REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4630/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja CHECKER LINE d.o.o., OIB 42569233466, Split, Zrinjsko-Frankopanska 62, kojeg zastupa punomoćnik Tomi Miladinović, odvjetnik iz Pule, Flanatička 11, protiv protivnika osiguranja 1. CHECKER YACHTING d.o.o., OIB 13360044716, Split, Zrinjsko-Frankopanska 62 i 2. ETHOS COMPANY d.o.o., OIB 78808687892, Pula, Mletačka ulica 14, radi prijedloga za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-3 od 28. studenoga 2024., 23. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-3 od 28. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-103/2024-3 od 28. studenoga 2024. odbijen je prijedlog radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 714.000,00 EUR određivanjem privremene mjere kojom se drugoprotivniku osiguranja zabranjuje da otuđi ili optereti pokretninu označenu kao jahta imena NEBA upisana u upisniku brodova pod nacionalnim identifikacijskim brojem (NIB) 289446, oduzima navedena jahta te se povjerava na čuvanje predlagatelju osiguranja.
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da su predlagatelj osiguranja i prvoprotivnik osiguranja sklopili Ugovor o financijskom zajmu 1. veljače 2024. prema kojem je predlagatelj osiguranja kao zajmodavac uplatio na račun prvopredlagatelja osiguranja u više navrata ukupan iznos od 714.800,00 EUR, a prvoprotivnik osiguranja se obvezao vratiti iznos od 580.000,00 EUR do 30. rujna 2024., a do 30. studenoga 2024. još iznos od 134.800,00 EUR.
2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je prvoprotivnik osiguranja platio predlagatelju iznos od 270.000,00 EUR, predlagatelj osiguranja je po osnovi primljenih bjanko zadužnica podnio na naplatu FINA-i protiv prvoprotivnika osiguranja iznos od 300.000,00 EUR, a iz dokumentacije koju je sam predlagatelj osiguranja dostavio utvrdio je da je prvoprotivnik osiguranja vratio i iznos od 94.000,00 EUR na ime pozajmica (koje predlagatelj ne spominje).
2.2. Stoga je prvostupanjski sud utvrdio kako radi povrata zajma preostaje još iznos od 50.800,00 EUR i u odnosu na vjerojatnost tražbine koju treba osigurati prvostupanjski sud je zaključio da predlagatelj ima prema protivniku osiguranja tražbinu s osnova povrata zajma u preostalom neosiguranom iznosu od 50.800,00 EUR.
2.3. Prvostupanjski sud je ocijenio kako nije ispunjena pretpostavka opasnosti da bi bez predložene mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali naplatu tražbine time što bi svoju imovinu otuđili, prikrili, ili na drugi način njome raspolagali. Takvu ocjenu prvostupanjski sud je obrazložio shvaćanjem da osporavanje predlagateljeve tražbine u ovršnom postupku koji se vodi radi naplate bjanko zadužnica nije ugrožavajuće ponašanje prvoprotivnika osiguranja, jer ako prvoprotivnik osiguranja u postupku proglašenja ovrhe nedopuštenom uspije, predlagateljeva tražbina neće biti osnovana ni u ovom postupku.
2.4. Također, prvostupanjski sud smatra da činjenica što je prvoprotivnik osiguranja prenio drugoprotivniku osiguranja u vlasništvo jahtu nije ugrožavajuće ponašanje, jer preostala neosigurana tražbina predlagatelja iznosi 50.800,00 EUR, a ni sam predlagatelj ne navodi da prvoprotivnik osiguranja nema drugu imovinu ni sredstva na računu, odnosno da je njegova imovina manja od preostalog duga.
2.5. Stoga je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.) donio pobijano rješenje.
3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog bitnih povreda odredaba parničnog i ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da prihvati žalbu i donese predloženu privremenu mjeru, a podredno da predmet vrati na ponovan postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 5.845,61 EUR.
4. Predlagatelj u žalbi u bitnome navodi da je zajam u iznosu od 364.000,00 EUR vraćen dok je jedini član uprave i društva protivnika osiguranja bio TN, a čim je na mjesto člana društva i u prava protivnika osiguranja stupila SN, obustavljena je naplata po predmetnom zajmu i poduzete su pravne radnje radi odugovlačenja i otežanja naplate time što je zatražila i ishodila odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava u iznosu od 300.000,00 EUR.
4.1. Osim toga, predlagatelj navodi kako protivnik osiguranja nema druge imovine ni sredstava na računu osim predmetne brodice, odnosno ima još dvije brodice za koje je stavljena predbilježba ovrhe Porezne uprave, a vrijednost tih brodica nije dostatna ni za namirenje tražbine Porezne uprave.
4.2. Predlagatelj osiguranja navodi i da je prvostupanjski sud zaključio da ako prvoprotivnik osiguranja uspije u postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kako njegova tražbina neće biti ni ovdje osnovana, međutim, nije obrazložio što ako ne uspije, a u međuvremenu otuđi ili sakrije predmetni brod i onemogući naplatu. Predlagatelj osiguranja uz žalbu privija i promet po računu protivnika osiguranja te ističe kako je FINA po bjanko zadužnicama uspjela zaplijeniti tek 7.000,00 EUR od zatraženih 300.000,00 EUR.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
7. Odredbom članka 344. stavka 1. Ovršnog zakona propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim 1) postojanje tražbine i 2) opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.
8. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je utvrdio kako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnom postojanje tražbine, iako je izvjesno da visina tražbine ne može biti u iznosu od 714.000,00 EUR, s obzirom na to da je prvoprotivnik osiguranja djelomično ispunio svoju obvezu na povrat.
9. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice ni predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (članak 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona). Zbog toga sud nije uzeo u razmatranje Promet po računu Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka koji dokaz je predlagatelj osiguranja prvi put dostavio u žalbenom postupku, kao ni činjenični navod da prvoprotivnik osiguranja nema druge imovine. Naime, ta činjenica i dokaz su istaknuti radi utvrđenja osnovanosti prijedloga za osiguranje, ali ne i radi utvrđenja bitne povrede odredaba parničnog postupka.
10. S druge strane, iz činjenice da je prvoprotivnik osiguranja prodao brod drugoprotivniku osiguranja i da drugoprotivnik osiguranja je društvo koje je osnovano od strane iste osoba koja je jedini član oba društva, ne proizlazi automatizmom da je tom radnjom osujećena ili otežana naplata predlagateljeve tražbine. Naime, za otuđeni brod prvoprotivnik osiguranja je kao prodavatelj stekao prema kupcu tražbinu na isplatu kupovnine.
11. Slijedom navedenog, utvrdivši da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje opasnosti iz članka 344. stavka 1. točke 2. Ovršnog zakona, a (za sada) niti da zbog prodaje broda prvoprotivnik osiguranja nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom te odredbe donio pobijano rješenje.
12. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Sudac
Davor Pustijanac
