REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1500/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja POSEDEL AUTO d.o.o., Lanišće, Slum 2, OIB: 01975091877, kojeg zastupa punomoćnik Franjo Matković, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković i Igor Bezjak iz Rijeke, Zagrebačka 5/I, protiv tuženika SUPERUM YACHTING d.o.o., Rovinj, Giuseppe Tartini 1, OIB: 32393974749, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik iz Zagreba, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-45/2021-18 od 18. veljače 2022., 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-45/2021-18 od 18. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. održao na snazi platni nalog u kojem je tuženiku naloženo da plati tužitelju 6.722,14 kn dok je ukinuo platni nalog za iznos od 8.525,61 kn i odlučio je o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je rješenjem poslovni broj Povrv-45/2021-2 od 10. veljače 2021. rješenje o ovrsi stavljeno van snage, te je postupak nastavljen u ovoj parnici. Točkom III. pozvan je tužitelj da najkasnije u roku od 15 dana od primitka tog rješenja dostavu podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Navedeno rješenje tužitelj je primio 12. veljače 2021., a rok za dostavu podneska je istekao 1. ožujka 2021. Tužitelj je podnesak kojim je predložio dokaze dostavio tek 14. travnja 2021. Odredbom čl. 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a, činjenice i dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile protivno navedenom sud neće uzeti u obzir. Slijedom navedenog, kako tužitelj, i unatoč pozivu suda, nije u roku propisanom čl. 461.a st. 3. ZPP-a predložio činjenice i dokaze, to sud iste, predložene van tog roka nije uzeo u obzir kod donošenja odluke u ovom postupku. Radi se dokaznom prijedlogu da se provede vještačenje po vještaku za promet i vozila, nalazu i mišljenju vještaka Borislava Đurića (list 54. do 56. spisa), te računu na listu 80. spisa, koji je dostavljen na ročištu za glavnu raspravu dana 20. siječnja 2022. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovršni spis poslovni broj Ovrv-64/2020 na listu 1. do 36. spisa, provedeno je saslušanje svjedoka BK, te zakonskih zastupnika stranaka. Račun broj 556/1/67 od 24. lipnja 2019. (list 7. spisa) izdan je za izvršen popravak na vozilu tuženika, i to zamjenu dviju dizni i pumpe goriva, te za zamjensko vozilo. U dijelu u koje se odnosi na zamjensko vozilo, u ukupnom iznosu od 3.375,00 kn tužitelj je povukao tužbeni zahtjev. Kako se tuženik nije suglasio da se tužbeni zahtjevu u tom dijelu povuče, to u odnosu na istoga temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a nije utvrđeno povlačenje već je tužbeni zahtjev odbijen. Preostalo je odlučiti o ostatku računa koji se odnosi za obavljeni popravak na vozilu tuženika, i to zamjenu dviju dizni i pumpe goriva, u ukupnom iznosu od 11.872,75 kn. Naime vozilo tuženika je dolazilo na popravak kod tužitelja tri puta, prvi put je ustanovljeno da su u kvaru dvije dizne. Popravak je saniran. Račun je plaćen. Drugi put, nakon nekoliko dana, vozilo je opet stalo, tužitelj je utvrdio da je potrebno zamijeniti i preostale dvije dizne, a treći put, istog dana kada je preuzeto vozilo nakon drugog popravka, vozilo je opet stalo, nakon čega je utvrđeno da je uzrok svih kvarova u pumpi goriva koja je zamijenjena. Nije sporno da je vozilo nakon toga ispravno radilo što znači da je u konačnici kvar otklonjen. Nadaje je utvrđeno da je tužitelj koristio autodijagnostiku radi utvrđivanja kvarova, pa da se tužitelj prilikom popravka vozila tuženika nije smio osloniti samo na računalno već je trebao primijeniti svoje znanje i iskustvo. Stoga je sud utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika potražuje trošak za popravak pumpe goriva po računu 556/1/67 od 24. lipnja 2019., no ne i za preostale dvije dizne jer je upitno da li bi se iste pokvarile da je prva dijagnostika napravljena pravilno. Pravno gledajući, radi se o ugovoru o djelu, koji je reguliran čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) kojim je propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Dakle, tužitelj se obvezao popraviti tuženikovo vozilom što je i učinio no s određenim nedostacima, na što je tuženik pravodobno ukazao (čl. 605. i čl. 606. ZOO-a). Nedostaci se ne očituju u tome da krajnji ishod nije dobar već u nedostacima u postupanju tužitelja zbog čega je nastao veći trošak nego je trebao. Radi navedenog, tuženik je dužan platiti tužitelju sve one radove koji su bili nužni za popravak vozila, a to su radovi u ukupnom iznosu od 6.722,14 kn, kako je to sud prethodno obrazložio, jer nije sporno da je vozilo tuženika u konačnici bilo popravljeno, a sve odgovarajućom primjenom čl. 610. ZOO-a temeljem koje tuženik ostvaruje pravo na smanjenje naknade.

3. Protiv navedene presude su tužitelj i tuženik izjavili žalbe.

4. Tužitelj osporava pobijanu presudu u točki II. i III. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u tijeku postupka te predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu a podredno da ukine pobijanu presudu.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv točaka I. i III. izreke presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te smatra kako je sud pogrešno utvrdio da postoji obveza tuženika da plati tužitelju predmetni iznos i predlaže da ovaj sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.

7. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja ističe da žalba nije osnovana te ju predlaže odbiti.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

10. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

11. Navodima svoje žalbe protiv presude tužitelj i tuženik kao žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

12. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je tužitelj zakasnio sa svojim prijedlogom za provođenje dijela dokaza s obzirom da je ovo spor male vrijednosti. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio provesti dokaze koje je tužitelj predložio protekom roka za predlaganje predmetnih dokaza.

13. Pravilno je sud utvrdio da tužitelj osnovano od tuženika potražuje trošak za popravak pumpe goriva no ne i za preostale dvije dizne jer je tek izmjenom pumpe goriva vozilo tuženika bilo popravljeno, te je iz toga sud prvog stupnja izveo logičan zaključak da je očigledno bio kvar u pumpi goriva te da je taj popravak bio potreban da bi vozilo tuženika bilo u normalnom voznom stanju. Kako je utvrđeno iz dokaza koje je sud proveo, iako je tužitelj izvršio popravak odnosno zamjenu dvije dizne, i nakon tog popravka vozilo tuženika nije normalno funkcioniralo, stoga je pravilno zaključeno kako predmetni popravak nije bio potreban. Doduše, tužitelj je možda mogao dokazati suprotno, ali nije na vrijeme predložio izvođenje dokaza iz kojih bi sud mogao izvesti drugačiji zaključak. Dakle, pravilan je zaključak da se radi o ugovoru o djelu, koji je reguliran čl. 590. ZOO-a te da je tužitelj popravak izvršio s nedostatcima, i to na način da je izvršio popravak stvari koje nije trebao pa je tuženik dužan platiti tužitelju sve one radove koji su bili nužni za popravak vozila, a to su radovi u ukupnom iznosu od 6.722,14 kn, jer nije sporno da je vozilo tuženika u konačnici bilo popravljeno.

14. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

15. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.

17. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbe je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. ZPP-a.

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak