REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
Poslovni broj: P-455/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj-Stalna služba u Imotskom, po sucu Anti Knezović, u pravnoj stvari tužitelja PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Marku Perkušić i Mirku Perkušić, odvjetnici iz Imotskog, Ante Starčevića 24, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Petra Krešimira IV br. 2, 21300 Makarska, tužba radi utvrđenja prava vlasništva, nakon dovršenog raspravljanja na ročištu održanom 25.
11. 2024 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene [adresa] AS, dana **.**.2024. objavio i
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužitelj PS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 120 m2, K. O. [katastarska općina], prikazana i označena točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A skice vještaka Perice Puljića od 11.11.2024.g., koja skica čini sastavni dio ove odluke slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, sve uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, tužba zaprimljena 16. 04. 2024. godine navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine koju je u vlasništvo i posjed stekao pravnim poslom zamjene nekretnina sa stvarnim, izvanknjižnim vlasnikom.
1.1. Preko 150 godina tužitelj osobno i putem pravnih prednika uživa predmetnu nekretninu, a da u tome nikad ni od koga nije bio ometan ni ograničavan. Tužitelj i njegovi prednici su nekretninu koristili, obrađivali, ogradili suhozidom, držali kao svoju, sve bez kakvih primjedbi i prigovora.
2.
1.2.U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelj je uz tužbu dostavio ugovor o zamjeni nekretnina od 16. 02. 2024. godine sačinjen između PS i BS, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj: N-DO-5065/2024 od 11. 04. 2024. godine na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, skicu izmjere, izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Imotski (listovi 3-12 spisa).
2. Tužena Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu- Stalna služba u Makarskoj pod brojem N-DO-5065/2024 od 11. 04. 2024. godine (list 10- 12 spisa) odbila je zahtjev tužitelja za mirnim rješenjem spora (tužitelj podnosi tužbu 16. 04. 2024. godine) pa je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/2023 ) dalje ZPP, ispunjena procesna pretpostavka za vođenje parnice u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku.
3. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (list 17-18 spisa) protiveći se tužbi i tužbenom zahtjevu osporila je tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ne protiveći se prijedlozima tužitelja za provođenjem dokaza.
3.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužbom zaprimljenom dana 19. travnja 2024. tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva d. čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (120 m2), u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tužene, navodeći da bi osnova ovdje predmetnog traženja navodno bila dosjelost.
3.3.Jedini priloženi dokument uz tužbu je Ugovor o zamjeni nekretnina iz 2024., sklopljen s osobom koja nije upisana kao vlasnik predmetne nekretnine. Priložene isprave, kako same za sebe, tako ni u međusobnoj svezi nisu dokaz stjecanja prava vlasništva, slijedom čega se ističe kako iz priloženih isprava ne proizlazi osnovanost tužiteljevog tužbenog traženja.
3.4.Budući tužitelj svojom tužbom ne navodi i ničim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, tko su bili njegovi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevih prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja, to je vidljivo da je predmetna tužba pravno neosnovana. Iz manjkavih isprava priloženih uz tužbu za sada ne proizlazi osnovanost tužiteljeva traženja.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Sud je u dokaznom postupku pregledao i pročitao ugovor o zamjeni nekretnina od 16.
02. 2024. godine sačinjen između PS i BS, odgovor Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj: N-DO- 5065/2024 od 11. 04. 2024. godine na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora, skicu izmjere, izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Imotski (listovi 3-12 spisa),obavljen je očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka Perice Puljića (list 25-26 spisa), saslušani su kao svjedoci IS, BS , PS pok P i CS (listovi 25-26 spisa), uz suglasnost stranaka pročitano geodetsko vještvo vještaka Perice Puljića, pregledane su skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju, (listovi 30-36 spisa).
3.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka tužitelj je podneskom zaprimljenim 13. 11. 2024. godine uredio tužbeni zahtjev (list 38 spisa) na način da isti glasi kao u izreci presude.
7.Nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da je u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Imotski Općinskog suda u Makarskoj (listovi 10-12) izvršen upis za česticu zemljišta 7966/8- pašnjak ZU3149 KO [katastarska općina] u površini od 6769 m2 i kao vlasništvo Republike Hrvatske.
7.1.S obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelj tužbom traži da ga sud utvrditi vlasnikom dijela čestice zemljišta 7966/8- pašnjak ZU 3149 KO [katastarska općina] u površini u površini 120 m2 te činjenicu da je u zemljišnim knjigama izvršen upis vlasništva za navedenu česticu zemljišta na ime Republike Hrvatske nedvojbeno je da je tužena Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari a sve sukladno odredbi članka 362 stavak 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV).
8.Očevidom na licu mjesta nedvojbeno je utvrđeno da je predmetna nekretnina položena u Zmijavcima-zaseok Gudelji. U naravi nekretnina čini jednu cjelinu. Na nekretnini je izgrađen građevinski objekt dok je zapadni dio nekretnine gradilište na kojem je deponirana veća količina kamena za potrebe gradilišta. Granice nekretnine su definirane na način da je vanjski rub građevinskog objekta međa u odnosu na susjedno položene nekretnine. Na dijelu nekretnine koja je trenutno gradilište međa je definirana u pravcu vanjskog ruba temelja zida građevinskog objekta u pravcu zapada. Sa zapadne strane nekretnine među predstavlja vanjski rub objekta izgrađenog na susjednoj nekretnini a dok s južne strane među predstavlja vanjski rub kamenog zida. Na širem prostru oko nekretnine koja je predmet postupka nalazi više obiteljskih kuća koje čine naselje.
9. Sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi da je predmetna nekretnina smještena u zaseoku Gudelji u Zmijavcima. Položena je južno od ulice Ivana Pavla II i u naravi se radi o prizemnom objektu i dvorištu zapadno od objekta.
9.1. Granice nekretnine vještak je u svom nalazu i mišljenju opisao na način :sjeverna međa je pravac od točke A do točke B te rub objekta od točke B do točke C. Istočna međa je rub objekta od točke C do točke D. Južna međa je rub objekta od točke D do točke E koji se lomi do točke F, a onda pravac ide na rub susjedne kuće do točke G. Od točke G do točke H međa je rub susjedne kuće. Zapadna međa je rub temelja susjedne garaže od točke H do točke A
9.2.Nakon obavljene izmjere vještak je nekretninu na skici izmjere identificirao kao A-B-C- dio č. zem. [katastarska čestica] površine 120 m² i označio točkama A-B-C-D-E-F-G-H-A KO [katastarska općina].
10. Iz iskaza saslušanih svjedoka IS, BS, PS pok P i CS (listovi 25-26 spisa), svjedoci u bitnome identično iskazuju, sud iskaze prihvaća kao logične i uvjerljive, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima od davnina (s svakako prije od 1959 godine) u posjedu nekretnine koja predstavljaju jednu cjelinu i u granicama pokazanim prilikom obavljanja očevida. Svjedoci u svojim iskazima navode da su prednici tužitelja bili od pamtivijeka u posjedu nekretnine i da su nekretninu držali kao svoju te da u posjedu i načinu posjedovanja nekretnina nisu od nikoga bili ometani.
10.1. Što se tiče vremena posjeda nekretnine od strane prednika tužitelja i samog tužitelja svjedoci su iskazali da je nekretnina bila u nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika najmanje 150 godina odnosno kako svjedoci navode od pamtivijeka. Iz iskaza
4.
svjedoka je sud nedvojbeno utvrdio da su svjedoci o vremenu i načinu posjeda nekretnine,a prije vremena od kada oni mogu pamtiti činjenice vezane za posjed nekretnina doznali od starijih osoba. Svjedoci su posebno istakli da su saznanja od starijih osoba bio uobičajeni način prenošenja informacija sa starijih osoba na mlađe.
10.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu nikakva vlasnička prava na nekretnini.
10.3. Tvrdnje tužitelja o načinu stjecanja posjeda nekretnine od strane njegovih prednika potvrđuju i ostali provedeni dokazi: Ugovor o zamjeni nekretnina od 16. 02. 2024. godine sačinjen između PS i BS.
11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasništvo sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pozivajući se na osnovu stjecanja vlasništva dosjelošću a s obzirom na vrijeme posjeda spornih nekretnina sukladno članku 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) u konkretnom slučaju valjalo je utvrditi da li je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.
11.1.Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke.
12. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine znatno ranije od 17. studenog 1959 godine (po iskazima svjedoka prednici tužitelja su u posjedu nekretnina koje su predmet spora bili unazad 150 i više godina) te su na taj način dosjelošću temeljem članka 153 stavak 3 i 4 ZV stekli vlasništvo nekretnina.
12.1.Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretnina u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388 stavak 4 ZV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.
12.2. Prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka sud je nedvojbeno utvrdio da treće osobe ne polažu pravo na nekretninu koja je predmet ovog spora odnosno sud je nedvojbeno utvrdio da se ne radi o nacionaliziranim ili konfisciranim nekretninama na kojima bi postojala subjektivna prava trećih osoba. Prihvaćajući navod tužene RH da ista ne polaže nikakva prava na nekretnini koja je predmet spora a da sud temeljem provedenih osoba odluči o pravima trećih osoba nedvojbeno je provedenim dokazima utvrđeno da treće osobe ne polažu nikakva prava na nekretnini koja je predmet ovog postupka.
12.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima bio u nesmetanom posjedu dulje od 40 godina odnosno da su prednici tužitelja i prije 17. studenog 1959 godine bili u nesmetanom posjedu nekretnine (svjedoci navode da su prednici tužitelja nekretninu koja je predmet spora posjedovali unazad 150 i više godina odnosno od pamtvijeka).
5.
13.Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu ( ipso iure) čim se ispune sve pretpostavke. Dosjelost je pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a dosjelošću se stječe pravo vlasništva samo činjenicom da je nastupila dosjelost.
13.1.Dakle, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno da su pravni prednici tužitelja kroz duže vremensko razdoblje koristili sporne nekretnine na način da je nekretninu koristili kao svoje te su nekretninu ogradili u odnosu na susjedno položene nekretnine, pa je na takav način imali faktičku vlast, odnosno posjed nekretnine, odredba članka 10. ZV.
13.2.Provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim pravnim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina te da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten.
13.3.Posjed je pošten ako posjednik kad je stekao posjed nije znao niti s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odredba članka 18. stavak 3. ZV-a. Prema odredbi članka 159. stavak 1. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
13.4.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno da tužitelj ima opću pravnu sposobnost, dakle, da kao fizička osoba je sposoban stjecati pravo vlasništva dosjelošću.
13.5.Stavkom 4 članka 159. ZV-a navedeno je da samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske kojemu je posjed pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
13.6.Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj kao pošteni posjednik stekao posjed od svojih pravnih prednika koji su također pošteni posjednici, pa sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika (tužitelja) neprekidno posjedovali nekretninu kao zakonit, istinit i pošteni posjednici nekretnine koja je predmet ovog spora.
14.Budući da je tužitelj posjed nekretnine nije pribavio silom ni potajno ili prijevarom ni zloupotrebom povjerenja posjed tužitelja je istinit, odredba članka 18. stavak 2. ZV-a. U svakom slučaju je posjed tužitelja pošten jer se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, odredba članka 18. stavak 5. ZV-a.
14.1.Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo spornih nekretnina, neprekidnim posjedovanjem nekretnine protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, odredba članka 159. stavak 4. ZV-a.
14.2.U suglasju s naprijed navedenim valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovanim te utvrditi da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na dijelu čestica zemljišta pobliže opisane u izreci presude.
20.Budući da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnine na temelju Zakona (dosjelošću) isti je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, odredba članka 130. stavak 1.
15. Kako stranke nisu popisivale troškove postupka sud o troškovima nije odlučivao. U Imotskom 23. prosinca 2024. godine.
6.
S u d a c :
Ante Knezović
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke. Žalba predaje ovom sudu, a o žalbi odlučuje sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Mirko Perkušić, Imotski
2. ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, Obala kralja Petra Krešimira IV broj 2, [adresa] Makarska
