Posl. br. Pn-140/2021-199

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

M E Đ U P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću odvjetniku u Županji, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, OIB 3990191995, tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, OIB 80572192786, tuženika HŽ CARGO, OIB 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu i tuženika Uprava za ceste Vukovarsko-srijemske županije, OIB 56828260771, Vinkovci, zastupane po punomoćniku Krešimiru Majnariću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 7. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena odluka 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj u odnosu na tuženika Upravu za ceste Vukovarsko-srijemske županije s tužbenim zahtjevom kojim potražuje da tuženik Uprava za ceste Vukovarsko-srijemske županije solidarno s tuženicima Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o.:

- isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu sa naslova neimovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 10.816,91 euro / 81.500,00 kn, imovinsku štetu na osobnom vozilu od 1.327,23 eura / 10.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 53,09 eura / 400,00 kn, sve zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva od 11.09.2009.g.pa do isplate,

- isplati tužitelju izgubljenu dospjelu zaradu za period 01.02.2008.g. do 31.10.2009.g. u ukupnom iznosu od 1.393,59 eura / 10.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi:

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.09.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 66,36 eura / 500,00 kn od 15.11.2009.g. do isplate,

a počev od 1. studenog 2009. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća mjesečnu rentu u iznosu od 199,09 eura / 1.500,00 kuna mjesečno s zakonskom zateznom kamatom od petnaestog u mjesecu za protekli mjesec, a one koji budu u buduće dospijevali do petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška od tuženika Uprava za ceste Vukovarsko-srijemske županije.

II. Odbija se tuženik Uprava za ceste Vukovarsko-srijemske županije s zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Utvrđuje se da postoji doprinos Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o. nastanku štete tužitelju 26. siječnja 2008. na prijelazu ceste preko željezničke pruge u mjestu Gradište, Kralja Zvonimira bb u omjeru od 30 posto.

IV. Odluka o troškovima u odnosu na tužitelja i tuženike Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o. ostavlja se za kasniju presudu temeljem odredbe čl. 165 ZPP-a.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj 8 Gž-1101/2021-2 od 16. studenog 2021. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj Pn-2/2019-135 od 9. srpnja 2021. (osim u dijelu kojim su tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadnu parničnog troška) i predmet vraćen radi održavanje nove glavne rasprave.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 26.siječnja 2008.g. oko 15.35 sati u [adresa] upravljajući osobnim automobilom reg. ozn. i br. [registarska oznaka] iz smjera [adresa] u smjeru Županje dolaskom u prometnom smislu na potpuno nepregledni prijelaz ceste preko željezničke pruge u istoj razini, na kojem nije bilo uređaja za zatvaranje prometa niti uređaja za davanje znakova kojim se najavljuje približavanje vlaka, a posebno u svezi iznimno loše prometne preglednosti koja je ometala tužitelja da pravovremeno uoči nailazak vlaka iz pravca Vinkovaca u pravcu Županje došlo do udara prednjeg dijela putničkom vlaka u desnu stranu tužiteljevog vozila uslijed čega je vlak nastavio gurati vozilo tužitelja što je dovelo do toga je tužitelj pretrpio teške i po život opasne ozljede i znatnu imovinsku štetu.

3. Nadalje tužitelj navodi da odgovornost tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o, HŽ putničkim prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. proizilazi osnovom Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu, utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste ("NN" 32/94, 96/94, 33/01, 122/03, 83/04 i 96/06 u daljnjem tekstu Pravilnik/94) i to njegovim odredbama čl. 13 i 17, dok odgovornost tuženika Uprave za ceste Vukovarsko- srijemske županije tužitelj pronalazi temeljem čl. 23 Zakona o javnim cestama ("NN" 180/04 u daljnjem tekstu ZJC/04) kao i temeljem odredaba Pravilnika o održavanja i zaštiti javnih cesta ("NN" 25/98 i 162/98 u daljnjem tekstu Pravilnik/98), s tim da tužitelj čini nespornim svoj doprinos vlastitoj šteti od 50%

4. Tužitelj je u tužbi predložio sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će se naložiti tuženicima da solidarno tužitelju isplate s naslova ne imovinske štete povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 81.500,00 kn, imovinsku štetu na vozilu u iznosu od 10.000,00 kn, imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu iznos od 400,00 kn i za troškove liječenja iznos od 1.500,00 kn s kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva od 11.rujna 2009.g. do isplate. Nadalje tužitelj od tuženika solidarno potražuje izgubljenu zaradu za period od 1.veljače 2008.g. do 31.lisltopada 2009.g. u iznosu od 10.500,00 kn, odnosno 500,00 kn mjesečno s kamatom od 15-tom u mjesecu za prethodni mjesec, a počev od 1.studenog 2009.g. nadalje potražuje mjesečnu rentu u iznosu od 1.500,00 kn s kamatom od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec ujedno potražujući naknadu parničnog troška.

5. Tužitelj je u tužbi pored gore navedenih četiri tuženika kao tuženika u tužbi označio i HŽ vuča vlakova d.o.o. stim da je u ovoj pravnoj stvari utvrđen prekid postupka rješenjem poslovni broj P-34/11-19 od 11.ožujka 2013.g. iz razloga što je tuženik HŽ vuča vlakova d.o.o. Zagreb prestao postojati te je rješenjem posl.br. 1 P- 141/13-22 od 15.travnja 2013.g. prekinuti postupak nastavljen na prijedlog tuženika HŽ Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. kao pravnih slijednika tuženika HŽ vuča vlakova d.o.o. koji su predložili nastavak postupka.

6. Tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. i HŽ vuča vlakova d.o.o. u odgovoru na tužbu navode da tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini te isti tuženik ulaže prigovor promašene pasivne legitimacije.

6.1. Nadalje u istom odgovoru na tužbu se navodi da tuženici HŽ Infrastruktura d.o.o. HŽ vuča vlakova d.o.o., HŽ putnički prijevoz d.o.o. i HŽ Cargo d.o.o. ne odgovaraju solidarno za predmetni štetni događaj.

6.2. Također u odgovoru na tužbu tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. navodi da predmetni željezničko-cestovni prijelaz udovoljava propisanim standardima te je obilježen sukladno Zakonu i podzakonskim aktima, stoga predlaže da se tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije te ga odveže da snosi troškove parničnog postupka.

7. Tuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da osporava svoju pasivnu legitimaciju s obzirom da on nije vlasnik lokomotive koja je imala nezgodu sa vozilom tužitelja niti je vlasnik pružnog prijelaza gdje se nezgoda dogodila a uz to osporava i osnovu tužbenog zahtjeva iz razloga što je tužitelj isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu a uz to osporava i visinu tužbenog zahtjeva po svim vidovima stoga predlaže da se tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije te ga obveže na plaćanje parničnog troška.

8. Tuženik HŽ vuča vlakova d.o.o. pored odgovora na tužbu kojeg je dao da tuženikom HŽ Infrastruktura d.o.o. ponovno u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako po osnovu tako i po visini ističući u odnosu na njega prigovor podnošenja pasivne legitimacije te predlažući da se tužitelja u odnosu na tužbeni zahtjev odbije i odveže na plaćanje parničnog troška.

9. Tuženik HŽ Cargo d.o.o. Zagreb u odgovoru na tužbu navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da je u sudskom registru za ovo društvo navedeno da je registrirano za prijevoz tereta u domaćem i međunarodnom željezničkom prometu te da nema putničkih vlakova u svojoj imovini nego samo teretne vlakove koje vuku lokomotive Vuče vlakova d.o.o. Zagreb. Nadalje navodi da je do štetnih događaja došlo nakon razdvajanja Hrvatskih željeznica te da svako društvo odgovara za svoja sredstva kojim se počini šteta a opreza radi osporava tužbu po osnovu i visini tužbenog zahtjeva.

10.Tuženik Uprava za ceste županije Vukovarsko-srijemske u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi po osnovi i po visini budući da je isti tuženik postupio u skladu sa čl. 23 ZJC-a postavljanjem prometnih znakova A46, A50, B02 "Obvezno zaustavljanje" i A47 "Andrijin križ" tako da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja zbog čega je i kažnjen od strane prekršajnog suda, stoga navedeni tuženik predlaže da se tužitelja u odnosu na ovog tuženika odbije te ga obveže da nadoknadi troškove postupka.

