Zakon.hr

Poslovni broj: P-2682/2018-48

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

[adresa], Đ [adresa]

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Bajčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nadi Magdić odvjetnici u Ogulinu protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku odvjetniku iz OD Metelko i partneri, odvjetniku u Zagrebu, rad utvrđenja ništetnim i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 9. listopada 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te javne objave od 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužitelj s glavnim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652- 5103394638, sklopljen dana 05.02.2007. godine i aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103394638, sklopljen dana 02.02.2016. godine, oba između tužitelja ĐF iz [adresa] (ranije iz [adresa]) i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, ništetni."

II. a) Utvrđuje se da su odredbe čl. 2, čl. 7 i čl. 8 ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51401652-5103394638, sklopljen dana 05.02.2007. godine između tužitelja ĐF iz [adresa] (ranije iz [adresa]) i tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, ništetne. b) Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. RIJEKA, Jadranski trg 3A, OIB 23057039320, da tužitelju ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 783,22 eura sa zateznim kamatama koje teku, i to:

: na iznos od 322,42 eura od 11.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 277,22 eura od 18.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 91,86 eura od 23.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 9,87 eura od 02.08.2010. godine do isplate i

: na iznos od 81,85 eura od 01.09.2010. godine do isplate,

za razdoblje od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01.07.2019. do 31.12.2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01.01.2020. do 30.06.2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01.07.2020. do 31.12.2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01.01.2021. do 30.06.2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01.07.2021. do 31.12.2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01.01.2022. do 30.06.2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01.07.2022. do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01.01.2023. do 30.06.2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01.07.2023. do 31.12.2023. godine po stopi od 7% godišnje, za razdoblje od 01.01.2024. do 30.06.2024. godine po stopi od 7,5% godišnje, a nakon toga po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana,

c) Nalaže se tuženiku Erste&steierärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju ĐF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.246,47 eura sa zateznim kamatama koje teku, i to:

: na iznos od 0,27 eura od 13.03.2008. godine do isplate,

: na iznos od 0,18 eura od 01.04.2008. godine do isplate,

: na iznos od 3,14 eura od 04.04.2008. godine do isplate,

: na iznos od 0,05 eura od 07.04.2008. godine do isplate,

: na iznos od 7,09 eura od 13.10.2008. godine do isplate,

: na iznos od 2,17 eura od 14.10.2008. godine do isplate,

: na iznos od 6,39 eura od 16.10.2008. godine do isplate,

: na iznos od 15,67 eura od 10.11.2008. godine do isplate,

: na iznos od 0,93 eura od 24.11.2008. godine do isplate,

: na iznos od 5,78 eura od 01.01.2009. godine do isplate,

: na iznos od 29,24 eura od 14.01.2009. godine do isplate,

: na iznos od 32,08 eura od 12.02.2009. godine do isplate,

: na iznos od 34,47 eura od 04.03.2009. godine do isplate,

: na iznos od 20,42 eura od 16.03.2009. godine do isplate,

: na iznos od 0,53 eura od 16.04.2009. godine do isplate,

: na iznos od 24,35 eura od 08.05.2009. godine do isplate,

: na iznos od 24,79 eura od 05.06.2009. godine do isplate,

: na iznos od 13,99 eura od 10.06.2009. godine do isplate,

: na iznos od 6,63 eura od 13.06.2009. godine do isplate,

: na iznos od 5,72 eura od 24.06.2009. godine do isplate,

: na iznos od 8,35 eura od 16.09.2009. godine do isplate,

: na iznos od 18,53 eura od 13.10.2009. godine do isplate,

: na iznos od 20,96 eura od 10.11.2009. godine do isplate,

: na iznos od 13,29 eura od 15.12.2009. godine do isplate,

: na iznos od 0,34 eura od 11.01.2010. godine do isplate,

: na iznos od 28,13 eura od 18.01.2010. godine do isplate,

: na iznos od 35,49 eura od 28.01.2010. godine do isplate,

: na iznos od 32,83 eura od 29.01.2010. godine do isplate,

: na iznos od 45,98 eura od 15.02.2010. godine do isplate,

: na iznos od 31,48 eura od 18.02.2010. godine do isplate,

: na iznos od 36,70 eura od 24.03.2010. godine do isplate,

: na iznos od 36,39 eura od 15.04.2010. godine do isplate,

: na iznos od 65,28 eura od 28.04.2010. godine do isplate,

: na iznos od 26,62 eura od 03.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 26,75 eura od 05.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 40,16 eura od 11.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 78,89 eura od 18.05.2010. godine do isplate,

: na iznos od 29,88 eura od 17.06.2010. godine do isplate,

: na iznos od 42,52 eura od 01.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 56,65 eura od 21.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 41,15 eura od 23.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 39,87 eura od 26.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 35,62 eura od 28.07.2010. godine do isplate,

: na iznos od 69,07 eura od 02.08.2010. godine do isplate,

: na iznos od 245,68 eura od 01.09.2010. godine do isplate,

: na iznos od 5,00 eura od 16.09.2010. godine do isplate,

: na iznos od 67,49 eura od 21.09.2010. godine do isplate,

: na iznos od 49,11 eura od 14.10.2010. godine do isplate,

: na iznos od 50,04 eura od 15.11.2010. godine do isplate,

: na iznos od 61,79 eura od 17.12.2010. godine do isplate,

: na iznos od 57,51 eura od 25.01.2011. godine do isplate,

: na iznos od 50,69 eura od 14.02.2011. godine do isplate,

: na iznos od 60,14 eura od 18.02.2011. godine do isplate,

: na iznos od 60,98 eura od 14.03.2011. godine do isplate,

: na iznos od 55,40 eura od 22.04.2011. godine do isplate,

: na iznos od 26,66 eura od 26.04.2011. godine do isplate,

: na iznos od 64,60 eura od 13.05.2011. godine do isplate,

: na iznos od 72,51 eura od 13.06.2011. godine do isplate,

: na iznos od 50,95 eura od 27.06.2011. godine do isplate,

: na iznos od 56,66 eura od 13.07.2011. godine do isplate,

: na iznos od 88,99 eura od 29.07.2011. godine do isplate,

: na iznos od 87,61 eura od 16.08.2011. godine do isplate,

: na iznos od 14,62 eura od 31.08.2011. godine do isplate,

: na iznos od 34,55 eura od 12.09.2011. godine do isplate,

: na iznos od 52,21 eura od 21.09.2011. godine do isplate,

: na iznos od 72,68 eura od 23.09.2011. godine do isplate,

: na iznos od 71,63 eura od 12.10.2011. godine do isplate,

: na iznos od 71,89 eura od 21.11.2011. godine do isplate,

: na iznos od 49,96 eura od 30.11.2011. godine do isplate,

: na iznos od 77,16 eura od 20.12.2011. godine do isplate,

: na iznos od 52,05 eura od 30.12.2011. godine do isplate,

: na iznos od 39,29 eura od 11.01.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,06 eura od 26.01.2012. godine do isplate,

: na iznos od 14,04 eura od 30.01.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,27 eura od 06.02.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,16 eura od 14.02.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,17 eura od 21.02.2012. godine do isplate,

: na iznos od 79,80 eura od 23.02.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,25 eura od 29.02.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,17 eura od 07.03.2012. godine do isplate,

: na iznos od 1,57 eura od 19.03.2012. godine do isplate,

: na iznos od 21,51 eura od 21.03.2012. godine do isplate,

: na iznos od 80,47 eura od 27.03.2012. godine do isplate,

: na iznos od 17,82 eura od 02.04.2012. godine do isplate,

: na iznos od 17,75 eura od 16.04.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,12 eura od 24.04.2012. godine do isplate,

: na iznos od 49,44 eura od 30.04.2012. godine do isplate,

: na iznos od 21,63 eura od 08.05.2012. godine do isplate,

: na iznos od 18,27 eura od 22.05.2012. godine do isplate,

: na iznos od 81,94 eura od 29.05.2012. godine do isplate,

: na iznos od 36,51 eura od 05.06.2012. godine do isplate,

: na iznos od 36,42 eura od 21.06.2012. godine do isplate,

: na iznos od 32,36 eura od 03.07.2012. godine do isplate,

: na iznos od 17,86 eura od 06.07.2012. godine do isplate,

: na iznos od 12,11 eura od 09.07.2012. godine do isplate,

: na iznos od 22,35 eura od 11.07.2012. godine do isplate,

: na iznos od 49,33 eura od 24.07.2012. godine do isplate,

: na iznos od 36,02 eura od 08.08.2012. godine do isplate,

: na iznos od 35,33 eura od 16.08.2012. godine do isplate,

: na iznos od 33,44 eura od 17.09.2012. godine do isplate,

: na iznos od 26,85 eura od 22.09.2012. godine do isplate,

: na iznos od 27,60 eura od 29.09.2012. godine do isplate,

: na iznos od 139,62 eura od 09.10.2012. godine do isplate,

: na iznos od 1,84 eura od 10.10.2012. godine do isplate,

: na iznos od 80,64 eura od 24.10.2012. godine do isplate,

: na iznos od 35,91 eura od 08.11.2012. godine do isplate,

: na iznos od 80,89 eura od 26.11.2012. godine do isplate,

: na iznos od 36,26 eura od 30.11.2012. godine do isplate,

: na iznos od 35,48 eura od 14.12.2012. godine do isplate,

: na iznos od 27,06 eura od 24.12.2012. godine do isplate,

: na iznos od 40,18 eura od 27.12.2012. godine do isplate,

: na iznos od 73,53 eura od 22.01.2013. godine do isplate,

: na iznos od 38,13 eura od 24.01.2013. godine do isplate,

: na iznos od 33,60 eura od 31.01.2013. godine do isplate,

: na iznos od 76,35 eura od 14.02.2013. godine do isplate,

: na iznos od 34,43 eura od 19.02.2013. godine do isplate,

: na iznos od 35,53 eura od 28.02.2013. godine do isplate,

: na iznos od 17,02 eura od 09.03.2013. godine do isplate,

: na iznos od 13,89 eura od 16.03.2013. godine do isplate,

: na iznos od 31,92 eura od 25.03.2013. godine do isplate,

: na iznos od 17,80 eura od 29.03.2013. godine do isplate,

: na iznos od 16,62 eura od 16.04.2013. godine do isplate,

: na iznos od 1,91 eura od 17.04.2013. godine do isplate,

: na iznos od 17,84 eura od 23.04.2013. godine do isplate,

: na iznos od 69,90 eura od 30.04.2013. godine do isplate,

: na iznos od 74,58 eura od 13.05.2013. godine do isplate,

: na iznos od 16,50 eura od 22.05.2013. godine do isplate,

: na iznos od 45,58 eura od 31.05.2013. godine do isplate,

: na iznos od 73,86 eura od 13.06.2013. godine do isplate,

: na iznos od 63,76 eura od 24.06.2013. godine do isplate,

: na iznos od 77,28 eura od 11.07.2013. godine do isplate,

: na iznos od 65,66 eura od 24.07.2013. godine do isplate,

: na iznos od 148,47 eura od 27.08.2013. godine do isplate,

: na iznos od 82,34 eura od 26.09.2013. godine do isplate,

: na iznos od 77,70 eura od 30.09.2013. godine do isplate,

