REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3270/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nikolina Mišković, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 118b, OIB: 61995520253, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GRAWE HRVATSKA d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, Mažuranićev trg 8, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-902/2023-22 od 5. srpnja 2024., 23. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-902/2023-22 od 5. srpnja 2024. u pobijanim točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 109,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2023. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata na iznos od 109,49 EUR preko dosuđene stope (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 500,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 69,13 EUR (točka IV. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ovu presudu donio na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), a nakon što je utvrdio da je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, tužitelju dužan naknaditi utuženi iznos (čl. 1046. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Tuženikov prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim (čl. 80. t. 1. i čl. 84. st. 1. ZOO-a).

3. Odluka o zahtjevu za naknadu parničnih troškova donesena je na temelju odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a.

4. Tuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točki I. i III. izreke pobijane presude zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovom sudu da ih preinači ili ukine.

5. Tuženik je u žalbi ponovio razloge koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Tuženik je tako ponovio razloge zbog kojih smatra da osiguranik ne može cedirati na tužitelja utuženu tražbinu. On je istaknuo da nije štetnik te da ne plaća štetu. Tuženik je napomenuo da je prvostupanjski sud uzeo zdravo za gotovo da je cijena tužiteljevog rada 32,00 EUR, dok nije utvrdio je li to službena cijena sata koju on uobičajeno primjenjuje.

6. Tuženikova žalba nije osnovana.

7. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz odredbi čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Odluka kojom se takav postupak završava može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Prema tome, ovu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to pokušao učiniti tuženik u svojoj žalbi. Naime, dio sadržaja tuženikove žalbe (iako ne izričito) upućuje na to da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio relevantne činjenice. Ovaj žalbeni sud se nije upuštao u ocjenu tih nedopuštenih žalbenih razloga.

9. Predmet spora odnosi se na tužiteljev zahtjev za isplatu dijela neplaćene naknade za njegov rad na popravku vozila tuženikovog osiguranika oštećenog u prometnoj nezgodi. Tužitelj svoju tražbinu temelji na izvršenom radu i Ugovoru o ustupu tražbine od 4. travnja 2023. sklopljenim s tuženikovim osiguranikom (čl. 80. st. 1. i čl. 82. ZOO-a).

10. Među strankama nije sporna šteta i broj sati utrošen na popravku oštećenog vozila. Među strankama je sporna tužiteljeva aktivna legitimacija, cijena sata rada, za koju tuženik tvrdi da je previsoka i je li je ovaj popravak bilo moguće izvršiti po nižoj cijeni kod ovlaštenih servisera koje on preporučuje. Zbog spora oko cijene sata rada nastala je utužena razlika u iznosu od 109,49 EUR, i to između stvarnih troškova popravka vozila u iznosu od 1.069,50 EUR i iznosa osigurnine koju je već isplatio tuženik u visini od 960,01 EUR.

11. Prvostupanjski sud je na detaljan i pažljiv način utvrdio sve potrebne činjenice i izveo sve relevantne dokaze, pravilno primijenio materijalno pravo te je donio pobijanu presudu uz detaljno i jasno obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud kod donošenja pobijane presude ne nalazi ni bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i na koje tuženik upućuje u žalbi.

12. Ovaj sud prije svega prihvaća kao pravilnu ocjenu prvostupanjskog suda o tome da je u ovoj pravnoj stvari riječ o novčanoj tražbini koju je bilo moguće na zakoniti način ustupiti tužitelju (čl. 80. st. 1. ZOO-a). Odatle i tužiteljeva aktivna legitimacija u ovom sporu. Tužitelj je o sklapanju ovog ugovora uredno obavijestio tuženika (dopis, list 47.-48. spisa; čl. 82. ZOO-a).

13. Po ocjeni ovog suda, i tužitelj i prvostupanjski sud su u pravu kada ocjenjuju da tuženik ne može obvezati svog osiguranika da se za popravak štete obrati točno određenim serviserima niti da može jednostrano određivati cijenu sata rada servisera. Takav stav je već zauzela sudska praksa, a jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopisu Klasa: 034-08/18-01/093 Ur.broj: 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020. (dopis, list 29. -32. spisa).

14. Prvostupanjski sud je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjenica izveo dokaz vještačenja po sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila, Berislavu Šimonoviću (pisani nalaz, list 117. -119.; iskaz, list 147.-148. spisa). Iako je sudski vještak u svom nalazu ukazao da bi osiguranik s isplaćenih 960,01 EUR bio u mogućnosti popraviti svoje vozilo, on je izrijekom potvrdio i to da je visina cijene sata rada kod tužitelja u skladu sa smjernicama Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

15. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je svom osiguraniku ponudio da obavi popravak vozila kod nekog određenog servisera (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a), i ovaj sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim. Uostalom, prema podacima iz spisa vidljivo je da osiguratelji priznaju različite cijene lakirerskih i limarskih radova. Odatle neosnovanost svih tuženikovih žalbenih navoda.

16. Pravilnost odluke o troškovima postupka tuženik nije osnovano doveo u pitanje. Prvostupanjski sud je taj dio odluke detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje je dosudio trošak te osnovu i visinu troškova za svaku radnju pojedinačno (čl. 154. i čl. 155. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. ZPP-a).

Zagreb, 23. prosinca 2024.

Sudac

Nikolina Mišković