11. Proveden je dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja, uvidom u zapisnik o očevidu PP Županja br. 511-15-12/4-D-3/08 od 30.siječnja 2008.g. , uvidom u prekršajni nalog Prekršajnog suda u Županji posl.br. P-III-163/08 od 24.srpnja 2008.g., uvidom u zapisnik PP Vinkovci serija B-No 282764, uvidom u zapisnik PP Županja B-No 210144, uvidom u zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova, PU Vukovarsko-srijemska, Odjel policije, Odsjek za sigurnost cestovnog prometa br. 511- 15-03/3-30-198/4-2010 od 28.lipnja 2010.g. sa izvedbenim projektom, uvidom u prijavu o izvanrednom događaju HŽ-Hrvatske željeznice od 27.siječnja 2008.g., uvidom u prijepis brzinomjerne trake od 28.siječnja 2008.g. sa lista 223 sudskog spisa, uvidom u prvi nalaz o činjeničnom stanju kod izvanrednog događaja HŽ -Hrvatske željeznice Kolodvor Županja od 26.siječnja 2008.g. , uvidom u nalaz i mišljenje, izvanraspravnim saslušanjem svjedoka HC i NC saslušanjem tužitelja, uvidom u zapisnik MUP-a s izvedbenim projektom projektanta Renco d.o.o. Osijek s lista 195 do 211 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke Dražena Jeđuda, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Đure Šarića kao i njihovim saslušanjem te je proveden dokaz uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića sa dodatnim očitovanjem.

12. Na temelju ovako provedenog dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra djelomično osnovanom u odnosu na tuženike Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o. dok tužbu u iznosu na tuženika Upravu za ceste Vukovarsko-srijemske županije smatra neosnovanom radi čega je presuđeno kao u izreci.

13. Nesporno je da je tužitelj bio sudionik prometne nezgode u svojstvu vozača osobnog automobila reg. ozn. [registarska oznaka] krećući se iz smjera [adresa] u smjeru Županje kada je vršio prijelaz cestom preko željezničke pruge te kada je došlo do naleta lokomotive putničkog vlaka na vozilo u kojem se nalazio tužitelj.

14. Nesporno je da je izvršeno ispitivanje prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu tužitelja i organizmu vozača lokomotive ŠC te kod niti jednog nije utvrđena koncentracija alkohola te je nesporno da je tužitelj proglašen krivim za nastanak predmetne prometne nezgode rješenjem Prekršajnog suda u Županji od 24.srpnja 2008.g. te mu je izrečena novčana kazna.

15. Sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja odnosno sporno je dali na strani tuženika postoji odgovornost od 50% za nastanak štetnog događaja te je sporna i visina štete.

16. Nesporno je da je u ovoj pravnoj stvari proveden dokaz prometnim vještačenjem po Prometnom fakultetu Zagreb odnosno po sudskom vještaku Mladenu Nikšiću s Fakulteta prometnih znanosti, zavod za prometno tehnička vještačenja te da je tužitelj zatražio izuzeće ovog vještaka s kojim zahtjevom je odbijen rješenjem pos.br. 1 P-141/13-32 od 8.prosinca 2014.g. stim da je u daljnjem tijeku postupka tužitelj i nadalje tražio izuzeće ovog sudskog vještaka te da je razmatrajući zahtjev za izuzeće isti prihvaćen rješenjem posl.br. 15 Pn- 2/2019-101 od 11.prosinca 2020.g. s obzirom da se tijekom postupka došlo do saznanja da postoje razlozi iz čl. 71 Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu ZPP) radi čega nije kod utvrđivanja činjeničnog stanja uzet u obzir nalaz ovog vještaka.

17. O odnosu na nastanak štetnog događaja tužitelj u svom iskazu navodi da živi u [adresa] od rođenja a stekao je oko 15 godina radnog staža te je uvijek radio u Županji tako svakodnevno je prelazio preko predmetnog pružnog prijelaza. Dalje je naveo da mu je poznato da u vrijeme u koje je on kritične zgode išao u Županju prolazi vlak prugom, radi čega je bio oprezan, kroz [adresa] je vozio oko 50 km/h a u neposrednoj blizini pružnog prijelaza se nalazi zavoj na cesti tako da je neposredno prije prometne nezgode vozio oko 20 km/h. Također je naveo da je pružni prijelaz dosta nepregledan, a cesta je u to vrijeme bila uska, tako da i kada se stane prije znaka Stop, postoji mogućnost da se ne primijeti vlak što se njemu dogodilo, pretpostavlja da mu je vlak bio u mrtvom kutu, a uz to nije se oglasio zvučnom signalom, te je napomenuo da nije imao u vozilu u kojem se nalazio uključen radio. Iako je bilo zimsko vrijeme, navodi da je dan bio sunčan i vidljivost je bila dobra ali se stvarao odsjaj od zalaska sunca sa zapadne strane, smatra da možda vlak nije vidio i zbog stupa vozila u kojem se nalazio a misli na stup koji se nalazi između prednjih i zadnjih vrata a riječ je o automobilu Opel Calibra, stim da je on zaustavio vozilo ispred znaka Stop, ali vozilo ne stoji uspravno u odnosu na prugu nego ukoso, s obzirom na zakrivljenost ceste. Vlak nije vidio, a kada je osjetio udarac u vozilo činilo mu se kao da se srušilo nešto iz zraka na vozilo ili kao da ga je udarilo vozilo koje mu dolazi u susret cestom. Posije je čuo da ga je udario vlak i to da je odbojnik vlaka prošavši kroz prednja desna vrata udario ga u glavu .

17.1. Nadalje tužitelj je prilikom saslušanja 29. studenog 2011. naveo da je preglednost pružnog prijelaza izmijenjena nakon njegovog stradavanja odnosno prije par mjeseci tako da je cesta sada šira, postavljena je rampa i svjetlosna signalizacija na stupovima, te postoje svjetla u cesti uz rub kolnika a po sredini ceste postoji bijela crta koja je nazubljena te proizvodi zvukove kada se prelazi preko nje.

18. Svjedoci HC i NC suglasno u svojem iskazu kada su saslušani izvanraspravno kod ovoga suda 29.rujna 2011.g. navode da su u svojstvu službenih osoba PP Županja nakon dojave o nastanku štetnog događaja izašli na lice mjesta te su obavili očevid i sačinili fotoelaborat te situacijski plan u kojem su ucrtali prometne znakove.

19. Sudski vještak prometne struke Dražen Jeđud u svojem nalazu i mišljenju od 15.prosinca 2019.g. navodi da se prometna nesreća dogodila kao frontalni nalet prednjeg više lijevo dijela putničkog vlaka br. 2707 na desni bočni dio OA reg. ozn. [registarska oznaka], da je nalet ostvaren na području željezničko-cestovnog prijelaza u [adresa], da se osobni automobil reg. ozn. [registarska oznaka] u trenutku kontakta kretao brzinom od oko 18 km/h dok se u trenutku kontakta putnički vlak br. 2707 prema prijepisu brzinomjerne trake kretao brzinom oko 45 km/h. Nadalje navodi da tijekom očevida iz putničkog vlaka nije izuzeta brzinomjerna traka a tehničkim putem nije moguće rekonstruirati način kretanja vlaka u pojedinim fazama prometne nesreće odnosno nije moguće odrediti njegovu brzinu i način kretanja u fazi prilaza mjestu prometne nesreće tako da nije moguće utvrditi okolnost jeli prije udara strojovođa poduzeo radnju kočenja, u kojem trenutku i kojim intenzitetom niti je moguće provesti vremensku – prostornu analizu prometne nesreće i definirati međusobno vremenski i prostorno uvjetovani položaj osobnog automobila i putničkog vlaka u određenim vremenskim intervalima. također navodi da na temelju dostupne dokumentacije nije moguće odrediti dopuštenu brzinu vlaka na predmetnom cestovno- željezničkom prijelazu u trenutku prometne nesreće dana 26.siječnja 2008.g.

