REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike HrvatskeBroj: Ppž-11135/2024

Broj: Ppž-11135/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. DP, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, od 11. listopada 2024., broj: Pp-950/2023-22, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. DP i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. DP je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka 30,00 (trideset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Pobijanom presudom okr. DP proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. II. izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora u trajanju 70 dana uz primjenu uvjetne osude, tako da se izvršenje kazne zatvora odgađa na vrijeme od 7 mjeseci pod uvjetom da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a okr. DP je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 14,00 eura.

2. Protiv te presude okr. DP je pravodobno putem braniteljice Marije Lončarević Latković podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okr. DP u žalbi navodi da u provedenom postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji prema svom maloljetnom unuku UP (žrtvi) koje bi kod istog prouzročile uznemirenost ili povredu dostojanstva, budući da su ispitane svjedokinje IP i LP na temelju neposrednog saznanja izjavile da okrivljenik nije prijetio unuku da će ga zdrobiti, a niti pred unukom prijetio unukovom ocu. Ističe da je maloljetnik u to vrijeme često izmišljao razne događaje zbog stresnog razvoda njegovih roditelja, a na štetu majke IP, želeći otići živjeti s ocem KP, što se i dogodilo, a budući da je dijete ostalo u dobrim odnosima i posjećuje majku i njenu obitelj (i djeda), jasno je da nije bilo nasilja i uznemirenosti od strane djeda. Navodi i da sam KP nije naveo niti opisao događaj onako kako je to navedeno u optužbi. Nastavno na ovu povredu, okrivljenik ističe i da bitna okolnost psihičkog oblika nasilja, odnosno uznemirenost ili povreda dostojanstva djeteta, nije navedena u činjeničnom opisu prekršaja, zbog čega je povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava jer djelo opisano u izreci nije prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio. Konkretno, prvostupanjski je sud opravdano prije svega prihvatio kao vjerodostojan iskaz maloljetne žrtve nasilja UP, okrivljenikovog unuka koji je ispitan na dokaznom ročištu pred Županijskim sudom u Osijeku 22. siječnja 2021. (kazneni postupak broj Kir-DO-2/2021), u kojem je jasno opisujući teretio djeda DP da mu je rekao da će ga zdrobiti, kao i u njegovoj nazočnosti putem telefona, njegovom ocu KP rekao da će ga odrobijati i da će biti dva metra ispod zemlje, a što je sve u tolikoj mjeri uznemirilo unuka da je odmah putem SMS poruka javio svom ocu da se boji za njega i za sebe (u koju komunikaciju je sud pravilno izvršio uvid). Izazivanje uznemirenosti maloljetnika kao bitno obilježje psihičkog nasilja u obitelji (u konkretnom slučaju verbalnog), nedvojbeno je utvrđeno upravo ovim činom maloljetnika, a potvrđena je i iskazom ispitanog svjedoka KP, oca maloljetnika koji je detaljno i bez proturječja opisao tijek događaja i ono što mu je DP poručio preko telefona kao i ono što mu je sin UP prenosio u SMS komunikaciji kritične zgode koja je kulminirala bijegom maloljetnika izvan kuće, na cestu, gdje ga je ubrzo otac KP i preuzeo. Nadalje, i svjedok KP je jasno potvrdio koliko je mlt. UP bio uznemiren zbog toga što mu je djed rekao, a maloljetnikova iskazana bojazan za život oca o kojoj je svjedočio KP, ukazuje da je maloljetnik bio prisutan kada je djed telefonom prijetio i njegovom ocu, bez obzira što tu prisutnost svjedok KP nije mogao potvrditi jer nije bio fizički prisutan ( već je s djedom komunicirao telefonom).

6.1. Prvostupanjski je sud na temelju ovako izvedenih dokaza, imao dovoljno osnova za nedvojbeni zaključak da je okrivljenik ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navodi žalbe u kojima okrivljenik bezuspješno nastoji dovesti u sumnju vjerodostojnost iskaza maloljetne žrtve UP i svjedoka KP te time pravilnost i potpunost utvrđenja svih relevantnih činjenica, nisu osnovani, zbog čega niti za ovaj sud nema sumnje da je okrivljenik počinio nasilje u obitelji iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Okolnost što je u navedeno vrijeme bila u tijeku očito teška obiteljska situacija zbog razvoda maloljetnikovih roditelja, ne može utjecati na prekršajnu odgovornost djeda okr. DP koji se, bez obzira na razloge, ponio grubo i neprimjereno prema svom unuku, čime je istoga uznemirio i ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Sve provedene dokaze je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani okrivljenika. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, sve odlučne činjenice su s dovoljnim stupnjem izvjesnosti utvrđene na temelju izvedenih dokaza te je činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno.

6.3. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima okrivljenik ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Budući da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude jasno proizlazi da je opisano ponašanje okr. DP kod unuka, maloljetnog UP izazvalo uznemirenost koje se između ostalog ogleda i u strahu za život oca, opisano ponašanje okrivljenika sadrži sve odlučne činjenice kojima je utvrđen identitet naprijed navedenog prekršaja, nije osnovan niti žalbeni navod kojim se pobija prvostupanjska presuda zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a, odnosno, jer po mišljenju okrivljenika, djelo nije prekršaj.

8. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora te primijenjenoj uvjetnoj kazni, a povodom žalbenog navoda okrivljenika, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te okolnosti, po mišljenju ovog suda, dovoljno su ocijenjene u korist okrivljenika.

8.1.Naime, sama težina prekršaja odnosno protupravna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim (okrivljenik se obratio i izravno djetetu i njegovom ocu u njegovoj pristutnosti izrazito grubim, zastrašujućim izrazima) ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora, a okolnost dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, ukazuje na potrebu primjene uvjetne osude uslijed koje se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od sedam mjeseci od pravomoćnosti ove presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom presudom. Stoga, po ocijeni ovog suda, izrečena kazna zatvora i primijenjena uvjetna osuda, primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos troška postupka u gotovo najnižem iznosu troška postupka te po ocjeni ovog suda neće bitno ugroziti egzistenciju okrivljenika.

10. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. prosinca 2024.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtve nasilja i tužitelja