Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-341/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Srđana Kuzmanića, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz [obrt] iz [adresa], protiv tužene ..., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku ABC, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-320/2021-31 od 2. ožujka 2023., 11. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-320/2021-31 od 2. ožujka 2023. u pobijanim točkama II. i III. izreke presude

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] od 22. studenog 2006., sklopljenog između prednika tuženika ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] (...) kao kreditora i tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost 19.224,99 CHF po prodajnom deviznom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a način otplate kredita jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po prodajnom deviznom tečaju tuženika za CHF važećem na dan ispunjenja obveze (članak 1. i članak 8. Ugovora o kreditu).

II. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 2.572,60 eur / 19.383,22 kn1 (slovima: dvijestisućepetstosedamdesetdvaeurai šezdesetcenta/ devetnaesettisućatristoosamdesettrikuneidvadesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

-2,01 eur / 15,13 kn od dana 22.03.2008. do isplate,

-1.06 eur / 7,98 kn od dana 11.10.2008. do isplate,

-5,08 eur / 38,28 kn od dana 11.11.2008. do isplate,

-10,23 eur / 77,07 kn od dana 25.12.2008. do isplate,

-14,48 eur /109,07 kn od dana 28.01.2009. do isplate,

-18,07 eur / 136,16 kn od dana 26.02.2009. do isplate,

-12,96 eur / 97,64 kn od dana 26.03.2009. do isplate,

-13,28 eur / 100,05 kn od dana 25.04.2009. do isplate,

-8,53 eur / 64,24 kn od dana 26.05.2009. do isplate,

-10,13 eur / 76,36 kn od dana 27.06.2009. do isplate,

-9,50 eur / 71,56 kn od dana 25.07.2009. do isplate,

-10,47 eur / 78,88 kn od dana 27.08.2009. do isplate,

-8,88 eur / 66,90 kn od dana 26.9.2009. do isplate,

-7,54 eur / 56,78 kn od dana 27.10.2009. do isplate,

-9,87 eur / 74,39 kn od dana 26.11.2009. do isplate,

-12,69 eur/ 95,58 kn od dana 29.12.2009. do isplate,

-14,28 eur /107,62 kn od dana 26.01.2010. do isplate,

-15,26 eur / 114,97 kn od dana 26.02.2010. do isplate,

-19,50 eur / 146,94 kn od dana 26.03.2010. do isplate,

-18,73 eur / 141,13 kn od dana 27.04.2010. do isplate,

-18,91 eur/ 142,47 kn od dana 26.05.2010. do isplate,

-26,07 eur / 196,46 kn od dana 25.06.2010. do isplate,

-28,92 eur / 217,93 kn od dana 28.07.2010. do isplate,

-37,90 eur / 285,58 kn od dana 31.08.2010. do isplate,

-36,360 eur / 275,76 kn od dana 25.09.2010. do isplate,

-29,36 eur / 221,19 kn od dana 30.10.2010. do isplate,

-37,58 eur / 283,14 kn od dana 01.12.2010. do isplate,

-48,88 eur / 368,27 kn od dana 01.01.2011. do isplate,

-40,89 eur / 308,09 kn od dana 01.02.2011. do isplate,

-43,77 eur / 329,80 kn od dana 01.03.2011. do isplate,

-40,19 eur / 302,80 kn od dana 01.04.2011. do isplate,

-42,04 eur / 316,73 kn od dana 30.04.2011. do isplate,

-56,08 eur / 422,57 kn od dana 01.06.2011. do isplate,

-57,65 eur / 434,33 kn od dana 01.07.2011. do isplate,

-71,77 eur / 540,77 kn od dana 30.07.2011. do isplate,

-63,86 eur / 481,19 kn od dana 01.09.2011. do isplate,

-56,67 eur / 427,01 kn od dana 01.10.2011. do isplate,

-55,90 eur / 421,20 kn od dana 01.11.2011. do isplate,

-55,35 eur / 417,00 kn od dana 01.12.2011. do isplate,

-59,94 eur / 451,63 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

-61,77 eur / 465,40 kn od dana 01.02.2012. do isplate,

-62,17 eur / 468,41 kn od dana 01.03.2012. do isplate,

-62,67 eur / 472,22 kn od dana 31.03.2012. do isplate,

-61,50 eur / 463,37 kn od dana 01.05.2012. do isplate,

-62,43 eur / 470,41 kn od dana 01.06.2012. do isplate,

-63,24 eur / 476,47 kn od dana 30.06.2012. do isplate,

-61,27 eur / 461,64 kn od dana 01.08.2012. do isplate,

-60,06 eur / 452,54 kn od dana 01.09.2012. do isplate,

-60,22 eur / 453,74 kn od dana 30.09.2012. do isplate,

-60,23 eur / 453,83 kn od dana 01.11.2012. do isplate,

-61,57 eur / 463,89 kn od dana 01.12.2012. do isplate,

-62,25 eur / 469,04 kn od dana 19.12.2012. do isplate,

-55,92 eur / 421,36 kn od dana 19.01.2013. do isplate,

-59,37 eur / 447,30 kn od dana 19.02.2013. do isplate,

-58,77 eur / 442,83 kn od dana 16.03.2013. do isplate,

-63,03 eur / 474,91 kn od dana 16.04.2013. do isplate,

-56,81 eur / 428,05 kn od dana 16.05.2013. do isplate,

-55,89 eur / 421,09 kn od dana 18.06.2013. do isplate,

-56,87 eur / 428,49 kn od dana 16.07.2013. do isplate,

-56,26 eur / 423,88 kn od dana 17.08.2013. do isplate,

-58,35 eur / 439,62 kn od dana 14.09.2013. do isplate,

-59,50 eur / 448,29 kn od dana 18.10.2013. do isplate,

-60,05 eur / 452,45 kn od dana 16.11.2013. do isplate,

-61,50 eur / 463,34 kn od dana 17.12.2013. do isplate,

i to od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.076,29 EUR/ 15.643,81 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu u odnosu na točke II. i III. izreke pobija tuženik, pravodobno izjavljenom žalbom iz svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište, prvostupanjski sud se poziva na slijedeće, u dokaznom postupku utvrđene činjenice:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika (...) kao kreditor 22. studenog 2006. sklopili Ugovor o [broj kredita] za iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 19.224,99 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora), s namjenom za kupnju novog motornog vozila (čl. 2. ugovora), s rokom otplate 84 mjeseca (čl.3. ugovora) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan ispunjenja obveze s tim da pojedina rata dospijeva u pravilu desetog dana u mjesecu (čl. 8. ugovora);

- da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.) utvrđeno da su banke (pa i prednik tuženika) u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog ugovora između parničnih stranaka) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, čime da je tuženik postupao suprotno odredbama (čl.81., čl.82. i čl.90.) tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i čl.97. tada važećeg ZZP/07 („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), a i odredbama Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13 i 78/15);

- da iz spornih ugovornih odredbi i u konkretnom slučaju proizlazi da se radi o odredbama u odnosu na koje je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno da predstavljaju povredu propisa iz zaštite potrošača jer se radi o odredbama koje su jedne od ključnih odredbi ugovora o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo;

- da je čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, pa je tom odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz čl. 502. a stav. 1. Zakona o parničnom postupku te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati što znači da citirane odredbe Zakona o parničnom postupku propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a stav. 1. Zakona o parničnom postupku;

- da je nalazom financijskog vještaka ABC utvrđena razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno platio i iznosa koji bi platio da je plaćao anuitete po tečaju švicarskog franka na dan korištenja kredita u odnosu na početni otplatni plan u utuženom periodu koja iznosi 19.383,22/2.572,60 eur;

5.1. Na temelju navedenog činjeničnog supstrata, prvostupanjski sud je u toč. I. izreke utvrdio ništetnim ugovorne odredbe konkretnog između parničnih stranaka sklopljenog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula - prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i dosudivši tužitelju s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli pozivom na odredbu čl.1111. i čl.1115. ZOO-a preplaćeni iznos kredita od 2.572,60 EUR (19.383,22 kn) sa zateznom kamatom na pojedine, mjesečno specificirane novčane iznose u periodu dospijeća.

5.2. Tezu tuženika da je pri utvrđivanju tražbine tužitelja trebalo valorizirati tzv. negativne tečajne razlike prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanom obzirom da tuženik nije istaknuo ni prigovor radi prebijanja niti je postavio protutužbeni zahtjev. 6. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da tuženik u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a niti se o tome može zaključiti iz sadržaja obrazloženja žalbe, naprotiv - iz njezinog sadržaja uopće ne proizlazi da bi se presuda pobijala iz tog žalbenog razloga. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a ispitao eventualno počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. U preostalom dijelu, žalba tuženika je svedena na osporavanje utvrđenja financijske vještakinje, te iznošenju teze da preplata po kreditu s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF koju bi tuženik eventualno neosnovano stekao, može predstavljati samo razliku koja se dobije između stvarno plaćenog iznosa u kunama u skladu s provedenim otplatnim planom i anuiteta koji bi bili plaćeni po početnom otplatnom planu, dakle u skladu s početnim tečajem CHF, a koji izračun podrazumijeva da se utvrde i tzv. negativne razlike, odnosno iznosi kada je tužitelj platio manje nego što bi platio po početnom tečaju CHF.

7.1. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. stav. 1. ZPP-a, valja tek kratko navesti da je osnovano prvostupanjski sud tezu tuženika da je vještakinja trebala uračunati tzv. negativnu tečajnu razliku za razdoblje kada je tečaj bio niži od početnog otklonio kao neosnovanu.

7.2. Imajući u vidu da promjenom tečaja na niže od početnog, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je tužitelj plaćanjem anuiteta prema nižem tečaju od onog koji je bio početan išta stekao, to nema ni obvezu vraćanja nečega što nije primio niti postoji tražbina tuženika prema tužitelju, a time niti osnova za uračunavanje iznosa tzv. negativne razlike u onaj iznos koji bi tužitelju pripao s naslova stjecanja bez osnove.

8. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u dvojbu pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu točke II. izreke, uključujući i odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke, koju tuženik očigledno pobija tek za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka, pa valja kratko navesti da je i odluka o troškovima utemeljena na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. stav. 1. i čl. 155. ZPP-a, na pravilnom obračunu poduzetih radnji zastupanja tužiteljice po odvjetnicama, dakle na primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kao i na Zakonu o sudskim pristojbama.

9. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a jer isti nije uspio sa žalbom.

Dubrovnik, 11. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma