Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-788/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu toga suda Renati Košir Skračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB 84923155727, kojeg zastupa zakonski zastupnik DTV, a njega punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri u Zadru, protiv tuženika Mara i Miro d.o.o., Zadar, Ljudevita Jonkea 3, OIB 90547797253, koje zastupa zakonska zastupnica RTV, a nju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-235/2022-9 od 22. svibnja 2024., 23. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Mara i Miro d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Povrv-235/2022 od 22. svibnja 2024. u odnosu na točke I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Mara i Miro d.o.o. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, pod poslovnim brojevima Ovrv-5168//2021 od 20. siječnja 2022. kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku Mara i Miro d.o.o., isplatiti tužiteljici Čistoća d.o.o., iznos od 145,92 EUR sa zateznim kamatama koja teku na iznos od:

- 48,64 EUR od 16. rujna 2020.

- 48,64 EUR od 16. listopada 2020.

- 48,64 EUR od 16. studenog 2020.

do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina iz Zadra, pod poslovnim brojevima Ovrv-5168//2021 od 20. siječnja 2022. kojim je naloženo ovršeniku sada tuženiku Mara i Miro d.o.o., isplatiti tužiteljici Čistoća d.o.o., iznos od 64,86 EUR sa zateznim kamatama koja teku na iznos od:

- 0,00 EUR od 16. kolovoza 2020.

- 16,21 EUR od 16. prosinca 2020.

- 16,21 EUR od 16. siječnja 2021.

- 16,21 EUR od 16. travnja 2021.

- 16,21 EUR od 16. srpnja 2021.

do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 157,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I. i III. izreke navedene presude pravovremeno je izjavio žalbu tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke i ukine u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj: Ovrv-5168/2021 od 20. siječnja 2022., tuženiku dosudi trošak parničnog postupka, uvećan za trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu pod točkama I. i III. izreke u smislu odredbe članka 365. ZPP utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

6. Nije osnovan žalbeni razlog na koji se tuženik sadržajno poziva u žalbi, i to počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka pod točkama I. i III. izreke nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi. Pobijana presuda u odnosu na točke I. i III. izreke ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze, za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate novčane tražbine u iznosu od 210,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime dospjelih, a neplaćenih računa za razdoblje od srpnja 2020. do prosinca 2020. te ožujak i lipanj 2021. s osnova pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za poslovne prostore na adresi u [adresa] i [adresa], u vlasništvu tuženika.

9. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja te je li predmetno potraživanje u zastari. Među strankama je sporno potraživanje tužitelja po računu za mjesec kolovoz, rujan i listopad 2020. kao i je li tuženik uplatama od 3. kolovoza 2021. i 24. prosinca 2021. podmirio potraživanje tužitelja u cijelosti.

10. Nesporno je, da je tuženik platio dio predmetnog dugovanja i to za mjesec srpanj 2020., studeni 2020., prosinac 2020., te za ožujak i lipanj 2021. u ukupnom iznosu od 64,86 eura, stoga prvostupanjski sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 64,86 eura te je na temelju članka 451. stavak 3. ZPP u tom dijelu platni nalog ukinut kako glasi u točki II. izreke prvostupanjske presude, što nije preispitivano u ovom postupku.

11. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovrv- 5168/2021 od 20. siječnja 2022., na ime dospjelih, a neplaćenih računa za razdoblje od srpnja 2020. do prosinca 2020. te ožujak i lipanj 2021., tuženiku naloženo da tužitelju naknadi iznos od 210,78 eura/1.588,12 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, protiv koje odluke je tuženik izjavio pravovremeni prigovor,

- da je prvostupanjski sud stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučio da se daljnji postupak provede kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sukladno odredbi članka 58. stavak 2. u svezi s odredbom članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12; 25/13; 93/14; 55/16 - odluka US RH; 73/17; 131/20 i 114/22; 6/24., dalje: OZ),

- da je tuženik platio dio predmetnog dugovanja i to za mjesec srpanj 2020., studeni 2020., prosinac 2020., te za ožujak i lipanj 2021. u ukupnom iznosu od 64,86 eura, stoga prvostupanjski sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 64,86 eura,

- da se računi za kolovoz, rujan i listopad 2020. odnose na prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na adresi [adresa], obvezna minimalna javna usluga s korištenjem zajedničkog spremnika za MKO, kategorija 3, grupa djelatnosti 2, 125.00 m2 u iznosu od 28,70 eura te na adresi [adresa], obvezna minimalna javna usluga s pripadajućim spremnikom MKO, spremnik zapremnine 120 litara u iznosu od 14,35 eura s PDV 13 %, što ukupno iznosi za svaki mjesec (kolovoz, rujan i listopad 2020.) po 48,54 eura,

- da su uplate 3. kolovoza 2021. i 24. prosinca 2021. od tuženika izvršene prije podnošenja prijedloga za ovrhu (31. prosinca 2021.),

- da je tuženik u prigovoru naveo da je tužitelju podmirio cjelokupno potraživanje, a da iz uplata tuženika (stranica 49 spisa) je na istima naveden opis plaćanja-po opomeni, bez specifikacije za koje račune.

12. S obzirom da je tuženik prigovorio da je tužitelju podmirio cjelokupno potraživanje, a budući da iz uplata tuženika (stranica 49 spisa) prvostupanjski sud nije mogao zaključiti da je izvršenim uplatama tuženik podmirio sporni dio dugovanja za razdoblje od kolovoza do listopada 2020., a na istima je samo navedeno opis plaćanja-po opomeni, bez navođenja na koje račune se odnosi plaćanje, to je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja zaključio da tuženik nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelju za razdoblje od kolovoza do listopada 2020. u ukupnom iznosu od 145,92 eura pa je za navedeno potraživanje prvostupanjski sud djelomično održao na snazi platni nalog (točka I. izreke prvostupanjske presude) i tužitelju dosudio parnični trošak (točka III. izreke izreke prvostupanjske presude).

13. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1320,00 eura[1] / 10.000,00 kuna, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, što znači da se presuda u ovakvom sporu ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Žalba tuženika svodi se na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda da je potraživanje tužitelja neosnovano jer da tužitelj nije uzeo u obzir sve uplate tuženika, kojima je tuženik u cijelosti podmirio tužiteljevo potraživanje.

15. Pravilno se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci poziva na odredbu članka 30. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19. i 98/19. dalje: ZOGO) temeljem koje je propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, dok je stavkom 2. istog članka, određeno kako se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa. Stavkom 4. istog članka, određeno je da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada.

16. Nadalje, pravilno se prvostupanjski sud poziva na članak 2. Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 31. prosinca 2009. (dalje: Pravilnik), kojim je propisano je da su korisnici komunalne i usluge pravne i fizičke osobe koje su vlasnici ili korisnici nekretnine na području na kojem isporučitelj obavlja uslugu, dok je člankom 3. Pravilnika propisano da je korisnik usluge obvezan koristiti uslugu isporučitelja usluge, na način i pod uvjetima određenim Pravilnikom, kao i da je korisnik usluge dužan podnijeti obavijest isporučitelju usluge o početku korištenja komunalne usluge, kao i dati točne i potpune podatke potrebne za obračun računa za korištenje usluge.

16.1. Člankom 4. Pravilnika propisano je da je korisnik usluge dužan obavijestiti isporučitelja o početku i prestanku potrebe za pružanjem usluge, a naročito ako je do početka i prestanku potrebe za pružanjem usluge došlo zbog promjene vlasnika ili korisnika stambenog ili poslovnog prostora, prestanka korištenja poslovnog prostora i drugog, kao i da korisnik usluge ne može otkazati ugovor o korištenju usluge u slučaju kad nije osigurao obavljanje usluge sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o otpadu, Odluci o komunalnom radu Grada [adresa] te drugim propisima koji uređuju ovo područje, a što se dokazuje odgovarajućom ispravom, kupoprodajnim ugovorom i slično, a na koju okolnost u smislu članka 219. stavak 1. ZPP tuženik nije predložio izvođenje nijednog dokaza, a navedeni zaključak kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.

17. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od dana 20. siječnja 2022. godine pod poslovnim brojem: Ovrv-5168/2021, tuženiku je određeno kako mora tužitelju naknaditi iznos od 210,78 eura/1.588,12 kuna, a koju obvezu tuženik u cijelosti osporava da ju nije dužan naknaditi. Prvenstveno, tuženik ističe kako je naslovni Sud samo paušalno navodio odredbe ZOGO te Pravilnika o općim uvjetima isporuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, a da pri tome nije objasnio na koji je način utvrđen toliki iznos naknade za odvoz otpada s obzirom da tuženik posluje samo dva mjeseca u godini.

17.1. Neosnovan je navedeni prigovor tuženika jer je prvostupanjski sud detaljno obrazložio na koji način je utvrđen iznos naknade navodeći da se računi za kolovoz, rujan i listopad 2020. odnose na prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na adresi [adresa], obvezna minimalna javna usluga s korištenjem zajedničkog spremnika za MKO, kategorija 3, grupa djelatnosti 2, 125.00 m2 u iznosu od 28,70 eura te na adresi [adresa], obvezna minimalna javna usluga s pripadajućim spremnikom MKO, spremnik zapremnine 120 litara u iznosu od 14,35 eura s PDV 13 %, što ukupno iznosi za svaki mjesec (kolovoz, rujan i listopad 2020.) po 48,54 eura.

18. Upravo suprotno žalbenom prigovoru da je tužitelj naplaćivao uslugu za sporni period, koju nije pružio, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 4. Pravilnika, temeljem koje je tuženik u odnosu na poslovni prostor u [adresa] ([adresa]) pozivom na navedenu odredbu članka 4. Pravilnika mogao izvijestiti tužitelja da je o prestanku potrebe za pružanjem usluge došlo zbog promjene vlasnika ili korisnika stambenog ili poslovnog prostora, prestanka korištenja poslovnog prostora i drugih okolnosti kao što je korona kriza, no prema stanju spisa proizlazi da tuženik takvu obavijest nije dostavio tužitelju.

19. Posebno valja odgovoriti tuženiku da prema stanju spisa proizlazi da tužitelju nije dostavljen ni ugovor o zakupu, a niti je navedeni ugovor o zakupu dostavljen u spis, na okolnost da je došlo do promjene korisnika poslovnog prostora te da je Adria Sol j.d.o.o. dužna snositi sve troškove koji nastanu u vezi s korištenjem nekretnine na adresi [adresa] iz razloga jer je tužitelj predmetnu nekretninu dao u zakup društvu Adria Sol j.d.o.o. pa pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije osnovan navedeni prigovor jer tuženik nije dostavio niti jedan dokaz na okolnost da je dao predmetnu nekretninu u zakup, u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20. U odnosu na neosnovani žalbeni prigovor tuženika da je u postupku dostavio sve potvrde o plaćanju iz kojih je razvidno da su sve obveze prema tužitelju podmirene, valja odgovoriti da je na navedenu okolnost prvostupanjski sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja, a s obzirom da tuženik pozivom na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP nije predložio izvođenje nijednog dokaza temeljem kojeg bi se mogao izvesti zaključak da je potraživanje prema tužitelju u cijelosti podmireno, a navedeni zaključak prvostupanjskog suda kao pravilan i zakonit prihvaća i ovaj sud.

21. Budući da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je utuženo potraživanje utemeljeno na računima koji proizlaze iz tužiteljeve evidencije, a svi ostali žalbeni prigovori predstavljaju ponavljanje prigovora tuženika iz prvostupanjskog postupka, prvostupanjski sud je pravilno djelomično održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP.

22. Stoga je valjalo žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u odnosu na točku I. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, uključujući i u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP obvezujući tuženika na nadoknadu nužnih i opravdanih troškova tužitelja.

23. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, odbijen je sa zahtjevom za nadoknadom troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i članka 166. stavak 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

24. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije preispitivana u ovom postupku jer protiv tog dijela izreke prvostupanjske presude nije izjavljena žalba.

Sisak, 23. prosinca 2024.

Sutkinja

Renata Košić Skračić