REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P – 263/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojeg zastupa punomoćnica Danijela Kovačić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijela Kovačić i Jasenka Perković u Rijeci, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. studenoga 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka ispravlja se upis prava vlasništva u odnosu na posebni dio nekretnine označen kao:

- stan br. 4 u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, degažmana, hodnika, kupaone, WC-a i lođe, u ukupnoj površini od 57,88 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], izgrađenoj na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan kao etažno vlasništvo (E-76), 76. suvlasnički dio s neodređenim omjerima,

na način da na istom upiše pravo vlasništva Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 u 1/1 dijela uz istodobno brisanje vlasništva tuženika Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, po pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude provede upis pod točkom I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 400,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. travnja 2024. podnio tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa navodeći da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka, posl.br. Z-1/2009/3253 od 16. listopada 2017. proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za novoformiranu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova uz istodobno povezivanje knjige položenih ugovora i glavne knjige, između ostalog, i za zgradu u [adresa], sagrađenu na nekretnini ranije oznake: k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u kojem postupku je, između ostalog, naložen upis tuženika Grada Rijeka na posebnom dijelu nekretnine označenom kao u izreci presude. Protiv rješenja tužiteljica je podnijela prigovor i prijavu, iz razloga što se smatra vlasnicom posebnog dijela nekretnine, međutim Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka svojim rješenjem posl.br. Z-30911/2019 od 28. ožujka 2024. godine odbio je prigovor te tužiteljicu uputio na ostvarivanje prava u parnici pred sudom (podnošenje tužbe za ispravak). U prigovoru (prijavi) tužiteljica je tvrdila da posebni dio nekretnine nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog (građevinskog) poduzeća Jadran jer je ranija k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Građevinskog poduzeća Jadran u 200/204 dijela te iz razloga jer je tuženik Grad Rijeka u preostalom suvlasničkom dijelu izvršio svoj upisa prava vlasništva temeljem pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Rijeci u kojim postupcima je tužio GP JADRAN u stečaju, međutim naknadno se temeljem pribavljene dokumentacije utvrdilo da je predmetni posebni dio nekretnine dan na korištenje od strane društvenog poduzeća Metalpromet (kasnije Metisa) te da je isti stan bio predmetom pretvorbe tog društvenog poduzeća. Pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine označne kao: stan br. 4 u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, degažmana, hodnika, kupaone, WC-a i lođe, u ukupnoj površini od 57,88 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], izgrađenoj na novoformiranoj k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Nova, upisan kao etažno vlasništvo (E-76), 76. suvlasnički dio s neodređenim omjerima, utvrđeno je u korist Grada Rijeka na temelju presude Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. P-1883/2010. Pritom se ističe da Republika Hrvatska nije bila stranka tog parničnog postupka koji se vodio između Grada Rijeka i GP Jadran u stečaju pa je ta presuda ne obvezuje, time da je Republika Hrvatska već ranije prije donošenja presude ex lege stekla pravo vlasništva na tom stanu. Na tom stanu je nositelj prava korištenja bilo društveno poduzeće Metalpromet (kasnije Metis) koje je vrijednost stanova isključio iz svojeg društvenog kapitala prilikom pretvorbe i stanove prenijelo fondovima stambeno- komunalnih djelatnosti općine prema mjestu gdje se stanovi nalaze. Iz navedenih dokaza razvidno je da posebni dio prijeporne nekretnine nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Metalpromet (kasnije Metis) već je temeljem čl. 2. st. 3. u vezi čl. 47. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" br. 19/91., 26/91., 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99., 99/03., 145/10.) predan na gospodarenje Fondu u komunalno- stambenoj djelatnosti Općine Rijeka te da isti nije otkupljen u postupku prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Odredbom čl. 65. st. 2 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN 94/13, 130/14, 18/16) koji je bio na snazi u trenutku vođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige te povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige, odnosno odredbom čl. 56. st. 3. u vezi stavka 1. i 2. trenutno važećeg Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18, 155/23), navedeni stan, kao neprocijenjena imovina, postao je ex lege vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tuženika Grada Rijeke. Naime, navedenim odredbama propisano je da su neprocijenjena imovina, u smislu Zakona, dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća ili su ista uključena po knjigovodstvenoj vrijednosti, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Također, u st. 2. određeno je da se neprocijenjenom imovinom, u smislu Zakona, smatraju i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.). Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev. 2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženik je vlasnik stana. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-1/2009/3253 od 14. srpnja 2017. koje je doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] određen je upis prava vlasništva u korist Grada Rijeke. Iz citiranog rješenja, te zapisnika sastavljenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige razvidno je da je upis prava vlasništva u korist Grada Rijeke na stanu određen na temelju pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. 2 P-1883/2010-4 od 28. veljače 2011. i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. P-1883/2010-9 od 2. svibnja 2011.. Citirana presuda postala je pravomoćna 16. svibnja 2011., te je na nekretnini stare oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na temelju citirane presude provedena uknjižba prava vlasništva u korist Grada Rijeke dana 24. lipnja 2011. pod posl.br. Z-11863/12. Grad Rijeka je radi utvrđivanja svoga prava vlasništva na predmetnom stanu pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Rijeci posl.br. P-1883/2010 protiv Građevnog poduzeća Jadran Rijeka koji je jedini bio pasivni legitimiran u takvom postupku, a s obzirom na to da je isti bio uknjižen kao vlasnik u zemljišnoj knjizi. Slijedom navedenog, promašeni su navodi tužitelja da je tuženik radi utvrđenja svoga prava vlasništva trebao tužiti nekoga drugoga. Republika Hrvatska nije niti mogla sudjelovati u navedenom postupku jer nije bila pasivno legitimirana, niti je sud koji je vodio prethodno naznačeni postupak utvrdio da postoji pravni interes Republike Hrvatske za sudjelovanje u predmetnom postupku. Republika Hrvatska nije bila stranka u postupku posl. br. P-1883/2010 jer u zemljišnoj knjizi nije postojao upis koji bi upućivao da bi Republika Hrvatska mogla ili trebala biti stranka u tom postupku. Presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-1883/2010-4 od 28. veljače 2011. donesena je u ime Republike Hrvatske, od strane nadležnog suda koji je utvrdio da je Grad Rijeka dokazao svoje pravo vlasništva predmetnog stana, na temelju pozitivnih propisa Republike Hrvatske, te je kao takva proizvela pravne učinke. Tužitelj u tužbi u suštini tvrdi da je citirana presuda pogrešna, i da je citiranom presudom pogrešno utvrđeno pravo vlasništva Grada Rijeke. Čak i da je navedena tvrdnja točna, tuženik ne bi trebao snositi posljedice pogreški u sudskim odlukama koje donose sudovi Republike Hrvatske. S druge strane, tuženik se oslanja i oslanjao se na pravomoćnu i ovršnu presudu suda Republike Hrvatske, a na temelju koje je njegovo pravo vlasništva na predmetnom posebnom dijelu uknjiženo prije 13 godina. Tužitelj u predmetnom postupku zapravo želi poništiti učinke navedene pravomoćne sudske odluke, a što je nedopustivo i protivno temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske, i to načelima jednakosti, pravne sigurnosti, načelu zašitite legitimnih očekivanja, načelu res iudicata i dr.. Pored navedenog, citirana presuda nije utvrđena nepostojećom. Pravu vlasništva tuženika koje je valjano upisano u zemljišnu knjigu na temelju pravomoćnih i ovršnih presuda Naslovnog suda ne može se s uspjehom suprotstaviti neupisano (navodno) pravo vlasništva tužitelja stečeno još 2011. godina na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN br. 145/10 i 70/12) koje tužitelj nije ranije upisao u zemljišne knjige, a imajući u vidu Ustavom RH i člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava zajamčenu zaštitu prava na mirno uživanje svoga vlasništva, odnosno zaštite legitimnih očekivanja i stečenih prava tuženika. Pravo vlasništva tuženika na prijeporu utvrđeno je pravomoćnim i ovršnim presudama donesenim od strane nadležnog suda još 2011. godine u vrijeme kada je na snazi bio Zakon o upravljanju državnom imovinom kojeg tužitelj u svojoj tužbi navodi kao pravni temelj stjecanja svoga prava vlasništva.

Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za ispravak zemljišnoknjižnog upisa na nekretnini opisanoj u izreci presude s imena tuženika na ime tužitelja jer tužitelj tvrdi da je vlasništvo nad stanom stekao temeljem zakona koji uređuje status neprocijenjene imovine u postupku pretvorbe.

4. Među strankama je sporno pravo vlasništva na nekretnini opisanoj u izreci presude. Sporan je značaj pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. 2 P-1883/2010-4 od 28. veljače 2011. i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. P-1883/2010-9 od 2. svibnja 2011. temelju koje je tuženik upisao kao vlasnik.

5. Ovdje se radi o tužbi za ispravak podnesenoj u roku od 30 dana sukladno odredbi čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24.)

6. Tužitelj tvrdi da je stekao pravo vlasništva stana po samom zakonu temeljem čl. 56. st. 3. u vezi stavka 1. i 2. trenutno važećeg Zakona o upravljanju državnom imovinom (NN 52/18, 155/23) kao neprocijenjenu imovinu. Sukladno odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine broj 145/10), neprocijenjena imovina, u smislu ovoga Zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine broj 19/91., 83/92., 94/93., 2/94., 9/95. i 118/99.), odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (Narodne novine, broj 21/96., 71/97., 16/98. i 73/00.), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinskopravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom.

7. Iz provedenog dokaznog postupka (uvidom u isprave u spisu i temeljem činjenica koje su nesporne) proizlaze slijedeće odlučne činjenice:

-da je tuženik uknjižen kao vlasnik poslovnog prostora koji je opisan u izreci presude presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1883/2010- 4 od 28. veljače 2011. u postupku u kojem je tužbu podnio protiv Građevnog poduzeća Jadran Rijeka;

-da je na tom stanu nositelj prava korištenja bilo društveno poduzeće Metalpromet (kasnije Metis) koje je vrijednost stanova isključio iz svojeg društvenog kapitala prilikom pretvorbe i stanove prenijelo fondovima stambeno-komunalnih djelatnosti općine prema mjestu gdje se stanovi nalaze (očitovanje Centra za restrukturiranje i prodaju na str. 183 spisa, ugovor o korištenju stana na str. 185 spisa).

8. Iz citirane dokumentacije sud je zaključio da je u pravu tužitelj kada tvrdi da je stekao vlasništvo stana kao neprocijenjenu imovinu društvenog poduzeća Metalpromet (kasnije Metis), što je tuženik znao jer je sklapao ugovor o korištenju stana u kojem je navedeno da to čini na temelju akta o davanju stana na korištenje koji je predniku tuženika izdao Metalpromet-Rijeka još 1977. (ugovor na str. 185 spisa). Stoga je u vrijeme presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1883/2010-4 od 28. veljače 2011. tuženik znao da je taj stan dodjeljivao na temelju odluke Metalprometa, a ne Građevnog poduzeća Jadran kojeg je utužio u postupku.

9. Slijedom navedenog, prijeporna nekretnina je temeljem čl. 2. st. 3. u vezi čl. 47. st. 2. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine" br. 19/91., 26/91., 45/92., 83/92., 84/92., 18/93., 94/93., 2/94., 9/95., 42/95., 21/96., 118/99., 99/03., 145/10.) predana na gospodarenje Fondu u komunalno - stambenoj djelatnosti Općine Rijeka te je nesporno da nije otkupljena u postupku prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Odredbom čl. 65. st. 2 Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine 94/13, 130/14, 18/16) koji je bio na snazi u trenutku vođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige te povezivanja knjige položenih ugovora i glavne knjige, odnosno odredbom čl. 56. st. 3. u vezi stavka 1. i 2. trenutno važećeg Zakona o upravljanju državnom imovinom (Narodne novine 52/18, 155/23), navedeni stan, kao neprocijenjena imovina, postao je ex lege vlasništvo Republike Hrvatske, a ne tuženika Grada Rijeke. Navedenim odredbama je propisano da su neprocijenjena imovina, u smislu Zakona, dionice u trgovačkim društvima, poslovni udjeli u trgovačkim društvima, građevinska zemljišta, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu, u cijelosti ili u dijelu, procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća ili su ista uključena po knjigovodstvenoj vrijednosti, u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji, a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća. Također, u st. 2. određeno je da se neprocijenjenom imovinom u smislu Zakona, smatraju i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, a koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (»Narodne novine«, br. 43/92., 69/92., 25/93., 48/93., 2/94., 4/94., 44/94., 47/94., 58/95., 11/96., 11/97., 68/98., 96/99., 120/00. i 78/02.).

10. Slijedom citiranih propisa sud je prihvatio tužbeni zahtjev i donio je odluku sukladno točki I. i II. izreke presude.

11. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1., odredbe čl. 155. i odredbe čl. 163. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, Narodne novine 142/12, 118/14 i 107/15) i to za slijedeće radnje u postupku:

- sastav tužbe 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1.);

- pristup na ročište 4.11.2024. od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupan iznos od 400,00 EUR.

12. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao na naknadu prouzročenog parničnog trošak tužitelju od 400,00 EUR s kamatama, odnosno donio je odluku sukladno točki III. izreke presude.

13. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 23. prosinca 2024.

sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.