REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3050/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SARAG d.o.o., OIB: 82080733291, Murvica (Općina Poličnik), Poslovna zona K-7, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženika TURISTHOTEL d.o.o., OIB: 74204012744, Zadar, Obala kneza Branimira 6, radi sklapanja ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-1/2024-17 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-1/2024-17 od 29. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku sklapanje Ugovora o zakupu poslovnog prostora - samoposluge kampa u [adresa] u [adresa], bez opreme i inventara, površine cca 560 m2, kao i da mu se naloži naknada parničnih troškova.
2. Rješenjem, prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku iseljavanja tužitelja iz poslovnog prostora - samoposluge kampa u [adresa] u [adresa].
3. Prvostupanjski sud je presudu donio na temelju izvedenih dokaza, a nakon što je utvrdio da stranke nisu postigle suglasnost o svim bitnim sastojcima ugovora o zakupu i zapravo sklopile novi ugovor, po isteku onog broj 80/23. Utvrđeno je i to da je u ovom slučaju za nastavak zakupa bio potreban novi, pisani ugovor o zakupu za razdoblje nakon 2023. godine, a koji ugovor nije sklopljen niti je na strani tuženika postojala obveza njegovog sklapanja. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 4. i 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18; dalje: ZZKPP).
4. Protiv ove presude, tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da je ovaj sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je u žalbi ukazao na to da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio o neosnovanosti njegovom zahtjeva, a posljedica je pogrešna primjena materijalnog prava. Prema njegovom mišljenju, prvostupanjski sud je trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je nadodao da je prvostupanjski sud neosnovano propustio saslušati svjedoka IG.
6. U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda.
7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.
8. Nakon što je pobijana presuda ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.
9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.
10. Kod donošenja pobijane presude, ovaj sud ne nalazi bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje tuženik upućuje u žalbi. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, a prvostupanjski sud je iznio zaključke o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio svoju odluku. Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. S tim u vezi, za ukazati je da tužitelj u žalbi neosnovano upire na to da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Kako je ovdje riječ o sklapanju Ugovora o zakupu poslovnog prostora, to odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora svakako imaju prednost u primjeni pred općim propisima o zakupu. Osim toga, odredbom čl. 520. ZOO-a propisano je da se odredbe odsjeka Ugovora o zakupu neće primjenjivati na zakupe uređene posebnim zakonom, osim podredno. Odredbom čl. 1. st. 5. ZZKPP-a propisano je da se na zakupne odnose koji nisu uređeni tim Zakonom primjenjuju opći propisi obveznoga prava o zakupu. To znači da se na temelju odredbe čl. 520. ZOO-a, u ovom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Zbog svega navedenog, ovaj sud se u odluci poziva i na obrazloženje pobijane presude.
11. U ovoj pravnoj stvari odlučuje se o tužbenom zahtjevu koji glasi na nalog tuženiku na sklapanje s tužiteljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora - samoposluge kampa u [adresa] „[adresa]“ u [adresa], bez opreme i inventara, površine cca 560 m2.
12. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP-a), a posebno oslanjajući se na isprave u spisu (dopis, list 47., 55 spisa), kao i iskaze tužiteljevog zastupnika po zakonu, RG i tuženikovog zastupnika po zakonu, JG (iskazi, list 113. - 114. i 118. - 120. spisa), prvostupanjski sud je zaključio da stranke nisu postigle suglasnost o svim bitnim sastojcima ugovora o zakupu i zapravo sklopile novi ugovor, po isteku onog broj 80/23. Kod takvog stanja, prvostupanjski sud nije našao osnovu za naložiti tuženiku da s tužiteljem sklopi novi Ugovor o zakupu poslovnog prostora - samoposluge kampa u [adresa] „I“ u [adresa]. I ovaj sud prihvaća iznesene zaključke i ocjenu prvostupanjskog suda kao pravilne. To iz jednostavnog razloga što iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su stranke doista pregovarale o nastavku suradnje, ali ne i da su postigle suglasnost o svim bitnim sastojcima novog ugovora o zakupu. Odatle neosnovanost tužiteljevih žalbenih navoda.
13. Sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a). Upravo je tako odlučio i prvostupanjski sud kada nije izveo tužiteljev dokaz saslušanjem svjedoka IG. Uostalom, izvođenjem tog dokaza, u ovoj pravnoj stvari ne bi se doprinijelo dokaznom postupku. To ne bi bilo od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Zato ovaj sud ne nalazi propuste u postupanju prvostupanjskog suda prilikom izvođenja dokaza.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 23. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
