REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-94/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davora Pustijanca, predsjednika vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NOVA HRVATSKA BANKA d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595, kojeg zastupa punomoćnica Ivančica Bobek, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika META SOLUTION d.o.o., Zagreb, Ulica Franje Miličevića 45, OIB: 83151931623, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hećimović & Kaleb d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-733/22-24 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-733/22-24 od 3. ožujka 2023. u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,77 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u iznosu od 100.000,00 kn (na temelju ovršne isprave) u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom pokrenutom s tuženikove strane, nedopušten. Tuženiku je naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 980,50 EUR i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan za više traženi iznos od 1.049,73 EUR.

2. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženikova tražbina prema tužitelju prestala građanskopravnim prijebojem na temelju izjave o prijeboju od 24. lipnja 2022. Tužiteljeva tražbina u iznosu od 14.368.633,94 kn višestruko premašuje tuženikovu tražbinu i proizlazi iz ugovora o kreditu u kojem je tuženik u ulozi jamca platca. S obzirom da je tuženikova tražbina prestala građanskopravnim prijebojem to je prvostupanjski sud ocijenio da su u ovoj pravnoj stvari ispunjen razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom (čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje: OZ).

3. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Tuženik je protiv ove presude podnio žalbu osporavajući njenu osnovanost, prije svega u odnosu na postojanje dokaza o visini tužiteljeve tražbine koji je stavio u prijeboj na temelju njegove jednostrane izjave koju tuženik osporava. Zato je predložio drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je u odgovoru na tuženikovu žalbu osporio osnovanost njenih navoda.

6. Tuženikova žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. ZPP-a, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.

8. Među strankama nije sporno da tužiteljeva tražbina proizlazi iz Ugovora o kreditu koji glasi na iznos od 3.400.000,00 CHF u kojem se tuženik nalazi u ulozi jamca platca.

9. Među strankama nije sporna tuženikova tražbina prema tužitelju s osnove troškova postupka za koju tužitelj tvrdi da je prestala prijebojem, pa je utoliko predmet ove parnice raspraviti osnovanost tužiteljevih prigovara o pljenidbi i prijenosu novčanih sredstava u postupku izravne naplate pred FINA-om.

10. Rezultati dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom potvrđuju ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Tuženikovo protivljenje osnovanosti tužbenog zahtjeva u bitnome se odnosi na osporavanje visine tužiteljeve tražbine.

12. Rezultati nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke iz parnice koju je tužitelj vodio protiv korisnika kredita i u kojoj je tuženik kao jamac platac u tom kreditnom odnosu bio umješač (poslovni broj P-909/15, također pred prvostupanjskim sudom), potvrđuju da je iz ovog kredita preostao dug u iznosu od 14.368.633,94 kn koji nije podmiren, a kojeg je do visine tuženikove tražbine prestao prijebojem. Naime, tužitelj je po nalogu korisnika kredita isplatio iznos od 15.779.423,45 kn od kojeg iznosa mu je vraćen iznos od 1.705.408,81 kn. Tuženik nije ni tvrdio niti dokazao da je tužitelju tražbina iz ugovora o kreditu namirena. To znači da je tražbina koju je tuženik htio prisilno ostvariti ovrhom na temelju građanskopravnog prijeboja prestala, a što ovrhu po tuženikovo prijedlogu čini nedopuštenom.

13. Svi daljnji tuženikovi prigovori istaknuti u parnici i ponovljeni dijelom i u žalbi, po ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, kako je to pravilno i detaljno ocijenio prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude.

14. Za dodati je da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljeva tražbina koju je stavio u prijeboj s tuženikovom tražbinom, u svakom slučaju mnogostruko premašuje iznos tuženikove tražbine od 100.000,00 kn. Odatle i pravilnost i zakonitost ocjene prvostupanjskog suda o dopuštenosti ovog prijeboja (čl. 195. do čl. 202. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22), ocjene o prestanku tuženikove tražbine te o ispunjenju uvjeta za proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a).

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 248,77 EUR je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da taj trošak nije potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. i čl. 156. ZPP-a). Odatle i odluka iz točke II. izreke.

Zagreb, 23. prosinca 204.

Predsjednik vijeća

Davor Pustijanac