19.1. Nadalje, navedeni sudski vještak navodi da je na mjestu događaja prometni znak br. A47 "Andrijin križ" bio postavljen u skladu da prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti kao i sa prom.znakom B02 "Obavezno zaustavljanje" ali na kolniku nije bila iscrtana puna crta zaustavljanja koja označava crtu ispred koje se vozilo mora zaustaviti što nije u skladu sa Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Također navodi da je tužitelj u fazi prilaza mjestu događaja mogao uočiti prom.znakove i mogao je zaključiti da se približava neosiguranom dijelu ceste preko željezničke pruge, te je zaustavljanjem vozila i propuštanjem vlaka mogao izbjeći prometnu nesreću.

19.2. Također ovaj sudski vještak navodi da je za sigurno odvijanje prometa na predmetno željezničkom cestom prijelazu bilo potrebno osigurati trokut preglednosti prema kojem bi duljina preglednosti pruge od prijelaza u smjeru sjevera i juga bila minimalno oko 331,7 m a na temelju dostupne dokumentacije nije moguće utvrditi okolnost jeli u trenutku prometne nesreće bila osigurana potrebna preglednost željezničke pruge u smjeru sjevera odnosno nailaska vlaka u duljini od minimalno 331,7 m. Po nalazu i mišljenju ovog prometnog vještaka zbog nepovoljne geometrije i pravaca pružanja kolnika i željezničke pruge te otežano promatranje željezničke pruge od strane vozača cestovnog vozila u fazi prilaza i na samom prijelazu osiguranja predmetnog cestovnog prijelaza u trenutku prometne nesreće prometnim znakovima nije bilo dostatno što se kasnije sanacijom istog u vidu osiguranja polubranicima i uređajima za davanje znakova u prometno tehničkom smislu smatra opravdanim a tehničkim putem nije moguće utvrditi dali je strojovođa u fazi prilazu mjesta u trenutku nesreće uključio zvučni signal.

19.3.U dopuni vještačenja od dana 2.ožujka 2020.g. sudski vještak Dražen Jeđud navodi u odnosu na podneske tuženika da je analizom oblika i prostornog rasporeda oštećenja i drugih tragova na vozilima rekonstruiran njihov relativni sudarni položaj prema kojem se prometna nesreća dogodila kao frontalni nalet prednjeg lijevog dijela vlaka na desni bočni dio osobnog automobila, a u odnosu na brzinu kretanja osobnog automobila navodi da je utvrđena mogućnost kretanja od 18 km/h i za slučaj da se isti prethodno nije zaustavio ispred prijelaza a vremensko prostornu analizu prometne nesreće nije moguće provesti zbog nedostatka egzaktnih podataka o brzini i načinu kretanja vlaka u fazi prilaza željezničko-cestovnom prijelazu te da se prije sudarno kretanje vlaka ne može utvrditi iz prijepisa brzinomjerne trake. U odnosu na stanje objekata, drveća, raslinja i slično uz prugu u trenutku prometne nesreće također nije moguće utvrditi tako da nije moguće utvrditi dali je u trenutku prometne nesreće bio osiguran trokut preglednosti a prema Pravilniku o načinu osiguranja prometna na željezničko- cestovnim prijelazima i pješačkim prijelazima preko puta, kod određivanja trokuta preglednosti za najveću dopuštenu duljinu cestovnog vozila se uzima duljina d=20m za sve prijelaze osim onih kod kojih je ograničena duljina cestovnog vozila.

19.4.U odnosu na primjedbu tuženika koja se odnosi na izračun trokuta preglednosti navodi da kada bi se npr. za najveću duljinu vozila uzelo 5 m tada izračunom utvrđeni trokut preglednosti ne bi osigurao siguran prijelaz dužih vozila poput teretnih automobila, skupova vozila, autobusa itd. a koja vozila se svakodnevno kreću predmetnom cestom.

19.5.U odnosu na mrtvi kut, ovaj sudski vještak navodi da je u vještačenju naveden kao dio iskaza tužitelja a pregledom mjesta događaja 25.studenog 2019.g. navodi da je utvrđeno da se u fazi prilaza željezničko-cestovnom prijelazu automobil i vlak kreću gotovo paralelno (pravci zatvaraju oštar kut od oko 15 stupnjeva) što je za vozača automobila izrazito nepovoljno jer je otežano uočavanje vlaka, koji mu pod manjim kutom nailazi sa stražnje desne strane. Također navodi da konstrukcija automobila, površina i raspored limenih i staklenih dijelova kao i dijelova interijera bitno utječu na mogućnost uočavanja objekata u prometnom okruženju vozača a osobiti kada objekti nailaze sa stražnje desne stranke kao što je to u konkretnom slučaju.

19.6. Nadalje, ovaj sudski vještak navodi da osiguranje prijelaza postavljanjem prometnih znakova nije bilo adekvatno s obzirom na otežano promatranje željezničke pruge od strane vozača cestovnog vozila u fazi prilaza i na samom prijelazu tako da je zbog neadekvatnog osiguranja prometnim znakovima a moguće i zbog statističkih podataka o prometnim nesrećama, predmetni prijelaz nakon prometne nesreće označen kao OPASNO MJESTO te je izvršena njegova sanacija a na temelju fotografija iz očevidne dokumentacije i iz situacijskog plana navodi da je vidljivo da u trenutku prometne nesreće u ravnini prometnog znaka broj B01 "obavezno zaustavljanje" nije bila iscrtana puna crta zaustavljanja a što je protivno Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama.

19.7. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak Dražen Jeđud navodi da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 15. prosinca 2019., kao i kod dopune nalaza i mišljenja od 2. ožujka 2020.

19.8. Na iznesene primjedbe tuženika u pogledu utvrđivanja trokuta preglednosti navodi da se prema Pravilniku o načinu organiziranja prometa na željezničko-cestovnim i pješačkim prijelazima preko pruge za najveću dopuštenu duljinu cestovnog vozila uzima duljina od 20 m, a što je učinio i u izračunu kod svoga nalaza, iz razloga što na predmetnoj cesti nije bilo ograničenja prometa u smislu najveće dopuštene dužine vozila, te se u izračun trebalo uvrstiti duljina od 20 m. Također navodi da kada bi se na predmetnoj cesti trokut preglednosti računao za duljinu vozila od 5 m, predmetni željezničko-cestovni prijelaz bi prema utvrđenom trokutu preglednosti bio siguran samo za vozila do te duljine. Obzirom da na predmetnoj cesti ne postoje ograničenje prometa po pitanju kategorije vozila, sigurnost na prijelazu je potrebno osigurati za sve vrste vozila, odnosno duljine do 20 m. U odnosu na konstrukcijske izvedbe navodi da su one takve da se njima treba omogući što bolja preglednost sa mjesta vozača, međutim motorno vozilo konstrukcijski mora imati i određene elemente kao što su krovni nosači odnosno veliko A, B, C stupovi koji smanjuju mogućnost promatranja sa mjesta vozača, naročito je otežano promatranje s mjesta vozača u slučaju kada objekt vozaču dolazi sa stražnje desne strane, a kako je bilo u predmetnom slučaju.

19.9. U odnosu na primjedbe tuženika o svojoj ovlaštenosti da vještači u ovoj pravnoj stvari sudski vještak Dražen Jeđud navodi da je imenovan za stalnog sudskog vještaka za promet, procjenu i tehniku vozila, strojarstvo i zaštitu na radu tako da nije vještak samo za cestovni promet, smatra bitnim napomenuti da je tužitelj u trenutku prometne nesreće bio sudionik cestovnog prometa, a ne željezničkog prometa, stoga smatra da analiza postupanja tužitelja u prometnoj nesreći spada isključivo u područje cestovnog a ne željezničkog prometa.