: na iznos od 82,06 eura od 18.10.2013. godine do isplate,

: na iznos od 69,41 eura od 30.10.2013. godine do isplate,

: na iznos od 82,52 eura od 11.11.2013. godine do isplate,

: na iznos od 0,18 eura od 12.11.2013. godine do isplate,

: na iznos od 56,21 eura od 30.11.2013. godine do isplate,

: na iznos od 83,28 eura od 05.12.2013. godine do isplate,

: na iznos od 65,97 eura od 30.12.2013. godine do isplate,

: na iznos od 81,99 eura od 13.01.2014. godine do isplate,

: na iznos od 84,75 eura od 04.02.2014. godine do isplate,

: na iznos od 0,18 eura od 05.02.2014. godine do isplate,

: na iznos od 54,97 eura od 28.02.2014. godine do isplate,

: na iznos od 25,89 eura od 04.03.2014. godine do isplate,

: na iznos od 0,18 eura od 05.03.2014. godine do isplate,

: na iznos od 38,71 eura od 06.03.2014. godine do isplate,

: na iznos od 59,47 eura od 04.04.2014. godine do isplate,

: na iznos od 74,61 eura od 28.04.2014. godine do isplate,

: na iznos od 58,89 eura od 07.05.2014. godine do isplate,

: na iznos od 55,75 eura od 16.06.2014. godine do isplate,

: na iznos od 53,34 eura od 01.07.2014. godine do isplate,

: na iznos od 142,97 eura od 10.07.2014. godine do isplate,

: na iznos od 148,06 eura od 08.08.2014. godine do isplate,

: na iznos od 152,89 eura od 10.09.2014. godine do isplate,

: na iznos od 76,97 eura od 10.10.2014. godine do isplate,

: na iznos od 153,38 eura od 10.11.2014. godine do isplate,

: na iznos od 165,58 eura od 10.12.2014. godine do isplate,

: na iznos od 2,01 eura od 11.12.2014. godine do isplate,

: na iznos od 47,20 eura od 09.01.2015. godine do isplate,

: na iznos od 74,66 eura od 05.02.2015. godine do isplate,

: na iznos od 45,55 eura od 06.03.2015. godine do isplate,

: na iznos od 45,55 eura od 08.04.2015. godine do isplate,

: na iznos od 2,02 eura od 22.04.2015. godine do isplate,

: na iznos od 6,79 eura od 07.05.2015. godine do isplate,

: na iznos od 110,06 eura od 08.05.2015. godine do isplate,

: na iznos od 1,78 eura od 13.05.2015. godine do isplate,

: na iznos od 0,24 eura od 18.05.2015. godine do isplate,

: na iznos od 145,15 eura od 10.06.2015. godine do isplate,

: na iznos od 2,02 eura od 15.06.2015. godine do isplate,

: na iznos od 184,46 eura od 10.07.2015. godine do isplate,

: na iznos od 2,02 eura od 13.07.2015. godine do isplate,

: na iznos od 149,89 eura od 10.08.2015. godine do isplate,

: na iznos od 132,65 eura od 10.09.2015. godine do isplate i

: na iznos od 2,02 eura od 11.09.2015. godine do isplate,

III. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 153,34

EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

EUR 0,33 od

02.03.2007. pa do isplate,

EUR 0,81 od

02.04.2007. pa do isplate,

EUR 0,49 od

03.04.2007. pa do isplate,

EUR 0,70 od

02.07.2007. pa do isplate,

EUR 26,98 od

05.07.2007. pa do isplate,

EUR 2,91 od

06.07.2007. pa do isplate,

EUR 7,44 od

07.07.2007. pa do isplate,

EUR 4,62 od

10.07.2007. pa do isplate,

EUR 1,11 od

02.10.2007. pa do isplate,

EUR 14,02 od

04.10.2007. pa do isplate,

EUR 12,48 od

07.10.2007. pa do isplate,

EUR 18,72 od

10.10.2007. pa do isplate,

EUR 5,06 od

08.01.2008. pa do isplate,

EUR 4,58 od

09.01.2008. pa do isplate,

EUR 3,89 od

10.01.2008. pa do isplate,

EUR 1,92 od

15.01.2008. pa do isplate,

EUR 1,53 od

08.02.2008. pa do isplate,

EUR 19,33 od

09.05.2008. pa do isplate,

EUR 0,14 od

02.07.2008. pa do isplate,

EUR 6,24 od

10.07.2008. pa do isplate,

EUR 2,09 od

17.07.2008. pa do isplate,

EUR 2,83 od

18.07.2008. pa do isplate,

EUR 13,70 od

01.08.2008. pa do isplate,

EUR 1,42 od

02.10.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika prema tužitelju u visini od 14.198,56 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

EUR 141,76 od

15.10.2010 pa do isplate,

EUR 141,54 od

16.11.2010 pa do isplate,

EUR 147,72 od

18.12.2010 pa do isplate,

EUR 146,68 od

26.01.2011 pa do isplate,

EUR 163,92 od

15.02.2011 pa do isplate,

EUR 230,27 od

19.02.2011 pa do isplate,

EUR 148,07 od

15.03.2011 pa do isplate,

EUR 162,27 od

23.04.2011 pa do isplate,

EUR 106,05 od

27.04.2011 pa do isplate,

EUR 149,30 od

14.05.2011 pa do isplate,

EUR 156,00 od

14.06.2011 pa do isplate,

EUR 142,96 od

28.06.2011 pa do isplate,

EUR 230,26 od

14.07.2011 pa do isplate,

EUR 207,65 od

30.07.2011 pa do isplate,

EUR 193,62 od

17.08.2011 pa do isplate,

EUR 37,52 od

01.09.2011 pa do isplate,

EUR 272,07 od

13.09.2011 pa do isplate,

EUR 146,88 od

22.09.2011 pa do isplate,

EUR 217,72 od

24.09.2011 pa do isplate,

EUR 150,22 od

13.10.2011 pa do isplate,

EUR 149,24 od

22.11.2011 pa do isplate,

EUR 147,53 od

01.12.2011 pa do isplate,

EUR 147,02 od

21.12.2011 pa do isplate,

EUR 147,04 od

31.12.2011 pa do isplate,

EUR 256,66 od

12.01.2012 pa do isplate,

EUR 48,30 od

27.01.2012 pa do isplate,

EUR 37,17 od

31.01.2012 pa do isplate,

EUR 315,86 od

07.02.2012 pa do isplate,

EUR 48,20 od

15.02.2012 pa do isplate,

EUR 48,19 od

22.02.2012 pa do isplate,

EUR 210,62 od

24.02.2012 pa do isplate,

EUR 48,11 od

01.03.2012 pa do isplate,

EUR 314,48 od

08.03.2012 pa do isplate,

EUR 4,26 od

20.03.2012 pa do isplate,

EUR 58,12 od

22.03.2012 pa do isplate,

EUR 217,49 od

28.03.2012 pa do isplate,

EUR 312,84 od

03.04.2012 pa do isplate,

EUR 48,61 od

17.04.2012 pa do isplate,

EUR 48,24 od

25.04.2012 pa do isplate,

EUR 131,70 od

01.05.2012 pa do isplate,

EUR 302,09 od

09.05.2012 pa do isplate,

EUR 48,09 od

23.05.2012 pa do isplate,

EUR 214,83 od

30.05.2012 pa do isplate,

EUR 262,56 od

06.06.2012 pa do isplate,

EUR 96,31 od

22.06.2012 pa do isplate,

EUR 270,37 od

04.07.2012 pa do isplate,

EUR 48,50 od

07.07.2012 pa do isplate,

EUR 32,86 od

10.07.2012 pa do isplate,

EUR 60,64 od

12.07.2012 pa do isplate,

EUR 13,91 od

25.07.2012 pa do isplate,

EUR 356,13 od

02.08.2012 pa do isplate,

EUR 354,80 od

02.09.2012 pa do isplate,

EUR 353,45 od

02.10.2012 pa do isplate,

EUR 352,10 od

02.11.2012 pa do isplate,

EUR 350,73 od

02.12.2012 pa do isplate,

EUR 349,36 od

02.01.2013 pa do isplate,

EUR 347,98 od

02.02.2013 pa do isplate,

EUR 346,59 od

02.03.2013 pa do isplate,

EUR 345,19 od

02.04.2013 pa do isplate,

EUR 343,78 od

02.05.2013 pa do isplate,

EUR 342,36 od

02.06.2013 pa do isplate,

EUR 340,93 od

02.07.2013 pa do isplate,

EUR 339,48 od

02.08.2013 pa do isplate,

EUR 338,04 od

02.09.2013 pa do isplate,

EUR 336,57 od

02.10.2013 pa do isplate,

EUR 335,10 od

02.11.2013 pa do isplate,

EUR 333,63 od

02.12.2013 pa do isplate,

EUR 332,13 od

02.01.2014 pa do isplate,

EUR 330,63 od

02.02.2014 pa do isplate,

EUR 329,13 od

02.03.2014 pa do isplate,

EUR 327,60 od

02.04.2014 pa do isplate,

EUR 326,07 od

02.05.2014 pa do isplate,

EUR 324,53 od

02.06.2014 pa do isplate,

EUR 322,97 od

02.07.2014 pa do isplate,

EUR 321,41 od

02.08.2014 pa do isplate,

EUR 319,84 od

02.09.2014 pa do isplate,

EUR 318,25 od

02.10.2014 pa do isplate,

EUR 316,66 od

02.11.2014 pa do isplate,

EUR 315,05 od

02.12.2014 pa do isplate,

EUR 313,44 od

02.01.2015 pa do isplate,

EUR 311,80 od

02.02.2015 pa do isplate,

EUR 310,16 od

02.03.2015 pa do isplate,

EUR 308,51 od

02.04.2015 pa do isplate,

EUR 306,85 od

02.05.2015 pa do isplate,

EUR 305,17 od

02.06.2015 pa do isplate,

EUR 303,49 od

02.07.2015 pa do isplate,

EUR 301,79 od

02.08.2015 pa do isplate,

EUR 300,08 od

02.09.2015 pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u visini od iznosi 4.281,41 zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2024. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška tužitelj odbija .

riješio je

Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 16. srpnja 2024.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 07.11.2018. navodi da su on i tuženik dana 5. veljače 2007. sklopili ugovor o kreditu broj 51400652-5103394638 na iznos kredita od 96.829,454 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom otplate od 216 mjeseci od puštanja kredita u tečaj uz poček od 24 mjeseca. U čl. 7. ugovora ugovorena valutna klauzula dok da je u čl. 8. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 8,25 % godišnje. Stranke su dana 2. veljače 2016. sklopile aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103394638 kojim da je promijenjen broj kreditne partije a koja sada glasi 5114187821 a kojim da je utvrđeno da se radi o istom ugovorno pravnom odnosu bez obzira na promjenu kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim aneksom. Tužitelj se nadalje poziva na pravomoćne presude Trgovačkog suda poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2023 koja je u pogledu ništetnosti odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na ništetnost valutne klauzule u CHF valuti potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Nadalje navodi kako je tuženik na temelju ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom te ugovaranjem valute – švicarskog franka uz koji je vezana glavnica promjenom – povišenjem tečaja CHF više mu obračunao iznos od 115.421,07 kuna. Naveo je da po ugovoru o kreditu roba da je iznos kredita, kamata da je cijena ugovora i time bitan element tog ugovora. Kamatnu stopu koju da je tuženik primjenjivao iznad redovne ugovorene da je mijenjao jednostranom odlukom bez da je s njime pregovarao i ugovorio metode izračuna tih parametara pa je tako promjenjiva kamata utvrđena nepoštenom i ništetnom. Jednako tako glede valutne obveze da je zakonom propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojom se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava u odnosu na stranu valutu. Međutim, u trgovačkom sporu da je utvrđeno da je nepoštena i ništetna ugovorna odredba u kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF jer je banka kao trgovac nije informirala potrošača o svim potrebnim parametrima za tu valutu i činjenicu da CHF nije stabilna valuta. Aneks ugovora o kreditu kojim je provedena tzv. konverzija kredita nije samostalan ugovor pa samim time da je i taj dodatak osnovnom ugovoru o kreditu ništetan a prema načelu restitucije svaka ugovorna strana mora vratiti jedna drugoj ono što je primila na temelju ništetnog pravnog posla. Na kraju je naveo da s obzirom da su utvrđene nepoštenim i ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica da smatra da je ugovor o kreditu u cijelosti ništetan pa posljedično tome da je ništetan i dodatak ugovora o kreditu. Stoga kao glavni tužbeni zahtjeva postavlja zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 5.2.2007 i Aneksa broj 1 sklopljenom između stranaka 2.2.2016 u cijelosti. Kao eventualno kumulirani zahtjev postavlja zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredbe čl. 2, čl. 7 i čl. 8 ugovora o kreditu te isplatu iznosa od 115.421,07 kn sa zakonskim zateznim kamata sve zbog primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

Tuženik u odgovoru na tužbu i podnescima osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kako po osnovu tako i po visini. Ističe prigovor zastare, poziva se na trogodišnji zastarni rok. Ističe kako su stranke zaključile anex ugovora o konverziji te da tužitelj stoga nema nema pravni interes za vođenjem ovog postupka te nema pravo potraživati utužene iznose. U odnosu na ništetnost cijelog ugovora navodi kako je stav recentne sudske prakse da eventualna ništetnost ugovorene zaštitne valutne klauzule i načina na koji se mijenja kamatna stopa ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, naime to nisu bitni elementi ugovora i ugovor može opstati bez njih. Nadalje navodi da zaključci sudova u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke pa da treba utvrditi informiranost tužitelja u fazi pregovaranja u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. U odnosu na valutnu klauzulu navodi da je ista odraz dispozitivne odredbe iz čl. 22 ZOO-a te je isključena od ispitivanja poštenosti /nepoštenosti čak ako se o njoj nije pojedinačno pregovaralo sve prema mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20. Tužitelju da su bile dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iz kojih je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za valutu CHF. Uručeni su mu obrasci gdje je pojašnjen pojam valutne klauzule, te mu je uručena i brošura u kojoj je naveden grafički prikaz tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998 do 2004. I službenik u banci je tužitelju pojasnio pojam valutne klauzule. Stoga da se odredba ugovora kojom se glavnica veže uz CHF ne može smatrati nepoštenom jer je ista razumljiva sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača. Ona je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelj je kao prosječni potrošač znao da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnice kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i u duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja razumljivu odredbu. Navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznog i pažljivo potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na ništetnost odredbe po promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik ističe da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjenama kamatne stope prije nego što sve ona mijenja i to putem sredstva javnog informiranja ili da drugi odgovarajući način uz obavijest mu je u obvezi dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. To je tuženik i učinio. Dio otplate kredita kamatna stopa je bila niža od početno ugovorene pa je tako od 01.01.2014 fiksirana na 3,23%, dakle tužitelju šteta nije niti nastala jer je ukupno platio manje kamata nego što je trebao po početno ugovorenoj. Nadalje tuženik navodi da dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope te u načinu podešavanje kamatne stope, ta dva dogovora zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ukoliko bi se iz sadržaja ugovora/deklaratorno pravnu zaštitu uklonio način podešavanja visine kamatne stope kamata stopa se više ne može smatrati provjerljivo jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu njenog podešavanja. Nadalje nije moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koje su ugovorne strane predvidjele izričito kao promjenjivu intervencijom uz sadržaj ugovora pretvoriti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti inicijalni dogovor između stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa, parnične stranke su u vrijeme sklapanja ugovora jasno očitovao svoju volju da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva kamatna stopa. Ističe kako je od 1. siječnja 2014 u primjeni nova Metodologija a sukladno zakonu u kojoj se definirani parametri , fiksna marža te razdoblje primjene kamatnih stopa. Pred toga kamata je zakonom fiksirana na 3,23% te je već kroz izmjene ZPK pružena zaštita radi kojeg daljnja zaštita nije potrebna. Tuženik ističe da Zakon o zaštiti potrošača u članku 118. odnosno članku 138. a jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnih spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnovne presude donesene u kolektivnom sporu a to je naknada štete. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na utužene iznose smatra da bi iste trebala teći tek od podnošenja tužbe jer se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem. Tuženik postavlja prigovor radi prijeboja, navodi kako u odnosu na zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli, tada potražuje od tužitelja iznos od 1.159,74 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koji iznos se odnosi na razdoblja kada je je tečaj CHF bio niži od početnog. Predlaže da se konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj. Stoga tuženik predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

Podneskom od 13. svibnja 2024. tužitelj je po provedenom financijskom vještačenju preciziraju potraživanje s osnova preplate kamate iznos od 783,22 EUR, tečajne razlike ukupno 8.246,47 EUR sa zakonskim zateznima kamatama od dana uplate svakog tako preplaćenog iznosa pa do isplate. Podneskom od 16. srpnja 2024. tužitelj specificira glavni tužbeni zahtjev te pored utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu i Aneksa broj 1, predlaže da se tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 72.135,54 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Podneskom od 18. travnja 2024 . tuženik specificira prigovor radi prijeboja te u odnosu na potplaćene i povlaštene anuitete potražuje 153,34 EUR, u odnosu kamatu ima protutražbinu u visini od 14.198,56 EUR za razdoblje od listopada 2010. do rujna 2015. Podneskom od 24. srpnja 2024 tuženik ističe kako je tužitelj podneskom od 16. srpnja 2024 postavio novi tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 72.135,54 EUR, kojoj preinaci se izričito protivi, te predlaže da ju sud ne dopusti. Ističe prigovor zastare u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pozivajući se na opći zastarni rok. Opreza radi ukoliko sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu tada izjavljuje prigovor radi prijeboja svoje tražbine vraćanje cjelokupnog danog iznosa kredita s pripadajućim kamatama i to u visini od 441.329,22 kn/58.574,45 EUR (96.829,44 CHF x 4,557800 kn početni tečaj) s kamatama od 27.07.2005. do isplate.

U odnosu na podneska tužitelja od 16. srpnja 2024. koji podneskom je tužitelj zaista istakao novi tužbeni zahtjev kojim ukoliko sud utvrdi ništetnim cijeli ugovor o kreditu zahtjeva isplatu iznosa od 72.135,54 EUR, kojoj preinaci se tuženik usprotivio, sud ne dopušta navedenu preinaku. Naime odredbom čl. 190 st. 1 ZPP-a izričito je propisano da tužba može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 je navedeno da se iznimno može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnoj situaciji tužitelj nije dokazao zašto novopostavljeni tužbeni zahtjev iz podnesak od 16. srpnja 2024. nije mogao postaviti do zaključenja prethodnog postupka, kada već u tužbi kao glavni tužbeni zahtjev postavlja za utvrđenjem ništetnost cijelog ugovora o kreditu, čija posljedica je povrat svega onog što je druga strana primila na temelju takvog ugovora-čl. 323 ZOO-a pa je tužitelj već podnošenjem tube odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka mogao postaviti i taj tužbeni zahtjev stoga je odlučeno ako u izreci rješenja.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu proveden je dokaz saslušanje tužitelja, svjedoka EF i DF te financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović- Butković. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje LF.

Ocjenom svih provedenih dokaza, a u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a ovaj sud drži glavni tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, eventualni kumulirani tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, dok prigovor radi prijeboja istaknut od tuženika nije osnovan.

Nesporno je da su tuženik i tužitelj kao korisnik kredita sklopili ugovor o kreditu dana 5.02. 2007. kojim je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju novčani iznos od 96.829,44 CHF protuvrijednosti u kunama, a kako je to određeno čl. 2. istog ugovora, a koji iznos se obvezao vratiti za 216 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 909,86 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke tuženika na dan odobrenja žiro računa banke. U čl. 8. ugovora određeno je da kamatna stopa u trenutku ugovaranja iznosi 8,25% godišnje te da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope kao i način obračuna i naplate sukladno važećim odlukama Banke. Nesporno je da je kredit isplaćen po srednjem tečaju banke kreditora za CHF na dan isplate kredita koji je na dan korištenja kredita iznosio 1 CHF= 4,557800 HRK. Nije sporno niti da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatne stope. Tuženik je tužitelju dostavio otplatne planove u kojima je izmijenio način obračuna i naplate. Nije sporno niti to da su stranke prema ZID ZPK-a zaključile Anex ugovoru o kreditu 2. veljače 2016. te da je čl. 5 Aneksa ugovora utvrđena nedospjela glavnica kredita u visini od 45.832,22 EUR, te manjak iz čl. 1 ZIDZPK u visini od 13.355,03 EUR.

