno tbr. 8. st. 1. Tarife za svaki, trošak zastupanja na ročištima 7. svibnja 2024., 10. srpnja 2024. i 20. studenog 2024. u iznosima od po 500,00 eur za svako sukladno tbr. 9. st. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od 100,00 eur sukladno tbr. 9. st. 3. Tarife. Navedeni iznosi uvećavaju se za iznos PDV-a po stopi od 25 % prema tbr. 46. Tarife u iznosu od 775,00 eur. Tužitelju je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 151,01 eur, te pristojbe na presudu u iznosu od 302,02 eur sukladno tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 i 37/23, dalje: Tarifa sudskih pristojbi) i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZOSP, stoga je u ovom dijelu tužitelju priznat trošak u iznosu od 4.328,03 eur. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16. travnja 2023. (u troškovniku je naznačen datum 16. lipnja 2023., no takav podnesak ne postoji) u iznosu od 500,00 eur budući da isti nije našao potrebnim za vođenje parnice.

31. Tužitelj je zatražio i dosudu troška postupka osiguranja dokaza te mu je temeljem čl. 168. st. 2. ZPP za taj postupak priznat trošak sastava prijedloga za osiguranje dokaza, time da je u tom postupku kao visina vrijednosti spora naznačen iznos od 283,000,00 kn / 37.560, 55 eur, sukladno tbr.16 st. 1. u vezi s tbr. 46. Tarife u zatraženom iznosu od 414,76 eur, za trošak uviđaja, financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i građevinskog vještačenja iznos od 1.655,58 eur budući da je iz zaključka Trgovačkog suda u Varaždinu R1-31/2021 na listu 185 vidljivo da je tužitelju vraćen neutrošeni iznos ranije plaćenog predujma (u ukupnom iznosu od 1.785,49 eur) od 978,80 kn / 129,91 eur. Priznat je trošak zastupanja na ročištu za uviđaj 15. listopada 2021. u zatraženom iznosu od 311,07 eur sukladno tbr. 17. i tbr. 46. Tarife, trošak sastava podneska od 29. prosinca 2021. kojim se očituje na nalaz i mišljenje financijskog vještaka no ne u traženom iznosu od 414,76 eur, već u iznosu od 62,50 eur prema tbr. 16. st. 4. (najviše 25 bodova) u vezi sa tbr. 46. Tarife i podneska od 21. siječnja 2022. kojim se očituje na nalaz i mišljenje građevinskog vještaka no ne u traženom iznosu od 414,76 eur, već u iznosu od 62,50 eur prema tbr. 16. st. 4. (najviše 25 bodova) u vezi sa tbr. 46. Tarife, te trošak sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje dokaza u iznosu od 105,51 eur. Ukupno je za ovaj postupak dakle priznat iznos od 2.611,92 eur. Sveukupno priznati troškovi postupka tako iznose 6.939,95 eur. Na dosuđeni trošak je sud dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno, predaje se ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćnici Romini Štaba, univ.spec.iur. odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Špoljarić d.o.o. iz Varaždina, Kolodvorska 12

2. Tuženik po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku iz Novog Marofa, Kralja Tomislava 3