20. Sudski vještak Đuro Šarić kojem je također povjereno vještačenje u ovoj pravnoj stvari na prijedlog tuženika u svom nalazu i mišljenju od 22.veljače 2021.g. navodi da je do nezgode došlo uslijed naleta prednjeg dijela dizelmotorne garniture na osobni automobil na pružnom prijelazu na kojemu je sigurnost cestovnog prometa bila osigurana prometnim znacima "Prijelaz ceste preko željezničke pruge bez branika i polubranika", "Približavanje prijelazu ceste preko željezničke pruge preko ceste bez branika i polubranika", "Obavezno zaustavljanje" i "Andrijin križ". Dalje navodi da dokumentacijom u spisu ne dopušta sa sigurnošću konstatirati postojanje ili izostanak poprečne pune crte na kolniku koja označava mjesto na kojem se vozač OA mora zaustaviti, međutim ukoliko te crte i nije bila znak "Obavezno zaustavljanje" sam za sebe ima dovoljnu važnost i vozač mora zaustaviti sva četiri kotača prije nastavka vožnje tako da postojanje ili nepostojanje poprečne crte nije imalo utjecaja na razvoj događaja. Nadalje navodi da iz evidentirane duljine kočenja nakon naleta izračunato je da se dizelmotorna garnitura u trenutku naleta kretala brzinom od oko 45 km/h a brzina kretanja OA tijekom cijelog događaja određivana je alternativno za situaciju da je vozilo zaustavljeno pred prijelazom ili da je nakon usporavanja prešlo preko pruge smanjenom brzinom a u obje situacije pretpostavljeno je da je u trenutku naleta brzina OA bila oko 18 km/h. Misaona rekonstrukcija i pomak vozila od trenutka naleta unazad u vremenu navodi da je rađena uz pretpostavku kretanja garniture brzinom 40 do 50 km/h OA 9 do 18 km tako da uz uobzirenu brzinu garniture od 50 km/h i vozila od 9 km/h utvrđuje da je u trenutku kada se OA nalazio na mjestu na kojemu je predviđeno njegovo zaustavljanje (7 m prije mjesta naleta) dizelmotorna garnitura nalazila 38,89 m od mjesta naleta tako da uvrštavanjem alternativnih vrijednosti zaključuje da se garnitura nalazila najviše 38,89 m od prijelaza u vrijeme kada je tužitelj bio na označenom mjestu obveznog zaustavljanja, 7 m od prijelaza. Nadalje navodi da u trenutku kada je strojovođa garniture kretanja OA mogao percipirati kao opasnost, bio je toliko blizu pružnog prijelaza da nije bilo nikakve mogućnosti zaustavljanja garniture prije naleta. Također navodi da Pravilnik/94 nameće obvezu uspostave trokuta preglednosti do kraja je 2008.g. odnosno nakon predmetnog događaja a računanje po odredbama Pravilnika pokazuje da bi trebala biti osigurana preglednost u duljini od preko 330 m. Raspoloživa dokumentacija u spisu navodi ga na zaključak kako je postojala dobra preglednost pruge u smjeru sjevera a svakako do 38,89 m od pružnog prijelaza tako da je, u trenutku donošenje odluke o prelasku preko pruge tužitelj mogao vidjeti dizelmotornu garnituru. U odnosu na predmetni pružni prijelaz ovaj sudski vještak navodi da je u vrijeme nezgode bio adekvatno osiguran onako kako to predviđa Pravilnik/94 u svom čl. 9 alineja 3 te da ne postoji odgovornost tuženika u smislu čl. 27 Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa.

20.1.S obzirom na gore navedeno ovaj sudski vještak smatra da je za nezgodu odgovoran isključivo tužitelj.

20.2.Tužitelj je imao primjedbe nalaza i mišljenje sudskog vještak Đure Šarića navodeći da se prometna nezgoda nije dogodila ,kod naselja Gradište“, kako to navodi sudski vještak već sasvim suprotno u naselju - [adresa], u [adresa], a riječ je o vrlo bitnoj činjenici. Tužitelj se poziva na Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu — Nastavno samo: ZSŽP (NN br.40/07) i to na njegov čl. 50, dalje navodeći da uvjete za određivanje križanja željezničke pruge i ceste iz stavka 2. navedenog članka 50 propisuje ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo“.

20.3.Nadalje tužitelj u podnesku od 14.ožujka 2021.g. navodi da je predmetni prijelaz prema samom projektu ovlaštene tvrtke ,, Rencom“ d.o.o. označen, odnosno utvrđen kao, "opasno mjesto“, te ukazuje da vještaci Jeđud i vještak Šarić zauzimaju zajednički stav da je računanjem po odredbama Pravilnika/94 na dan štetnog događaja trebala biti osigurana preglednost u duljini od preko 330 metara, tako da u konkretnom slučaju na dan štetnog događaja (26.01.2008.) tužitelj tvrdi da je primjenom odredbe čl.13 Pravilnika NN br.83/04, osiguranje prijelaza u takvim uvjetima moralo biti uređajima, a ne znakovima uslijed čega je isključena svaka primjena odredbe čl. 24 Pravilnika ("NN" 83/04).

20.4.U očitovanju od 19. ožujka 2021. g. sudski vještak Đuro Šarić u odnosu na pozivanje tužitelja na čl. 50 ZSŽP (NN br.40/07) navodi da taj članak propisuje situacije u kojima križanja željezničke pruge i ceste ne smiju biti u istoj razini te s tim u svezi navodi da je činjenica da je konkretno križanje i danas u istoj razini jer nisu prepoznati mogući fakultativni uvjeti iz stavka 2. toga članka, koji bi doveli do denivelacije križanja. To što je „prema samom projektu ovlaštene tvrtke „Rencom“ d.o.o. (ovo križanje) označeno, odnosno utvrđeno kao opasno mjesto“ navodi da nije relevantno u smislu stavka 3. članka 50. ZSŽP koji jasno govori kako će uvjete za određivanje (uvjetno rečeno) opasnih križanja propisati ministar u suglasnosti s ministrom nadležnim za zaštitu okoliša, prostorno uređenje i graditeljstvo. Nadalje navodi da navedena zakonska odredba govori kad će se neko križanje ceste i pruge morati pretvoriti u križanje na dvije razine (podvožnjak, nadvožnjak), što ovdje nije slučaj. U odnosu na primjedbe tužitelja da sudski vještak Đuro Šarić zanemaruje odredbe članka 13. Pravilnika o kriterijima, postupku, načinu utvrđivanja i osiguranja križanja željezničke pruge i ceste / u daljnjem tekstu Pravilnik/94 posebno u svjetlu čl. 9. alineja 3 i čl. 11. alineja 2 Pravilnika, ovaj vještak navodi da u vrijeme spornog događaja je bila zakonska regulativa koja glasi „Trokut preglednosti na cestovnom i pješačkom prijelazu, za redovnu brzinu prema voznom redu, mora se osigurati prema prioritetnosti, a najkasnije do kraja 2008. godine". S tim u svezi navodi da položaj vozila i garniture tijekom nezgode ukazuju na to da je garnitura bila vrlo blizu prijelaza, svakako u vidnom polju tužitelja, pa preglednost od 290 ili 330 metara ništa ne mijenja na stvari.

20.5. Prilikom saslušavanja na istom ročištu od 25.lipnja 2021.g. sudski vještak Đuro Šarić navodi da dokumentacija iz spisa ne dopušta očitovanje sa sigurnošću o postojanju ili izostanku pune crte zaustavljanja tako i natpisa stop, ali navodi da niti izostanak natpisa niti crte nije u uzročno posljedičnoj vezi sa događajem, što potvrđuje i sudski vještak Dražen Jeđud kada navodi da je mišljenja da izostanak pune crte zaustavljanja na kolniku nije u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom događaja, jer je za smjer kretanja vozila tužitelja bio vidno postavljen prometni znak broj B02 ''obavezno zaustavljanje''.

20.6. Nadalje, u odnosu na rekonstrukciju predmetnog željezničko- cestovnog prijelaza, vještak Đuro Šarić navodi kako iz spisa proizlazi da je vršena rekonstrukcija nakon predmetnog štetnog događaja a vještak Dražen Jeđud navodi da je nakon prometne nesreće izvršena rekonstrukcija predmetnog željezničko-cestovnog prijelaza, što po njegovom mišljenju potvrđuje da prijelaz u trenutku prometne nesreće nije bio adekvatno osiguran.

21. Nakon što je Županijski sud u Zadru odlukom 8 Gž-1101/2021-2 od 16. studenog 2021. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Pn-2/2019-135 od 9. srpnja 2021. proveden je dokaz ponovnim sudskom vještačenjem po sudskom vještaku Čedomiru Čoviću s obzirom da prema stavu županijskog suda u Zadru nije dovoljno utvrđeno činjenično stanje u pogledu utvrđivanja da li je u konkretnom slučaju propisana preglednost s ceste na željezničku prugu ostvarena odnosno da li je tužitelj kao sudionik u cestovnom prometu ispred željezničko-cestovnoga prijelaza imao nesmetan vidik iz vozila na jednu i drugu stranu na udaljenost koja omogućuje pravovremeno uočavanje nadolazećeg vlaka, a sagledano kroz odredbe Pravilnika o kriterijima pa tako i čl. 9. al. 3., odnosno utvrditi da li je na predmetnom križanju željezničke pruge i ceste osiguran promet s "prometnim znacima s propisanom preglednošću na križanju pruge 1. i 2. reda s lokalnom i nerazvrstanom cestom", odnosno da li se uopće mogla ostvariti propisana preglednost. Nadalje županijski sud u Zadru ukazuje da je potrebno voditi računa o sadržaju odredbi ZSŽP koje se odnose na propisanu preglednost s ceste na željezničku prugu (čl. 52.), te raspraviti spornu činjenicu u svezi s time da li je tužitelj zaustavljanjem ispred prometnog znaka "Obvezno zaustavljanje" i "Andrijin križ" mogao uočiti nailazak vlaka odnosno na kojoj se udaljenosti vlak nalazio u trenutku tužiteljeva zaustavljanja ispred navedenih znakova, raspraviti utjecaj sadržaja odredbe čl.14. ZSŽP koja propisuje razmak između željezničke pruge i ceste odnosno (ne)postojanje uzročno posljedične vezu između navedenog razmaka i dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, kao i raspraviti spornu činjenicu u svezi križanja željezničke pruge i ceste u istoj razini i s time u svezi intenzitet odvijanja željezničkog i cestovnog prometa odnosno specifičnih mjesnih prilika ili drugih razloga koji utječu na prometnu sigurnost (čl. 50. st. 2. ZSŽP).

22. Vezano za uputu županijskog suda u Zadru određeno je vještačenje po sudskom vještaku Čedomir Čović koji u nalazu i mišljenju navodi da je do nesreće došlo na cestovnom prijelazu preko željezničke pruge u istoj razini sa jednim kolosijekom, da u vrijeme nesreće prijelaz ceste preko pruge nije bio osiguran niti branicima ili polubranicima, niti svjetlosno zvučnom signalizacijom, već samo "STOP" znakom i "Andrijinim križem koji su od pruge mjereno uz rub kolnika bili udaljeni oko 3,5 m, da se na fotografijama snimljenim prilikom očevida vidi da poprečne zaustavne linije koje se u pravilu na kolniku ucrtava uz "STOP" znak – nema, da uzdužna os kolnika i željeznička pruga na prijelazu međusobno zatvaraju kut od oko 520 stupnja.

22.1. Očitujući se o dinamici nesreće ovaj sudski vještak navodi da prema podacima u spisu, očitavanjem brzinomjerne trake utvrđeno je da je u trenutku naleta na vozilo tužitelja brzina vlaka iznosila 45 km/h, te da je očitavanjem mjerne trake moguće utvrditi pri kojoj je brzini vlaka strojovođa poduzeo naglo kočenje, ali ne i brzinu s kojom je naletio na vozilo tužitelja. Prema tome, za potrebe dinamičke analize uzima se da brzina vlaka u trenutku kad je strojovođa poduzeo naglo kočenje iznosi 45 km/h ili v2 = 12,5 m/s.

22.2. Prema dostupnim podacima, model vlaka kakav je sudjelovao u štetnom događaju, nakon aktivacije sustava naglog kočenja postiže puni kočioni učinak za vrijeme od 2-2,5 sekunde (srednja vrijednost tS = 2,25 s) pri čemu ostvaruje najveće moguće usporenje od 0,85 do 1,0 m/s, pa se za potrebe izračuna uzima srednja vrijednost b2 = 0,925 m/s2. Vrijeme reakcije prosječno opreznog vozača na pojavu iznenadne opasnosti (u ovom slučaju strojovođe) iznosi najmanje tR = 0,6 s, a vrijeme potrebno za ektivaciju kočionog sustava iznosi: tS = 2,25 s. Sukladno gornjem, nakon reagiranja strojovođe naglim kočenjem, vlak počinje usporavati sa punim intenzitetom tek nakon proteka vremena od 0,6 +2,25 = 2,85 s. Zaustavni put naglo kočenog vlaka ove vrste kod brzine od 45 km/h iznosi 120 m.

22.3. Mjerenjem u skici i provjerom izmjera koje je policija navela u Zapisniku o očevidu dobiveno je da je vlak nakon mjesta naleta, gurajući vozilo tužitelja ispred sebe do zaustavljanja uz intenzivno kočenje prešao put od oko s2' = 75,0 m, a zaustavni put naglo kočenog vlaka iznosi 107,1 metara, tako da je sigurno da je u trenutku naleta na vozilo tužitelja vlak već bio intenzivno kočen, brzina vlaka u trenutku naleta na vozilo tužitelja iznosila je 42,5 km/h, a strojovođa je kočenje poduzeo na oko (120 -75 =) 45 m prije mjesta naleta, vrijeme koje je proteklo od trenutka reakcije strojovođe kočenjem do naleta vlaka na vozilo tužitelja iznosilo je 3,6 s, dok u dokumentaciji sastavljenoj povodom policijskog očevida prometne nesreće nema nikakvih podataka pomoću kojih bi bilo moguće odrediti brzinu vozila tužitelja u trenutku naleta vlaka, dok je tužitelj izjavio da se prema pružnom prijelazu vozio s brzinom od oko 50 km/h, a nešto prije pruge tijekom prolaska kroz zavoj usporio je na oko 20 km/h, s tim da nema podataka na temelju kojih bi bilo moguće utvrditi da li je nailaskom pred prugu tužitelj nastavio sa kretanjem i s vozilom bez zaustavljanja dospio na prugu, ili je svoje vozilo zaustavio neposredno prije STOP znaka, a nakon toga ponovno nastavio sa vožnjom prema pruzi. Zbog toga je ovaj sudski vještak analizirao obje mogućnosti te sačinio varijantu jedan i varijantu dva u svrhu utvrđivanja mogućnosti međusobnog uočavanja.

22.4. Vezano za varijantu jedan sudski vještak Čedomir Čović navodi: tužitelj se vozilom s brzinom od 20 km/h približava cestovnom prijelazu preko pruge, ne staje na STOP znak nego nastavlja vožnju bez zaustavljanja i ulazi na prijelaz. Vraćanjem vlaka po pruzi od mjesta sudara za 45 m u natrag dobiva se položaj vlaka u trenutku kada je strojovođa reagirao kočenjem 3,6 sekundi prije naleta na vozilo tužitelja. Ako se prihvati iskaz tužitelja da je brzina njegovog vozila u blizini pruge iznosila oko 20 km/h, uz pretpostavku da se nije zaustavio na STOP znak nego nastavio vožnju, dobiva se da je kroz vrijeme od 3,6 sekunde s vozilom prešao 20,2 m. Postavljanjem vozila tužitelja u skici na kolnik na točku koja je od mjesta naleta vlaka udaljena 20,2 metra, dobiva se njegov položaj u trenutku kada je strojovođa u ovakvom slučaju reagirao kočenjem, ukazujući da na širinu vidnog polja vozača utječe i brzina kretanja vozila.

22.5. U opisanom međusobnom položaju vlaka i automobila, tužitelj bi kad je s vozilom od mjesta sudara bio udaljen od 20,2 m, sigurno mogao uočiti vlak u nailasku, pod uvjetom da je u tom času kratko pogledao u desno prema pruzi okretanjem glave u desno za najviše 90 stupnjeva. Takvo osvrtanje u stranu u svrhu provjere uobičajeno je u svakodnevnom prometu i ne predstavlja za vozača nikakvu opasnu radnju, pogotovo pri brzini vozila od 20 km/h. Strojovođa je u ovom slučaju imao dobru preglednost prema vozilu i cestovnom prijelazu preko pruge pa je na temelju načina kretanja vozila tužitelja u trenutku kad je isto od mjesta naleta bilo udaljeno 20,2 m, zaključio da tužitelj neće zaustaviti svoje vozilo ispred STOP znaka i poduzeo naglo kočenje, budući da zaustavni put vlaka pri brzini od 45 km/h iznosi najmanje 120 m, strojovođa nije uspio zaustaviti vlak prije naleta na vozilo tužitelja. Prema tome u trenutku kada bi strojovođa trebao poduzeti naglo kočenje da uspije zaustaviti vlak prije mjesta naleta, vozilo tužitelja bilo bi od mjesta naleta mjereno po kolniku udaljeno oko 147 metra. U takvoj prometnoj situaciji, vozilo tužitelja bilo bi na kolniku praktički usporedno sa vlakom koji je od cestovnog prijelaza bio udaljen oko 120 m. Strojovođa u tom slučaju objektivno nije mogao pretpostaviti da tužitelj neće zaustaviti svoje vozilo ispred pruge do koje je još imao oko 147 metara puta, pa nije imao razloga poduzimati naglo kočenje, sve do trenutka kad je zaključio da vozilo tužitelja neće stati prije prijelaza.

22.6. Vezano za varijantu dva sudski vještak Čedomir Čović navodi: tužitelj se vozilom s brzinom od oko 20 km/h približava cestovnom prijelazu preko pruge i zaustavlja vozilo u ravnini STOP znaka, a nakon toga pokreće vozilo i nastavlja prema mjestu naleta vlaka. Od zamišljene STOP linije na kolniku ispred cestovnog prijelaza u ravnini STOP znaka do mjesta naleta, vozilo tužitelja treba prijeći put od oko 7,5 metara. Prosječno ubrzanje koje prosječni vozač u praksi ostvaruje prilikom kretanja s vozilom iznosi oko 1-1,25 m/s2, pa se uzima srednja vrijednost ubrzanja od a =1,125 m/s2, što znači da bi put od 7,5 metara vozilo tužitelja uz takvo ubrzanje prešlo kroz vrijeme od oko 3,65 s. U konkretnom slučaju analizom je utvrđeno da bi strojovođa reagirao kočenjem kad je vlak od mjesta naleta bio 45 m daleko, a vremenski 3,6 sekundi prije naleta, tužitelj bi u ovom slučaju pokrenuo svoje vozilo 3,65 sekundi prije naleta vlaka. Reakcija strojovođe bila bi u ovom slučaju praktički istovremena sa pokretanjem vozila tužitelja, pa je i ovakva situacija objektivno moguća, a tužitelj bi prije pokretanja svog vozila zakretanjem glave u desno za najviše 75 stupnjeva gledajući prema pruzi sigurno mogao vidjeti vlak i propustiti ga.

22.7. Očitujući se o mogućnosti izbjegavanja sudara, sudski vještak Čedomir Čović navodi da po opisanim varijantama jedan i dva se dobiva da do naleta vlaka na vozilo tužitelja ne bi došlo jedino u slučaju da je tužitelj sukladno prometnim propisima propustio vlak, jer ga je objektivno mogao vidjeti na dovoljnoj udaljenosti, pa je mogao samo prikočivanjem zaustaviti svoje vozilo prije pruge nešto prije STOP znaka. Strojovođa niti u jednom od slučajeva nije naglim kočenjem mogao zaustaviti vlak prije naleta na vozilo tužitelja, pa se ovdje ne može govoriti o njegovoj suodgovornosti za nastanak ove nesreće.

22.8. Osvrćući se na ranije provedena sudska vještačenja, sudski vještak Čedomir Čović navodi da su se prethodni prometni vještaci bavili provjerom trokuta preglednosti za konkretni cestovni prijelaz preko željezničke pruge u vrijeme nesreće, da je utvrđeno da isti iako nije bio osiguran branicima i polubranicima udovoljavao je propisima. Međutim, nesporno je da je zbog međusobnog položaja ceste i pruge na dionicama koje vode prema prijelazu mogućnost uočavanja vlaka od strane vozača koji se kreću prema prijelazu na način kao što se kretao tužitelj otežana. Razlog tome je što su cesta i pruga do samog cestovnog prijelaza preko pruge usporedne, pa vozač automobila tijekom vožnje usporedno s prugom prema prijelazu nema mogućnost uočavanja nailazećeg vlaka bez skretanja pogleda u desno uz zakretanje glave pod kutom od 90 stupnjeva. Tek dolaskom pred sami prijelaz preko pruge, pod uvjetom da zaustave vozilo prije STOP znaka, vozači mogu osvrtanjem u lijevo i desno pod kutom od 75 stupnjeva sa sigurnošću ustanoviti da li se prijelazu približava vlak. Uzimajući sve gore navedeno u obzir, pružni se prijelaz u stanju kakvo je bilo u vrijeme nesreće sa sigurnošću može okarakterizirati kao opasan, unatoč tome što su prometna signalizacija i trokut preglednosti zadovoljavali osnovne propise. Naknadnom ugradnjom polubranika i svjetlosno zvučne signalizacije 2011. godine, sigurnost prijelaza podignuta je na znatno veću razinu. Zbog toga se sa sigurnošću može reći kako bi tužitelj u slučaju da je u vrijeme nesreće ispred pruge preko njegove prometne trake postojao spušteni polubranik koji zaprečava prolaz uz uključenu zvučnu i svjetlosnu signalizacija, najvjerojatnije zaustavio svoje vozilo i propustio vlak. U takvim okolnostima, nesreća bi bila izbjegnuta. Međutim, tužitelj je sukladno signalizaciji kakva je bila u vrijeme nesreće i prometnim propisima, bio dužan zaustaviti svoje vozilo i propustiti vlak, pa do nesreće u tom slučaju sigurno ne bi došlo. Da li i u kojoj mjeri, s obzirom na sve utvrđeno i navedeno, za nastanak ove nesreće postoji suodgovornost bilo kojeg od tuženika, sudski vještak Čedomir Čović navodi da ne može biti predmet prometno tehničkog vještačenja, već je to stvar ocjene suda.

23. Tužitelj u podnesku od 1. travnja 2023. očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića navodi da je tužitelj u svom iskazu naveo da je pružni prijelaz nepregledan, da je cesta u to vrijeme bila uska, tako da i kada se stane prije znaka STOP postoji mogućnost da se ne primijeti vlak, a što se tužitelju i dogodilo. Kada se tome pridoda utvrđenje sudskog vještaka Čedomira Čovića da se predmetni pružni prijelaz u vrijeme nastanka nesreće može okarakterizirati kao opasan, unatoč tome što je zadovoljavao osnovne propise, može se zaključiti da postoji dio odgovornosti i na tuženicima za nastanak štetnog događaja jer bi nesreća bila izbjegnuta postavljanjem polubranika i zvučne i svjetlosne signalizacije, a što je kasnije i učinjeno. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 1 ZSŽ u čemu proizilazi odgovornost tuženika jedan do tri jer nisu osigurali sigurno i nesmetano obavljanje željezničkog prometa, što su napravili kasnije te su na taj način svoju obvezu u kontinuitetu od 1994. godine do kraja 2008. odgađali, a njihova obveza osim po čl. 1 ZSŽP-a postoji i po Pravilniku/94.

23.1.Nadalje, u navedenom podnesku tužitelj je zatražio da se sudski vještak Čedomir Čović očituje o točnom razmaku između željezničke pruge i ceste na predmetnom prijelazu na dan štetnog događaja, što smatra važnim s obzirom na odredbu čl. 14. ZSŽP-a navodeći da je riječ o činjenice od koje ne ovisi samo odgovornost tuženih Hrvatskih željeznica već i odgovornost četvrtotuženika Uprave za ceste Vukovarsko-srijemske županije za koje je utvrđeno da su pristupili suprotno čl. 77 Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cesti (NN33/05, 64/05, 155/05 u daljem tekstu Pravilnik/05), po kojim odredbama je kod znaka obavezno zaustavljanje morala biti iscrtana puna zaustavna linija, a ispred crte zaustavljanja na kolniku i ispisana riječ STOP.

23.2.Tužitelj za utvrđenje suodgovornosti tuženih smatra vrlo bitnom odredbom čl. 50 ZSŽP-a kojima se regulira križanje željezničke pruge i ceste u istoj razini ukazujući da su sudski vještaci Jeđud i Šarić zauzeli zajednički stav da je po odredbama Pravilnika/94 na dan štetnog događaja na predmetnom pružnom prijelazu trebala biti osigurana preglednost u duljini od preko 330 m, pri tom se tužitelj poziva na odredbu čl. 13 Pravilnika/94 navodeći da primjenom odredba čl. 13 Pravilnika (NN 83/04) u takvim uvjetima je na mjestu štetnog događaja morao biti pružni prijelaz osiguran uređajima, a ne znakovima, uslijed čega je isključena primjena odredbe čl. 24 Pravilnika (NN 83/04). Također tužitelj navodi da je HŽ propustio zbog specifičnosti predmetnog pružnog prijelaza osobito zbog stvarne preglednosti što je ugrožavalo sigurnost prometa odrediti dopuštenu brzinu na pruzi prema stvarnom trokutu preglednosti najkasnije do 2005./2006., što im je bila propisana dužnost odredbom čl. 24. st. 2 i 3. Pravilnika (NN83/04)

24.U očitovanju od 6. rujna 2023. godine sudski vještak Čedomir Čović navodi da je analizom provedenom u skici koja je priložena njegovom Nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj iz svog vozila, ako je bilo zaustavljeno ispred zamišljene "STOP" linije, neposredno prije nego je započeo prelaziti prugu, mogao okretanjem glave u desno za najviše 75 stupnjeva, kroz staklo desnih vrata i desno bočno staklo svog vozila vidjeti vlak koji nailazi po pruzi a udaljen je oko 45 m, tako da se ne možemo govoriti o nikakvom "Mrtvom kutu" iz razloga što je to potpuno drugi pojam odnosno mrtvi kut je područje uz lijevi i desni bok vozila u kojem vozač ne može izravno ili posredno u ogledalima vidjeti druga vozila ili predmete koji se nalaze u tom području, bez zakretanja glave u stranu.

24.1. Ako je prema drugoj varijanti tužitelj s vozilom bio u nailasku prema pruzi s brzinom od oko 20 km/h i udaljen od pruge oko 20 metara, mogao je pogledom u desno vidjeti vlak na 45 m udaljenosti od pružnog prijelaza i zaustaviti vozilo.To znači, da je prometno tehnički gledano jedini razlog nastanku ove nesreće to, što tužitelj unatoč "STOP" znaku i činjenici da je objektivno mogao vidjeti nailazeći vlak gledanjem u desno u smjeru iz kojeg vlak nailazi, nije isti propustio.

24.2. Što se tiče zahtjeva tužitelja iz podneska od 1. travnja 2023. u odnosu na razmak željezničke pruge i ceste sudski vještak Čedomir Čović navodi da se čl. 14 ZSŽP-a odnosi na međusobni razmak željezničke pruge i ceste kada su iste međusobno usporedne, sukladno takvom propisu, ako su pruga i cesta međusobno usporedne bez da se presijecaju na pružnom prijelazu, njihov međusobni razmak ne smije biti manji od 8 metara. U slučaju da je zbog objektivnih razloga razmak između pruge i ceste manji od 8 metara, potrebno je sukladno propisima između pruge i ceste postaviti odgovarajuću zaštitnu ogradu. Takva ograda između usporedne pruge i ceste nema nikakvog značaja za sigurnost cestovno pružnog prijelaza, kod cestovno pružnih prijelaza ovaj propis nije moguće primijeniti iz razloga što na tim mjestima pruga i cesta više nisu usporedni, već se međusobno presijecaju, pa nije moguće postaviti zaštitnu ogradu između pruge i ceste niti to ima svrhe.

24.3. Vezano za navode tužitelja o potrebnoj preglednosti kritične zgode, sudski vještak Čedomir Čović navodi da se vlak iz smjera po kojem se približava cestovnom prijelazu na kojem je došlo do nesreće kreće po ravnoj dionici pruge, a strojovođa ima prema naprijed prema prijelazu preglednost u duljini većoj od 330 metara, (konkretno oko 420 m). Međutim, pruga u tom dijelu prolazi zapadno od mjesta [adresa], čije kuće, gospodarske zgrade i vrtovi onemogućuju strojovođi pogled u desno prema cesti i vozilima koja se po njoj kreću u istom smjeru kao i vlak prema prijelazu, sve dok vlak ne dođe na udaljenost od oko 175 metara od prijelaza. Prema tome, preglednost koju strojovođa iz vlaka ima prema pružnom prijelazu bila je u vrijeme nesreće veća od propisane, no takva preglednost (veća ili manja od propisane) u konkretnom slučaju uopće nije od značaja za moguće izbjegavanje naleta vlaka na vozilo tužitelja.

25. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2023. navodi kako je vlak opasna stvar te je riječ o objektivnoj odgovornosti iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 u daljem tekstu ZOO/05) dalje navodeći da su tuženici jedan do tri temeljem čl. 1 ZSŽP-a imali obvezu na predmetnom pružnom prijelazu osigurati sigurno obavljanje željezničkog prometa, poziva se na utvrđenje iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Dražena Jeđuda, što drugi vještaci niti ne osporavaju, a koji je naveo da je u konkretnom slučaju predmetni pružni prijelaz bio ne adekvatno osiguran.

25.1. Tužitelj smatra da ni odgovornost četvrtotuženika ne može biti isključena jer zaustavna linija na kolniku u ravnini STOP znaka u vrijeme nesreća nije bila vidljivo iscrtana, što je u suprotnosti s čl. 78 st.1 toč. 4 Pravilnika/05.

26. U podnesku od 4. rujna 2024. tužitelj ponavlja navode iz tužbe, ranijih podnesaka kao i navode sa ročišta dalje navodeći kako smatra da je u pogledu osnova stvar sazrela za donošenje odluke, radi čega smatra svrsishodni donijeti presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresudu) o kojoj će odlučiti o odgovornosti tuženih i njihovom eventualnom postotku odgovornosti što i predlaže, a u protivnom ostaje kod ranijeg dokaznog prijedloga za svojim dodatnim saslušanjem, te određivanjem predloženih vještačenja.

27. Prvotuženik HŽ Infrastruktura u podnesku od 23. kolovoza 2024., očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića, navodi kako je utvrđeno da je glavni i jedini uzrok nastanka prometne nezgode propust na strani tužitelja da svoje vozilo kojim je upravljao zaustavi na znak STOP te provjeri da li na siguran način može obaviti radnju prelaska preko željezničko-cestovnog prijelaza. Kako je željezničko - cestovni prijelaz na kojem se nezgoda dogodila bio osiguran sukladno tadašnjim propisima, bio je osiguran trokut preglednosti, te s obzirom da je tužitelj zaustavljanjem na znak stop i provjerom da li radnju prelaska preko ŽCP-a može obaviti na siguran način i bez opasnosti, mogao vidjeti nailazeći vlak i izbjeći prometnu nezgodu, to se predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznosili.

28. Drugotuženik HŽ Putnički prijevoz d.o.o. u podnesku od 21. kolovoza 2024. navodi da nema prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića, ujedno se poziva na sudsku praksu izraženu u presudama Vrhovnog suda RH i to Rev-x 725/2011-2 od 5. prosinca 2012., Rev-x 783/12-3 od 19. studenog 2013. i Rev-x 1402/14-3 od 18. travnja 2018., predlažući sudu da tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti kao neosnovan i naloži tužitelju naknaditi drugotuženiku HŽ Putnički prijevoz d.o.o. prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

29. Trećetuženik HŽ Cargo d.o.o. u podnesku od 6. rujna 2024. navodi da nema prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Čedomira Čovića te u cijelosti ostaje kod navoda iz podneska od dana 27.03.2023.

30. Četvrtotuženik Uprava za ceste Vukovarsko-srijemske županije na ročištu 7. studenog 2024. izjavljuje vezano za crtu na kolniku i ucrtano STOP na kolniku da je navedena "crta i stop na kolniku" bila vidljiva jedino što je bila nešto bljeđa, te u svrhu toga i dalje ostaje kod prijedloga da sud od PGP u Županji pribavi CD u svezi ovog štetnog događaja pregledom kojeg CD bi se nedvojbeno utvrdilo da su "crta i stop na kolniku" postojali i u vrijeme štetnog događaja.

31.Cijeneći navedena tri nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizilazi da je tužitelj kritične zgode mogao vidjeti vlak koji se kretao željezničkom prugom u situaciji da je stao ispred prometnog znaka ''STOP'' te pogledao u stranu okretanjem glave u stranu za 75 stupnjeva kako to navodi sudski vještak Čedomir Čović kao i u situaciji da je usporivši kretanje vozilom okrenuo glave u stranu za 90 stupnjeva. Međutim temeljem odredbe čl. 1045 st. 3 i 1063 ZOO-a/05 sud pronalazi doprinos na strani tuženika Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o. koji su pasivno legitimirani temeljem čl. 3 točke 1 do 4 te Odluke o osnivanju trgovačkih društava HŽ Infrastruktura d.o.o., HŽ Putnički prijevoz d.o.o., HŽ CARGO d.o.o. i HŽ Vuča vlakova d.o.o. koja odluka se temelji na Zakonu o podjeli trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. (NN 153/05), kojom odlukom je određen njihov predmet poslovanja gdje stoji da između ostalog Hž Infrastruktura upravlja željezničkom infrastrukturom, brine o njezinom održavanju i osuvremenjavanju kao i njenoj zaštiti te izgradnji, dok je jedan od predmeta poslovanja Hž Putničkog prijevoza javni željeznički prijevoz uključujući prijevoz putnika, a također je i Hž CARGO-u predmet poslovanja javni željeznički prijevoz dok je predmet poslovanja Hž Vuče vlakova bio također javni željeznički prijevoz te je nesporno da su nakon njegovog prestanka njegovi pravni slijednici Hž Putnički prijevoz d.o.o. i Hž CARGO d.o.o.

31.1.Doprinos gore navedena tri tuženika cijenjen je na način da je prihvaćen stav sudskih vještaka da se predmetni štetni događaj dogodio na ''opasnom mjestu'' u što se sud mogao uvjeriti i uvidom u priloženi fotoelaborat s lista 15 sudskog spisa te s lista 171 sudskog spisa iz kojih je vidljivo da se do neposrednog dolaska do predmetnog pružnog prijelaza, cesta kojom se kretao tužitelj kreće paralelno sa željezničkom prugom, da u neposrednoj blizini prijelaza preko željezničke pruge na cesti postoji ''oštar zavoj'' što je sve moglo biti od utjecaja na smanjene mogućnosti zapažanja kod tužitelja zbog njegove s koncentriranosti na cestovni promet. Na smanjenu mogućnost uočavanja vlaka moglo je utjecati i postojanje grmlja na zemljišnom pojasu između željezničke pruge i ceste kao i ''bljesak sunca'' kako je to naveo tužitelj, a u kojem djelu gore navedena tri tuženika nisu otklonila svoju odgovornost. Nadalje i tvrtka Rencon u izvedbenom projektu sanacije predmetnog pružnog prijelaza navodi da je riječ o sanaciji opasnog mjesta što sud kao što je već navedeno prihvaća unatoč tome što nadležne institucije predmetni pružni prijelaz u vrijeme štetnog događaja nisu ocijenile kao opasno mjesto. Međutim ne treba zanemariti niti nespornu činjenicu da je nakon štetnog događaja tijekom 2011. godine učinjena sanacija predmetnog pružnog prijelaza radi povećanja sigurnosti prometa na način da su ugrađeni polubranik i svjetlosno zvučna signalizacija. S obzirom na navedeno utvrđen je doprinos navedena tri tuženika temeljem odredbi članaka 1045 st. 3, 1063, 1064 i 1067 st. 3 ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 1 i 52 ZSŽP.

31.2. Doprinos navedena tri tuženika iznosi 30 posto dok je veća odgovornost tužitelja te iznosi 70 posto.

32. U odnosu na četvrtotuženika Upravu za ceste Vukovarsko-srijemske županije sud temeljem odredaba Pravilnika/05 ne pronalazi odgovornost za nastanak štetnog događaja s obzirom da eventualno loše stanje bijele crte i ispisanih riječi stop na kolniku nije uzročno posljedično povezano s nastankom štete kako to navode sudski vještaci prometne struke koji su rekli da je tužitelj s obzirom na postojanje prometnog znaka ''STOP'' uz kolnik i prometnog znaka '' Andrijin križ'' bio dužan zaustaviti vozilo i provjeriti da li može vozilom izvršiti prelazak preko pružnog prijelaza.

33.S obzirom na navedeno valjalo je glavnu raspravu ponovno otvoriti u odnosu na raspravljanje o visini štete koju tužitelj potražuje od tuženika Hž Infrastruktura d.o.o., Hž Putnički prijevoz d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o., a međupresudom odlučiti o osnovi tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 330 ZPP-a dok je u odnosu na četvrtotuženika Uprava za ceste u Vukovarsko-srijemskoj županiji valjalo odbiti tužbeni zahtjev. 34. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.

35. Nesporno je da temeljem odredbe čl. 154. st. 1. stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove.

35.1. Međutim sud smatra da bi obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku Uprava za ceste u Vukovarsko-srijemskoj županiji i umješaču na strani tuženika predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), kojim je određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, i da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

35.2. Prema testu razmjernosti koji se nužno ima provesti radi ocjene je li postupanjem tuženika Uprava za ceste u Vukovarsko-srijemskoj županiji u konkretnom parničnom postupku došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja (u svezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnog troška) valja zaključiti da podmirenje troškova prema kojem bi tužitelj bio obvezan naknaditi troškove zastupanja pravne osobe čiji je osnivač županijska Vukovarsko-srijemska predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje njegovog vlasništva.

35.3. Načelo iz odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču nadoknaditi troškove, ne može se u konkretnom slučaju smatrati protivnim članku 1. Protokol br. 1 pa bi i županija Vukovarsko-srijemska odnosno Uprava za ceste u Vukovarsko- srijemskoj županiji (čiji proračun nije neograničen i njime treba pažljivo gospodariti) i trebale uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega potraživanje, a potom i obvezivanje na naknadu troškova tužitelja tuženiku Upravi za ceste u Vukovarsko- srijemskoj županiji u ovom predmetu, teži legitimnom cilju, s tim da tužitelj do provođenja dokaza u ovom postupku nije mogao znati da je njegova tužbe neutemeljena u odnosu na navedenog tuženika, u prilog čemu ide i nesporna činjenica da su tijekom rekonstrukcije predmetnog pružnog prijelaza izvođeni i radovi na cesti uz pružni prijelaz što je sve moglo dovesti tužitelja do uvjerenja da postoji odgovornost sva četiri tuženika.

36. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja te osobito nespornu činjenicu da je tužitelj pretrpio štetu velikog obima prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji su razmjeri šteta, stoga sud cijeni da iznos troškova koje bi tužitelj trebalo naknaditi tuženiku Uprava za ceste Vukovarsko-srijemskoj županiji nije neznatan (troškovnikom se potražuje iznos od 9.991,31 euro) i da isto predstavlja nerazmjeran teret za tužitelja, a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (tako je odlučeno i predmetu Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev br. 72152/13, te u predmetu Općinskog suda u Vukovaru, stalna služba u Županji posl. br. Pn-145/17 u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-283/18-2 od 9. lipnja 2018.).

U Županji, 23. prosinca 2024.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Krunoslav Gloković odvjetniku u Županji,

2. HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb,

3. HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb,

4. Dinko Rebrović, odvjetniku u Zagrebu

5. Krešimir Majnarić, odvjetnik u Vinkovcima.