Tužitelj glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu i Aneksa broj 1, dok eventualno kumuliranim tužbenim zapjevamo traži utvrđenje ništetnim odredbe dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF.

Sporno je među strankama može li tužitelj tražiti utvrđenje ništetnim cijelog ugovora/ dijela odredbi ugovora o kreditu vezano za način promjene kamatne stope i primjenu valutne klauzule u CHF nakon što je sklopio dodatak osnovnom ugovoru o kreditu tzv konverziju primjenom odredbi ZID ZPK i slijedom takvom utvrđenja ima li pravo na povrat s osnove preplaćene kamate i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF.

Pravo na utvrđenje ništetnosti se ne gasi, tužitelji ima pravni interes tražiti utvrđenje ugovora ništetnim jer se ništetnost Ugovora sukladno odredbi čl. 322. i 326. ZOO-a utvrđuje ex tunc odnosno u trenutku zaključenja Ugovora. Odredbom čl. 326. ZOO-a je propisano da ništetan Ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a ne može se niti osnažiti, niti prema odredbi čl. 148. st. 1. ZOO- a, niti nagodbom stranaka. Sklapanjem Anexa ugovor o kreditu prema ZID ZPK ne nije tužitelju onemogućeno tražiti tvrđenju ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni Ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Člankom, 19.c ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., točkom 1. -3. propisano je kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (toč. 1.), u točki 2. članka 19.c ZID ZPK propisano je da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu te u toč. 3. članka 19.c ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., a u svezi postavljenog pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, no isto ne isključuje mogućnost postavljanja kondemnatornog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu. Vezano s time dio glavnog tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim Aneksa broj 1 zaključenog između stranaka 2. veljače 2016 nije osnovan pa je odlučeno kao u točki1 izreke nove presude.

U konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi. Konverzijom nije uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama jer nije ispravila posljedice nepoštenih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer konverzijom nije tužitelju vraćeno što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli više pretplatio, a tuženica primila, te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji potrošačima pripada. Posebno se ističe i to da iz sadržaja Aneksa ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ne proizlazi da se tužitelj odrekao prava isticanja pred sudom zahtjeva i potraživanja koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Tužitelj i tuženica sklapanjem dodataka predmetnom Ugovoru o kreditu nisu izmijenili odredbe iz osnovnih ugovora u pogledu kamatne stope i iznosa preostalog neotplaćenog kredita te postigli i sporazum o raspolaganju preplatom. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF i bez primjene valutne klauzule kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Nadalje, kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnovu zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a identična je situacija i sa valutnom klauzulom. Konverzije ne predstavlja niti može predstavljati volju tužitelja kao potrošača za nadomještavanjem ništetnih odredbi ugovora o kreditu to ne ukazuje niti ZID ZPK niti se to može iščitati iz odredbi dodatka ugovoru.

Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetnu posl br. P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi samo u parnicama za naknadu štete ili isplate pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje. U ovom slučaju tužitelj se pozvao na utvrđenja iz navedene presude Vrhovnog suda.

Tužitelj je podigao predmetni kredit u privatne svrhe, radi se o gotovinskom kreditu uz hipoteku, a tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da su novci dobiveni kreditom utrošeni u svrhu koja je namijenjen njegovom zanimanju, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost, stoga je tužitelj je potrošač u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ).

Pravo na isticanje ništavosti ne zastarijeva te jednom utvrđene ništave odredbe ne mogu konvalidirati pa nema zapreke utvrđenju ništavosti pojedinih ugovornih odredbi i ako je kredit zatvoren i ako je tuženik uskladio svoje poslovanje sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju.

Sporno je među parničnim strankama je su li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu ništave.

Odredbom čl. 84. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 99. ZZP-a iz 2007. g. propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive i u njima je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u kojem slučaju da dolazi i do izmjene anuiteta iz čega slijedi da su te ugovorne odredbe jasne. No ovdje je trebalo utvrditi da li su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužitelju kao potrošaču posljedično čemu da li su poštene u smislu zakonskim odredbi iz čl. 84. ZPP-a iz 2003. g. Analizirajući čl. 8 Ugovora o kreditu te način promjene ugovorne kamatne stope sukladno odluci banke-kreditora, valja navesti da iz takve stipulacije ugovora proizlazi da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika s kojima tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije bio upoznat s tim da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsko obrazovanje i koje se bave bankarskim poslovima, stoga ovaj sud smatra da navedene odredbe o razlozima promjene kamatne stope koje ovise o odluci tužitelju kao potrošaču nisu mogle bile razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl. 272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava. Tuženik je unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope postupio suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 8,25% godišnje dok ostali podaci, a to je na koji način će se ta kamatna stopa od 8,25% godišnje mijenjati u budućnosti nisu bili ni određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. Nadalje tuženik ničim nije dokazao da je pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, a na njemu je teret tog dokaza, glede te odredbe ugovora o kreditu kako u pogledu načina promjene kamatne stope koja će ovisiti o odluci banke. I iz presude donesene u kolektivnom sporu jasno proizlazi da je tuženik povrijedio interese i prava potrošača-korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Tuženik je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što nije učinio. U svom iskazu tužitelj kako mu je da je kamatna stopa promjenjiva no o samom načinu promjene i koji su to parametri koji utječu na promjenu iste nije mu ništa rečeno.

Svjedokinja EF supruga tužitelja, sudužnik po kreditu također navodi kako joj je bilo jasno kamatna stopa promjenjiva, no o samom načinu promjene i koji su to parametri koji utječu na promjenu iste od strane službenice u banki nije im ništa rečeno.

Svjedokinja DF koja je s tužiteljem neposredno pregovarala u iskazu je navela općenito da da je svakom klijentu objasnila o čemu promjena kamate stope ovisi, pa da vjeruje da je to i tužitelju objasnila.

Iz provedenog postupka jasno proizlazi da tužitelj neprijeporno nije bio informiran o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i nije mu uopće skrenuta pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita. Ugovor je tipski, unaprijed pripremljen i nema dokaza (na tuženiku je teret istog) da je tužitelj informiran o tome kako i na koji način će se kamatna stopa mijenja i koji su to parametri koji utječu na promjenu iste kao i da je bio upoznat sa efektivnom kamatom stopom te uvjetima kreditiranja. Svjedokinja DF ne sjeća se detalja razgovora s tužiteljem, iz njenog općenitog iskaza sud nije utvrdio kako i na koji način je klijente informirala načinu promjene kamate stope i o parametrima koji utječu na promjenu visine kamate stope.

U odnosu na pisani iskaz CF sud istog neće uzeti u obzir jer nije bitan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, naime niti ovaj svjedok nije neposredno pregovarao s tužiteljem te se istim nikako ne može dokazati na koji način je tužitelj bio informiran o svim potrebnim parametrima glede načina promjene kamatne stope i rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF.

Slijedom navedenog ugovorna odredba iz čl. 8. ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je ovisna o jednostranoj odluci banke i čl. 16 da je klijent upoznat sa uvjetima kreditiranja i efektivnom kamatnom stopom ništava, i to u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a iz 2003. g. i čl. 102. ZZP- a iz 2007. g. pa je odlučeno kao u točki 2 a izreke presude.

Činjenica što je ugovor o kreditu solemniziran ne utječe na činjenicu je su li pojedine ugovorne odredbe ništave jer ako je neka odredba ništava ona je ništava od samog početka i bez solemnizacije. Bilježnik nije bio u obvezi pregovarati sa tužiteljem o pojedinim odredbama ugovora pa tako niti o promjenjivoj kamatnoj stopi. Javni bilježnik je prije ovjere pročitao ugovor strankama no nije im objašnjavao načine i razloge mijenjanja kamatne stope niti pojašnjavao razloge promjene tečaja i posljedice koje iz toga mogu proizaći. To je bila obveza tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora, a koja obveza nije od strane tuženika ispoštivana.

U odnosu na valutnu klauzulu valja navesti kako valutna klauzula sama po sebi nije ništetna ona je dozvoljena prema čl. 22 ZOO-a no iako je zakonom dopuštena dozvoljeno je ispitivanje jeli ništetna kao dio odredbe ugovora o kreditu koji je zaključen između stranaka u valuti CHF.

Tužitelj se u ovome u odnosu na valutnu klauzulu u valuti CHF postupku poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 i presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U presudi Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog jesu li u ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog sud,a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN- 79/07 i dr.). Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik je dakle u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj u iskazu navodi kako su mu u banci rekli da je kredit vezan uz valutu CHF najpovoljniji na tržištu, a na sadržaj odredbi ugovora o kreditu nije mogao utjecati.

Iz iskaza tužitelja, svjedokinje EF i svjedokinje DF ne proizlazi da je tužitelj kao potrošač informiran o svim činjenicama važnim za donošenje odluke o sklapanju ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, odnosno da je informiran o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule vezane za CHF. Samo informiranje da je anuitet podložan promjeni zbog rasta ili pada tečaja valute i da tečaj CHF je u prošlosti bio stabilan nije dovoljna informacije iz koje bi tužitelj kao prosječan potrošač mogao predvidjeti sve ekonomke posljedice koja će za njega proizaći zbog ugovaranja valutne klauzule u CHF valuti poglavito kraj činjenice da zbog skorog uvođenja eurozone rast tečaja CHF je izgledan te je CHF valuta utočišta koja je kao takva jedni povoljna za trgovca-banku.

Potom prema praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu C-186/2016 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a tuženica nije dokazala da bi tužitelju pružila dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke, eventualne rizike (promjena tečaja i sl.), a niti je dokazala da je tužitelju pružila na jasan i nedvojben način sam postupak konverzije.

Stoga je dio odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na obvezu i povrat obveze koje je vezan za valutnu klauzulu u CHF sadržan u čl. 2 i 7 ništetan pa je odlučeno kao u točki 2 a izreke ove presude.

U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništenosti cijelog ugovora o kreditu valja navesti kako prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1172/2018 od 19. ožujka 2019. ništetnost dijela ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj zaštitnoj valutnoj klauzuli ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora, Prema odredbu čl. 1065 ZOO-a i čl. 1021 ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom, a eventualna ništetnost odredbi u dijelu ugovorene zaštitne klauzule i načina mijenjanja kamatne stope, nisu bitni elementi ugovor te ugovor može opstati bez njih. Stoga isto ne povlači ništetnost cijelog ugovora o kreditu. Odredbom čl. 87 i 102 ZZP-a je izričito propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez načina određivanja mijenjanja kamatne stope. Stoga tužbeni zahtjev tužitelja uperen na ništetnost cijelog ugovora o kreditu i nije osnovan već postoji djelomična ništetnost ugovora kako je detaljno obrazloženo pa je valjalo odbiti glavni tužbeni zahjve u cijelosti te odlučiti kao u točki 1 izreke presude.

U pravilu na tražbine radi povrata onog što su stranke dale jedna drugoj temeljem ništavih ugovora primjenjuje se institut stjecanja bez osnove time da tražbine stečene bez osnove zastarijevaju u općem petogodišnjem roku iz čl. 225. ZOO-a, a rok zastare počinje teći od dana kada je došlo do isplate onoj stranci koja je dužna vratiti primljeno po osnovi ništavog ugovora. Što se tiče tražbina naknade štete zbog povrede obveze one zastarijevaju za vrijeme određeno za zastaru te obveze (čl. 230. st. 3. ZOO-a ). Pitanje zastare riješio je Vrhovni sud RH svojom odlukom posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. u kojoj se navodi da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 242. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutke pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe tj. od 13.06.2014.g. To uz primjenu općeg zastarnog roka od 5 godina znači da je pravo tužitelja u odnosu na zahtjev za preplaćenom kamatom nije zastarjelo jer je tužba podnesena 7.11.2018. Što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja za isplatom zastarijeva 14. lipnja 2023. g. s obzirom da je presuda Pž-6632/17 o valutnoj klauzuli donesena 14. lipnja 2018.g. Ovo stoga što sve posljedice utvrđenja navedenih presuda donesenih u korist potrošača nastupaju od donošenja takve presude suda uvažavajući zastarni rok od pet godina pa to potraživanje tužitelja nije u zastari.

Kako su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koje su vezane jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli ništetne što je ovaj sud kao prethodno pitanje utvrdio tuženik je u obvezi vratiti stečeno bez osnove tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. ZOO-a s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a.

Iz nalaza i mišljenja te dopunskih očitovanja vještaka financijske struke Dijane Tomljanović Butković proizlazi da preplaćen iznos s osnova promjenjive kamatne stope uslijed povećanja iste od strane tuženika, a sve u odnosu na početnu ugovorenu kamatnu stopu od 8,25% ukupno iznosi 783,22 EUR tablica 3 st 8 do 10 manje plaćena kamata nije bilo, manje plaćena kamata iznosi 14.198,56 EUR, preplata tečaja iznosi 8.246,47 EUR tabl. 4 st 9 i 10, negativne tečajne razlike iznose 153,34 EUR. Nadalje navodi kako je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da su sve preplate tužitelja s osnova kamate i tečaja uzete u obzir. U konverziji je utvrđen manjak od 11.866,31 EUR odnosno 90.564,60 kn ili po fiksnom tečaju konverzije 12,019,99 EUR. Na temelju dokumentacije prilazeće spisu vještak je utvrdila kako je do 30.09.2015. tužitelj ukupno tuženiku uplatio 67.095,69 CHF/366.820,92 kn/48.685,50 EUR.

Tužitelj nije istakao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na više plaćeno po ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 3. svibnja 2024. na način da ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope iznos od 783,22 eur (obračun za cijelo razdoblje po početnoj kamatnoj stoli od 8,25%), na ime preplaćenog iznosa zbog primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje iznos od 8.246.47 EUR. Predlaže dopunu nalaza na izračun vještaka koliko je tužitelj ukupno isplatio tuženiku do zatvaranja jer je kreditu u međuvremenu zatvoren.

Vještak u dopuni od 23. svibnja 2024. navodi kako je tužitelj ukupno uplatio 130.709,99 EUR., isplaćen je kredit od 58.574,45 EUR-primjenom fiksnog tečaja konverzije a razlika iznosi 72.135,54 EUR.

Podneskom od 14. lipnja 2024. tužitelj prigovara izračunu vještaka te navodi kako je tužitelj do 23.10.2023. ukupna o tuženiku uplatio 149.115,52 EUR po pribavljenoj dokumentaciji pa predlaže da se vještak na isto očituje.

U očitovanju od 27. lipnja 2024. vještak navodi kako ostaje kod dopune nalaza i mišljenja jer da je tužitelj pogrešno tumačio pojedine uplate vršene po kreditu jer uplata od 66.693,99 u razdoblju od 5.2.2007 do 30.09.2015 nije iznos u EUR a već iznos u CHF.

Tuženik podneskom od 18. travnja 2024. ne ističe primjedbe na matematički izračun vještaka te precizira prigovor prijeboja u visini od 153,34 EUR -period kada je tečaj CHF bio niži -anuiteti povlašteni anuiteti, te prvi puta postavlja prigovora radi prijeboja u visini od 14.198,56 EUR -manje plaćena kamata koju je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju sve pobliže opisano u točkama II i IV izreke ove odluke.

Nalaz i mišljenje vještaka ovaj sud u potpunosti prihvaća, jer je isti izrađen objektivno i sukladno pravilima struke, a svojim pisanim očitovanjima vještak je otklonio sve primjedbe stranaka.

Kako je tužitelji konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještakinje to je u odnosu na preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, a koji dio odredbe ugovora je utvrđen ništetnim valjalo dosuditi iznos od 783,22 EUR a s osnova promjene tečaja koja ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je također utvrđena ništetnom iznos od 8.246,47 EUR u pojedinačnim mjesečnim iznosima prema nalazu i mišljenju vještaka pa je odlučeno kao u točki 2 b i 2 c izreke ove presude.

Tuženik je danom uplate tužitelja stekao određeni iznos bez osnove. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja, a sve temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a, a ne kako to tuženik tvrdi u odnosu na preplaćene kamate od dana nakon pravomoćnosti odluke VTS- a dakle 14. lipnja 2014. odnosno na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule od dana 15. lipnja 2018. ili pak podnošenjem tužbe jer je tuženik nepošteni stjecatelj navedenih preplaćenih novčanih iznosa i od dana uplate po tužitelju teče zakonska zatezna kamata na iste.

U odnosu na eventualno potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prijeboja, a radi plaćanja anuiteta po nižem tečaju od početno ugovorenog u visini od 153,34 EUR valja navesti kako nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku kao i okolnosti vezano uz način promjene kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke. Stoga je taj prigovor neosnovan te je odlučeno kao u točki V. izreke ove presude.

U odnosu na prigovor radi prijeboja u visini od 14.198,56 eur koji se odnosi na manje plaćenu kamatu koji prigovor tuženik postavlja tek u podnesku od 19. travnja 2024. nakon zaključenja prethodnog postupka valja navesti kako kako je presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. odlučeno - "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita." Takav procesno pravni prigovor prijeboja treba postaviti do zaključenja prethodnog postupka. Tuženi je postavio procesno pravni prigovor prijeboja no nakon zaključenja prethodnog postupka stoga sud niti ne može o istom raspravljati već samo donijeti odluku kako ta tražbina tuženika ne postoji.

Ostali navodi parničnih stranaka nisu posebno obrazlagani budući nisu bili važni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 5. i 155 Zakona o parničnom postupku jer nisu nastali posebni troškovi u odnosu na glavni tužbeni zahtjev, jedino što se tužitelju radnje koje se isključivo odnose na glavni tužbeni zahtjev neće priznati. Tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika valjalo priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova (Tbr. 7 toč.1) za sastav podneska od 20.06.2022 i 03.05.2024 svaki u visini od po 250 bodova (Tbr. 8, toč. 1), za zastupanje na ročištima održanima 4.09.2019., 13.11.2019. i 10.07.2020. svaki u visini od po 250 bodova (Tbr. 9 toč.1), vrijednost boda 2,00 EUR, uz priznanje 25% PDV-a a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika. Tužitelju je valjalo priznati trošak preliminarnog vještačenja u visini od 132,72 EUR koji je bio nužan da bi tužitelj mogao postaviti određen tužbeni zahtjev, trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eur, sudske pristojbe na tužbu u visini od 199,61 EUR što ukupno iznosi 4.281,41 EUR. Na dosuđeni iznos troška temeljem odredbe čl. 151 st. 3 ZPP-a tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Tužitelj neosnovano potražuje trošak sastava podneska od 14. lipnja 2024 i 16. srpnja 2024 jer se odnose na glavni tužbeni zahtjev s kojim je tužitelj odbijen, kao i trošak sastava podnesak od 26.09.2019-požurnica i podneska od 29.03.2022 kojim se dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje jer se na radi o radnjama nužni za donošenje odluke u smislu odredbe čl 155 ZPP-.a

Slijedom toga odlučeno je kao u točki V. izreke presude

U Rijeci 23. prosinca 2024.

S U D A C

Katarina Bajčić Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud u RH.

D N A :

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte